Emil Strniša - Par nepar
Franjo Ljubej - Trump i Zelenski [Glave i (B)ruke]
paroDIJANA Perišić Vukobratović - Maska
_______________________
Emil Strniša - Može, ali bez pašteta
I tako već duže vremena, mađarskog kralja Orbana I, zagazivši u klimakterij umjesto u Jadran, ponovo dohvatiše valunzi žala za žalom Jadranske obale. Bolest zarazna. Pružila se ovih dana iz Rusije preko Beringova tjesnaca na Aljasku i zarazila Sjedinjene Američke Države. Jedni hoće običnu zemlju površinski a drugi bi minerale dubinski, Ukrajini bi ostala slavna prošlost bivše žitnice Europe. Najgora stvar koja se malom narodu može dogoditi jest kad im tuđe gazde zabiju nos u prošlost umjesto pogleda u budućnost.
Mi kao prvi susjedi tješimo se da se bar Mađar s početka svojatanja, igra starim, prašnjavim povijesnim kartama umjesto novih salveta. Usto, fala bogu nema nuklearnu bombu.
U stvari, kad bolje razmislim, čovjek je moža dijelom u pravu. I moj djed je negdje tu početkom prošlog stoljeća nosio ugarske hlače koje su postale zajednički odjevni predmet svim rodovima vojske. Hlače su se nosile s vunenim soknama ili kožnim obojcima koji su postali vrlo popularni, pogotovo u šetnjama po Galiciji, penjući se po Dolomitima i gackajući po Piavi.
Znamo kako je završilo. Pričala mi mater kako su otišli Ugari, pridošli Talijani, pa se ja i dan-danas pitam – kako su to Hrvati Ugarima oteli najljepšu obalu na svijetu. Pametovao ja o tome u jednom društvu kad iz čista mira poklopi me kolega Ex catedra – Ma koji Ugari, sve su to bili Česi, Slovaci, Rumunji, Hrvati, Crnogorci, Slovenci, Bosanci, čak i neki Srbi s vrlo visokim činovima.
- Pa dobro, pitam - pa što taj kralj Orban I hoće, da preko kostiju naših djedova vrati ono što su mu Talijani uzeli a što je oni nama prišili za državu kao Riječku “zakrpu”?
- Ma ne budali tako “ritko na plitko”, sirotinjski samo ovlaš - opet će Ex catedra, - od daleko je on povukao korijenje, od prije skoro tisuću godina, kakva Rijeka… Trogir je tada bio presudan i dinastija Arpadovića.
Prvorođeni sin kralja Andrije II., Bela IV, kad mu se tata vratio živ iz križarskog rata dobio je umjesto Spajdermena ili sličnih …menova Hrvatsku kao dar s dugog putovanja i još pride Nicejsku princezu da mu zimi grije noge.
Tu eks kolega zastane, zavrne sjetno očima, samo što ne zaplače i reče – Zašto je tako dubok jaz među generacijama? Zašto od poluotoka moraju nastati dva otoka koja se dodiruju ispod površine, ali iznad su tako daleki? Tako je i Belu III iznevjerio njegov sin Andrija II, a Andriju II njegov sin Bela IV, pa mu je oduzeo puno više nego mu je poklonio. Kako vječna na ovom svijetu samo mijena jest, a kako reče Heraklit izvorno, a Petar Preradović – udrobljeno u stihove uz hrvatske sindikalne funkcionere, tako je Andrija II zaklopio, a Bela IV širom otvorio ugarske okice.
- Pa kakve to veze ima sa Trogirom? – upitah naivno.
- Kakve veze… itekakve. Uvijek je u susjeda zelenija trava i žena zgodnija. Do tog zaključka su došli i Tatari tih burnih godina. I kada su krenuli s Dalekog istoka i pripojasali sve što se savilo i skršili sve što se opiralo stigli su Beli IV za petama. Bez Bandića ni tadašnji beli Zagreb grad, ni Kamenita vrata nisu bila sigurna.
- Eto tako, nastavi Eks kolega – kad se dogodi to veliko zlo jadni kralja bježeći pred njima dojaše pred gradska vrata Trogira. Lupa kralj, lupa, a Trogirani se preplašili, pa šute. Ipak se nađe jedan, koji je bio junak, pa upita trogirskim dijalektom:
- Ko je ? Je li te dovelo dobro ili zlo prid naša vrata?
Kralj viknu koliko ga je grlo nosilo: - Ja sam Bela Četvrti, vaš kralj. Tatari su mi za petama, spasite me i ja ću vam se pošteno odužiti.
Trogirani se našli u čudu pa su pustili kralja da drhti pred vratima dok se oni ne dogovore.
- Ča ćemo sad, govorili su jedan drugome, triba nać pametnoga čovika koji će znat razgovorit se sa ovin ča kaže da je kraj.
Odluče se za nekog Zorana.
Izabrani Zoran proviri kroz ključanicu, pa će:
- Slušaj ti, ča stojiš prid vratima, ča si ti ono nami reka, ko si ti?
- Ljudi božji, ja sam vaš kralj Bela Četvrti!
- Dragi moj kraju, na to će Zoran, - kako ćemo ti virovat, kažeš da si ti Bela četvrti, a kako kraj može bit četvrti, kod nas je kraj uvik bija prvi.
Sažalili se Trogirani I, iako je Bela bio četvrti, otvoriše kapiju i spasiše mu i tijelo i dušu.
Prođoše stoljeća i sada na graničnom prijelazu Goričan stao kralj Orban I s prašnjavim zemljovidom pod miškom i lupa petama. Hoće preko, sve do Rijeke.
I dok se u ministarstvu premišljaju što će i kako će, s Pantovčaka stiže poruka – Nema problema, kraju Orbane I, samo potvrdi osobnu turističku vizu ka i protekli godin. Možeš tjedan dana močit noge u Jadranu.
_________________________
Ivn Grahovec - HVALISAVI PREDSJEDNIK
U dvorani Vlade, na tronu sjedi kao ptić,
vladajući, „svemogući“ gospodin Plenković.
Svaka njegova riječ, samohvale je tema,
ali kada se pogleda, rezultata nigdje nema.
Na govornici blistav, osmjeh s usta neće,
govori o uspjehu, a narod jadan od sreće.
Ali kad se mikrofoni ugase, istina se vidi,
stvarnost prazna ostaje, no on se ne stidi.
Planovi obećavajući, optočeni zlatom,
da ništa od njih neće biti jasno je svakom.
Plenković hvalisavac, u EU takvog nema,
nema rasta, priča mu je drvo bez korijena.
Svaki dan, godinama istu pjesmu huče,
nema djela, a riječi mu sve praznije zvuče.
Narod se promjenama nada, nekom boljitku,
ali samo priče sluša, nema ničega na vidiku.
Okolo s osmjehom hoda, slika se svuda,
umjesto bubrega on nam prodaje muda.
Andreju, ne hvali se više kad nemaš s čim,
zar ne vidiš da ti sve priče odlaze u dim.
__________________________
Jagoda Sablić – AFORIZMI (iz nove knjige „Zamršeno, odmršeno“)
Ljubav je stanje od zaljubljenosti do otuđenosti.
Biti nesavršen je posebnost; biti savršen je nemoguća misija.
Isus je bio najveći komunist. Davao je svima prema potrebama.
Da je sve zapisano u zvijezdama, nazivale bi se našim imenima.
Manjak je manijakalno uzimanje viška.
Da je politika kurva, na svakom uglu bi se otvorili bordeli.
Uzmeš li stvari u svoje ruke, očekuj probleme.
Žene imaju um, muškarci ud.
Kad političari mlate praznu slamu, ne uspijeva ništa osim trave i korova.
Mladost je prolazna, glupost prijelazna.
Oči nisu ogledalo duše, boluješ li od konjunktivitisa.
Dûga pretvara dječake u djevojčice bez operativnog zahvata.
Zaštita nacionalnog blaga zaštita je stoke od krađe.
Onomatopeja je najčešća u Hrvatskom saboru.
Kad bi poštari imali golubove pismonoše, pošiljke bi stizale na vrijeme.
Štediš cijeli život, da bi sve potrošio na zdravlje.
Superlativi postoje zbog egoista, kako bi oni jačali svoj ego.
Ženama odgovara da ih nazivaju vješticama; time dokazuju svoju nadmoć.
Samo zarazan osmijeh ne izaziva zarazu.
Ako je kocka bačena, igra se „Čovječe ne ljuti se“.
______________________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
JOSIP Strujić i kamenoklESAR
_____________________
UNHAPPY-GRAM Slavka Kenđelića
FARIZEJI
Ni mrava zgazili nisu,
redovito idu na Misu.
Ali se ne libe tuđe prisvojiti,
do cilja preko leševa gaziti.
