Sjedinjenim Državama ponestaje ciljeva za bombardiranje u muslimanskom svijetu i kako onda pravdati vojni proračun koji realno doseže skoro 1000 milijardi dolara? Jednostavno, izmislili su novu, bolje rečeno zaboravljenu, staru “rusku prijetnju”, piše Contra Magazin. Međutim, Bijela kuća u stvarnosti nije spremna za prave borbene operacije.
“Nastavit ćemo kampanju protiv terorista, ali je sada konkurencija između velikih sila, a ne terorizam, glavni prioritet američke strategije o nacionalnoj sigurnosti. Od danas, Rusija i Kina, te Sjeverna Koreja i Iran, glavni su neprijatelji Amerike”, izjavio je prošlog tjedna američki ministar obrane James Mattis.
ISIL je ionako američki proizvod, ali više ne predstavlja prijetnju, posebice nakon što su najbolje borce ove terorističke organizacije u sirijskom i iračkom pijesku sahranile sirijske i iračke trupe, uz pomoć šiitskih armija koje nastaju na Bliskom istoku i, naravno, ruskih zrakoplova i snaga za specijalne operacije.
ISIL je nekada bio podružnica Al-Qaede, a SAD su nakon 2001. jednostrano donijele zakon kojim su same sebe ovlastile da se mogu boriti protiv terorizma diljem svijeta. Taj je zakon u početku bio opravdanje da SAD legalno razmješta trupe u Iraku, kasnije i Siriji. Ali sada, kada je ISIL je poražen, Pentagon kaže da će američki vojnici tamo ostati. Samo jedan senator, Tim Kaine, zatražio je od Trumpove administracije da podnese pravno tumačenje za permanentni rat poslije rata protiv “Islamske države”.
State Department i Ministarstvo obrane su mu odgovorili vrlo sličnim argumentima. Zakon iz 2002. usvojen za Irak nema ograničenja. Iako se tada kaže da je Irak bio prijetnja, dokument je sastavljen tako da Sjedinjene Američke Države mogu učiniti sve što žele u Iraku, Iranu ili bilo gdje postoji prijetnja Al-Qaede i “Islamske države”. U slučaju Sirije, gdje SAD ne samo da nisu pozvane, nego američke snage pokušavaju podijeliti zemlju i svrgnuti legitimnu vladu, stvar je prilično komplicirana.
Iako ISIL više ne postoje, barem ne kao sila da se protiv nje trebaju boriti američke snage, Mattis kaže kako može držati svoje postrojbe u Siriji u slučaju da ISIL ponovo postane ozbiljna prijetnja i da djeluju kad god se sirijske snage približe američkima, koje će odgovoriti “samoobrambenim napadom“.
Da u Washingtonu ima luđaka, to svi znamo, ali kada vode Pentagon i State Department to je posebno opasno. Naime, oba pisma potvrđuju da američki političku vrh nije ni pokušao utvrditi je li u pravu kada tvrdi da je legalno u Siriji, nego se jednostavno pozvao na dokument kojim je pokrenut “globalni rat protiv terora“. Što se tiče napada na Siriju krstarećim projektilima prošle godine, State Department je tvrdio kako američki Ustav predsjedniku daje ovlasti da to učini, ako smatra da je to u nacionalnom interesu.
Očito je da ovaj dokument daje opravdanje za daljnje ratove, ali ponestaje ciljeva, a vojni proračun se ne smije smanjivati. Štoviše, treba ga napuhati do magične granice od 1000 milijardi dolara godišnje, a razlog za potrošnju je već tu. Dakle, ISIL i Al-Qaeda ne zahtijevaju tolike resurse, ali su tu Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja.
Borba na nekoliko fronti odjednom je uvijek bila suluda ideja i ona na pamet može pasti samo kauč generalima i njihovim kolegama, iako sa stvarnim generalskim činom, koji su izgubili rat u Vijetnamu.
Tijekom posljednjih 17 godina su američke trupe u svom fiktivnom “ratu protiv terorizma” razorile skoro cijeli islamski svijet. Afganistan, Irak, Libija, Sirija, Somalija i Pakistan su samo dio zemalja koje su bile mete agresije kojom je Bijela kuća “nerazumne diktatore” pokušala podvrgnuti svojoj volji.
No, u zadnje vrijeme, kako “Islamska država” postupno nestaje, SAD su više nemaju dovoljno ciljeva za bombardiranje. Sve se dodatno zakompliciralo kada je Pakistan nedavno odučio zabraniti udare na svom teritoriju i zatvoriti nebo za američke bespilotne letjelice.
Mattis je nedvojbeno u pravu kada kaže da teroristi više ne predstavljaju prijetnju kontinentalnoj Americi. Ali kako onda opravdati realni američki vojni proračun od 1000 milijardi dolara?
Dobro je da još uvijek postoje dobri stari komunisti, koji se skrivaju ispod kreveta. Pentagon već tri godine planira i razrađuje strategiju za rat protiv komunističke Kine i “neostaljinističke Rusije, koja ima neke odlike demokracije, ali više izgleda na Staljinov SSSR”.
Na unutarnjem planu nije potreban senator McCarthy i pokretanje lova na “crvene komunističke vragove”, jer danas, za uvjeriti Amerikance da se radi “prava stvar”, dovoljni su algoritmi na društvenim mrežama, Big Brother, dodijele Oscara i Grammya, te ostale gluposti.
Obične Amerikance i ne zanima rat protiv Kine i Rusije, ali strategije ludog generala Mattisa izgledaju vrlo problematično. Koliko daleko američke trupe namjeravaju prodrijeti duboko u ruske teritorije ili što kani činiti američka “Pacifička flota” u kineskim morima?
Usput, nova američke nuklearna doktrina olakšava korištenje nuklearnog oružja pod vrlo nejasnim uvjetima.
U slučaju Rusije, kako zaštititi opskrbne putove koji će prodiranjem u ruski teritorij postajati sve duži i duži? Napoleon i Hitler su se suočili s istim problemom i propali.
Ali, moguće je da ni SAD niti NATO nisu spremni za pravi rat protiv Rusije i Kine, dok bi i napadi na Iran i Sjevernu Koreju mogli biti puka retorika bez konkretne namjere za napad.
Zbog smanjenja proračuna i regionalnih sukoba su iscrpljeni borbeni kapaciteti Sjedinjenih Država, ali i brojnih zemalja NATO pakta. Nema dovoljno naoružanja, a opremu treba popraviti. U Njemačkoj, najvažnijoj članici NATO pakta u srcu Europe, postoji veliki nered.
Njemačku feminiziranu vojsku, koju predvodi ljepuškasta, ali nesposobna ministrica obrane Ursula von der Leyen, nije u stanju postrojiti više od nekoliko tenkova i borbenih zrakoplova. U Francuskoj stvari ne stoje ništa bolje, a Crvena armija više nije ona iz vremena Borisa Jeljcina.
Dakle, Zapad jednostavno nije spreman za pravi rat. No, postoji li uopće razlog za borbu? Ne. Svjesni su toga u američkom Kongresu i zapadni mediji. Međutim, islamski teroristi su nestali ili su pred nestankom. Kako onda stvoriti prijetnju? Kao što smo rekli, tu su komunisti, Kina i Rusija kao nasljednik Sovjetskog Saveza.
S Rusijom je još lakše, jer za Kinu treba naći dokaze o “nepoštenim trgovačkim praksama”, koje američka ministarstva financija i trgovina izgleda ne uspijevaju pronaći. Stoga se napuhava priča o internetskoj kugi od oko 20 ruskih hakera koji mogu uzrokovati štetu kao napad Pearl Harbour. Ako u Sjedinjenim Državama krenete pričate o ruskoj i kineskoj prijetnji, to je kao da ste u punom kazalištu uzviknuli: “Požar, požar!”.
I sve je na svom mjestu. Stotine milijardi dolara se slijeva na račun vojno-industrijskog kompleksa, a obični Amerikanci su sretni jer su uspjeli osigurali sve potrebne resurse za “protupožarnu zaštitu”.
logično
“Nastavit ćemo kampanju protiv terorista, ali je sada konkurencija između velikih sila, a ne terorizam, glavni prioritet američke strategije o nacionalnoj sigurnosti. Od danas, Rusija i Kina, te Sjeverna Koreja i Iran, glavni su neprijatelji Amerike”, izjavio je prošlog tjedna američki ministar obrane James Mattis.
ISIL je ionako američki proizvod, ali više ne predstavlja prijetnju, posebice nakon što su najbolje borce ove terorističke organizacije u sirijskom i iračkom pijesku sahranile sirijske i iračke trupe, uz pomoć šiitskih armija koje nastaju na Bliskom istoku i, naravno, ruskih zrakoplova i snaga za specijalne operacije.
ISIL je nekada bio podružnica Al-Qaede, a SAD su nakon 2001. jednostrano donijele zakon kojim su same sebe ovlastile da se mogu boriti protiv terorizma diljem svijeta. Taj je zakon u početku bio opravdanje da SAD legalno razmješta trupe u Iraku, kasnije i Siriji. Ali sada, kada je ISIL je poražen, Pentagon kaže da će američki vojnici tamo ostati. Samo jedan senator, Tim Kaine, zatražio je od Trumpove administracije da podnese pravno tumačenje za permanentni rat poslije rata protiv “Islamske države”.
State Department i Ministarstvo obrane su mu odgovorili vrlo sličnim argumentima. Zakon iz 2002. usvojen za Irak nema ograničenja. Iako se tada kaže da je Irak bio prijetnja, dokument je sastavljen tako da Sjedinjene Američke Države mogu učiniti sve što žele u Iraku, Iranu ili bilo gdje postoji prijetnja Al-Qaede i “Islamske države”. U slučaju Sirije, gdje SAD ne samo da nisu pozvane, nego američke snage pokušavaju podijeliti zemlju i svrgnuti legitimnu vladu, stvar je prilično komplicirana.
Iako ISIL više ne postoje, barem ne kao sila da se protiv nje trebaju boriti američke snage, Mattis kaže kako može držati svoje postrojbe u Siriji u slučaju da ISIL ponovo postane ozbiljna prijetnja i da djeluju kad god se sirijske snage približe američkima, koje će odgovoriti “samoobrambenim napadom“.
Da u Washingtonu ima luđaka, to svi znamo, ali kada vode Pentagon i State Department to je posebno opasno. Naime, oba pisma potvrđuju da američki političku vrh nije ni pokušao utvrditi je li u pravu kada tvrdi da je legalno u Siriji, nego se jednostavno pozvao na dokument kojim je pokrenut “globalni rat protiv terora“. Što se tiče napada na Siriju krstarećim projektilima prošle godine, State Department je tvrdio kako američki Ustav predsjedniku daje ovlasti da to učini, ako smatra da je to u nacionalnom interesu.
Očito je da ovaj dokument daje opravdanje za daljnje ratove, ali ponestaje ciljeva, a vojni proračun se ne smije smanjivati. Štoviše, treba ga napuhati do magične granice od 1000 milijardi dolara godišnje, a razlog za potrošnju je već tu. Dakle, ISIL i Al-Qaeda ne zahtijevaju tolike resurse, ali su tu Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja.
Borba na nekoliko fronti odjednom je uvijek bila suluda ideja i ona na pamet može pasti samo kauč generalima i njihovim kolegama, iako sa stvarnim generalskim činom, koji su izgubili rat u Vijetnamu.
Tijekom posljednjih 17 godina su američke trupe u svom fiktivnom “ratu protiv terorizma” razorile skoro cijeli islamski svijet. Afganistan, Irak, Libija, Sirija, Somalija i Pakistan su samo dio zemalja koje su bile mete agresije kojom je Bijela kuća “nerazumne diktatore” pokušala podvrgnuti svojoj volji.
No, u zadnje vrijeme, kako “Islamska država” postupno nestaje, SAD su više nemaju dovoljno ciljeva za bombardiranje. Sve se dodatno zakompliciralo kada je Pakistan nedavno odučio zabraniti udare na svom teritoriju i zatvoriti nebo za američke bespilotne letjelice.
Mattis je nedvojbeno u pravu kada kaže da teroristi više ne predstavljaju prijetnju kontinentalnoj Americi. Ali kako onda opravdati realni američki vojni proračun od 1000 milijardi dolara?
Dobro je da još uvijek postoje dobri stari komunisti, koji se skrivaju ispod kreveta. Pentagon već tri godine planira i razrađuje strategiju za rat protiv komunističke Kine i “neostaljinističke Rusije, koja ima neke odlike demokracije, ali više izgleda na Staljinov SSSR”.
Na unutarnjem planu nije potreban senator McCarthy i pokretanje lova na “crvene komunističke vragove”, jer danas, za uvjeriti Amerikance da se radi “prava stvar”, dovoljni su algoritmi na društvenim mrežama, Big Brother, dodijele Oscara i Grammya, te ostale gluposti.
Obične Amerikance i ne zanima rat protiv Kine i Rusije, ali strategije ludog generala Mattisa izgledaju vrlo problematično. Koliko daleko američke trupe namjeravaju prodrijeti duboko u ruske teritorije ili što kani činiti američka “Pacifička flota” u kineskim morima?
Usput, nova američke nuklearna doktrina olakšava korištenje nuklearnog oružja pod vrlo nejasnim uvjetima.
U slučaju Rusije, kako zaštititi opskrbne putove koji će prodiranjem u ruski teritorij postajati sve duži i duži? Napoleon i Hitler su se suočili s istim problemom i propali.
Ali, moguće je da ni SAD niti NATO nisu spremni za pravi rat protiv Rusije i Kine, dok bi i napadi na Iran i Sjevernu Koreju mogli biti puka retorika bez konkretne namjere za napad.
Zbog smanjenja proračuna i regionalnih sukoba su iscrpljeni borbeni kapaciteti Sjedinjenih Država, ali i brojnih zemalja NATO pakta. Nema dovoljno naoružanja, a opremu treba popraviti. U Njemačkoj, najvažnijoj članici NATO pakta u srcu Europe, postoji veliki nered.
Njemačku feminiziranu vojsku, koju predvodi ljepuškasta, ali nesposobna ministrica obrane Ursula von der Leyen, nije u stanju postrojiti više od nekoliko tenkova i borbenih zrakoplova. U Francuskoj stvari ne stoje ništa bolje, a Crvena armija više nije ona iz vremena Borisa Jeljcina.
Dakle, Zapad jednostavno nije spreman za pravi rat. No, postoji li uopće razlog za borbu? Ne. Svjesni su toga u američkom Kongresu i zapadni mediji. Međutim, islamski teroristi su nestali ili su pred nestankom. Kako onda stvoriti prijetnju? Kao što smo rekli, tu su komunisti, Kina i Rusija kao nasljednik Sovjetskog Saveza.
S Rusijom je još lakše, jer za Kinu treba naći dokaze o “nepoštenim trgovačkim praksama”, koje američka ministarstva financija i trgovina izgleda ne uspijevaju pronaći. Stoga se napuhava priča o internetskoj kugi od oko 20 ruskih hakera koji mogu uzrokovati štetu kao napad Pearl Harbour. Ako u Sjedinjenim Državama krenete pričate o ruskoj i kineskoj prijetnji, to je kao da ste u punom kazalištu uzviknuli: “Požar, požar!”.
I sve je na svom mjestu. Stotine milijardi dolara se slijeva na račun vojno-industrijskog kompleksa, a obični Amerikanci su sretni jer su uspjeli osigurali sve potrebne resurse za “protupožarnu zaštitu”.
logično
