Sve to ostavlja krajnje loš dojam nereda, nesnalaženja i straha, a iza toga se nazire i krajnje opasna mogućnost da ova garnitura u stvarnosti ne zna kako i na koji način bi provela čak ni ono što zna da bi željela
U grandioznim pričama prošli su tjedni i tjedni da bi Karamarko i Petrov napokon priopćili javnosti kako će njihova nova i drugačija vlada biti konstituirana – po starom.To znači da se, nakon puno halabuke na temu partijskih uhljeba i razbacivanja novca, nastavlja sa svih dosadašnjih 20 resora, ostaju im ista imena koja im je 2011. nadjenuo Milanović i identični djelokruzi rada. Zasad nema smanjivanja broja ministarstava, ništa od onih štedljivih 15, ni 17, naprosto će zadržati svih 20. Tvrdeći da nemaju dosta vremena, reformatori iz HDZ-a i Mosta zaključili su da se s reformom Vlade mora pričekati iako je to, kao što sami propovijedaju, bitan preduvjet za profiliranje njihove nove administracije. Karamarko to odgađanje pravda žurbom da se »počne raditi«. Kaže da se vrijeme ne može gubiti »na petljanje« ostajući dužan za objašnjenje zbog čega tehničke poteze koje su sami najavili sada naziva petljanjem. A šef Mosta, u tonu s neodređenim stilom Tima Oreškovića, domeće da nikakvih promjena ne može biti bez temeljitih analiza. S njima će se započeti nakon što Vlada uđe u Banske dvore. Pa ćemo tek onda vidjeti što ćemo.
Samo da se napravi plan reorganizacije države, bit će potrebno oko šest mjeseci, a implementacija će se protegnuti na naredne dvije godine, obavijestio nas je Petrov. Dakle, ako sve to dobro razumijemo, tamo negdje tijekom godine mogla bi profunkcionirati Vlada s tim presloženim ministarstvima, a onda, ako bude sreće, oko 2018. i novi raspored državnih ureda i agencija te nova organizacija regionalne i lokalne samouprave. I o holdingu u kojem bi bile objedinjene sve državne tvrtke tek će se raspravljati nakon formiranja Vlade.
Sve to ostavlja krajnje loš dojam nereda, nesnalaženja i straha, a iza toga se nazire i krajnje opasna mogućnost da ova garnitura u stvarnosti ne zna kako i na koji način bi provela čak ni ono što zna da bi željela. Dok se o državi napamet pričalo, politiziralo i općenito razglabalo, bilo je lako. Ali što će biti kad mjere bude trebalo isporučiti? Jer već na prvom koraku vidimo da s tu počinju otvarati crne rupe. Prethodnu Kukuriku ekipu kudilo se da je državu preuzela nepripremljena, s pravom, jer je to bilo potpuno točno. Ali kako onda opisati ovu Karamarkovu i Božinu skupinu koja, već u startu, čak i sastav Vlade namjerava mijenjati dva puta u roku od par mjeseci? Prvo će ministre postaviti po starom, a onda opet po novom, kad sadašnje resore napokon uspiju reorganizirati kako su najavili i uvedu nove.
Zoran Milanović pobijedio je na izborima koji su se održali 4. prosinca 2011., a svoju je Vladu predstavio Saboru 23. prosinca. U redu, nije propao svijet ako nova vlast, u svojim prvim danima, nije sasvim sigurna oko baš svega što misli poduzeti. Treba razumjeti da još nemaju sva rješenja nacrtana u džepu. Može im se malo progledati kroz prste i zato što su nastali preko koljena i ad hoc.
No ako nova politička većina, sa svojim slučajnim mandatarom, čak ni svoju vladu nije kadra predstaviti Saboru onako kako je ona vidi, nego čak i za to traži odgodu, onda smo fakat na tankom ledu. Zar stvarno ne mogu ništa bolje? A još nisu ni počeli.
novilist
