Ne postoji osoba na svijetu koja nema želja. Želje su zarazne. Prema mogućnostima, ostvarujemo ih svjesno. Nekad i nesvjesno.

Na primjer, ispunjavamo ih političarima na izborima. Svojim glasom, nudimo im na raspolaganje sve, od organizacije načina obnašanja vlasti, vođenja strateški važnih poduzeća i projekata do besplatnih samo promocija.

A njih, kad se dokopaju vlasti, ništa ne može zaustaviti u vjerovanju i ponašanju da je lijepa naša, samo njihova. Tom tezom, potiču nas na negativnost prema prethodnicima, kao da se godinama ne rotiraju samo dvije političke opcije na vlasti, kao da su s posljednjim gubitkom vlasti zemlju ostavili u potpunom blagostanju i kao da ne postoji siromaštvo, ni ovrhe, ni otuđenja imovine, ni neusklađenost između potreba stanovništva i državnih financijskih mogućnosti.

Iako smo bili na izborima, dobili smo kreatore naših sudbina bez političkog izbora.

Željeli ili ne, dobili smo bogatog stranog poduzetnika koji eksperimentira u političkim vodama. Dobili smo, dva potpredsjednika dijametralno suprotnih ideja i načela. Jednog ljubitelja strogo kontroliranih metoda u obnašanju vlasti, a drugog, skrušenog pravednika koji još nije potpuno iskristalizirao svoje želje.

Dobili smo i ostatak pobjedničke koalicije, koji su konačno dočekali ispunjenje skrivenih želja, da javno mogu reći ono što se ne govori ni u jednom uređenom društvu.

Imamo i damu koja ne može suspregnuti vojne težnje na jednoj strani, kao ni glamurozne predstave i domjenke u jet set-ovskoj maniri, na drugoj strani.

Od želja nisu imuni ni lokalni političari

Od pojedinačnih težnji nisu imuni ni nositelji vlasti na nižim razinama. Iako većina želja prelaze okvire bilo kakvih mogućnosti, to lokalne čelnike ne sprečava da im želje postaju sve krupnije. Ispunjavaju si ih u velebnim objektima poput sportskih dvorana, cesta koje nigdje ne vode, prekobrojnih fontana, kružnih tokova, te drugih projekata i građenja koji s uvjetima života stanovništva nemaju dodirnih točaka.

I kada zbog opće prezaduženosti, za spomenuto ponestane opravdanja, kriv je netko treći. Banke! A banke su pod svojim uvjetima, samo ispunjavale želje.