Za Vladu godina reformi, za SDP stabilizacije

Godina 2018. trebala bi biti, ako ćemo suditi po najavama, godina reformi i stabilizacije. Za reforme bi trebala biti zadužena Vlada, a za stabilizaciju (sebe samoga) SDP. To, pak, znači da bi nam politička 2018. mogla biti inverzna u odnosu na 2017. godinu jer tu godinu su HDZ i Andrej Plenković posvetili stabiliziranju toliko da je stabilnost postala njihovom zaštitnom imenicom, a SDP na svoju vlastitu, neželjenu, reformu u kojoj je putem zagubio tridesetak posto podrške u odnosu na onu koju je imao nakon rujanskih izbora 2016. godine.

Premijer Andrej Plenković nada se mirnijim vodama u 2018. godini, bit će da ne očekuje šokove kakve je izazvao Agrokor, a bit će i da ne očekuje šokove kakve je izazvao sam onoga časa kada je na sjednici Vlade raskinuo koaliciju s Mostom. Iz premijerove vizure željena posljedica te kakve-takve bonace su dublje reforme u zdravstvu, obrazovanju, mirovinskom sustavu, pravosuđu, upravi i poslovnom okruženju. Plenkoviću i vladajućima na ruku ide i to što će 2018. godina biti prva nakon 2008. u kojoj neće biti ni izbora ni nacionalnog referenduma i to bi Vladi trebalo omogućiti da u miru radi ono što nije radila u 2017. godini. Očekivati od Vlade i vladajućih da će biti tako široko reformski nastrojeni u ovoj godini je iluzorno. Naprosto, nije realno računati na to da Vlada ima kapaciteta reformirati, iliti Plenkovićevim rječnikom kazano dublje promijeniti, toliko tako velikih, važnih i kompleksnih područja u samo jednoj godini. No, karte su Vladi za sada dobro posložene, uz opasku da se nikada ne zna tko iz same vlasti može stvoriti kakav veliki skandal i činjenicu da se do daljnjeg ne zna što će biti s Agrokorom. Osim što ne bi trebalo biti izbora, Plenković može računati na stabilnost (eto mu omiljene imenice) većine jer HNS neće biti remetilački nego prilježan faktor u koaliciji, a nikakvog nezadovoljstva koje bi ih tjeralo van koalicije ne nazire se ni kod osam saborskih zastupnika nacionalnih manjina.

Na ruku bi mu trebalo ići i to što će se SDP, i više nego lani, baviti samim sobom. Iako se SDP prošle godine uvelike bavio sam sobom, trpio pad (anketnog) povjerenja birača, uspio je prošloga proljeća u slučaju izglasavanja povjerenja ministru financija Zdravku Mariću ozbiljno uzdrmati HDZ i u saborskom izjašnjavanju odigrati neriješeno (75 »za« opoziv, 75 »protiv«, Glasnović izvan sabornice).

SDP-u također odgovara to što u ovoj godini nisu predviđeni nikakvi izbori. To će mu omogućiti da se u vlastitom nemiru posveti potrazi za svojim ideologijskim korijenjem i organizacijskom formom. Da SDP traži svoje ideologijske korijene i identitet, potvrdila je sama stranka kada je prošloga ljeta odlučeno da će se napisati novi stranački program. Od toga neće biti ništa i ta je Bernardićeva zamisao (u osnovi dobra) propala. Da se stranka mora posvetiti sebi samoj u razmaku od nekoliko dana, potvrdili su Bojan Glavašević i Mirando Mrsić. Glavašević je uoči Božića poručio da se svi u vodstvu stranke trebaju »suočiti s nekim neugodnim istinama i odlukama«, a Mrsić je nakon Nove godine poručio da je izrazito nizak rejting stranke u javnosti poticaj na uzbunu i djelovanje, »ali ovaj put u cilju opstanka SDP-a«.

Stanje je, dakle, ako je vjerovati Mrsiću, za stranku dramatično do ruba terminalnog. Ono, istina nedefinirano suočavanje koje je zazvao Glavašević, Mrsić je definirao u tri točke o kojima treba odlučiti do konca siječnja. To su demokratizacija unutarnjeg ustroja SDP-a, definiranje temeljnih društvenih vrijednosti koje će biti osnova stranačkih politika u novim okolnostima i definiranje temeljnih politika koje će stranka zastupati. Kao što nije realno očekivati da Vlada ima kapaciteta za sve najavljene »dublje promjene«, tako nije realno očekivati da SDP ima kapaciteta apsolvirati Mrsićeve tri točke, a riječ je o organizacijskoj formi i programskoj osnovi stranke, u nešto više od tri tjedna. A uspije li SDP u tome, pa i u mnogo više od tri tjedna, preostaje mu ključno pitanje, a to je kadrovska politika, a ona je, znano je, osnova (provedbe) svake politike.

novilist