Kontroverzni sisački biskup Vlado Košić, više politikant nego Božji sluga zadužen za vjerničke duše, opet je izazvao javni skandal. Ovog puta otvorenim pamflet-pismom premijeru i šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću, neizmjerno nezadovoljan time što je HDZ koalirao s "dojučerašnjim neprijateljem" HNS-om, čime je "čitava Hrvatska dovedena u velike teškoće". Prije nepunih godinu dana, pa i kasnije sve do HDZ-ovog razlaza s Mostom nezavisnih lista, biskup Košić je hvalio Plenkovića i beskrupulozno u svojim homilijama nagovarao vjernike da na prijevremenim parlamentarnim izborima glasaju za njega i HDZ, a protiv "komunističkog SDP-a". To je činio i na prošlim lokalnim izborima. Sada, pak, u pismu koje je vrlo negativno odjeknulo u javnosti, optužio je premijera za političku prostituciju te mu uskratio pravo zvati HDZ demokršćanskim.
Svoju je frustraciju, valjda da bi njegov ispad dobio na arbitrarnoj težini crkvenog autoriteta, potpisao je kao "Mons. Vlado Košić, biskup sisački", samoprozvan stati u obranu "osjećaja i vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda". Da je taj pamflet mailao Banskim dvorima te objavio na svom FB profilu neki oporbeno jako inficiran tzv. običan građanin - ili čak sam biskup kao građanin Vlado Košić - nikom ništa. Da su drvlje i kamenje na koaliciju HDZ-HNS i premijera Plenkovića, kao što jesu, sručili esdepeovci, radikalna desnica ili onih pet-šest stalno istih redikuloznih abonenata na ekstremistički tv showu izvjesnog Velimira Bujanca na lokalnoj Z1 televiziji, opet - opet nikom ništa. I jednim i drugim je to u opisu posla.
Ali prostački vrijeđati svog premijera zato što radi ono što mu je dopušteno raditi i što rade svi svjetski premijeri u njegovoj situaciji, jednom biskupu ne pristaje. Na to nema ni ljudsko niti svećeničko pravo, iako u principu nije prekršio – kanonsko pravo. I Crkva ga neće sankcionirati, jer zapravo i ne može, iako joj je pričinio velike neugodnosti blamažom u vjerničkom puku. Kaptolski Glas Koncila pobrzao je u nedjeljnom broju zakrpati štetu komentarom glavnog urednika Ivana Miklenića, koji je stao u Plenkovićevu obranu. Sva reagiranja iz službenih krugova Crkve, uglavnom medijski isprovocirana, svela su se na tvrdnju da je riječ o "pojedinačnom mišljenju jednog biskupa". Premijer Plenković i koalicijski partneri usputnom su ironijom ignorirali biskupa Košića.
No, kada Košićev pamflet dođe do uha papi Franji, a hoće, čiji se pogled na odnose Crkve i države dijametralno razlikuje od biskupovog, mogao bi se provesti najmanje kao kardinal Josip Bozanić kada se uoči izbora 2015. politički neovlašteno okomio na SDP-ova premijera Zorana Milanovića i predsjednika RH Ivu Josipovića. Sisački je biskup i tada bio u mainstreamu kleričkog politikantstva, ali je Papa držao dovoljnim pedagoški dati po jeziku samo kardinalu Bozaniću. Zbog grijeha kaptolskih struktura.
Papa ne dopušta svećenicima miješati se u svjetovnu politiku. Tzv. Crkva u Hrvata ne mari za to, nego militantno uzurpira svjetovni prostor pod manipuliranom izlikom "katoličke Hrvatske" u kojoj - po popisu stanovništva 2011. godine - živi 86,7 posto katolika. Za tu se mantru zaklanja i biskup Košić: "Vama nije stalo do naroda, koji je 86% katolički, i to me brine jer smatram da ste pošli krivim putem..." Ni sisački biskup niti itko drugi u Crkvi, čak ni sam papa, nemaju ni Božje niti svjetovno skrbništvo nad narodom. Narod je šarena livada najnevjerojatnijih razlika i interesa. Svaki ima svoju vrijednost i sve ih se mora uvažavati. Od političkih i etničkih do socijalnih i vjerskih...
Militantan dio Crkve u RH, politički kontaminiran izrazito desnim nazorima rigidnog konzervativizma, netrpeljiv prema razlikama i različitima - sisački biskup je jedna od perjanica, iako je u HBK-u, pazi sad: zadužen za ekumenizam - nema potporu čak ni među većinom praktičnih katolika. Kamoli šire. Izborne preferencije birača i politički rejting pojedinih opcija vjerodostojan su dokaz da više od 60 posto svih žitelja RH ne druka za demokršćanski HDZ, Most debelih klerikalnih amortizera, markićevski Hrast, Grozd i ine populističko-jednoumne platforme tipa „Vjera u Boga i hrvatska sloga“. Biskup Košić je, stoga, teško uvrijedio more vjernika koji ne misle kao on niti su za RH oktroiranog demokršćanskog jednoumlja. Pripadaju i SDP-u, HNS-u u sve tri inačice, HSU-u, IDS-u, čak Komunističkoj partiji Josip Broz Tito, nizu tzv. lijevih udruga civilnog društva, svemu i svačemu što danas (ne) djeluje u Hrvatskoj.
Što ima lošeg u navodno Maovoj "Neka cvjeta tisuću cvjetova"? Zna biskup Košić: "Vi ste se lišili gosp. Hasanbegovića i gđe Brune Esih, ljudi visoke moralnosti i zavidnog domoljublja, a uzeli ste u svoj klub one koji su zagovornici optužbi na račun hrvatskoga naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja". Nije ga strah Boga kojeg je prisegnuo slaviti ni srâm vjernika kad anatemizira dio "Božjeg stada" jer da optužuju vlastiti narod, protiv je života i nema nacionalni osjećaj?
Svi HNS-ovi vjernici - ali i inovjerci, agnostici i ateisti - ne idu sisačkom biskupu pod mitru samo zato jer po obrascu kolektivne krivnje ili kršćanskog istočnog grijeha, što mu dođe na isto, ne može zaboraviti/oprostiti njihovoj zastupnici Vesni Pusić kada je svojedobno u sabornici "smrtno zgriješila". Kazala je istinu o agresiji RH na BiH. Nije kadar razumjeti zašto je HNS-ov potpredsjednik vlade Predrag Štromar neki dan bio na 16. Zagreb Prideu, a „previdio“ Hod za život Željke Markić. Strašno. Neoprostivo.
Moralnost i domoljublje su uistinu vode duboke u kojima biskup Košić ne zna plivati ni s komadom stiropora u rukama, a tvrdoglavo se baca u najopasnije virove. Blage veze s moralom i domoljubljem nema kada slavi apologete ideologije najcrnjeg zla u povijesti čovječanstva (Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih) i opravdava ustaško Za dom spremni u Jasenovcu. Blage veze s moralom i domoljubljem nema kada se biskup javno grli, ljubi i diči „Božjim čovjekom“ Darijem Kordićem. Ratnim zločincem (u Haagu mu je dosuđeno 25 godina robije), krivim i za besprimjerna zlodjela HVO-a nad bošnjačkim civilima u Ahmićima (BiH). Tamo su ubojice - s krunicama oko vrata - masakrirali više od 110 muslimanskih civila. Među njima, zaklali su tromjesečnu bebu u kolijevci, jer je smrtno ugrožavala "opstojnosti Hrvata u BiH".
S moralom i domoljubljem nemaju blage veze Košićeve homilije kojima je agresivno zapovijedao vjernicima u Sisku da ne glasuju za SDP ni na lokalnim izborima, a oni - Božja volja? - opet izabrali, drugi put SDP-ovu gradonačelnicu Kristinu Ikić-Baniček. I ljevičare za dogradonačelnike - Ivicu Rendulića (Laburisti) i Marka Kričku (SDP). On u špade, vjernici u špine. "U tom kontekstu vidim i katastrofalno zanemarivanje grada Siska", ljuti se biskup, "u kojem se prije izbora vodio rat između dviju frakcija Vaše stranke, a što je debelo iskoristila ponovno izabrana drugarica gradonačelnica". Ona iskoristila? Pa nisu blesavi sisački vjernici, kojih je većina među biračima, kad su baš s njegovih agitprop-homilija išli u bogatoj demokršćanskoj ponudi izabrati "drugaricu". Očito su znali razlikovati vjerodostojnost biskupa Vlade Košića i Kristine Ikić-Baniček.
Srećom, pa se demokršćansko jednoumlje i ciljana ideološka indoktrinacija crkvenom verzijom RH, hrvatstva, domoljublja, vjere, političko-ideološke orijentacije, ljudskih i manjinskih prava te demokracije u cjelini uvelike razlikuju od želja, potreba, aktiviteta i vizija većine vjerničkog naroda. Moderan, sekularan svijet jasno i nepovratno gazi košićevske zablude. Crkva više nikad neće biti nadređena državi. I amen.
Biskupov grubi napad na premijera mobilizirao je javnost protiv arogantnog uplitanja Crkve u legitimne nadležnosti države, pa je i crkveni vrh bio primoran distancirati se od njega. Unatoč činjenici da 73 posto građana - po istraživanju agencije Promocije plus CRO Demoskop za lipanj - drži da Plenkovićeva vlada vodi RH u pogrešnom smjeru, katolički kler nije pozvan političko-ideološki soliti mu pamet. To je pak Košića dirnulo u ego, pa umjesto da se ispriča urbi et orbi, biskup je - zloporabeći tjelovsku homiliju - raspalio po svojim kritičarima:
"Pitamo se kuda to smijemo sve doći, gdje je ta granica koja predstavlja našu ovlast i granicu dobivenu od Krista. (...) Hoćemo li tako reći da mislimo da nije prikladno da se mi kršćani previše miješamo u društveni život našega grada, naše domovine, našega svjetovnog života? Imamo li mi tu neku bojazan koja je ostala još iz doba kada je totalitarni bezbožni sustav zabranjivao Crkvi miješanje u svjetovne stvari? Ili smo podložni medijima i onima u javnom životu koji danas ne vole Crkvu pa na svaki njezin iskaz brige za opće dobro zajednice, društva prišivaju nedozvoljeno miješanje u društvena i politička pitanja? Na to je pitanje teško odgovoriti, gdje je ta granica, do koje mjere smo svjedoci Krista i njegovih vrijednosti koje smo dužni živjeti i svima svjedočiti. Ipak, ako u dobrom duhu željni pomoći, željni prožeti naše društvo Evanđeljem, ulazimo u svjetovna područja onda to nije samo nama dopušteno, nego naša obveza. Dakako, s blagošću i sviješću služenja".
Po kojoj/čijoj bi logici netko smio - što biskup Košić žestoko zagovara - isključiti bar svakog drugog građana/vjernika "komunističkih" opredjeljenja iz demokratskog života u vlastitoj domovini? Država s 86,7 posto katolika dvaput je zaredom bila izabrala deklariranog "komunista", ateista i antinaci-fašista Stjepana Mesića za predsjednika RH te 2000. i 2011. godine "komunističke" saborske većine i vlade Ivice Račana i Zorana Milanovića. Tadašnji "komunist", danas ideološko-svjetonazorski konvertit Zdravko Tomac je bio u ratnoj tzv. vladi nacionalnog jedinstva. Bez bivšeg tvrdog komunista Franje Tuđmana, "komunista" oko njega 1990-ih i "komunista" u vojsci, danas bi dijeceza biskupa Košića bila u Srboslaviji. Ako bi uopće bilo i nje i njega?
Blagost i svijest služenja također su strane biskupu Košiću, iako se poziva na njih. Možda je to najbolje pokazao prosinca 2015. kad je na svom FB profilu žučljivo opleo po Boži Petrovu, bogobojaznom šefu crkvenog projekta Mosta: "Svaki dan na daljinovidnici (sic) gledam i slušam kako Petrov odvodi Most u ralje komunista. Petrov je nesiguran - čudne li kombinacije: psihijatar i političar - ali i posve slijep! Onaj je stari lisac, lopina i prevarant (Zoran Milanović, opa.), a ovaj naivčina i zapravo - izdajica". Kad se Petrov ipak ostavio nemoralne SDP-ove ponude Mostu: premijerskog mjesta, sedam ministarstava i izbornog plijena po želji, sisački je biskup zavapio mea culpa, mea maxima culpa, molio Petrova za oprost i bržebolje ugasio FB profil, da ga ne zgrome ogorčeni vjernici.
Nitko, naravno, ne brani biskupu Vladi Košiću da se aktivno bavi politikom i legitimno zastupa to što promiče homilijama, vjersko-politikantskim aktivitetom na FB profilu, u ekstremnim medijima, tribinama i promocijama u crkvenim prostorima, uvjeren da za to ima licenciju od samog - Krista. I nitko ga neće optužiti da ilegalno prelazi granicu između Crkve i sekularne države. Samo treba odložiti mitru, svući svećeničku haljinu i osnovati - političku stranku. Pa s njom pred birače. Možda ga izaberu za premijera?
