U izmjene Zakona o elektroničkim medijima krenulo se prije osmišljavanja medijskih politika, a nedonošenje sveobuhvatne Medijske strategije opravdavalo se čekanjem Nacionalne razvojne strategije.
Tijekom saborske rasprave o prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima, ministrica je pojasnila i kako oko novog Zakona o medijima nema suglasnosti među ključnim dionicima jer se neki zalažu za minimalne, a neki za krupne promjene. Novi Zakon o elektroničkim medijima bio je potreban zbog usklađivanja s odredbama Direktive (EU) 2018/1808, a u donošenje zakona moralo se ići sada jer je, kako je potvrdila, već i promašen rok do rujna 2020. koji je zemljama članicama dan za usvajanje te direktive.
Međutim, njena tvrdnja kako će se donošenjem Nacionalne razvojne strategije stvoriti neki temelj za donošenje medijske strategije nije točna.
Prijedlog Nacionalne razvojne strategije koji bi u petak trebao ići na glasanje na samo se dvije i pol stranice (od ukupnih 154) bavi kulturom i medijima zajedno, a i taj je sadržaj ispunjen vrlo općenitim frazama.
Samim medijima posvećen je svega jedan odlomak koji glasi:
„U cilju razvoja medija osigurat će se stabilan normativni okvir i ekonomska održivost temeljena na povoljnom poreznom sustavu. Uspostavit će se novi poticajni okvir za daljnji razvoj elektroničkih medija u skladu s vrlo brzim tehnološkim razvojem i potrebama prilagodbe suvremenim trendovima. Ulagat će se u razvoj medijske pismenosti, obrazovanje i stjecanje vještina za digitalno okruženje, kvalitetno novinarstvo, kao i medije zajednice. Poticat će se programi djelatnosti od javnog interesa i razvijanje platformi za povećanje vidljivosti marginaliziranih skupina i pojedinaca te razvoj i upotrebu tehnologije. Omogućit će se financiranje nastavka programa poticanja kvalitetnog novinarstva, a poticat će se i razvijati programi medijske pismenosti“.
U „razrađenim“ prioritetima tog zajedničkog kulturno-medijskog područja navodi se:
Kao što smo već ranije pisali, u Nacionalnoj razvojnoj strategiji nisu razrađene aktivnosti koje će dovesti do ostvarenja ciljeva, niti sredstva kojima će se to postići.
Ona je tek podloga za razvoj posebnih sektorskih strategija, kako su to u saborskoj raspravi prošlog tjedna isticali predstavnici vladajućih.
Tako se na Indikativnom popisu akata strateškog planiranja kojima se podupire provedba strateškog okvira NRS-a, a koji je kao dodatak priložen Nacionalnoj strategiji, među 79 sektorskih strategija i planova spominje i Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2021. do 2027.
Taj bi dokument, po svemu sudeći, trebao zamijeniti donošenje samostalne medijske strategije čije se prihvaćanje očekivalo na samom kraju vlade Zorana Milanovića, a koju je kao dobru podlogu za doradu i donošenje Medijske strategije u prvim godinama svog mandata isticala i sada aktualna ministrica Obuljen Koržinek. Donošenje Medijske strategije u čiju će izradu biti uključena javnost i novinarska struka, obećavao je HDZ još u svom predizbornom programu 2016. godine, ali pomaka nije bilo.
Od zatečenog se u međuvremenu odustalo i sada će se krenuti u izradu novog plana u kojem će se mediji utopiti u šire područje kulture, što je vjerojatno bila i nakana kada se ministarstvo preimenovalo u Ministarstvo kulture i medija.
Zanimljivo je i da se među 16 analitičkih podloga koje je po cijeni od 32 milijuna kuna izradila Svjetska banka – a koje se navodno bile podloga za izradu Nacionalne razvojne strategije – analitičari nisu posebno bavili razmatranjem zatečenog stanja na području kulture, kao ni stanja u kojem se nalaze mediji, pa tako nisu objavili ni preporuke za to područje.
Tvrdnja ministrice kako se donošenjem Nacionalne razvojne strategije stvaraju uvjeti za donošenje medijske strategije točna je samo u smislu poštivanja procedure koju si je Vlada relativno nedavno zadala, ali ne i u smislu sadržaja.
faktograf
„Donošenjem Nacionalne razvojne strategije stvorit će se uvjeti za donošenje Nacionalnog plana razvoja kulture i medija“, odgovorila je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek na pitanje saborske zastupnice SDP-a Andreje Marić zašto se išlo u izradu novog Zakona o elektroničkim medijima, a da nije prethodno donijeta Medijska strategija ili novi Zakon o medijima, što je, podsjetila je Marić, bila primjedba i strukovnih udruga poput HND-a.
Tijekom saborske rasprave o prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima, ministrica je pojasnila i kako oko novog Zakona o medijima nema suglasnosti među ključnim dionicima jer se neki zalažu za minimalne, a neki za krupne promjene. Novi Zakon o elektroničkim medijima bio je potreban zbog usklađivanja s odredbama Direktive (EU) 2018/1808, a u donošenje zakona moralo se ići sada jer je, kako je potvrdila, već i promašen rok do rujna 2020. koji je zemljama članicama dan za usvajanje te direktive.
Međutim, njena tvrdnja kako će se donošenjem Nacionalne razvojne strategije stvoriti neki temelj za donošenje medijske strategije nije točna.
Prijedlog Nacionalne razvojne strategije koji bi u petak trebao ići na glasanje na samo se dvije i pol stranice (od ukupnih 154) bavi kulturom i medijima zajedno, a i taj je sadržaj ispunjen vrlo općenitim frazama.
Samo jedan odlomak o medijima
Samim medijima posvećen je svega jedan odlomak koji glasi:
„U cilju razvoja medija osigurat će se stabilan normativni okvir i ekonomska održivost temeljena na povoljnom poreznom sustavu. Uspostavit će se novi poticajni okvir za daljnji razvoj elektroničkih medija u skladu s vrlo brzim tehnološkim razvojem i potrebama prilagodbe suvremenim trendovima. Ulagat će se u razvoj medijske pismenosti, obrazovanje i stjecanje vještina za digitalno okruženje, kvalitetno novinarstvo, kao i medije zajednice. Poticat će se programi djelatnosti od javnog interesa i razvijanje platformi za povećanje vidljivosti marginaliziranih skupina i pojedinaca te razvoj i upotrebu tehnologije. Omogućit će se financiranje nastavka programa poticanja kvalitetnog novinarstva, a poticat će se i razvijati programi medijske pismenosti“.
U „razrađenim“ prioritetima tog zajedničkog kulturno-medijskog područja navodi se:
- jačanje i promicanje hrvatske kulture, umjetničkog stvaralaštva i participacije u kulturi
- zaštita, očuvanje, prezentacija i ekonomsko vrednovanje kulturne, povijesne i prirodne baštine
- ulaganje u kulturne i kreativne industrije
- razvoj medija i medijske pismenosti.
Kao što smo već ranije pisali, u Nacionalnoj razvojnoj strategiji nisu razrađene aktivnosti koje će dovesti do ostvarenja ciljeva, niti sredstva kojima će se to postići.
Ona je tek podloga za razvoj posebnih sektorskih strategija, kako su to u saborskoj raspravi prošlog tjedna isticali predstavnici vladajućih.
Tako se na Indikativnom popisu akata strateškog planiranja kojima se podupire provedba strateškog okvira NRS-a, a koji je kao dodatak priložen Nacionalnoj strategiji, među 79 sektorskih strategija i planova spominje i Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2021. do 2027.
Nepoštivanje prethodnika, ali i vlastitih obećanja
Taj bi dokument, po svemu sudeći, trebao zamijeniti donošenje samostalne medijske strategije čije se prihvaćanje očekivalo na samom kraju vlade Zorana Milanovića, a koju je kao dobru podlogu za doradu i donošenje Medijske strategije u prvim godinama svog mandata isticala i sada aktualna ministrica Obuljen Koržinek. Donošenje Medijske strategije u čiju će izradu biti uključena javnost i novinarska struka, obećavao je HDZ još u svom predizbornom programu 2016. godine, ali pomaka nije bilo.
Od zatečenog se u međuvremenu odustalo i sada će se krenuti u izradu novog plana u kojem će se mediji utopiti u šire područje kulture, što je vjerojatno bila i nakana kada se ministarstvo preimenovalo u Ministarstvo kulture i medija.
Zanimljivo je i da se među 16 analitičkih podloga koje je po cijeni od 32 milijuna kuna izradila Svjetska banka – a koje se navodno bile podloga za izradu Nacionalne razvojne strategije – analitičari nisu posebno bavili razmatranjem zatečenog stanja na području kulture, kao ni stanja u kojem se nalaze mediji, pa tako nisu objavili ni preporuke za to područje.
Tvrdnja ministrice kako se donošenjem Nacionalne razvojne strategije stvaraju uvjeti za donošenje medijske strategije točna je samo u smislu poštivanja procedure koju si je Vlada relativno nedavno zadala, ali ne i u smislu sadržaja.
faktograf
