Hrvatska desnica ovih je dana u pravoj ofenzivi. Riječ je o ne nužno koordiniranoj akciji više odvojenih struja koje žele iskoristiti momentum nastao najavom vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da će 13. listopada u svom gradu organizirati prosvjed na kojem će se tražiti odlučnije procesuiranje ratnih zločina počinjenih ujesen 1991. nakon okupacije Vukovara. Paralelno s tim, na djelu je dosad nezabilježen pritisak na predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca kojim se od njega traži očitovanje o riječima srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da je Hrvatska nalik nacističkoj Njemačkoj. A od Sabora se traži i tematska sjednica o Pupovcu, što je nasreću otklonio predsjednik Sabora Gordan Jandroković i tako na sebe navukao bijes dijela ljudi s ove scene.
Vlada bi naravno trebala dati jasne i nedvojbene informacije o tome kako je i zašto došlo do smjene, te disciplinskog i kaznenog postupka protiv Nikole Kajkića koji je ipak postavio nekoliko zanimljivih pitanja i iznio tvrdnje na koje bi trebali uslijediti nedvosmisleni odgovori. A nije baš ni do kraja jasno, barem nije gledajući sa strane, otkud takva panika u vrhu HDZ-a nakon jedne ovakve inicijative. Gdje je tu stvarna šteta za Andreja Plenkovića čak i da zaista dođe do prosvjeda? Pa i da se on pretvori u otvoreno kritiziranje njega i njegove Vlade.
Međutim, ovom je inicijativom hrvatska desnica ponovo pokazala da djeluje izvan vremena i prostora. Nitko nema ništa protiv toga da se pritisne Vladu kako bi dala jasne odgovore oko procesuiranja zločina. Ali postoje valjda u ovoj zemlji i neke druge teme koje bi trebale mobilizirati sve one koji sebe vide kao hrvatske nacionaliste, suvereniste, jednom riječju kao hrvatske domoljube.
Recimo, u istočnoj Slavoniji koja je najgore nastradala u ratu i gdje je 1991. poginulo na stotine branitelja, na jedan ogroman dio poljoprivrednog zemljišta sad hipoteku ima nekakav opskurni fond iz Hong Konga. I nikome iz braniteljskih udruga nije palo na pamet postaviti pitanje kako se moglo dogoditi da zemlja na kojoj je poginulo toliko njihovih prijatelja sada praktički besplatno prelazi u nečije druge ruke. Moguće i u ruke onih koji su prilično bliski onima koji su 1991. napali Hrvatsku i počinili zločine zbog kojih se sada organizira prosvjed.
Ili kako to da nikoga s desnice ne zanima tko je to potplatio jednog hrvatskog premijera da prepusti stranoj zemlji jednu energetsku tvrtku tešku oko sedam milijardi kuna. Tvrtku koja je tijekom osamdesetih bila glavna meta velikosrpskih pretenzija. Domaća je desnica zaista nevjerojatno intelektualno lijena. Ona je, baš kao i njen glavni neprijatelj Aleksandar Vučić, ostala zarobljena u devedesetima. I ne razumije pogibelji koje prijete Hrvatskoj u 21. stoljeću.
novilist
Vlada bi naravno trebala dati jasne i nedvojbene informacije o tome kako je i zašto došlo do smjene, te disciplinskog i kaznenog postupka protiv Nikole Kajkića koji je ipak postavio nekoliko zanimljivih pitanja i iznio tvrdnje na koje bi trebali uslijediti nedvosmisleni odgovori. A nije baš ni do kraja jasno, barem nije gledajući sa strane, otkud takva panika u vrhu HDZ-a nakon jedne ovakve inicijative. Gdje je tu stvarna šteta za Andreja Plenkovića čak i da zaista dođe do prosvjeda? Pa i da se on pretvori u otvoreno kritiziranje njega i njegove Vlade.
Međutim, ovom je inicijativom hrvatska desnica ponovo pokazala da djeluje izvan vremena i prostora. Nitko nema ništa protiv toga da se pritisne Vladu kako bi dala jasne odgovore oko procesuiranja zločina. Ali postoje valjda u ovoj zemlji i neke druge teme koje bi trebale mobilizirati sve one koji sebe vide kao hrvatske nacionaliste, suvereniste, jednom riječju kao hrvatske domoljube.
Recimo, u istočnoj Slavoniji koja je najgore nastradala u ratu i gdje je 1991. poginulo na stotine branitelja, na jedan ogroman dio poljoprivrednog zemljišta sad hipoteku ima nekakav opskurni fond iz Hong Konga. I nikome iz braniteljskih udruga nije palo na pamet postaviti pitanje kako se moglo dogoditi da zemlja na kojoj je poginulo toliko njihovih prijatelja sada praktički besplatno prelazi u nečije druge ruke. Moguće i u ruke onih koji su prilično bliski onima koji su 1991. napali Hrvatsku i počinili zločine zbog kojih se sada organizira prosvjed.
Ili kako to da nikoga s desnice ne zanima tko je to potplatio jednog hrvatskog premijera da prepusti stranoj zemlji jednu energetsku tvrtku tešku oko sedam milijardi kuna. Tvrtku koja je tijekom osamdesetih bila glavna meta velikosrpskih pretenzija. Domaća je desnica zaista nevjerojatno intelektualno lijena. Ona je, baš kao i njen glavni neprijatelj Aleksandar Vučić, ostala zarobljena u devedesetima. I ne razumije pogibelji koje prijete Hrvatskoj u 21. stoljeću.
novilist
