On je Katarino Savčić, svestrani aktivist, umjetnik iz Knina. On je organizator dvodnevnog glazbenog festivala King Fest, pokretač male izdavačke kuće Lawless Music koja bilježi suradnje po cijelom svijetu poput Ghane, Trinidada i Tobaga, Georgie... kao i u susjedstvu BiH i Srbije. Pokretač je uz prijatelje i prvog organiziranog društva za rad oko potrebitih životinja od postojanja grada Knina, organizator brojnih manifestacija i evenata poput putopisnih predavanja, volonter, ljubitelj prirode, darivatelj krvi...
Vežeš se uz brojne suradnje i imena, da li bi nabrojao neka od najdražih?
Pa istina, poprilično ih je kroz sve ovo vrijeme, a iz nekih je kasnije izašlo i prijateljstvo. Istaknuo bi svakako Stoku, s njim smo snimali muziku, više je puta dolazio kod mene na evente i mimo njih, a ubrzo ćemo održat i njegovu predstavu u Kninu. Definitivno i Denira, koji je objavio singl za Lawless Music i koji me na prvu oduševio jednostavnošću i otvorenošću a veličina je na ovim prostorima. Fil Tilen isto tako, meni vrh dečko koliko god ga pojedinci gledali drugačije. Moram istaknit i Ludina, radili smo više toga a koji je trenutno u New Yorku gdje je, za rubriku vjerovali ili ne, otišao biciklom. Tu su naša splitska braća iz Jedina.hr kuće koji su bitan dio cijele ove kninske priče. Ma tu je još niz imena koja zaslužuju biti istaknuta i za koje me vežu lijepe stvari, ali potrajalo bi...
Što te najviše raduje vezano za sve te suradnje i kontakte?
Pa već sam kontakt s njima, dakle posao i kombinacije na stranu, ono je što me raduje i veseli. Najbolja stvar iz svih tih suradnji je upravo taj kontakt sa takvim ljudima. Ne zato što su to javne ličnosti pa ćeš se ne znam hvalit s njima ili što već, nego zato što su to redom veliki ljudi i što ta energiju koju oni kao takvi imaju, utječe i na tebe i gura te dalje. Svakim kontaktom sa takvim ljudima ti si izašao bogatiji, vjeruj mi. Ma na kraju krajeva primjer desi nam se svima loš dan, ili dani, kad bi čovjek digao ruke od svega, ali ja kad pogledam prema polici na kojoj stoji album Jala Brata koji mi je poklonio u Vogošći, poklonjeni albumi Stoke, Đubriva... evo i Rakelina knjiga s posvetom i sve ostalo fizičko što je ostalo i što me podsjeća na sve priče koje stoje iza toga, dobijem dobru nogu u guzicu za dalje.
Prilično si ambiciozan i vješt, rekla bih kada te gledam da je svaki trenutak tvog života utrošen u nešto korisno, moram priznati ta energija mi se sviđa. Reci mi Katarino, na čemu trenutno radiš?
Pa hvala ti, a energija je obostrana, to je taj klik. Prije svega ono na čemu se stalno radi i što je najveći projekt, je King Fest. Evo mjesecima već se intenzivno radi na pripremama ovogodišnjeg izdanja, četvrtog po redu, koje će se održati 15. te 16. lipnja naravno na kninskoj tvrđavi. Ljestvica se diže iz godine u godinu, pa i ove imamo do sad najjače headlinere, Let3 i Krankšvestere. Dva imena za koja vjerujem da ne trebaju posebna predstavljanja a uz njih je tu još čitav niz ostalih kvalitetnih izvođača iz svih glazbenih pravaca, jedna od poanti festivala je osigurati za svačije uho po nešto i to se uspješno radi. Što se ostalih aktivnosti tiče, prije svega nastavljamo s putopisnim i edukativnim predavanjima. Prije nekoliko dana sam ugostio Željana Rakelu, svjetski poznatog avanturistu koji je održao promociju svoje knjige ''300.000 kilometara motoavanture'', od ranijih predavanja bi istaknuo i ono Jurice Galića Juke, također poznatog avanturista i fotografa. Sad 26.4. nam dolazi Vedran Bađun, koji će održati svoju tribinu imena ''Šetan lava po svitu'', jako zanimljiva i inspirirajuća priča. U sedmom mjesecu ću ugostiti Davora Rostuhara, koji se kao što svi znamo nedavno vratio s mjesec dana dugog putovanja imena ''Polarni san'' unutar kojeg je pješke i sam došao s obale Antartike na Južni pol te tako postao prvi Hrvat kojem je to pošlo za rukom. S prijateljem Marinom Ivanovićem Stokom upravo dogovaram datum još jednog njegovog gostovanja u Kninu, ovog puta povodom predstave ''Stara škola kreka - Iz tame u svjetlo'', datum bi trebao biti kroz peti mjesec. Na ljeto krećemo sa snimanjem još jednog dokumentarnog filma, genijalan projekt u kojem će se Knin i okolicu prikazati kroz čitav niz zanimljivih te manje ili nikako poznatih informacija i lokacija. Upoznati će se ljude s Kninom mimo tvrđave i slapa Krčić kako ga se inače predstavlja kao da drugo ništa i ne postoji. Tu je još čitav niz dešavanja kako između ovih nabrojanih tako i nakon o kojima je još rano pričati.
Nabrojao si sad više dešavanja sa rasporeda, što je ono čime se baviš onako između svega toga, u neko slobodno vrijeme?
Pa raznim stvarima, volim bit šaren, znat od svega pomalo... Mimo rada na spomenutom, učim i polako se bavim dizajnom, snimam spotove, režiram, montiram, zanima me fotografija, zidam i kamen kad stignem, vozio sam motore, planinarim, radim sa životinjama, evo upravo polažem za voditelja brodice B kategorije a nakon toga nadam se odmah nastaviti dalje sa osposobljavanjem, lutam uokolo...
E da, također si i avanturist koji voli putovanja, ispričaj nam malo i o tome, da li su to uvijek prethodno isplanirani putovi ili su nekada nasumični i spontani?
Ma daleko sam ja od nekog velikog avanturista, tipa ljudi koji mi dolaze držati spomenuta predavanja, to su pravi avanturisti. A ja sam prošetao kroz nešto bližih europskih zemalja, kroz neke par puta. Mimo njih sam više puta lutao Bosnom koja nam je tu u dvorištu i dosta je obišao, jednom prilikom sam ju cijelu u nekoliko dana prošao stopirajući sa prijateljem. Takve ludosti ubiti najviše volim, pješke u po ljeta sam došao iz Zadra za Knin. Iz Splita preko Drniša u Knin također pješke par dana prije Oluje u njenu čast. Biciklom sa Staffordom na njoj sam odvozio Knin, Solin,Trogir, pa spavanje i ujutro za Marinu na darivanje krvi a onda opet za Trogir, Drniš, Knin. Bez ikakve pripreme iako uz iskustvo i spremnost zarađeno penjanjem po Dinari. Tako da su to ubiti više neki moji prebačaji koji se samo dese u trenu i odrade, neko dokazivanje samom sebi. Ali eto zahvaljujući tim lutanjima kroz države pa makar i ove bliže stekao sam hrpu poznanika i prijatelja posvuda, različitih nacija, vjera i svega ostaloga.
Kako uskladiš poslovni i privatni život?
Zapravo i ne postoji nekakva potreba za usklađivanjem, to sam sve ja i moj stil života. Time se bavim ali ne gledam to kao posao striktno, kako da se izrazim, pod posao se većinom podrazumijeva nekakvo moranje, a moj rad je daleko od toga, uživam u svemu što radim i da nije tako nebi to radio. Za primjer kad završim nekakav dogovor, kad se kaže onaj zadnji ''deal'', ustanem od radnog stola i hodam po prostoriji kao profesor Baltazar. Ta uzbuđenost i milijun kombinacija u glavi u isto vrijeme, je upravo osjećaj koji je jedan od bitnijih razloga zašto se bavim ovime čime se bavim. Mimo svojih kombinacija zaposlen sam i u Ekološkoj udruzi Krka gdje imam radno vrijeme ''od do'', ali i taj posao obavljam sa guštom. Udruga se bavi korisnim stvarima i bori za ono za što se i osobno zalažem. Ako se u nečemu ne vidim i ako me to neće ispunjavat, neću to ni radit. A kad se od svega baterije isprazne volim se povući na neko vrijeme u mir, bilo u kuću s mačkama ili na planinu sa psima, pa ubrzo opet sve ispočetka.
Kad sve ovo nabrojiš zanima me imaš li vremena za djevojku?
Što se ljubavnog života tiče, postoji meni bitna osoba i naravno da uvijek postoji i vrijeme za nju. Često kroz cijeli dan ne stanem ni pojesti ali za nju će se uvijek napraviti prostora. I sama je kao osoba jako šarena, kreativna i aktivna tako da se razumijemo i podržavamo.
Volonterstvo je tvoja velika ljubav. Reci mi nešto o tome…
Pa da, volonterstvo je nekako bitna stavka u mom životu. Uvijek ističem ljubav prema gradu i stajem mu u obranu a ne možeš tvrditi da voliš grad ako ne radiš nešto korisno za njega i zajednicu. Jedan od svježijih primjera je prošlogodišnji advent na kojem sam bio Djed Mraz uz hrpu ostalih volontera, gdje se čitava zajednica okupila pod odličnom organizacijom i stvorila tako pozitivno ozračje, da ono nikad ranije nije bilo slično dešavanje u gradu. Godinama sam se odazivao na ekološke akcije, čistke, što je evo na kraju rezultiralo prijateljstvima i poslovnim suradnjama. Nevezano za sam grad, 2014. sam bio u Slavoniji za vrijeme poplava na izgradnji nasipa za obranu, redovni sam darivatelj krvi... Uglavnom trudim se pomoći gdje je to potrebno onoliko koliko mogu.
Pokretač si uz prijatelje prvog organiziranog društva za rad oko potrebitih životinja u svom gradu, kako je došlo do toga?
Od malena sam oko nekih životinja, i jedan dan sam jednostavno shvatio da u gradu imamo problem sa napuštenim životinjama. Odlučio nešto učiniti po tom pitanju i okupilo nas se par i pokrenuli stranicu ''Udomljavanje životinja Knin'' te preko nje kroz godine udomili na stotine pasa, mačaka i raznih ostalih životinja. Radile su se razne akcije i edukativna predavanja te ostalo. Uz samu pomoć životinjama, takvu direktnu, cilj je bio potaknuti i druge da se odluče pomoći im, što smo i uspjeli. I evo sad kada se potaknulo druge, nedavno je osnovana udruga koja je preuzela taj posao u gradu kojoj se donira sva potrebna hrana te pokrivaju kompletne financije vezane za rad, ja sam se povukao iz te priče. Posvetio sam se više drugim stvarima iako ću uvijek pomoći životinji u nevolji samo što sad ne moram u tolikoj mjeri i sa vlastitim financijama što je bio slučaj svo vrijeme. Uglavnom drago mi je jako što sam bio dio te priče kod nas i na način na koji jesam te se samo nadam da će nova ekipa raditi onako kako treba.
Psi se isto uvijek vežu za tebe, imaš jednog i tetoviranog, koja je ono baš tvoja pasmina?
Staffordi, definitivno Staffordi. Prvu Staffordicu sam udomio od prijatelja prije petanestak godina i od tad ih je kroz dvorište i kuću prošle na desetke. Imao sam dva Stafforda koji su mi bili baš obitelj, stalna postava, moji Luna i Lord, danas su pokojni. Uz njih naravno Pitbullovi, trenutno imam jednog, ali Staffordi su ipak broj jedan, daleko najkompletnija pasmina. Kad pričamo o ovoj temi moram spomenut American Stafford CRO tim koji radi genijalne stvari vezano za ove pasmine i razbijanje predrasuda koje se vežu za njih, doslovno su promijenili sliku o njima u očima javnosti, spašavaju pse iz borbi, udomljuju... Prati ih 20.000 ljudi i kao netko tko s njima surađuje već par godina definitivno savjetujem onima koji do sad nisu da to učine i priključe se pokretu.
Što bi poručio drugima, možda nekakav savjet?
A ne znam, ne bi puno filozofirao, poručio bio da je poanta svega u pozitivnoj energiji, da se treba okružit pozitivnim ljudima, pozitivno gledat prema naprijed i onda se pozitivne stvari moraju dešavat... Eto toliko.
Što drugo poželjeti ovom dečku nego da ostane takav kakav je te da ostane sjajan primjer drugima.
Vežeš se uz brojne suradnje i imena, da li bi nabrojao neka od najdražih?
Pa istina, poprilično ih je kroz sve ovo vrijeme, a iz nekih je kasnije izašlo i prijateljstvo. Istaknuo bi svakako Stoku, s njim smo snimali muziku, više je puta dolazio kod mene na evente i mimo njih, a ubrzo ćemo održat i njegovu predstavu u Kninu. Definitivno i Denira, koji je objavio singl za Lawless Music i koji me na prvu oduševio jednostavnošću i otvorenošću a veličina je na ovim prostorima. Fil Tilen isto tako, meni vrh dečko koliko god ga pojedinci gledali drugačije. Moram istaknit i Ludina, radili smo više toga a koji je trenutno u New Yorku gdje je, za rubriku vjerovali ili ne, otišao biciklom. Tu su naša splitska braća iz Jedina.hr kuće koji su bitan dio cijele ove kninske priče. Ma tu je još niz imena koja zaslužuju biti istaknuta i za koje me vežu lijepe stvari, ali potrajalo bi...
Što te najviše raduje vezano za sve te suradnje i kontakte?
Pa već sam kontakt s njima, dakle posao i kombinacije na stranu, ono je što me raduje i veseli. Najbolja stvar iz svih tih suradnji je upravo taj kontakt sa takvim ljudima. Ne zato što su to javne ličnosti pa ćeš se ne znam hvalit s njima ili što već, nego zato što su to redom veliki ljudi i što ta energiju koju oni kao takvi imaju, utječe i na tebe i gura te dalje. Svakim kontaktom sa takvim ljudima ti si izašao bogatiji, vjeruj mi. Ma na kraju krajeva primjer desi nam se svima loš dan, ili dani, kad bi čovjek digao ruke od svega, ali ja kad pogledam prema polici na kojoj stoji album Jala Brata koji mi je poklonio u Vogošći, poklonjeni albumi Stoke, Đubriva... evo i Rakelina knjiga s posvetom i sve ostalo fizičko što je ostalo i što me podsjeća na sve priče koje stoje iza toga, dobijem dobru nogu u guzicu za dalje.
Prilično si ambiciozan i vješt, rekla bih kada te gledam da je svaki trenutak tvog života utrošen u nešto korisno, moram priznati ta energija mi se sviđa. Reci mi Katarino, na čemu trenutno radiš?
Pa hvala ti, a energija je obostrana, to je taj klik. Prije svega ono na čemu se stalno radi i što je najveći projekt, je King Fest. Evo mjesecima već se intenzivno radi na pripremama ovogodišnjeg izdanja, četvrtog po redu, koje će se održati 15. te 16. lipnja naravno na kninskoj tvrđavi. Ljestvica se diže iz godine u godinu, pa i ove imamo do sad najjače headlinere, Let3 i Krankšvestere. Dva imena za koja vjerujem da ne trebaju posebna predstavljanja a uz njih je tu još čitav niz ostalih kvalitetnih izvođača iz svih glazbenih pravaca, jedna od poanti festivala je osigurati za svačije uho po nešto i to se uspješno radi. Što se ostalih aktivnosti tiče, prije svega nastavljamo s putopisnim i edukativnim predavanjima. Prije nekoliko dana sam ugostio Željana Rakelu, svjetski poznatog avanturistu koji je održao promociju svoje knjige ''300.000 kilometara motoavanture'', od ranijih predavanja bi istaknuo i ono Jurice Galića Juke, također poznatog avanturista i fotografa. Sad 26.4. nam dolazi Vedran Bađun, koji će održati svoju tribinu imena ''Šetan lava po svitu'', jako zanimljiva i inspirirajuća priča. U sedmom mjesecu ću ugostiti Davora Rostuhara, koji se kao što svi znamo nedavno vratio s mjesec dana dugog putovanja imena ''Polarni san'' unutar kojeg je pješke i sam došao s obale Antartike na Južni pol te tako postao prvi Hrvat kojem je to pošlo za rukom. S prijateljem Marinom Ivanovićem Stokom upravo dogovaram datum još jednog njegovog gostovanja u Kninu, ovog puta povodom predstave ''Stara škola kreka - Iz tame u svjetlo'', datum bi trebao biti kroz peti mjesec. Na ljeto krećemo sa snimanjem još jednog dokumentarnog filma, genijalan projekt u kojem će se Knin i okolicu prikazati kroz čitav niz zanimljivih te manje ili nikako poznatih informacija i lokacija. Upoznati će se ljude s Kninom mimo tvrđave i slapa Krčić kako ga se inače predstavlja kao da drugo ništa i ne postoji. Tu je još čitav niz dešavanja kako između ovih nabrojanih tako i nakon o kojima je još rano pričati.
Nabrojao si sad više dešavanja sa rasporeda, što je ono čime se baviš onako između svega toga, u neko slobodno vrijeme?
Pa raznim stvarima, volim bit šaren, znat od svega pomalo... Mimo rada na spomenutom, učim i polako se bavim dizajnom, snimam spotove, režiram, montiram, zanima me fotografija, zidam i kamen kad stignem, vozio sam motore, planinarim, radim sa životinjama, evo upravo polažem za voditelja brodice B kategorije a nakon toga nadam se odmah nastaviti dalje sa osposobljavanjem, lutam uokolo...
E da, također si i avanturist koji voli putovanja, ispričaj nam malo i o tome, da li su to uvijek prethodno isplanirani putovi ili su nekada nasumični i spontani?
Ma daleko sam ja od nekog velikog avanturista, tipa ljudi koji mi dolaze držati spomenuta predavanja, to su pravi avanturisti. A ja sam prošetao kroz nešto bližih europskih zemalja, kroz neke par puta. Mimo njih sam više puta lutao Bosnom koja nam je tu u dvorištu i dosta je obišao, jednom prilikom sam ju cijelu u nekoliko dana prošao stopirajući sa prijateljem. Takve ludosti ubiti najviše volim, pješke u po ljeta sam došao iz Zadra za Knin. Iz Splita preko Drniša u Knin također pješke par dana prije Oluje u njenu čast. Biciklom sa Staffordom na njoj sam odvozio Knin, Solin,Trogir, pa spavanje i ujutro za Marinu na darivanje krvi a onda opet za Trogir, Drniš, Knin. Bez ikakve pripreme iako uz iskustvo i spremnost zarađeno penjanjem po Dinari. Tako da su to ubiti više neki moji prebačaji koji se samo dese u trenu i odrade, neko dokazivanje samom sebi. Ali eto zahvaljujući tim lutanjima kroz države pa makar i ove bliže stekao sam hrpu poznanika i prijatelja posvuda, različitih nacija, vjera i svega ostaloga.
Kako uskladiš poslovni i privatni život?
Zapravo i ne postoji nekakva potreba za usklađivanjem, to sam sve ja i moj stil života. Time se bavim ali ne gledam to kao posao striktno, kako da se izrazim, pod posao se većinom podrazumijeva nekakvo moranje, a moj rad je daleko od toga, uživam u svemu što radim i da nije tako nebi to radio. Za primjer kad završim nekakav dogovor, kad se kaže onaj zadnji ''deal'', ustanem od radnog stola i hodam po prostoriji kao profesor Baltazar. Ta uzbuđenost i milijun kombinacija u glavi u isto vrijeme, je upravo osjećaj koji je jedan od bitnijih razloga zašto se bavim ovime čime se bavim. Mimo svojih kombinacija zaposlen sam i u Ekološkoj udruzi Krka gdje imam radno vrijeme ''od do'', ali i taj posao obavljam sa guštom. Udruga se bavi korisnim stvarima i bori za ono za što se i osobno zalažem. Ako se u nečemu ne vidim i ako me to neće ispunjavat, neću to ni radit. A kad se od svega baterije isprazne volim se povući na neko vrijeme u mir, bilo u kuću s mačkama ili na planinu sa psima, pa ubrzo opet sve ispočetka.
Kad sve ovo nabrojiš zanima me imaš li vremena za djevojku?
Što se ljubavnog života tiče, postoji meni bitna osoba i naravno da uvijek postoji i vrijeme za nju. Često kroz cijeli dan ne stanem ni pojesti ali za nju će se uvijek napraviti prostora. I sama je kao osoba jako šarena, kreativna i aktivna tako da se razumijemo i podržavamo.
Volonterstvo je tvoja velika ljubav. Reci mi nešto o tome…
Pa da, volonterstvo je nekako bitna stavka u mom životu. Uvijek ističem ljubav prema gradu i stajem mu u obranu a ne možeš tvrditi da voliš grad ako ne radiš nešto korisno za njega i zajednicu. Jedan od svježijih primjera je prošlogodišnji advent na kojem sam bio Djed Mraz uz hrpu ostalih volontera, gdje se čitava zajednica okupila pod odličnom organizacijom i stvorila tako pozitivno ozračje, da ono nikad ranije nije bilo slično dešavanje u gradu. Godinama sam se odazivao na ekološke akcije, čistke, što je evo na kraju rezultiralo prijateljstvima i poslovnim suradnjama. Nevezano za sam grad, 2014. sam bio u Slavoniji za vrijeme poplava na izgradnji nasipa za obranu, redovni sam darivatelj krvi... Uglavnom trudim se pomoći gdje je to potrebno onoliko koliko mogu.
Pokretač si uz prijatelje prvog organiziranog društva za rad oko potrebitih životinja u svom gradu, kako je došlo do toga?
Od malena sam oko nekih životinja, i jedan dan sam jednostavno shvatio da u gradu imamo problem sa napuštenim životinjama. Odlučio nešto učiniti po tom pitanju i okupilo nas se par i pokrenuli stranicu ''Udomljavanje životinja Knin'' te preko nje kroz godine udomili na stotine pasa, mačaka i raznih ostalih životinja. Radile su se razne akcije i edukativna predavanja te ostalo. Uz samu pomoć životinjama, takvu direktnu, cilj je bio potaknuti i druge da se odluče pomoći im, što smo i uspjeli. I evo sad kada se potaknulo druge, nedavno je osnovana udruga koja je preuzela taj posao u gradu kojoj se donira sva potrebna hrana te pokrivaju kompletne financije vezane za rad, ja sam se povukao iz te priče. Posvetio sam se više drugim stvarima iako ću uvijek pomoći životinji u nevolji samo što sad ne moram u tolikoj mjeri i sa vlastitim financijama što je bio slučaj svo vrijeme. Uglavnom drago mi je jako što sam bio dio te priče kod nas i na način na koji jesam te se samo nadam da će nova ekipa raditi onako kako treba.
Psi se isto uvijek vežu za tebe, imaš jednog i tetoviranog, koja je ono baš tvoja pasmina?
Staffordi, definitivno Staffordi. Prvu Staffordicu sam udomio od prijatelja prije petanestak godina i od tad ih je kroz dvorište i kuću prošle na desetke. Imao sam dva Stafforda koji su mi bili baš obitelj, stalna postava, moji Luna i Lord, danas su pokojni. Uz njih naravno Pitbullovi, trenutno imam jednog, ali Staffordi su ipak broj jedan, daleko najkompletnija pasmina. Kad pričamo o ovoj temi moram spomenut American Stafford CRO tim koji radi genijalne stvari vezano za ove pasmine i razbijanje predrasuda koje se vežu za njih, doslovno su promijenili sliku o njima u očima javnosti, spašavaju pse iz borbi, udomljuju... Prati ih 20.000 ljudi i kao netko tko s njima surađuje već par godina definitivno savjetujem onima koji do sad nisu da to učine i priključe se pokretu.
Što bi poručio drugima, možda nekakav savjet?
A ne znam, ne bi puno filozofirao, poručio bio da je poanta svega u pozitivnoj energiji, da se treba okružit pozitivnim ljudima, pozitivno gledat prema naprijed i onda se pozitivne stvari moraju dešavat... Eto toliko.
Što drugo poželjeti ovom dečku nego da ostane takav kakav je te da ostane sjajan primjer drugima.
