U djelomično drugačijem izdanju u odnosu na dosadašnje godine, polaskom duže kolone od slavonskobrodskog željezničkog kolodvora, nešto prije podnevnog sata, započelo je središnje okupljanje predstavnika sindikalnih središnjica Republike Hrvatske uz pratnju, prema procjenama organizatora, oko osam tisuća članova, pristiglih pretežno vlakom iz Zagreba, ali i drugih dijelova države, povodom obilježavanja Međunarodnog praznika rada, spomena na u krvi ugušene radničke prosvjede, održane u Chicagu 1. svibnja 1886., prilikom kojih su radnici zahtijevali osmosatno radno vrijeme.
Velika povorka, „naoružana“ neizostavnim rekvizitima u vidu zastava sindikata, transparenata i drugih oznaka, uz sveprisutnu i povremeno zaglušujuću buku zviždaljki, kojoj se pridružilo i lokalno članstvo, uputila se polaganim koračanjem dobro osunčanim ulicama grada, prema brodskoj baroknoj tvrđavi, u kojoj je priređeno središnje prvomajsko događanje pod ovogodišnjom sindikalnom krilaticom "Vrijeme je za NAŠ oporavak! – Hrvatska treba veće plaće i kvalitetna radna mjesta".
Dolazak vlakom u Slavonski Brod, drugi najveći grad regije u ne tako dalekoj prošlosti poznate po razvijenoj poljoprivrednoj proizvodnji, kao i mnoštvu mogućnosti zapošljavanja u nekom od jakih industrijskih poduzeća, u koju se, zahvaljujući mogućnosti osiguravanja prosperiteta, doseljavalo u velikim pokretima stanovništva iz drugih država i krajeva, predstavlja vrlo snažnu simboliku danas kad se ta ista regija nalazi u nezavidnom gospodarskom položaju, kao jedan od najnerazvijenijih i najsiromašnijih dijelova države, uslijed čega je izložena vrlo snažnom trendu trajnog iseljavanja vitalnih dijelova stanovništva u inozemstvo.
Upravo je grad – domaćin ovogodišnjeg sindikalnog okupljanja u tim prošlim, za mnoge sugrađane sretnijim vremenima, predstavljao jedan od važnih centara razvijene industrijske proizvodnje s „Đurom Đakovićem“, brodskim i hrvatskim industrijskim ponosom, tvrtkom koja je u svojim najboljim vremenima pružala egzistenciju za preko petnaest tisuća radnika, dok je danas čitav koncern daleko i od polovice tog broja zaposlenih.
Na navedene su momente okupljenima u brodskoj tvrđavi pažnju skrenuli i sindikalni čelnici, Krešimir Sever, Mladen Novosel i Vilim Ribić. Uz iseljavanje iz Slavonije u potrazi za osnovnom egzistencijom, skrenuta je i pažnja na visoku razinu zagađenja zraka od strane bosanskobrodske Rafinerije nafte, problem stanovnika grada Slavonskog Broda s kojim se hrvatske vlasti godinama neuspješno, a prema mišljenju sindikalaca, i nevoljko nose.
Na skupu je bila posvećena osobita pažnja pitanju povećanja plaća i osiguravanju radnih mjesta čime bi se, prema sindikalcima, zaustavilo trend iseljavanja iz Slavonije i drugih dijelova države.
Višegodišnja politika štednje hrvatskih vlada prema naputcima Europske unije, apostrofirana je kao promašena, na što je osobito pažnju skrenuo Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji je istaknuo da je politika rezanja plaća i materijalnih prava imala za posljedicu osiromašenje i otpuštanja. Prema njemu, pravi je put razvoja države povećanje minimalne plaće i svih plaća, u javnom i privatnom sektoru.
U svom je izlaganju osobito izravan bio Vilim Ribić, koji je okupljene podsjetio na ministra u aktualnoj vladi – Zdravka Marića, koji je, prema predsjedniku Matice hrvatskih sindikata država, najviše podigao neto primanja najbogatijim slojevima društva, dok su učiteljima i ostalim radnicima plaće porasle u neznatnim iznosima.
Uz generalni rast plaća, za koji, prema tvrdnjama Vilima Ribića, unatoč suprotnim tvrdnjama hrvatskih vlasti, ima dovoljno novaca na raspolaganju, iznesen je i zahtjev sindikalnog okupljanja za povećanje minimalne plaće na najmanje pedeset posto prosječne plaće, na što je pozvao Mladen Novosel, Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je radnike nazvao „motorom razvoja Hrvatske“.
Novosel se osvrnuo i na aktualni politički trenutak, upozorivši vladajuće na visoke troškove održavanja potencijalno novih, trećih parlamentarnih izbora u nepune dvije godine, umjesto kojih bi se financijska sredstva moglo uložiti u poticanje novog zapošljavanja.
Velika povorka, „naoružana“ neizostavnim rekvizitima u vidu zastava sindikata, transparenata i drugih oznaka, uz sveprisutnu i povremeno zaglušujuću buku zviždaljki, kojoj se pridružilo i lokalno članstvo, uputila se polaganim koračanjem dobro osunčanim ulicama grada, prema brodskoj baroknoj tvrđavi, u kojoj je priređeno središnje prvomajsko događanje pod ovogodišnjom sindikalnom krilaticom "Vrijeme je za NAŠ oporavak! – Hrvatska treba veće plaće i kvalitetna radna mjesta".
Dolazak vlakom u Slavonski Brod, drugi najveći grad regije u ne tako dalekoj prošlosti poznate po razvijenoj poljoprivrednoj proizvodnji, kao i mnoštvu mogućnosti zapošljavanja u nekom od jakih industrijskih poduzeća, u koju se, zahvaljujući mogućnosti osiguravanja prosperiteta, doseljavalo u velikim pokretima stanovništva iz drugih država i krajeva, predstavlja vrlo snažnu simboliku danas kad se ta ista regija nalazi u nezavidnom gospodarskom položaju, kao jedan od najnerazvijenijih i najsiromašnijih dijelova države, uslijed čega je izložena vrlo snažnom trendu trajnog iseljavanja vitalnih dijelova stanovništva u inozemstvo.
Upravo je grad – domaćin ovogodišnjeg sindikalnog okupljanja u tim prošlim, za mnoge sugrađane sretnijim vremenima, predstavljao jedan od važnih centara razvijene industrijske proizvodnje s „Đurom Đakovićem“, brodskim i hrvatskim industrijskim ponosom, tvrtkom koja je u svojim najboljim vremenima pružala egzistenciju za preko petnaest tisuća radnika, dok je danas čitav koncern daleko i od polovice tog broja zaposlenih.
Na navedene su momente okupljenima u brodskoj tvrđavi pažnju skrenuli i sindikalni čelnici, Krešimir Sever, Mladen Novosel i Vilim Ribić. Uz iseljavanje iz Slavonije u potrazi za osnovnom egzistencijom, skrenuta je i pažnja na visoku razinu zagađenja zraka od strane bosanskobrodske Rafinerije nafte, problem stanovnika grada Slavonskog Broda s kojim se hrvatske vlasti godinama neuspješno, a prema mišljenju sindikalaca, i nevoljko nose.
Na skupu je bila posvećena osobita pažnja pitanju povećanja plaća i osiguravanju radnih mjesta čime bi se, prema sindikalcima, zaustavilo trend iseljavanja iz Slavonije i drugih dijelova države.
Višegodišnja politika štednje hrvatskih vlada prema naputcima Europske unije, apostrofirana je kao promašena, na što je osobito pažnju skrenuo Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji je istaknuo da je politika rezanja plaća i materijalnih prava imala za posljedicu osiromašenje i otpuštanja. Prema njemu, pravi je put razvoja države povećanje minimalne plaće i svih plaća, u javnom i privatnom sektoru.
U svom je izlaganju osobito izravan bio Vilim Ribić, koji je okupljene podsjetio na ministra u aktualnoj vladi – Zdravka Marića, koji je, prema predsjedniku Matice hrvatskih sindikata država, najviše podigao neto primanja najbogatijim slojevima društva, dok su učiteljima i ostalim radnicima plaće porasle u neznatnim iznosima.
Uz generalni rast plaća, za koji, prema tvrdnjama Vilima Ribića, unatoč suprotnim tvrdnjama hrvatskih vlasti, ima dovoljno novaca na raspolaganju, iznesen je i zahtjev sindikalnog okupljanja za povećanje minimalne plaće na najmanje pedeset posto prosječne plaće, na što je pozvao Mladen Novosel, Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je radnike nazvao „motorom razvoja Hrvatske“.
Novosel se osvrnuo i na aktualni politički trenutak, upozorivši vladajuće na visoke troškove održavanja potencijalno novih, trećih parlamentarnih izbora u nepune dvije godine, umjesto kojih bi se financijska sredstva moglo uložiti u poticanje novog zapošljavanja.
