Da se iz državnog i lokalnih proračuna profitni mediji financiraju na različite načine, poznata je stvar, no nešto je manje poznato da se na listi dotiranih nalaze i publikacije profitnih subjekata iz inozemstva.
Naime, dok je u Hrvatskoj ukinut program institucionalnih potpora za neprofitne medije, Vlada RH izvan granica Hrvatske novcem poreznih obveznika podupire “Fenix magazin”, mjesečnik i portal u vlasništvu privatnog poduzeća Revelin Media UG, tipu poduzeća usporedivim s hrvatskim jednostavnim društvom s ograničenom odgovornošću. Malenom poduzeću registriranom u Frankfurtu novac je osiguran preko natječaja Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, kojim upravlja Zvonko Milas. Tvrtka je poticaj u prošloj godini dobila dva puta – u kolovozu 50 tisuća kuna za projekte nakladničke djelatnosti organizacija hrvatskog iseljeništva i pred sam kraj 2017., kada je njen portal Fenix-magazin.de ocijenjen projektom od interesa za Hrvate izvan RH, te mu je dodijeljeno 20 tisuća kuna.
Pravilnik za dodjele potpora Središnjeg ureda iz 2014. godine, kao i Javni natječaj za prijavu programa i projekata nakladničke djelatnosti organizacija hrvatskog iseljeništva za 2017. godinu, prilično široko postavljaju “organizacije hrvatskog iseljeništva”, navodeći da su to udruge, zaklade, ustanove “i ostale organizacije”. No, zato je Pravilnik o uvjetima, kriterijima i postupku za financiranje posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan RH puno konkretniji. Navodi samo tri kategorije prijavitelja: “neprofitne organizacije izvan Republike Hrvatske i u Republici Hrvatskoj (udruge građana, zaklade, ustanove i ostale organizacije koje ne ostvaruju dobit ili profit za svoj rad), kao i hrvatske zajednice izvan Republike Hrvatske koje se brinu za zaštitu prava i interesa Hrvata izvan RH”, zatim “fizičke osobe čiji projekti obuhvaćaju brigu za očuvanje i jačanje identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske” te “ugroženi pojedinci – pripadnici hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske koji se nalaze u teškim socijalnim i materijalnim prilikama”. Poduzeća se ne spominju, ali se spominje kako se ovo pravilo primjenjuje na dotacije upravo iz proračunskih stavki putem kojih je Feniks magazin dobio potpore – A862006 i A862021. Slično je i s Javnim pozivom za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Nadalje, upravo je Milasov Središnji ured povodom info dana Ureda za udruge Vlade RH u proljeće 2017. godine u prezentaciji programa namijenjenih Hrvatima izvan RH u 2017. godini, naveo da će prihvatljivi prijavitelji biti “Neprofitne organizacije hrvatskog iseljeništva (udruge građana, zaklade, ustanove i ostale organizacije koje ne ostvaruju dobit ili profit za svoj rad)”, a u prezentaciji isto piše i za Javni natječaj za financiranje programa i projekata nakladničke djelatnosti hrvatskog iseljeništva.
Usprkos ovakvim natječajnim odredbama, Fenixu je samo na dva spomenuta natječaja prošle godine dodijeljeno 70 tisuća kuna. Na drugom natječaju njihov je projekt dobio 20.000 kuna, 5.000 kuna više od, recimo, onoga Udruge pužnica iz Mostara za grupnu terapiju djece sa slušnim oštećenjima, ali i 10.000 manje od okupljanja tisuću Ivana na Kupresu Udruge Kupreški kosci (BiH). Kudikamo je na listi zanimljivija dotacija 20.000 kuna Tihomiru Dujmoviću, stacioniranom u Hrvatskoj, koji s Fenixom dijeli fascinaciju predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i istaknutim HDZ-ovcima. Pa čak i kada koaliraju s HNS-om.
Dujmović je poticaj dobio za kazališnu predstavu “Tko je ubio Zvonka Bušića”, povodom čega je portal napisao spektakularnu najavu. Predstavom o pripadniku hrvatske ekstremne emigracije osuđenom zbog terorizma trebali bi prvi puta u javnost izaći brojni nepoznati detalji, premda je napravljena prema poglavlju Dujmovićeve knjige “Hrvatska u raljama djece komunizma”, nazvanom “Idealizam kojeg više nema”. Iz teksta na Fenixu ekskluzivno saznajemo, među ostalim, da za eksploziju i smrt koju je prouzrokovala bomba postavljena u vrijeme Bušićeva terorističkog napada na avion 1975. nije kriv onaj tko ju je postavio – već onaj tko ju je pokušao deaktivirati.
“Iako u samom zrakoplovu Bušić i otmičari nisu imali baš nikakvog oružja, u zračnoj luci u New Yorku je u jednom pretincu ostavio pravu bombu i sudbina je htjela da je uslijed nevjerojatne šlampavosti policije, ta bomba eksplodirala i usmrtila jednog policajca”, citira portal Tihomira Dujmovića.
Na zadnjoj objavljenoj naslovnici mjesečnika je, dakako, “nepravedno osuđeni” ratni zločinac Slobodan Praljak, dok su u fokusu udarne priče njegovo samoubojstvo nazvano “Praljkovim krikom nad nepravdom i neistinom”, mise za generala i ostatak tzv. Herceg-bosanske šestorke, traženje hrvatskih vlasti upravljanih HDZ-om da se presuda revidira te, dakako, konstatacija da su Stjepan Mesić i Vesna Pusić najviše naškodili Hrvatskoj.
Kada je riječ o kulturi, najpraćeniji je slučaj Marka Perkovića Thompsona, a ovaj portal, financiran javnim sredstvima, progovara i protiv javnog financiranja, primjerice, redatelja Olivera Frljića, dok istovremeno objavljuje rezultate javnog natječaja bez spomena da su i sami dobili novac. Ugošćuje pero braniteljice i bolničarke Zorice Gregurić u tekstu “Moralna nakaznost kroz umjetničke slobode“, ispovijesti najekstremnijeg biskupa u Hrvata, Vlade Košića, a do prošle godine na njihovim stranicama su se mogli pročitati i tekstovi Zvonimira Despota, koji hrabro progovara protiv mučenja Hrvatske i pronošenja velikosrpske propagande.
Portal je kao potpuno legitimnu objavio i poslanicu jedne frakcije nepostojeće Hrvatske pravoslavne crkve, nastale po uzoru na proizvod kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, kojim se u vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon ubojstva i progona svećenstva Srpske pravoslavne crkve, nastojalo “kroatizirati” njene preživjele, neprekrštene vjernike. HPC u novije vrijeme zagovara i opskurna udruga Velebit.
Letimičnim pogledom na minuli rad vidljiv je i njihov lagani problem sa ženama, ispoljen kroz ono što smatraju duhovitim i ograničenim na ženski spol.
Magazin i portal obiluju crnom kronikom, sportom i religijom, koja ponekad kompenzira izostanak rubrike znanost, primjerice u članku “Znanstveno potvrđeno: sudjelovanje u vjerskim obredima može produljiti životni vijek“, a ni clickbait im nije stran.
Dakle, dok neprofitni mediji čekaju da Ministarstvo kulture raspiše natječaj za financiranje medija zajednice europskim sredstvima, budući da su s liste za financiranje Ministarstva kulture promptno uklonjeni zbog navodnog nepostojanja kriterija dodjele sredstava, preostaje nam analizirati koji su to HDZ-u poželjni kriteriji za financiranje medija, ma gdje bili.
faktograf
Naime, dok je u Hrvatskoj ukinut program institucionalnih potpora za neprofitne medije, Vlada RH izvan granica Hrvatske novcem poreznih obveznika podupire “Fenix magazin”, mjesečnik i portal u vlasništvu privatnog poduzeća Revelin Media UG, tipu poduzeća usporedivim s hrvatskim jednostavnim društvom s ograničenom odgovornošću. Malenom poduzeću registriranom u Frankfurtu novac je osiguran preko natječaja Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, kojim upravlja Zvonko Milas. Tvrtka je poticaj u prošloj godini dobila dva puta – u kolovozu 50 tisuća kuna za projekte nakladničke djelatnosti organizacija hrvatskog iseljeništva i pred sam kraj 2017., kada je njen portal Fenix-magazin.de ocijenjen projektom od interesa za Hrvate izvan RH, te mu je dodijeljeno 20 tisuća kuna.
Pravilnik za dodjele potpora Središnjeg ureda iz 2014. godine, kao i Javni natječaj za prijavu programa i projekata nakladničke djelatnosti organizacija hrvatskog iseljeništva za 2017. godinu, prilično široko postavljaju “organizacije hrvatskog iseljeništva”, navodeći da su to udruge, zaklade, ustanove “i ostale organizacije”. No, zato je Pravilnik o uvjetima, kriterijima i postupku za financiranje posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan RH puno konkretniji. Navodi samo tri kategorije prijavitelja: “neprofitne organizacije izvan Republike Hrvatske i u Republici Hrvatskoj (udruge građana, zaklade, ustanove i ostale organizacije koje ne ostvaruju dobit ili profit za svoj rad), kao i hrvatske zajednice izvan Republike Hrvatske koje se brinu za zaštitu prava i interesa Hrvata izvan RH”, zatim “fizičke osobe čiji projekti obuhvaćaju brigu za očuvanje i jačanje identiteta Hrvata izvan Republike Hrvatske” te “ugroženi pojedinci – pripadnici hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske koji se nalaze u teškim socijalnim i materijalnim prilikama”. Poduzeća se ne spominju, ali se spominje kako se ovo pravilo primjenjuje na dotacije upravo iz proračunskih stavki putem kojih je Feniks magazin dobio potpore – A862006 i A862021. Slično je i s Javnim pozivom za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Nadalje, upravo je Milasov Središnji ured povodom info dana Ureda za udruge Vlade RH u proljeće 2017. godine u prezentaciji programa namijenjenih Hrvatima izvan RH u 2017. godini, naveo da će prihvatljivi prijavitelji biti “Neprofitne organizacije hrvatskog iseljeništva (udruge građana, zaklade, ustanove i ostale organizacije koje ne ostvaruju dobit ili profit za svoj rad)”, a u prezentaciji isto piše i za Javni natječaj za financiranje programa i projekata nakladničke djelatnosti hrvatskog iseljeništva.
Nije kriv Bušić, već policajac koji je poginuo u pokušaju deaktiviranja bombe
Usprkos ovakvim natječajnim odredbama, Fenixu je samo na dva spomenuta natječaja prošle godine dodijeljeno 70 tisuća kuna. Na drugom natječaju njihov je projekt dobio 20.000 kuna, 5.000 kuna više od, recimo, onoga Udruge pužnica iz Mostara za grupnu terapiju djece sa slušnim oštećenjima, ali i 10.000 manje od okupljanja tisuću Ivana na Kupresu Udruge Kupreški kosci (BiH). Kudikamo je na listi zanimljivija dotacija 20.000 kuna Tihomiru Dujmoviću, stacioniranom u Hrvatskoj, koji s Fenixom dijeli fascinaciju predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i istaknutim HDZ-ovcima. Pa čak i kada koaliraju s HNS-om.
Dujmović je poticaj dobio za kazališnu predstavu “Tko je ubio Zvonka Bušića”, povodom čega je portal napisao spektakularnu najavu. Predstavom o pripadniku hrvatske ekstremne emigracije osuđenom zbog terorizma trebali bi prvi puta u javnost izaći brojni nepoznati detalji, premda je napravljena prema poglavlju Dujmovićeve knjige “Hrvatska u raljama djece komunizma”, nazvanom “Idealizam kojeg više nema”. Iz teksta na Fenixu ekskluzivno saznajemo, među ostalim, da za eksploziju i smrt koju je prouzrokovala bomba postavljena u vrijeme Bušićeva terorističkog napada na avion 1975. nije kriv onaj tko ju je postavio – već onaj tko ju je pokušao deaktivirati.
“Iako u samom zrakoplovu Bušić i otmičari nisu imali baš nikakvog oružja, u zračnoj luci u New Yorku je u jednom pretincu ostavio pravu bombu i sudbina je htjela da je uslijed nevjerojatne šlampavosti policije, ta bomba eksplodirala i usmrtila jednog policajca”, citira portal Tihomira Dujmovića.
Nije kriv Praljak, nego Mesić i Vesna Pusić
Na zadnjoj objavljenoj naslovnici mjesečnika je, dakako, “nepravedno osuđeni” ratni zločinac Slobodan Praljak, dok su u fokusu udarne priče njegovo samoubojstvo nazvano “Praljkovim krikom nad nepravdom i neistinom”, mise za generala i ostatak tzv. Herceg-bosanske šestorke, traženje hrvatskih vlasti upravljanih HDZ-om da se presuda revidira te, dakako, konstatacija da su Stjepan Mesić i Vesna Pusić najviše naškodili Hrvatskoj.
Kada je riječ o kulturi, najpraćeniji je slučaj Marka Perkovića Thompsona, a ovaj portal, financiran javnim sredstvima, progovara i protiv javnog financiranja, primjerice, redatelja Olivera Frljića, dok istovremeno objavljuje rezultate javnog natječaja bez spomena da su i sami dobili novac. Ugošćuje pero braniteljice i bolničarke Zorice Gregurić u tekstu “Moralna nakaznost kroz umjetničke slobode“, ispovijesti najekstremnijeg biskupa u Hrvata, Vlade Košića, a do prošle godine na njihovim stranicama su se mogli pročitati i tekstovi Zvonimira Despota, koji hrabro progovara protiv mučenja Hrvatske i pronošenja velikosrpske propagande.
Portal je kao potpuno legitimnu objavio i poslanicu jedne frakcije nepostojeće Hrvatske pravoslavne crkve, nastale po uzoru na proizvod kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske, kojim se u vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon ubojstva i progona svećenstva Srpske pravoslavne crkve, nastojalo “kroatizirati” njene preživjele, neprekrštene vjernike. HPC u novije vrijeme zagovara i opskurna udruga Velebit.
Letimičnim pogledom na minuli rad vidljiv je i njihov lagani problem sa ženama, ispoljen kroz ono što smatraju duhovitim i ograničenim na ženski spol.
Magazin i portal obiluju crnom kronikom, sportom i religijom, koja ponekad kompenzira izostanak rubrike znanost, primjerice u članku “Znanstveno potvrđeno: sudjelovanje u vjerskim obredima može produljiti životni vijek“, a ni clickbait im nije stran.
Dakle, dok neprofitni mediji čekaju da Ministarstvo kulture raspiše natječaj za financiranje medija zajednice europskim sredstvima, budući da su s liste za financiranje Ministarstva kulture promptno uklonjeni zbog navodnog nepostojanja kriterija dodjele sredstava, preostaje nam analizirati koji su to HDZ-u poželjni kriteriji za financiranje medija, ma gdje bili.
faktograf
