KG-K ispalila je startni hitac, krenula je utrka likova iz polusvijeta.
Sretna li je zemlja ta, draga naša Hrvatska, dalo bi se ironično u predizbornoj tragikomediji parafrazirati pučku zabavnjačku maskotu iz susjedne dijaspore. Tek što Branko Hrvatin u neko doba studenoga obznani pravorijek o tome hoće li Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko gazdovati Banskim dvorima u sljedeće četiri mandatne godine, Hrvatskoj će napokon svanuti. To poručuju ne samo dvojica zapravo jedinih premijerskih kandidata nego i, zborno, svi aspiranti na bilo koju od uhljebničkih sinekura u piramidi vlasti. Dakako, i oni s trgovačkom figom u džepu, što sa strane čekaju trenutak kad će se saznati tko je pobijednio. Jer, "gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić, gospodar slavonske ravni Branimir Glavaš i još neki autoriteti tog kalibra već su obznanili urbi et orbi: "Bez nas se neće moći sastaviti buduća vlada".
Možda RH neće biti već drugi tjedan po ustoličenju nove vlasti al pari Norveškoj ili Švicarskoj, ali, zaključiti je po zavodničkom podilaženju biračima i plakatima uz prometnice, hoće već prvih dana nakon što rasol rastjera novogodišnji mamurluk. "Samo nam dajte glas i dalje je naša briga, jamčimo."
Sreća je da RH ima tako čile i sposobne političke šampione - neke s čak 25 godina utakmica u nogama - da joj ne gine budućnost o kakvoj, preplavljena izbjeglicama, ne može sanjati ni jedna Angela Merkel. Kad nezamjenjivi traže nove/stare političke mandate i unosne državne apanaže, glupavo je pitati ih za obraz, savjest, dostojanstvo… i tako, neke normalne ljudske kvalitete za upravljanja sudbinom 4,3 milijuna građana. Da se to pita, a trebalo bi, bipolarno bi se političko okružje srušilo kao kula od karata, a 98 posto HDZSDP-ovih uzdanica s prišipetljama ne bi zadovoljilo na kvalifikacijskom ispitu za vlast.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, po želji stranačkog joj šefa Tomislava Karamarka, upravo je ispalila žuđeni hitac iz startnog pištolja, pardon, poslanice (?), u zakonski najbliži mogući nadnevak: parlamentarni će se izbori održati u nedjelju 8. studenoga. Farsom političke zbilje, trkači za čim boljim/unosnijim mjestima u uhljebničkoj hijerarhiji već su uvelike pretrčali pola staze. Ali, forma je forma i sve su ustavne i zakonske ovce ostale na broju.
"Naprijed, naši, dolje njihovi", slogan je pod kojim svaka već zajapurena skupina stranački uniformiranih fanova vidi svog pobjednika. Nijedna, međutim, nije do gležnja Glavaševom "sportsko-rekreacijskom klubu", u medijima odmah zvanom glavašjugendu, čijim je crnim nacifašističkim imidžem i koreografijom njezin osnivač još jednom provokativno pljunuo u lice antinacifašističkoj Hrvatskoj te joj kakvu-takvu demokraciju izvrgnuo ruglu. Na skupovima Glavaševog HDSSB-a i tko zna gdje još paradirat će stranačka paravojska, pod nedužnim imenom Slavonske sokolske garde. Kao u neka mrtvački zla vremena ustaški Francetić-Bobanovi "crnci" ili nacistički SS-Totenkopf jurišnici Adolfa Hitlera.
U jednoredu stupa glavašjugend dvoranom za tjelesnu kulturu Obrtničke škole (!?) u Osijeku, zavlačeći nogu na parketu kao da džonovi zapinju za selotejp ili da vonj akumulatorske kiseline pritišće mladićima pluća. "Koji mi kurac možete!" - inati se iritantni prznica, bivši HDZ-ovac s dna kace, znamenit po svojedobnom nasilnom rušenju svemoćnog Ivića Pašalića i otvaranju Ivi Sanaderu puta do apsolutne vlasti u stranci i državi. Čini se, zaista mu nitko ništa ne može, neće ili se ne usudi, što samo po sebi govori kakva je Hrvatska država i kome su građani povjerili vlast. Od Glavaša, koji je izazivao javnost uz vino s Hitlerovom etiketom i ispod velike fotografije Ante Pavelića, nije ni očekivati da će gurnuti svoj HDSSB u predizbornu kampanju nečim primjerenijim zdravom razumu.
Performans bi bio potpun da zapovjednikom glavašjugenda imenuje Velimira Bujanca. Ako taj kvazinovinar nakon odrađenog posla u predsjedničkoj kampanji za Kolindu Grabar-Kitarović i HDZ nije zauzet prečim poslovima u demoniziranju premijera Milanovića, njegove obitelji i vlasti SDP-ove koalicije, taj bi markantan tip, Bujanec, uistinu bio najpodobniji za vojnog zapovdjednika u činu najmanje bojnika. Arijevskog je habitusa, primjernog psihološkog profila, domoljub, katolik, fizički za dom spreman… A valjda još drži u ormaru - zlu ne trebalo - i odoru SS-sturmbannführera u kojoj se fotografirao za medije. A vidi mu gard u najavama i u špici tragikomičnog showa Latinica, pardon Bujica, što ga emitiraju neki provincijski TV-kanali.
Ako Karamarko uistinu dobije vlast na idućim izborima, tom osebujnom liku neće moći platiti agitprop zasluge Radmanovim mjestom glavnog ravnatelja "hrvatske dalekovidnice", nego uskrsnućem ratnog Ministarstva informiranja i postavljanjem Velimira Bujanca na čelo. To što je osuđeni diler kokaina, pitajte Jasnu Omejec, nema veze s podobnošću za upravljanje državnim poslovima.
Takvi i buljuk sličnih likova, s debelim putrom na glavi, omraženih u javnosti, s respektabilnim uzničkim stažem, pod istragom ili već na optuženičkoj klupi, pa i još gorih, beskrupulozno mahnita u vrzinom kolu predizborja. Nezdrživo kemijaju kako se uhljebiti na nekoj razini vlasti, jer bez njih Hrvatska "ne može opstati" i zato "samo o njima" ovisi gradacija sutrašnje (ne)sreće "Hrvatica i Hrvata". "Vitez slavonske ravni". Glavaš, zasad još neće osobno jurišati na najviša mjesta u RH, ali želi dio kolača za svoje iz vrha HDSSB. Ne tiče ga se što pravosuđe još nije raščistilo račune s njim zbog ratnih zločina u Osijeku nad srpskim civilima (tzv. slučajevi "selotejp" i "garaža") ili što su mu neki stranački prvaci osuđeni (Ivan Drmić) ili pod istragom (Vladimir Šišljagić) zbog novčanih nedjela.
U HDZ-u, kojem će se kao stranci ponovno prvostupanjski suditi (tzv. slučaj Fimi Medija) zbog navodne pljačke vlastitog naroda, istražne su se službe dohvatile i kapitalca Božidara Kalmete, bivšeg HDZ-ovog ministra prometa i infrastrukture te aktualnog gradonačelnika Zadra, direktorice HDZ-ove izborne kampanje Josipe Rimac, Ante Jerolimova (maknut iz Sabora zbog navodnog falsificiranja VSS diplome; taj je problem imao i glavni HDZ-ov tajnik Milijan Brkić zvani Vaso)…
Na svoj dio plijena nakon 8. studenoga računaju i kolovođe šatoraša sa Savske 66, koji su mjesecima držali cijelu Hrvatsku kao taoca sramotnih performansa i uličnih cirkusa, ucjenjivali vlast, prijetili, ustašovali pod šatrom, postavljali plinske boce Zagrepčanima pod prozore, pokušali državni udar pred Banskim dvorima… Jedan od kolovođa, zaslužnih za problematičan izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu RH, Ante Deur, brzopotezno je nagrađen savjetničkim mjestom za branitelje u njezinom uredu. Otad mu ni traga niti glasa. Što su branitelji dobili?
Invalid Đuro Glogoški, Glavašev i Brkićev intimus, koji se osramotio uzurpacijom (za sebe, suprugu i sina) vile u Zaprešiću, namijenjene 100-postotnim ratnim vojnim invalidima na liječenju u Zagrebu, HDZ-ov je počasni gost na skupovima. Karamarko ga srdačno tapša po ramenu. Josip Klemm, drugi HDZ-ov kolovođa bezrazložne šatoraške bune, priznao je u istrazi poreznu utaju od 3,2 milijuna kuna. Državi koju toliko voli i za koju se borio!? I ta dvojica stoje u redu za HDZ-ovo odličje za zasluge. Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja kojeg nisu uspjeli smijeniti, kao ni šefa mu Predraga Matića Freda i pomoćnicu Vesnu Nađ, kaže: "Sad je sasvim jasno za čiji su račun prosvjedovali".
Sada je jasno? To je otpočetka bilo jasno svakom s imalo soli u glavi. Čim se vidjelo tko prosvjeduje, zašto, kako, tko daje potporu, što "prosvjednici" natucaju s unaprijed im napisanih šalabahtera… Šatra na Savskoj 66 odigrala je ulogu, i poslije ljetnog raspusta više nikog ne zanima niti pod nju tko dolazi. Drugi su sada predizborni alati u igri, jači trbuhozborci i na drugim strateškim mjestima.
Oko 60 posto birača iz nekog inata uporno ne želi na birališta, jer imaju osobit odnos prema cijeloj toj svake četiri godine istoj priči istih dilera političke magle. O zemlji meda i mlijeka - štono sutra. Sic. Zašto ti koji su politiku preinačili u unosnu profesiju nisu ni jučer niti prekjučer omogućili kakav-takav napredak Hrvatske, suzbili sve veće građanske neslobode, pad životnog standarda, opću apatiju…? Rečena većina birača kojima se okreće želudac na sami spomen dvoglavog HDZSDP-a i sintagme hrvatski političar (uhljebničke vjere i nacionalnosti) neće se uhvatiti na ljepak predizbornih filipika, plakata i narcisoidne pameti bez pokrića. Rezultat je 98 posto unaprijed zadan. Velika su iznenađenja isključena.
HDZ-ova/SDP-ova kolona ide naprijed, a nijanse u nervaturi nove vlasti bit će stvar poslijeizborne alkemije s onima što su predizborno držali fige u džepu. I ogromnom zaslugom/krivnjom izbornih apstinenata. Na toj se činjenici hrani već zakorovljena pragma uhljebničkog samoodržanja. Zato ostatak kampanje neće dotaknuti ni jedno od ključnog pitanja za život građana u iduće četiri godine. HDZ ima prednost u discipliniranijim biračima, jer je u 18 godina vlasti ciljano zaposlio stotine tisuća svojih ljudi na svim državnim razinama te podijelio prava i apanaže. Njihove obitelji se osjećaju dužne uzvratiti "milost" na biralištu, osjećaju veću sigurnost, ako "naši" drže državno kormilo.
Aspiranti na vlast, međutim, ne žele se nadmetati mudrošću i rješenjima pravih problema. Osim neobaveznih fraza, neće se čuti ništa o tome kako kane riješiti enigme javnog duga, kamata, prekomjernog proračunskog deficita, mirovina, zdravstva, školstva i socijale, mastodonata javne uprave i teritorijalnog ustroja zemlje, ulagačke pustinje, bolesnog pravosuđa, zapošljavanja, reanimacije ukupne društvene klime, itsl. "Što ćete i kada učiniti da meni i mojoj obitelji sutra bude bolje?" – temeljno je što građanina zanima u kampanji, ali odgovor će biti iluzionističke naravi, pa… Kampanja je pravi vatromet prostakluka i primitivizma najniže vrsti na razini bapskog trača. Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu.
Vrtićka djeca žestoko se čerupaju oko toga tko je nagovorio Mađare da vrate vlak ili treba li vojskom i žicom na granici zaustaviti izbjeglice, je li BDP porastao 1,2 posto ili je to SDP-ova fatamorgana, tko jest a tko nije domoljub, tko voli a tko ne voli Hrvatsku, je li ZDS stari hrvatski pozdrav ili ustaški poziv na klanje, je li lustracija s debelom povijesnom bradom uskrs blagostanja... Ako išta dođe glave građanima i "Samostalnoj, Suverenoj i Neovisnoj", bit će to glupost, sujeta, neznanje i nesposobnost njezinih vođa.
Put prema sudnjem danu te vrsti trasiran je izborima u zadnjih 25 godina. Njime sada čelno tabanaju višestruki prvaci s "5+" (uskoro "5+Hrvatska") sloganom na dresovima Vasić-prnjavorske imitacije originala bavarskog IFO instituta. Rame im uz rame oni sa sloganom "Hrvatska raste" SDP-ove izrade i kolektivne pameti. U sljedeće četiri godine - na vlasti, pri vlasti ili za vratom vlasti - opet nam ne ginu politički divovi, mesije provjerenog upravljačkog iskustva, znanja i pameti, čijih je ruku i uma djelo sve što danas RH jest.
Budući da kriminal, neformalno, nikad u RH nije bio prepreka za politički aktivitet, a odnedavno je to Ustavni sud formalizirao i za ratno profiterstvo, nije isključeno da u tom kolu opet jednom zaigra i Ivo Sanader. Zašto ne, europskog je garda i širine, neopterećen Tuđmanom i zna s domoljubljem, a sposobniji/markantniji je vođa od Karamarka i uvjerljivijeg političkog habitusa od bilo koga iz ZNA SE jata koje mu je kolektivno lizalo cipele, a onda se kameleonski razbježalo. Kao da je kužan. Eto ih sada, opet su najglasniji u kampanji.
h-alter
Sretna li je zemlja ta, draga naša Hrvatska, dalo bi se ironično u predizbornoj tragikomediji parafrazirati pučku zabavnjačku maskotu iz susjedne dijaspore. Tek što Branko Hrvatin u neko doba studenoga obznani pravorijek o tome hoće li Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko gazdovati Banskim dvorima u sljedeće četiri mandatne godine, Hrvatskoj će napokon svanuti. To poručuju ne samo dvojica zapravo jedinih premijerskih kandidata nego i, zborno, svi aspiranti na bilo koju od uhljebničkih sinekura u piramidi vlasti. Dakako, i oni s trgovačkom figom u džepu, što sa strane čekaju trenutak kad će se saznati tko je pobijednio. Jer, "gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić, gospodar slavonske ravni Branimir Glavaš i još neki autoriteti tog kalibra već su obznanili urbi et orbi: "Bez nas se neće moći sastaviti buduća vlada".
Možda RH neće biti već drugi tjedan po ustoličenju nove vlasti al pari Norveškoj ili Švicarskoj, ali, zaključiti je po zavodničkom podilaženju biračima i plakatima uz prometnice, hoće već prvih dana nakon što rasol rastjera novogodišnji mamurluk. "Samo nam dajte glas i dalje je naša briga, jamčimo."
Sreća je da RH ima tako čile i sposobne političke šampione - neke s čak 25 godina utakmica u nogama - da joj ne gine budućnost o kakvoj, preplavljena izbjeglicama, ne može sanjati ni jedna Angela Merkel. Kad nezamjenjivi traže nove/stare političke mandate i unosne državne apanaže, glupavo je pitati ih za obraz, savjest, dostojanstvo… i tako, neke normalne ljudske kvalitete za upravljanja sudbinom 4,3 milijuna građana. Da se to pita, a trebalo bi, bipolarno bi se političko okružje srušilo kao kula od karata, a 98 posto HDZSDP-ovih uzdanica s prišipetljama ne bi zadovoljilo na kvalifikacijskom ispitu za vlast.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, po želji stranačkog joj šefa Tomislava Karamarka, upravo je ispalila žuđeni hitac iz startnog pištolja, pardon, poslanice (?), u zakonski najbliži mogući nadnevak: parlamentarni će se izbori održati u nedjelju 8. studenoga. Farsom političke zbilje, trkači za čim boljim/unosnijim mjestima u uhljebničkoj hijerarhiji već su uvelike pretrčali pola staze. Ali, forma je forma i sve su ustavne i zakonske ovce ostale na broju.
"Naprijed, naši, dolje njihovi", slogan je pod kojim svaka već zajapurena skupina stranački uniformiranih fanova vidi svog pobjednika. Nijedna, međutim, nije do gležnja Glavaševom "sportsko-rekreacijskom klubu", u medijima odmah zvanom glavašjugendu, čijim je crnim nacifašističkim imidžem i koreografijom njezin osnivač još jednom provokativno pljunuo u lice antinacifašističkoj Hrvatskoj te joj kakvu-takvu demokraciju izvrgnuo ruglu. Na skupovima Glavaševog HDSSB-a i tko zna gdje još paradirat će stranačka paravojska, pod nedužnim imenom Slavonske sokolske garde. Kao u neka mrtvački zla vremena ustaški Francetić-Bobanovi "crnci" ili nacistički SS-Totenkopf jurišnici Adolfa Hitlera.
U jednoredu stupa glavašjugend dvoranom za tjelesnu kulturu Obrtničke škole (!?) u Osijeku, zavlačeći nogu na parketu kao da džonovi zapinju za selotejp ili da vonj akumulatorske kiseline pritišće mladićima pluća. "Koji mi kurac možete!" - inati se iritantni prznica, bivši HDZ-ovac s dna kace, znamenit po svojedobnom nasilnom rušenju svemoćnog Ivića Pašalića i otvaranju Ivi Sanaderu puta do apsolutne vlasti u stranci i državi. Čini se, zaista mu nitko ništa ne može, neće ili se ne usudi, što samo po sebi govori kakva je Hrvatska država i kome su građani povjerili vlast. Od Glavaša, koji je izazivao javnost uz vino s Hitlerovom etiketom i ispod velike fotografije Ante Pavelića, nije ni očekivati da će gurnuti svoj HDSSB u predizbornu kampanju nečim primjerenijim zdravom razumu.
Performans bi bio potpun da zapovjednikom glavašjugenda imenuje Velimira Bujanca. Ako taj kvazinovinar nakon odrađenog posla u predsjedničkoj kampanji za Kolindu Grabar-Kitarović i HDZ nije zauzet prečim poslovima u demoniziranju premijera Milanovića, njegove obitelji i vlasti SDP-ove koalicije, taj bi markantan tip, Bujanec, uistinu bio najpodobniji za vojnog zapovdjednika u činu najmanje bojnika. Arijevskog je habitusa, primjernog psihološkog profila, domoljub, katolik, fizički za dom spreman… A valjda još drži u ormaru - zlu ne trebalo - i odoru SS-sturmbannführera u kojoj se fotografirao za medije. A vidi mu gard u najavama i u špici tragikomičnog showa Latinica, pardon Bujica, što ga emitiraju neki provincijski TV-kanali.
Ako Karamarko uistinu dobije vlast na idućim izborima, tom osebujnom liku neće moći platiti agitprop zasluge Radmanovim mjestom glavnog ravnatelja "hrvatske dalekovidnice", nego uskrsnućem ratnog Ministarstva informiranja i postavljanjem Velimira Bujanca na čelo. To što je osuđeni diler kokaina, pitajte Jasnu Omejec, nema veze s podobnošću za upravljanje državnim poslovima.
Takvi i buljuk sličnih likova, s debelim putrom na glavi, omraženih u javnosti, s respektabilnim uzničkim stažem, pod istragom ili već na optuženičkoj klupi, pa i još gorih, beskrupulozno mahnita u vrzinom kolu predizborja. Nezdrživo kemijaju kako se uhljebiti na nekoj razini vlasti, jer bez njih Hrvatska "ne može opstati" i zato "samo o njima" ovisi gradacija sutrašnje (ne)sreće "Hrvatica i Hrvata". "Vitez slavonske ravni". Glavaš, zasad još neće osobno jurišati na najviša mjesta u RH, ali želi dio kolača za svoje iz vrha HDSSB. Ne tiče ga se što pravosuđe još nije raščistilo račune s njim zbog ratnih zločina u Osijeku nad srpskim civilima (tzv. slučajevi "selotejp" i "garaža") ili što su mu neki stranački prvaci osuđeni (Ivan Drmić) ili pod istragom (Vladimir Šišljagić) zbog novčanih nedjela.
U HDZ-u, kojem će se kao stranci ponovno prvostupanjski suditi (tzv. slučaj Fimi Medija) zbog navodne pljačke vlastitog naroda, istražne su se službe dohvatile i kapitalca Božidara Kalmete, bivšeg HDZ-ovog ministra prometa i infrastrukture te aktualnog gradonačelnika Zadra, direktorice HDZ-ove izborne kampanje Josipe Rimac, Ante Jerolimova (maknut iz Sabora zbog navodnog falsificiranja VSS diplome; taj je problem imao i glavni HDZ-ov tajnik Milijan Brkić zvani Vaso)…
Na svoj dio plijena nakon 8. studenoga računaju i kolovođe šatoraša sa Savske 66, koji su mjesecima držali cijelu Hrvatsku kao taoca sramotnih performansa i uličnih cirkusa, ucjenjivali vlast, prijetili, ustašovali pod šatrom, postavljali plinske boce Zagrepčanima pod prozore, pokušali državni udar pred Banskim dvorima… Jedan od kolovođa, zaslužnih za problematičan izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu RH, Ante Deur, brzopotezno je nagrađen savjetničkim mjestom za branitelje u njezinom uredu. Otad mu ni traga niti glasa. Što su branitelji dobili?
Invalid Đuro Glogoški, Glavašev i Brkićev intimus, koji se osramotio uzurpacijom (za sebe, suprugu i sina) vile u Zaprešiću, namijenjene 100-postotnim ratnim vojnim invalidima na liječenju u Zagrebu, HDZ-ov je počasni gost na skupovima. Karamarko ga srdačno tapša po ramenu. Josip Klemm, drugi HDZ-ov kolovođa bezrazložne šatoraške bune, priznao je u istrazi poreznu utaju od 3,2 milijuna kuna. Državi koju toliko voli i za koju se borio!? I ta dvojica stoje u redu za HDZ-ovo odličje za zasluge. Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja kojeg nisu uspjeli smijeniti, kao ni šefa mu Predraga Matića Freda i pomoćnicu Vesnu Nađ, kaže: "Sad je sasvim jasno za čiji su račun prosvjedovali".
Sada je jasno? To je otpočetka bilo jasno svakom s imalo soli u glavi. Čim se vidjelo tko prosvjeduje, zašto, kako, tko daje potporu, što "prosvjednici" natucaju s unaprijed im napisanih šalabahtera… Šatra na Savskoj 66 odigrala je ulogu, i poslije ljetnog raspusta više nikog ne zanima niti pod nju tko dolazi. Drugi su sada predizborni alati u igri, jači trbuhozborci i na drugim strateškim mjestima.
Oko 60 posto birača iz nekog inata uporno ne želi na birališta, jer imaju osobit odnos prema cijeloj toj svake četiri godine istoj priči istih dilera političke magle. O zemlji meda i mlijeka - štono sutra. Sic. Zašto ti koji su politiku preinačili u unosnu profesiju nisu ni jučer niti prekjučer omogućili kakav-takav napredak Hrvatske, suzbili sve veće građanske neslobode, pad životnog standarda, opću apatiju…? Rečena većina birača kojima se okreće želudac na sami spomen dvoglavog HDZSDP-a i sintagme hrvatski političar (uhljebničke vjere i nacionalnosti) neće se uhvatiti na ljepak predizbornih filipika, plakata i narcisoidne pameti bez pokrića. Rezultat je 98 posto unaprijed zadan. Velika su iznenađenja isključena.
HDZ-ova/SDP-ova kolona ide naprijed, a nijanse u nervaturi nove vlasti bit će stvar poslijeizborne alkemije s onima što su predizborno držali fige u džepu. I ogromnom zaslugom/krivnjom izbornih apstinenata. Na toj se činjenici hrani već zakorovljena pragma uhljebničkog samoodržanja. Zato ostatak kampanje neće dotaknuti ni jedno od ključnog pitanja za život građana u iduće četiri godine. HDZ ima prednost u discipliniranijim biračima, jer je u 18 godina vlasti ciljano zaposlio stotine tisuća svojih ljudi na svim državnim razinama te podijelio prava i apanaže. Njihove obitelji se osjećaju dužne uzvratiti "milost" na biralištu, osjećaju veću sigurnost, ako "naši" drže državno kormilo.
Aspiranti na vlast, međutim, ne žele se nadmetati mudrošću i rješenjima pravih problema. Osim neobaveznih fraza, neće se čuti ništa o tome kako kane riješiti enigme javnog duga, kamata, prekomjernog proračunskog deficita, mirovina, zdravstva, školstva i socijale, mastodonata javne uprave i teritorijalnog ustroja zemlje, ulagačke pustinje, bolesnog pravosuđa, zapošljavanja, reanimacije ukupne društvene klime, itsl. "Što ćete i kada učiniti da meni i mojoj obitelji sutra bude bolje?" – temeljno je što građanina zanima u kampanji, ali odgovor će biti iluzionističke naravi, pa… Kampanja je pravi vatromet prostakluka i primitivizma najniže vrsti na razini bapskog trača. Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu.
Vrtićka djeca žestoko se čerupaju oko toga tko je nagovorio Mađare da vrate vlak ili treba li vojskom i žicom na granici zaustaviti izbjeglice, je li BDP porastao 1,2 posto ili je to SDP-ova fatamorgana, tko jest a tko nije domoljub, tko voli a tko ne voli Hrvatsku, je li ZDS stari hrvatski pozdrav ili ustaški poziv na klanje, je li lustracija s debelom povijesnom bradom uskrs blagostanja... Ako išta dođe glave građanima i "Samostalnoj, Suverenoj i Neovisnoj", bit će to glupost, sujeta, neznanje i nesposobnost njezinih vođa.
Put prema sudnjem danu te vrsti trasiran je izborima u zadnjih 25 godina. Njime sada čelno tabanaju višestruki prvaci s "5+" (uskoro "5+Hrvatska") sloganom na dresovima Vasić-prnjavorske imitacije originala bavarskog IFO instituta. Rame im uz rame oni sa sloganom "Hrvatska raste" SDP-ove izrade i kolektivne pameti. U sljedeće četiri godine - na vlasti, pri vlasti ili za vratom vlasti - opet nam ne ginu politički divovi, mesije provjerenog upravljačkog iskustva, znanja i pameti, čijih je ruku i uma djelo sve što danas RH jest.
Budući da kriminal, neformalno, nikad u RH nije bio prepreka za politički aktivitet, a odnedavno je to Ustavni sud formalizirao i za ratno profiterstvo, nije isključeno da u tom kolu opet jednom zaigra i Ivo Sanader. Zašto ne, europskog je garda i širine, neopterećen Tuđmanom i zna s domoljubljem, a sposobniji/markantniji je vođa od Karamarka i uvjerljivijeg političkog habitusa od bilo koga iz ZNA SE jata koje mu je kolektivno lizalo cipele, a onda se kameleonski razbježalo. Kao da je kužan. Eto ih sada, opet su najglasniji u kampanji.
h-alter
