Za petokraku spremni

Nit' bi piškio, nit' bi kakio, ali ćoravim bi se poslom ipak - bavio. Premijer Andrej Plenković, ponikao iz intelektualne obitelji - da sad ne diramo u to kome, kada i kako do 1990-ih naklonjene, što za njegovo svjetonazorsko i ideološko zrenje ne bi smjelo biti nebitno - najviše si je sam kriv što za svog solidnog školovanja nije naučio kako je završio Drugi svjetski rat u svijetu, pa u Europi, bivšoj Jugoslaviji, ali najvećma na današnjem zapadnobalkanskom kifliću kojem premijeruje, tko je u tom ratu pobijedio, a tko bio pobijeđen, tko su i zašto bili pozitivci, a tko negativci, pod kojim simbolima i poklicima se krvoločno zatiralo elementarnu čovječnost, a pod kojima obranilo...

Kako to nije naučio kad je trebalo i bilo vrijeme, Plenković se sada na premijerskoj poziciji javno sramoti neznanjem i pred međunarodnom javnošću kojoj je desetljećima kristalno jasno tko je u drugoj svjetskoj klaonici bio tko, odnosno tko je što, komu, kako i zašto (u)činio. Približno točna bilanca je 60 milijuna zvjerski oduzetih ljudskih života, svih dobi i oba spola. Čak 30 milijuna ruskih, koliko je bilo ukupno ubijenih u Prvom svjetskom ratu.

Na području Jugoslavije u razdoblju 1941.-1945. ubijeno je oko 1,05 milijuna ljudi, od kojih oko 200 tisuća samo u tzv. NDH, i to u svim vojskama/bandama i među civilima. Bez demografskih gubitaka, koji bi te brojke možda i utrostručili. Za te nacifašističke smrtne grijehe nema alibija ni oprosta, kamoli pomirenja. Nedopustivo je i po Božjem i po ljudskom zakonu ubiti nekoga pojedinačno ili genocidno zatirati cijele narode, manjine, "nepoćudne" i "drukčije" sunarodnjake zbog ili u ime nacije, vjere, ideologije i takvih bedastoća.

Nacisti i fašisti su to, dotad nezabilježeno u ljudskoj povijesti, činili širom Europe, a ustaški kvislinzi - koje su psihijatrijski komedijaši Hitler i Mussolini travnja 1941. dovezli iz emigracije u dva kamiona u Zagreb za krvave poslovođe u međunarodno nepriznatoj paradržavi tzv. NDH - smjesta su doktrinu paklenskog zla operacionalizirali istrjebljivanjem Srba, Židova, Roma, nepoćudnih Hrvata, komunista i svih nearijevaca (sic). Pod neljudskim pokličem "Za dom (i poglavnika) spremni" koji, suprotno koketiranju predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović s proustaškim sentimentima desnoekstremnističkog biračkog tijela i povijesnoj neobaviještenosti - nikad nije bio "stari hrvatski pozdrav". Kamoli pozdrav.

Da je to znao i držao do davno utvrđene povijesne istine, a ne "znanstvenih otkrića" tipa onih Zlatka Hasanbegovića, pa imao petlje premijerski odlučiti, kao što nije - on bi kazao preuzeti odgovornost - ne bi svoj kukavičluk u odnosu na okrvaljeni ustaški "Za dom spremni" i partizansku crvenu zvijezdu petokraku skrivao iza izvjesnog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, u javnosti posprdno prozvanog Vijećem za bolju prošlost.

Kojem je postavio za predsjednika nedvojbeni "povjesničarski autoritet": redovnog profesora onkologije i nuklearne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Zvonka Kusića, kojem ni predsjedanje HAZU-om nije dopusnica za preinačiti povijesne istine, a potvrditi ih - opet je sasvim besmisleno. Topla voda je i 1941.-1945. bila topla voda, i danas je i sutra će biti.

Oni što se po stadionima dernjaju "Za dom spremni" i "Ubij, ubij, ubij Srbina", šaraju obnoć po fasadama i prometnim znakovima ušato U pa i nakićeno latinskim križem među krakovima, neometano organima javnog reda i mira postrojavaju "crnce" na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, masovno siju po RH "Za dom spremni" HOS-ovim pločama, "prosvjedno" (sic) se zamotavaju u trobojnice s grbom bijelog početnog polja, itsl., činit će to ubuduće još više, žešće, glasnije i masovnije nakon Kusić-Plenkovićeve neprincipijelne suglasnosti o tome da partizanska crvena zvijezdra petokraka uporabno nije sporna.

Dakle, dopuštena je (tko bi je uostalom mogao zabraniti kad je priznata i međunarodnom regulativom?), a "Za dom spremni" je "službeno" zabranjen, osim na HOS-ovim spomen-pločama i "svečanim prigodama" (sic). Prostoseljački rečeno: o prijeporu je odlučeno da nije ništa odlučeno. Dapače.

(Pro)ustaški je duh maloumno pušten iz boce onog "herojskog" dana u osvit 1990-ih kada je pred Saborom na Markovom trgu spuštena hrvatska trobojnica s crvenom zvijezdom petokrakom i podignuta trobojnica sa šahovnicom bijelog početnog polja, tada još bez krune s grbovima pet povijesnih pokrajina, kao simbol nacionalne države u kojoj je Hrvat svoj na svome, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu i hrvatska puška na hrvatskom ramenu.

O tome što se zbivalo i tko su bili odgovorni akteri uoči tog čina - i svih prijelomnih događaja do danas - najbolje je, iz prve ruke i s lica mjesta posvjedočio Tomislav Jakić, bivši vanjskopolitički komentator-mentor na HTV-u te savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića, u knjizi Nisam zavijao s vukovima (NVO Gariwo, Sarajevo 2010.).

Sve pod krinkom ratnih trauma navodno zbog "srpske agresije na RH", toleriralo se "Za dom spremni". Taj okrvavljeni ustaški poklič, simbol nacionalne izdaje notornim kvislinškim podrepaštvom i uništavanjem vlastitog naroda ne može se uspoređivati s crvenom zvijezdom petokrakom, za koju su se Hrvati opredjeljivali već od 10. travnja 1941. te se - pod vodstvom komunista i Hrvata iz Kumrovca Josipa Broza Tita - borili u partizanima protiv ustaškog režima tzv. NDH, njemačkog i talijanskog okupatora.

Sedamdesetak boraca Vlade Janjića Cape i Janka Bobetka već je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici nedaleko od Siska osnovalo legendarni Prvi partizanski odred, što je bio prvi u okupiranoj Europi organiziran i masovan pokret otpora nacifašizmu. Pod crvenom zvijezdom petokrakom protiv ušatog U, nacističke svastike i fašističkog fascia, snopa pruća sa sjekiricom. Sve drugo su bajke za malu ustašku djecu.

Da nije bilo partizana s crvenom zvijezdom petokrakom, Hrvatska se 1945. godine ne bi našla na pobjedničkoj strani antinacifašističke koalicije, ne bi se kompletirala svim oduzetim/prodanim za tzv. NDH povijesnim teritorijima od Istre i Gorskoga kotara do Kvarnera, Hrvatskog primorja, Dalmacije s otocima, Međimurja... Ne bi ostvarila ključne uvjete državnosti na osnovi kojih je bilo moguće osamostaljenje RH 1991. Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a (Sabor, parlament) u Topuskom je 1944. utemeljena Federalna Država Hrvatska, koja je svih 45 godina u SFR Jugoslaviji imala državne atribute (osobito pojačane ustavnim promjenama 1974. stavkom "do odcjepljenja"), što će međunarodna zajednica 1991./1992. priznati kao državu RH u avnojskim (ili zavnohovskim) granicama.

Bez partizanske oslobodilačke epopeje pod crvenom zvijezdom petokrakom s vojnim i političkim vođom Josipom Brozom Titom, Hrvatska se ne bi u 45 godina komunizma/socijalizma industrijski, agrarno, kulturno, sportski i na svaki drugi način razvila do ranga prve u osmokrakoj Federaciji, s pokrajinama, ili pak srednjerazvijene zemlje u Europi. Danas RH nije ni peta idigo kopija tadašnje snage i značenja u međunarodnoj zajednici. S ustaškim pak "Za dom spremni", RH danas ne bi bilo niti bi ikakav Domovinski rat bio moguć s ishodom koji je svijet priznao.

Sitne duše sada Hrvatsku sramote izbacivanjem Augustinčićeve umjetničke biste Josipa Broza iz državnog predvorja (Kolinda Grabar-Kitarović) radi instaliranja svoje kartonske siluete u prirodnoj veličini ili radi proustaških ucjena petoručnom potporom vlasti istjeruju Tita s najljepšeg trga u Zagrebu (Milan Bandić). Jadno i bijedno od svakog tko imalo drži do povijesnih činjenica i vlastitog obraza. Kretenska je poruka javnosti i to da RH službeno ignorira, bagatelizira 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata. Kao da to nije povijesni nadnevak, tim važniji za Hrvatsku jer je - pobijedila u tom ratu. Sramotno je postupila i predsjednica, koja nije željela otići na središnju proslavu u Moskvu. Nerazumno.

No prva je, uz buljuk "nacionalno osviještenih" (sic) politikanata na Bleiburškom polju, gdje se ne odaje toliko ili čak uopće počast žrtvama (kao takvim?) koliko se javno demonstrira pripadnost ideološki nabrijanom ozračju opće narodne žalosti i za dom (ne)spremnoj ikonografiji. Gdje se krivotvori povijesna istina, anulira ustaške zločine, nekritički kanonizira ratne gubitnike i javno laže o antinacifašizmu, partizanima i Titu.

Ugledni profesor novije svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tvrtko Jakovina, trn u oku povijesnim krivotvoriteljima bleiburške provenijencije i političkim im jatacima, objavio je u Telegramu 9. travnja 2015. izvrsnu dijagnozu ideološkog zdravlja RH upravo u povodu 70 godina od velike antinacifašističke ratne pobjede, u kojoj je argumentirano ismijao aktualne proustaške tvrdnje da Titov antinacifašizam prestaje 1945. godine i počinje (za ekstremnije već i desetak godina ranije) razdoblje Tita zločinca nad samosvjesnim Hrvatima i hrvatskim narodom. Tvrditi da Tito nije antinacifašizam isto je kao tvrditi da Tesla nije električna struja, kazao je Jakovina.

"Zašto se onda laže ili govori neistine?" - pita istaknuti povjesničar. "Zato što je to način na koji se jedino može boriti protiv antifašizma. Lažima. Lagati se može neko vrijeme. Godine laži su pred nama; u laži već neko vrijeme živimo. Sva sreća da je toliko puno vjernika u ovoj zemlji, pa znamo da je dugo laganje neugodno i da će biti kažnjeno. Barem na drugom svijetu ili nekoj drugoj sredini."

Nema veze, jelte, što je Franjo Tuđman upravo Titovu državotvorna ostavština, ne bez razloga, dao zapisati u Temeljnim odredbama Ustava RH, nasuprot ustaškoj tzv. NDH, pa je tim blesavije to da se s najviših državnih mjesta, kao i političkog podzemlja, izravno i neizravno šalju poruke javnosti da su ustaški pokret i tzv. NDH, doduše, imali zastranjivanja, ali da je to mlaka voda prema partizanskim, komunističkim i udbaškim zločinima, pa je logično da su temelji tzv. samostalnosti, suverenosti i neovisnosti RH 10. travnja 1941. te Domovinski rat 1991.-1995. Sve prije toga bila je samo tamnica hrvatskog naroda.

Na toj podlozi lažnih vrijednosti, izmišljenih mitova, drastičnih krivotvorina, epidemije praznovjerja i neznanja o sebi, svojima i svijetu oko sebe, bogohulno raširene mržnje i općeg društvenog razdora, moralnog kolapsa i rastuće bijede većine stanovništva, ne može se graditi budućnost u kojoj će ustaše i partizani zagrljeni plesati baš kako sviraju Zvonko Kusić i Andrej Plenković svojim Vijećem za bolju prošlost.

Zli duhovi su ljudima nahvao (dum Marin) pobjegli iz gubitničke boce 1990-ih i sada je kasno j.....m se kajati. Prošlost nije ni bolja niti lošija od one kakva uistinu jest, nije glinemol da ju svak može modelirati kako mu se sprdne. Čak ni pobjedni, kako se pogrešno zna tvrditi, ne piše povijest, nego svoju verziju lakirovke, koju drugi pobjednik briše i iznova se uzaludno laća istog Sizifovog kamena. U korist vlastite gluposti.

I što je tražio od akademik Kusića i njegove šarene momčadi (ne)stručnjaka za bolju prošlost, to je dobio - veliko savjetodavno ništa, koje ne samo neće pomiriti ustaše i partizane, ustašama nataknuti aureolu nacionalnih junaka i mučenika, a partizanima negve protuhrvatskih zlikovaca. Jer su "gori od ljudoždera", kako u knjizi Elementi i metode komunističke gerile (Drinine knjižnice, Madrid 1964.) tvrdi ustaški pukovnik Ivan Stier, inače djed Plenkovićevog prijatelja i HDZ-ovog političkog tajnika Davora Ive Stiera.

Predgovor knjizi svog (po)ratnog intimusa po zločinu (Ivo Stier je 1946. godine bio 13. na listi traženih ratnih zločinaca za izručenje jugoslavenskom sudu) napisao je osobno Luburić alias "General Drinjanin".

Od 1990. godine, Tuđman je držao visoko podignute granične rampe kojekakvom (pro)ustaškom probisvijetu iz Kanade, SAD-a, Južne Amerike, Australije..., koji je u velikom broju, većinom gologuz i ideološki kontaminiran propalom endehazijom, navali u RH i većinom dobivao visoke/unosne položaje u vojnom, političkom i šire društvenom, a nacionalno temeljito pročišćenom tzv. establishmentu i bitno utjecao na sve što se Hrvatskoj loše događalo sljedećih četvrt stoljeća. Neki od tih "časnih" Hrvata iz emigracije bili su akteri ustaškog režima tzv. NDH, npr. Vinko Nikolić, i sl.

Među 12.622 državna odličja RH, što ih je tim počastima opsjednut Franjo Tuđman podijelio za svog predsjednikovanja, prosječno tri dnevno, naspram 1764 Mesićeva u dva mandata, skandalozno je u civiliziranom svijetu odjeknulo odlikovanje ustaškom krvniku, ratnom zločincu iz endehazijskog Dubrovnika, Poglavnikovom prijatelju Ivi Rojnici.

Također ustaški ratni zločinac Ante Pavelić odlikovao je Rojnicu Redom za zasluge II. stupnja "za osobito savjesno, revnosno i požrtvovno vršenje dužnosti u ustaškom pokretu". Valjda je zato zaslužio osobito Tuđmanovo poštovanje kad ga je početkom 1990-ih imenovao za opunomoćenog predstavnika RH u Argentini, nudio mu veleposlaničko mjesto i odlikovao Ordenom kneza Branimira - za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH.

A premijer se Plenković zaklinje u Franju Tuđmana, kao i sav HDZ i kojekakvi još koji neosnovano tvrde da je baš Tuđman Otac Domovine, a ne pravaš Ante Starčević (s pola srpske krvi, po majci) te da bez Franje ne bi bilo RH. Koji je to ludi nezahvalnik stavio Starčevića na tisućicu kuna, a ne Franju Tuđmana?

I kako sad, pored još žive, sve zdravije i "nacionalno osviještene" (pro)ustaške djece, unuka i praunuka na svim važnijim nišama političke vlasti i društva, koji u intimnijim druženjima ionako RH drže za NDH-2, a od vrtića do fakulteta i katoličkih oltara čvrsto ukorijenjene "hrvatske povijesne istine", dakle kako bi drukčije postupio tandem Kusić-Plenković nego baš tako: "Za dom spremni" jest neustavan i kažnjiv, ali dopušten u komemorativne svrhe, u "svečanim prigodama" i uz najavu svrhe i mjesta uporabe. Da pukneš od smijeha.

I u pola noći za dom (ne)spreman Zlatko Hasanbegović, koliko god mu se svašta može reći, zrelo je poklopio Kusić-Plenkovićev uradak za ideološko pomirenje nacije: "To rješenje je pravno neupotrebljivo političko-ideološko nedonošće". Ustavni, pak, eksperti krste se i nogama i rukama: "Nikad još nismo čuli da se ustav može - ne primijeniti".

Pravnik Andrej Plenković pravi grbav: što će mu Vijeće za bolju prošlost, medicinar za partizansko-ustaška pitanja i buljuk nadripovijesničara kad raspolaže nizom paragrafa kojima se učinkovito dade budalama utjerati pamet u glavu? E sad, ako neće, kao što jamačno neće, imat će nepotrebno dodatnog kravala. Nije li već svima preko glave cirkus s Agrokorom, Ramljakom, Dalićkom,oporbom...?

Možda baš zato, Plenković se u gabuli sjetio ruiniranog hrvatskog obrasca igara bez kruha, pa u idealnom tajmingu opet bacio javnosti oglodanu ustaško-partizansku kost.