Još u ožujku ove godine, prije nego je Sabor uopće izglasao Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja, notorni “lex Agrokor”, na Faktografu smo konstatirali da se radi o pokušaju onemogućavanja ruskih banaka u preuzimanju kontrole nad kičmom hrvatskog gospodarstva. Nakon što je u Jutarnji list iscurio ugovor o osiguranju roll-up kredita, praktički je potvrđeno da su Vlada RH i Ministarstvo gospodarstva svjesno i namjerno izručili Agrokor u ruke američkim tzv. strvinarskim fondovima.

Koji su, a prije svega se radi o Knighthead Capital Managementu (KHCM) kao najvećem super-senior kreditoru, već samim ulaskom u roll-up dobili ovlasti donošenja ključnih odluka u koncernu. Bez dozvole KHCM-a i grupe oko njih okupljenih fondova Agrokor ne može više vršiti nikakva plaćanja, niti se bez njihove suglasnosti može ustrojiti vjerovničko vijeće, odnosno sklopiti nagodba kojom će biti odlučena poslovna budućnost Agrokora. Daljnju susretljivost izvanredne uprave Agrokora prema njihovim ciljevima američkim je fondovima osigurana klauzulom koja se odnosi na eventualni pokušaj smjene izvanrednog povjerenika ili glavnog savjetnika za restrukturiranje. Ako bi se Vlada RH pokušala riješiti Ante Ramljaka bez suglasnosti KHCM-a, američki fondovi imaju pravo povući se iz procesa i preuzeti vlasništvo nad Agrokorovom imovinom na koju su upisali založna prava, a čija se vrijednost procjenjuje na više od milijardu eura.

U anglosaksonskom pravnom sustavu, a izvanredna uprava upravo je Englesku odredila kao meritornu adresu za rješavanje eventualnih sporova, opisane ugovorne odredbe možda i nisu toliko neuobičajene, ali u kontekstu svih ostalih suspektnih informacija o “lex Agrokoru” i procesu izvanredne uprave upućuju na traljave pokušaje geopolitičkog spletkarenja kojemu Andrej Plenković i Martina Dalić očigledno nisu bili dorasli. S obzirom na kompleksnost čitave priče, najbolje je da krenemo od početka.

Autori “lex Agrokora” (barem) u sukobu interesa


Već mjesecima ministrica gospodarstva Dalić odbija odgovoriti na pitanje tko je pisao “lex Agrokor”, iznoseći pritom neozbiljne i redikulozne tvrdnje. Ministarstvu gospodarstva Faktograf je poslao zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama u kojem smo tražili imena i prezimena autora i konzultanata koji su radili na spornom zakonu. Dobili smo smiješan odgovor u kojem ministrica Dalić konstatira da ne raspolaže takvom informacijom. Naime, prema tumačenju ministrice gospodarstva, informacija koju bi bila dužna izložiti javnosti u ovom slučaju može biti samo dokument s listom imena ljudi koji su radili na “lex Agrokoru”. A kako takvu listu ministrica Dalić, stoji u odgovoru koje nam Ministarstvo nije htjelo poslati e-mailom već su inzistirali na klasičnoj pošti, nikad nije sastavila, onda nam nije ni dužna dostaviti traženu informaciju. Jer tražena informacija ne postoji nigdje osim u ministričinoj glavi, gdje je ona očigledno s dobrim razlogom pokušava zadržati.

Što to, dakle, Martina Dalić skriva? U najboljem slučaju “tek” sukob interesa, u najgorem kriminalne radnje. Prisjetimo se aktera za koje smo dosad doznali da su sudjelovali u izradi “lex Agrokora”. Najprije je Tportal objavio da je na zakonu radilo Odvjetničko društvo Šavorić i partneri, koje je najprije radilo za rusku VTB banku, da bi ih Ramljak zatim angažirao za pravne savjetnike. Na njihovoj je domeni čak i otvorio e-mail adresu putem koje ga se moglo kontaktirati; glasila je izvaredna.uprava@savoric.com. Da bi ih se ekspresno riješio čim je priča procurila u javnost.

Zatim je tjednik Novosti otkrio da su na izradi “lex Agrokora” bili angažirani i eksperti iz investicijskog društva InterCapital, što je Ramljak odmah i priznao. Da bi, zahvaljujući Indexu, doznali kako ovaj angažman izaziva sumnju u trgovanje povlaštenim informacijama. Jer, ekipa iz InterCapitala nije samo izrađivala “lex Agrokor”, oni su i trgovali dionicama Agrokorovih kompanija na burzi. Kad se točno krenulo u izradu “lex Agrokora”, i dalje nije poznato. No, premijer Plenković jednom je neopreznom izjavom otkrio da su članovi Vlade situacije u Todorićevom koncernu bili svjesni dosta ranije nego šira javnost. Razgovori o Agrokoru, priznao je nedavno Plenković, krenuli su još u siječnju. U vrijeme kad je njegov ministar financija Zdravko Marić uvjeravao građane da je Agrokor dobra i stabilna kompanija.

A onda je Ivica Todorić na blogu koji posrnuli tajkun koristi kao alat u jalovom pokušaju izbjegavanja evidentno opravdanog kaznenog progona optužio samog Ramljaka za sudjelovanje u izradi “lex Agrokora”. Što je Ramljak u razgovoru s novinarima danas i potvrdio, kazavši da je u ožujku bio konzultiran oko izrade financijskog dijela zakona. Najprije je, dakle, napisao zakon, a zatim prema odredbama tog zakona preuzeo kontrolu nad koncernom. Dok se još nije znalo jesu li Todorićeve optužbe istinite, sudac Mislav Kolakušić je mogućnost da je Ramljak najprije pisao zakon pa zatim preuzeo upravljanje u Agrokoru opisao kao “neviđen sukob interesa”.

Jesu li Vlada i Ramljak dilali povlaštene informacije?


A to čak i nije najveći krimen izvanrednog povjerenika. Predstavljajući revizorsko izvješće koje je pokazalo da je Todorić frizirao Agrokorove bilance, Ramljak je, između ostalog, otkrio da je s predstavnicima “strvinarskog” KHCM-a prvi put oko Agrokora razgovarao još 30. ožujka. U to vrijeme “lex Agrokor” još uvijek nije bio izglasan: Ramljak je za izvanrednog povjerenika postavljen tek 10. travnja, a i njegovo se ime u javnosti počelo spominjati nakon sastanka s KHCM-om. Neizbježno se postavlja pitanje kako su predstavnici američkog fonda znali da o Agrokoru trebaju razgovarati s Ramljakom? Izvanredni povjerenik, naravno, tvrdi da u ovom sastanku nema ništa suspektno, te objašnjava da na razgovor nije pozvan kao “insajder”, već isključivo kao lokalni ekspert s višedesetljetnim iskustvom. Sastajao se tih dana, kaže, i s drugim Agrokorovim kreditorima.

No, vrlo je izgledno da je Ramljak u tom trenutku, kao jedan od autora “lex Agrokora”, posjedovao povlaštene informacije koje bi potencijalnim investitorima mogle biti od velike koristi. A i dalje nije poznato kad je točno KHCM krenuo u kupovinu Agrokorovih obveznica. Kad je Thomas Wagner, suosnivač KCM-a, u intervjuu za Večernji list upitan na čemu su temeljili odluku o ulaganju u Agrokor, otkrio je susrete s “ključnim članovima Vlade”, kao i s Ramljakom i njegovim timom. Logično je zapitati se jesu li se ti sastanci odvijali prije nego je KHCM počeo kupovati obveznice Agrokora.

Posebno kad znamo da im se ta investicija višestruko isplatila. Prema dosad poznatim informacijama, KHCM je Agrokorove obveznice kupio za 30-ak posto njihove vrijednosti, a već sada su, zahvaljujući roll-upu, praktički na dobitku. Obveznice Agrokora je Ramljak, po ugovaranju roll-up kredita, otkupio po nominalnoj cijeni, za 268,8 milijuna eura. Vlasnici obveznica usto su dobili i osiguranje da će novi kredit koji su dali Agrokoru biti vraćen, s obzirom da je dobio status prioritetnog potraživanja. Da sumiramo: KHCM je ušao u riskantnu operaciju kupovanja u tom trenutku gotovo bezvrijednih Agrokorovih obveznica, a u međuvremenu su im se sve kockice posložile na idealan način da ostvare laku zaradu.

Ugovorom o roll-upu američki su “strvinari” uspješno eliminirali sve daljnje nepoznanice u priči oko Agrokora; nikakve se odluke bez njih više ne mogu donositi. I sve to zahvaljujući kreditu kakav “lex Agrokorom” uopće nije bio predviđen, a koji usto izgleda kao da je skrojen upravo po mjeri KHCM-a, s obzirom da je najvećeg Agrokorovog vjerovnika, ruski Sberbank, stavio u znatno nepovoljniji položaj. Rusi putem roll-upa, naime, nikako nisu mogli osigurati povrat svih sredstava koje su ulupali u Agrokor do trenutka pokretanja postupka izvanredne uprave, a radi se o više od milijardu eura. Štoviše, polovicu uloženog novca već su praktički otpisali. U konačnici bi to moglo skupo koštati Republiku Hrvatsku, jer će Sberbank odštetu tražiti u međunarodnim arbitražnim postupcima. Ako budu uspješni, trošak će u konačnici podnijeti državni proračun.

Pada vlada?


Dodatne sumnje u prljavu igru izaziva i HDZ-ovo ponašanje u Saboru, gdje na sve moguće načine pokušavaju sabotirati rad istražnog povjerenstva za Agrokor, na koje su teškom mukom pristali tek nakon što ga je SDP uvjetovao izborom Ustavnih sudaca. Krajnje zanimljiva bila je jučerašnja pripremna sjednica povjerenstva, na kojoj su HDZ i njihovi partneri najprije inzistirali da se sjednica zatvori za javnost, nakon čega su preglasali oporbu i izglasali odredbu prema kojoj istražno povjerenstvo ne može raditi ako nije nazočna većina članova (Večernji list). S obzirom da većinu drže HDZ i HNS, istražno povjerenstvo je već sad praktički ugašeno. Vrh HDZ-a, što uključuje i premijera Plenkovića, naime, smatra da povjerenstvo mora prestati s radom čim DORH-ova optužnica protiv Todorića i ostalih postane pravomoćna.

Na saborskoj oporbi je sad da prema javnosti pokuša iskomunicirati puni opseg ove afere, s obzirom da su već najavili kako će tražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi. Plenkovićeva saborska većina izuzetno je tanka, toliko tanka da se u Saboru već dva tjedna, još od 13. listopada, ni o čemu nije glasalo. Dovoljno je da HDZ zbog Agrokora izgubi podršku dijela zastupnika nacionalnih manjina, pa da krenu pripreme za još jedne izvanredne parlamentarne izbore. Bili bi to treći izbori za Sabor u zadnje dvije godine.

faktograf