Plenković je prije nekoliko dana oštro odgovorio da neće njemu nitko kao predsjedniku HDZ-a birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina. Ohrabrujući je taj Plenkovićev odgovor, a vidjet ćemo nastavak
Konačno je i poneki političar, a ne samo poneki znanstvenici, novinari i obični građani, progovorio istinu o tome tko ima glavnu moć u hrvatskom društvu. Po viđenju Milorada Pupovca već desetak godina politička klasa nema više presudan utjecaj i moć u društvu.
Klase, kako ih je on nazvao, koje imaju dominantni utjecaj su tajkuni, pa klerici s moći u medijima, obrazovanju, zdravstvu, vojsci, policiji...
I klasa branitelja »koja ima moć odlučivati o tome koliko će se i kako primjenjivati zakoni, Ustav i sve ostalo«. I to, kaže, nisu neformalne moći nego su najčešće vrlo formalizirane.
Dakle, Pupovac vjerojatno želi reći da su političari danas puki izvršitelji klerika i branitelja, instinktivno se ulagivački ponašaju, pa stoga kao da i nemaju nekog drugog izbora nego svirati po partituri Katoličke crkve i predstavnika branitelja-veterana.
Dobro, mi bismo prije rekli da nije riječ o klasama nego o staležima koji su primjereni feudalnom uređenju, ili, točnije, o hrvatskim stališima onako kako ih je bio prije 20-ak godina prezentirao nenadmašni predsjednik Tuđmanovog nogometnog kluba Croatia Zlatko Canjuga.
Uostalom, on je to bio preuzeo iz nekih ranijih tekstova Franje Tuđmana o »viziji jedne harmonične nacije«.
Tu dakle imamo u jednom stališu ili staležu, svejedno, one hrvatske porodice koje je otac nacije želio učiniti gospodarskim vlasnicima Hrvatske, a u druga dva stališa vojsku i Crkvu.
To je predgrađansko ustrojstvo društva i to danas u Hrvatskoj dosta jasno možemo primijetiti u tome što ni danas Hrvatska nije u pravom smislu riječi građanska država i država za sve svoje građane. Za neke jest, a za neke nije.
U ovom društvu nismo svi jednako slobodni i jednako ravnopravni, jedan dio sudstva i mnoge društvene institucije koji bi nam tu opću jednakost trebale jamčiti – politički su instrumentalizirani. A veterani smiju i mogu sve i Crkva, također, smije sve ili puno toga. To su stupovi današnjeg hrvatskog društva.
Prije nekoliko dana predsjednici dviju najutjecajnijih krovnih braniteljskih udruga – Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata te Zbora udruga gardijskih postrojbi podržali su vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu u organiziranju velikog skupa u Vukovaru čiji je cilj pritisnuti vlast da istraži i procesuira Srbe za ratne zločine, te ti veterani još dodatno traže saborsku raspravu o povjerenju Plenkovićevom i HDZ-ovom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu.
Oni bi ga valjda opozvali i iz parlamenta, kao da je to u jednom demokratskom ustroju uopće moguće.
Plenković je oštro odgovorio da neće njemu nitko kao predsjedniku HDZ-a birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina. »To je ono što je sto posto i na tome stojim čvrsto da ne mogu biti čvršći. Bez obzira od koga, kada i na koji način dolazi do toga«. Ohrabrujući je taj Plenkovićev odgovor, a vidjet ćemo nastavak.
Kazao je i o najavljenom vukovarskom mitingu da bi se na taj način išlo na emocije onih koji su najviše stradali, u situaciji kada je to zločin koji se dogodio prije 27 godina i da bi to davalo povoda onima koji hoće srušiti parlamentarnu većinu i njegovu vladu.
Hrvatska ima 1.384 braniteljske udruge, što je sigurno svjetski rekord, u povijesti nezabilježeno, pogotovo u državi od četiri milijuna stanovnika. Velika većina tih udruga, dakako, dobiva znatni državni i javni novac.
Tek ćemo sljedeće godine osjetiti prave posljedice donesenog jedinstvenog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koji doista taj stališ ili klasu, kako god hoćemo, financijski i društveno, sasvim izdvaja od ostalih hrvatskih građana. Bit će to za zemlju jako teško financijski izdržati.
Ali to za nekolicinu braniteljskih vođa nije dovoljno, jer njihove apetite nije moguće zadovoljiti. Pritom ne smijemo nikad generalizirati, brojni branitelji se razlikuju od njihovih vođa, ali ipak, na ovaj ili onaj način, ti su ih branitelji sami izabrali.
Inače, donesene su 23 presude za zločine počinjene na širem vukovarskom području, podignute su optužnice za zločine na 15 lokacija i još je u toku pet istraga. U vezi nekoliko desetaka Vukovaraca srpske nacionalnosti koji su netragom nestali prije početka rata 1991. nikad nitko nije optužen.
Veliki hrvatski miting na dan hrvatskih ratnih invalida u Vukovaru ne radi se zato da bi se zaliječile ratne rane, nego da bi se oslabilo i srušilo pojedine ministre kao i samog Plenkovića, za samog Ivana Penavu »najboljeg hrvatskog premijera ikad«.
Opozicije nema, pa si desnica sada može dopustiti pokušaje unutarstranačkih nasrtaja i udara.
novilist
