Palestinci nikad neće pristati zauvijek napustiti svoju domovinu, Pojas Gaze, da bi u nju ušli poduzetnički Trumpovi građevinski strojevi.
Palestinci su stotinama godina svoji na svomu, Palestinci na palestinskoj djedovini i takvi trebaju ostati, a tzv. međunarodna zajednica im je dužna vratiti državu koju joj je otela i učinila ih izraelskim robljem ne bi li 1948. godine pokušala riješiti milenijima neriješeno tzv. židovsko pitanje na tlu nekakve biblijske, starozavjetne tzv. obećane zemlje. Ljudskom i božjom se nepravdom ne može iznijeti pravedno rješenje. Prema tomu, može slobodno zakvačiti mačku o rep to što zločesti drugomandatni Gargamel iz Bijele kuće trubi urbi et orbi o preseljenju – pazi: zauvijek! – izraelskim genocidom strašno izmrcvarenoga palestinskog naroda iz Pojasa Gaze u Egipat, Libanon i ine uokolne arapske zemlje. Naravno, uz pripomoć krvavorukoga do ramena izraelskog premijera Benjmamina Netanyahua, optuženog u Haagu i pod uhidbenim nalogom za genocid u Gazi, koji bi Donaldu Johnu Trumpu odradio ulogu mačka Azrijela. Samo, brus, ta, je li, oksimoronska ideja sadrži ključni previd: Palestinci nisu Štrumpfovi.
Izrael ima platiti ratnu štetu Palestincima i zajedno sa SAD-om, o njihovu trošku, obnoviti sve što su srušili, te Netanyahua isporučiti Haaškom sudu da položi račun za genocidZadnji je Trumpov nepodnošljivo arogantan „biser“: ako Hamas do subote 15. veljače 2025. godine ne pusti sve preostale izraelske taoce odjednom, ne po nekoliko, na kapaljku, slijedi – pakao u Pojasu Gaze, odnosno, ako Egipat i Jordan ne prime iseljene Palestince, slijede im sankcije kakve još nisu viđene. Arogant iz Bijele kuće „ne zna“ da su prijatelj mu Benjamin Netanyahu i prethodnik u Ovalnom uredu Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., ruku pod ruku, priredili Palestincima puno više od 1000 dana pakla goreg od svakog kojim e prijeti Trump. A morao bi se sjetiti i toga kako su se Ameri u provali imperijalne dijareje proveli nakon što su priredili pakao još tamo davno Korejcima, pa Vijetnamcima, pa Afganistancima, Iračanima, Libijcima… Ta vrst paklenog SAD-ova krimena, nekažnjenoga na pravdi boga i ljudi, odvratno zaudara do dana današnjeg i – opominje globalnu savjest.
Palestinci nikad neće pristati zauvijek napustiti svoju domovinu, Pojas Gaze, da bi u nju ušli poduzetnički Trumpovi građevinski strojevi i na ruševinama s još tisućama neiskopanih mrtvih tijela njihovih najmilijih Amerikanac izgradio – „rivijeru Bliskog istoka na koju će svi biti ponosni“. Američke građevinske tvrtke, dakako, ne samo da mogu već i moraju – zajedno s izraelskima i zemalja što su oružjem i kešovinom Tel Avivu sudjelovale u genocidu nad Palestincima – ući u Pojas Gaze, ukloniti zaostale eksplozive, raščistiti nepregledne ruševine i izgraditi domove i svu infrastrukturu za preživjele od cca 2,5 milijuna tamošnjih žitelja.
To, naravno, može i trebala bi biti „rivijera Bliskog istoka na ponos svih“, ali isključivo pod upravom i na korist njezinih vlasnika. Palestinaca. U, je li, slobodnoj, demokratskoj i suverenoj, međunarodno priznatoj državi Palestini. Nikakvi tu Izraelci, pogotovo Ameri, nemaju što tražiti niti tzv. slobodni svijet, Izrael i međunarodne organizacije imaju ikakvu pravnu ili drugu osnovu za priznati Trumpovu nakanu trajnog iseljenja Palestinaca u arapske države radi SAD-ove „rivijerske“ aneksije Pojasa Gaze.
Za očekivati je ozbiljnije promjene u izraelskoj ekstremističkoj vjersko-konzervativnoj vlasti, pa i stanoviti otpor Trumpovoj fantaziji o „rivijeri Bliskog istoka“Budući da je administracija Trumpova prethodnika Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. naočigled cijelog svijeta izravno sudjelovala američkim oružjem i diplomatski u armagedonskom izraelskom masakriranju više od 200.000 palesrinskih žitelja i totalnom razaranju Pojasa Gaze te da je postignuto nekakvo kilavo primirje i obavljena razmjena talaca/uhićenika, više nema nikakvih razloga da se definitivno okonča sav taj užas. SAD i Izrael su dužni o svom trošku, kao i njihovi partneri u genocidu, dovesti Pojas Gaze najmanje u stanje izgrađenosti kakvo je bilo prije osvetničke agresije izraelske vojske nakon krvavog upada Hamasovih militanata u Izrael 7. listopada 2023. godine.
Izraelsko tzv. pravo na samoobranu od Hamasovih militanata – niti ičije u sličnim slučajevima terorizma – ne podrazumijeva genocid nad civilnim palestinskim stanovništvom, osvetničko tisuću puta masovnije ubijanje nedužnih ljudi te sravnjivanje sa zemljom njihovih domova i komunalne infrastrukture. Uključivo bolnice, škole, javne ustanove, vjerske objekte, humanitarne centre, namjerno masakriranje liječnika, novinara, aktivista UN-a, uskraćivanje stradalnicima hrane, vode, lijekova, energenata…
Napokon je došlo vrijeme – iako debelo prekasno! – za podnijeti račun za jednu od najvećih ratno-humanitarnih tragedija nakon Drugoga svjetskog rata. Poslovođe izraelskoga genocida premijera Benjamina Netanyaha i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta, kojima se na haaškoj tjeralici bio pridružio vođa Hamasa (krivac za krvavi prekogranični upad u Izrael 7. listopada 2023.) Mohammed Diab Ibrahim al-Masri alias Mohammed Deif, sada valja pograbiti za vrat i izručiti na optuženičku klupu Međunarodnoga kaznenog suda (International Criminal Court – ICC). Naravno da, uz njih, imaju sudski odgovarati i generali koji su u Gazi operativno eskalirali genocid. Protiv Izraela se kao države vodi postupak – također za genocid u Pojasu Gaze – na Međunarodnom sudu pravde (International Dourt of Justice – ICJ).
Izraelsko-američki genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze ni do sada nije bio razlogom za složno/učinkovito međunarodno sankcioniranje Izraela i SAD-aTužbu je podnijela Južna Afrika, a podržali su je Malezija, Turska, Iran, Jordan, Bolivija, Brazil, Saudijska Arabija, Nikaragva, Venezuela, Kuba, Kolumbija, Maroko, Banglaadeš, Namibija i Maldivi. Južnoafrička je odvjetnica Blinne Ni Ghrálaigh u obrazloženju tužbe za izraelski genocid navela i zastrašujući podatak: „Izraelski su vojnici u samo jednom danu ubili 247 Palestinaca među kojima 117 djece, tri zdravstvena djelatnika, dva učitelja te po jednog novinara i zaposlenika UN-a. Istodobno je 629 ljudi ranjeno, a desetero djece amputirani su ekstremiteti, većinom bez anestezije“. Nezamislivo je da ekstremistička vjersko-konzervativna vlast židovskog naroda – koji itekako znâ što je genocid; u Drugom svjetskom ratu jedva je preživio nacističko tzv. konačno rješenje – ne položi račun tzv. međunarodnoj zajednici, koja je većinski u UN-u stala na palestinsku stranu i zahtijeva utemeljenje suverene države Palestine, čiji je Pojas Gaze neodvojivi dio. Zajedno s okupiranima Zapadnom obalom rijeke Jordana i svetim gradom Jeruzalemom.
I nezamislivo je u uljuđenoj tzv. međunarodnioj zajednici da novi/stari šef pojedinačno najmoćnije države na svijetu, Donald John Trump – k tomu dozlaboga samohvalne „najstarijom i najrespektabilnijom demokracijom“ na Kugli, sic transit – prvi predsjednički prijem u drugomu mandatu daruje upravo liku s međunarodne tjeralice, osumnjičenom za najstravičniju nečovječnost što je kadar pojmiti ljudski um. I s takvim Trump razrađuje plan za etničko čišćenje, iseljenje zauvijek cijelog palestinskog naroda, kako bi na njihovoj pradjedovini gradio raskošnu „rivijeru Bliskog istoka“ u američkom vlasništvu!? Da ti pamet stane kakav lik vodi Ameriku.
„SAD će preuzeti Pojas Gaze i odraditi dobar posao“, kaza je Trump novinarima u Netanyahuovoj nazočnosti nakon razgovora. „Mi ćemo ga posjedovati i bit ćemo odgovorni za uklanjanje svih neeksplodiranih bombi i drugog oružja na tomu mjestu. Bude li potrebno, učinit ćemo to, preuzet ćemo taj dio, razviti ga, stvoriti tisuće i risuće radnih mjesta i to će biti nešto na što će cijeli Bliski istok moći biti vrlo ponosan. Vidim dugoročnu poziciju vlasništva i vidim da bi to donijelo veliku stabilnost na tom dijelu Bliskog istoka. Razgovarao sam s regionalnim čelnicima i oni u podržali moju ideju. Pojas Gaze, sada mjesto za rušenje (prije mjesto za čišćenje i gradnju iznova, jer je izraelski agresor sve srušio, op. a.), mogao bi postati dom za ljude svijeta, jer ima potencijal postati rivijerom Bliskog istoka.“ Bez Palestinaca!? Sic transit. Ne ide to tako.
Kao što ne ide bez velikih globalnih lomova i možebitno novih ratova, čak armagedonskog tipa, Trumpova dijareja arogancije, gluposti, imperijalne nerazboritosti i bagatelizacije Povelje UN-a i tzv. međunarodnog prava nakanom SAD-ova prisvajanja milom ili silom Grenlanda („to je nasušna potreba američke nacionalne sigurnosti“, sic transit), Panamskog kanala, Kanade kao Uncle Samove 51. savezne države, carinsko discipliniranje Kine (i do 60 posto!?), EU-a, Meksika, Kanade, ali i uvjetovanje Ukrajini daljnje vojne pomoći opskrbom SAD-a rijetkim zemnim metalima (litij, nikal, titan…), itsl. Već drugi dan nakon 5. studenoga 2024., nakon što je potvrđena gotovo aklamativna Trumpova predsjednička pobjeda u SAD-u, praktično se cijeli svijet – očito s razlogom – bio ustrtario, a njegovi su se lideri počeli napadno ponašati poput plavih štrumpovskih patuljaka pred goropadnim Gargamelom iz Bijele kuće i njegovim Azrijelom, koji pak ni ne kriju da im žele uništiti vladarsko dostojanstvo i integritet.
Ili se pokloni ili se ukloni, America First! Taj ustrtareni štrumpfovski svijet, egzistencijalno/presudno liderski zaokupljen vlastitim debelim mesom na pozicijama globalnog utjecaja i moći svojih država, uglavnom ne reagira na nakanu 47. američkog predsjednika da etnički očisti Pojas Gaze. Pa, tko su ti Palestinci da bi bili smetnja njegovim građevinskim strojevima i poduzetničkim interesima, npr. tipa dogovorenih za unosnu realizaciju u srcu Beograda, ali tisućama puta unosniju na „iseljenu“ dijelu Palestine? Izraelsko-američki genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze ni do sada nije bio razlogom – osim larpurlartistički u diplomaciji i medijima – za, je li, složno/učinkovito međunarodno sankcioniranje Izraela i SAD-a, pa zašto bi sada bilo svjetski problem iseljenje cca 2,5 milijuna tih ljudi iz njihove pradjedovske domovine!?
Ako baš ne žele podijeliti genocidnu sudbinu američkih Indijanaca, tzv. prvih naroda, silom utjeranih u rezervate, gdje su izumrla cijela plemena, a otvoreno tvrde kako ne žele, postoje alati moćnika za provesti etničko čišćenje i mimo larpurlartističkog negodovanja Lige naroda, pardon – UN-a. Puno je veća briga ustrtarenoga štrumpfovskoga političkog naroda to što Trump sada redom „ispisuje“ SAD i uskraćuje ili uvjetuje američku „članarinu“ nizu važnih međunarodnih organizacija, institucija, saveza, sporazum, etc. Od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Pariškog sporazma o klimi do UN-ovih humanitarnih i programa za civilno društvo, ljudska prava, zaštitu prirode…, NATO-a, čak i, da ti pamet stane, odluke o zabrani ženama u muškom tijelu nastupati u ženskim sportskim natjecanjima. Suludo, Gargamel iz Bijele kuće je, je li, netom po Netanyahuovu odlaku kući, potpisao i izvršnu uredbu o uvođenju tzv. sankcija ICC-ju: zabranio je ulazak u SAD svima iz Međunarodnoga kaznenog suda i članovima njihovih obitelji te im zamrznuo imovinu u Americi.
Trumpova agresija na globalnu zdravu pamet nezajažljivio se širi. Eskalira. Koliko se zasad može vidjeti, crvenokapi Papa Štrumpf još se nije – kao u crtiću biva – našao pozvanim privesti svrsi i razlogu Gargamela i njegova mačka Azrijela. A bez Papa Štrumpfa neće ići. Trump i SAD über alles!? Nema šanse, svijet nije lud.
Preseljenje Palestinaca iz njihove domovine nekamo u uokolni arapski svijet ili još dalje, gdje bi ih pristali udomiti neki drugi državni lideri ideja je bez presedana u novije doba. „Samo nas mrtve mogu maknuti s naše zemlje, iako su je izraelski neljudi uništili do temelja“, tvrde novinarima nesretnici što prevrću betonske gromade na ruševinama svojih domova. „Iznova ćemo izgraditi kuće za svoju djecu i nikomu nećemo dopustiti da nas iseljava iz naše domovine. Ovo je bila Palestina, jest Palestina i bit će Palestina dok je i posljednjeg Palestinca.“
Za očekivati je ozbiljnije promjene u izraelskoj ekstremističkoj vjersko-konzervativnoj vlasti, protiv koje već mjesecima žestoko prosvjeduju žitelji te židovske države, krvavo se sukobljavaju s policijom i vojskom, pa i stanoviti otpor Trumpovoj fantaziji o „rivijeri Bliskog istoka“. Nekom još raskošnijem/dohodovnijem alter egu Dubaija na pustinjskom pijesku? Nije u pitanju ni skorašnji ipak otpor ostatka tzv. međunarodne zajednice, jer bi „rivijeri Bliskog istoka“ u američkom/Trumpovu „vlasništvu“ bila presedan i za moguće slične pothvate. Poslovnjak Gargamel, je li, ne bi propustio vrlo profitabilno od zarade „rivijere Bliskog istoka“ naplatiti sav trošak razminiranja, raščišćavanja ruševina i izgradnje Pojasa Gaze u mondeno carstvo na Sredozemlju. Carstvo (na grobovima) za prijatelja milijardera, cirkusanta Elona Muska i lovatore tog soja!?
„Trump nije izravno odgovorio na pitanje kako i kojim ovlastima SAD može preuzeti i okupirati Gazu, kojam je dom za oko dva milijuna ljudi i koja ima dugu, nasilnu povijest borbe za kontrolu“, izvijestio je HRT o susretu američkog predsjednika s izraelskim premijerom. „Uzastopne američke administracije, uključujući Trumpa u njegovu prvom mandatu, izbjegavale su ondje rasporediti američke postrojbe. Netanyahu, kojega je Trump nekoliko puta nazvao nadimkom ‘Bibi’, nije htio ući u dublju raspravu o tom prijedlogu, osim da pohvali Trumpa za pokušaj novog pristupa te rekao da ‘Trump razmišlja izvan okvira sa svježim idejama’ i da ‘pokazuje spremnost narušiti konvencionalno razmišljanje’.“
Da ta „spremnost za narušiti konvencionalno razmišljanje“ može biti ili već jest nadasve globalno toksična, potvrđuju bivši zamjenik američkoga nacionalnog obavještajnog službenika za Bliski istok Jonathan Panikoff i Hamasov glasnogovornik Sami Abu Zuhri. „Reaalizacija Trumpova plana bi značila američku dugotrajnu vojnu obavezu i to bi arapski svijet gledao kao da Washington nije naučio lekcije iz Iraka i Afganistana“, naglasio je Panikoff. „Odbijamo svaki pokušaj raseljavanja Palestinaca s njihove zemlje“, izričit je Abu Zuhri. „Nećemo uspostaviti odnose s Izraelom bez uspostave palestinske države. Protjetivanje Palestinaca s njihove zemlje smatramo receptom za stvaranjem kaosa i napetosti u regiji, jer ljudi u Gazi neće dopustiti da takvi planovi prođu.“
Neki pak analitičari tvrde da je Trumpov plan o američkoj „rivijeri Bliskog istoka“ primjer njegove „ekspanzionističke retorike što odjekuje starim stilom imperijalizma“ te bi mogla „ograbriti Rusiju u njezinu ratu u Ukrajini i dati Kini opravdanje za invaziju na samoupravni Tajvan“. Što zapravo jest, a što nije i možebitno da su u strahu velike oči, vidjet će se vrlo brzo budući da u prevrtljivog Trumpa puno toga nekontrolirano izleti iz usta, a pokaže se floskulom. Recimo, netom što je izvalio glupost o carinama Meksiku i Kanadi, pa dobio protucarinski aperkat s njihove strane – da se i ne govori o direktu koji slijedi iz Kine – odgodio je udar na te države. S Kinom i EU-om će imati malo više i puno bolnijeg posla. Trgovinski rat i politička larpurlartistika radi ostavljanja dojma nisu isto. Mora da je toga svjestan i Gargamel iz Bijele kuće. Ako nije, bit će. Mantra America First! u multipolarnom je suvremenom svijetu tek slamnato strašilo u vinogradu, kojemu čvorci sjede na ramenima i šeširu,
À propos Pojasa Gaze, Izrael ima platiti ratnu štetu Palestincima i zajedno sa SAD-om, o njihovu trošku, obnoviti sve što su srušili – uglavnom najrazornijim američkim oružjem – te Netanyahua isporučiti Haaškom sudu da položi račun za genocid. I kraj priče. Mačku Azrijelu o rep to što je pepeloosivački govorio na Trumpovoj Fox televiziji o podjeli odgovornosti Izraela i SAD-a za budućnost Palestinaca/Hamasa u Pojasu Gaze.
