Ako pratite medije na ovim prostorima, primijetili ste možda kako nema više humorističkih rubrika, satire pogotovo, jedva nešto provokativnih crteža, nego je sve smrtno ozbiljno. Onako kako i treba biti u državama rastavljenim s demokracijom i modernošću, koje se stoga i nazivaju režimima, autokracijama, diktaturama.
Male su razlike tako između Srbije i Hrvatske, jednakom se vučjom žestinom, ne pitajući za cijenu, oba ta režima bore za opstanak; onaj, vođa Srbije odavno je mahnit i prilično pogubljen, ovaj, vođa Hrvatske jedva ima parlamentarnu većinu koja mu omogućuje vladanje, ali ima zato, kao i Vučić, u svom čvrstom stisku pravosuđe, to jest prvog čovjeka te tobože neovisne grane vlasti, glavnog državnog tužioca. Sličnosti tih režima pokazale su se ovih dana pred lokalne, ali hrvatskom premijeru i šefu HDZ-a itekako važne izbore, a onaj u Srbiji možda izbore neće ni dočekati. U toj sličnosti, zanimljivo, Vučićev se uzdrmani režim čak pokazao elegantnijim u obračunu s protivnicima, od hrvatskog, barbarskog tretiranja političkih rivala, tik pred lokalne izbore.
Kolumnistu opozicijskog sajta Peščanik u Beogradu, Dejana Ilića, policijski je inspektor nazvao kasno navečer i kazao da dođe na ispitivanje, ovaj je to odbio i rekao da će doći ujutro. Nitko ga nije privodio, niti napravio medijsku paradu, nego je optužen za širenje lažnih informacija, uznemiravanje javnosti i potom pušten doma. Optužba bijedna, vučićevska, jer je Ilić samo javno kazao kako je bolja i prelazna vlada u Srbiji nego moguće krvoproliće na ulicama.
Istodobno mediji su u Hrvatskoj protivno svakom zakonu, a tako tipično, pozvani jasno od strane tužiteljstva, da se u rano jutro nacrtaju pred stanom Ivane i Mile Kekin na predizborni igrokaz HDZ-a. Tu je sve pred djecom policija satima pretresala stan i neku šupu u dvorištu, hm, možda se nađe neki prah…, onda je poznati pjevač uz oveću grupu pandura strpan u maricu, s klasičnim, prijetećim potezom „pravne države“, to jest stavljanja ruke na glavu i guranja na stražnje sjedalo automobila. Mile Kekin kriv je jer je suprug Ivane, čelnice stranke Možemo! koja je na vlasti u Zagrebu i trn u oku hadezeovoj mafiji, a optužen da je u Istri kupio neki komadić zemljišta po povlaštenoj cijeni, te se okoristio za ogromnih 6 tisuća eura. Mada je ta namještaljka već apsolvirana pred predsjedničke izbore kada se Ivana Kekin kandidirala za predsjednicu države, s jednim ciljem: rušenje HDZ-a s vlasti, tada je već dokumentacija pokazala da nikakav krimen Kekini nisu napravili, no, valjalo je pokazati da ne krade samo HDZ, nego i svi ostali. Elem, Mili su skinuli čak i špigete s tenisica, e da se ne obisi u pritvoru, a onda ga poslijepodne pustili „da se brani sa slobode“. Efekt je, misli gazda Hrvatske, postignut, difamacijom Ivane Kekin i stranke Možemo!, možda ćemo osvojiti vlast u Zagrebu u kojemu nikada nismo vladali. Vjeruje tako i vara se jer je, kao i svaki bezumni vlastodržac, izazvao posve suprotnu reakciju javnosti, a njegov mali od kužine, glavni državni tužilac, zabio sebi i svom šefu autogol.
Nešto ranije jedan je drugi suprug – jadni ti muževi jakih žena – po istom scenariju, uz bučnu medijsko-policijsku pompu, uhapšen jer mu se žena, inače žestoka kritičarka vladajuće stranke, usudila kandidirati za županicu splitsko-dalmatinsku. Suprug je sproveden u pritvor sa strašnom optužbom da je na staroj kući svoga oca nešto nadogradio, pa krenuo iznajmljivati prije nego je okončan proces legalizacije. Uzalud sva dokazivanja, papiri, dokumenti, prijeteća poruka je odaslana, protivnici su uvaljani u blato, režim je tu da ih prokaže, a ne da dokazuje moguću krivnju. Jer je naravno nema. I tko se još sjeća bivšeg ministra obrane koji je u jedno maglovito jutro još prije dvije godine ludovao u vožnji i ubio čovjeka? Nitko njega nije privodio, a kamoli sudio, eno ga po seoskim birtijama, a vjerojatno kad stigne svrati na kavu kod glavnog državnog tužioca.
Onaj tamo u Srbiji još se samo zubima drži za vlast, ali hapsi studente, a za šestoricom organizatora protesta koji se i dalje nalaze u Hrvatskoj, friško je raspisana tjeralica. Kao za drumskim razbojnicima. Žestoko se izgubljeni Vučić bori, kao i ovaj uzurpator svih institucija u Hrvatskoj, pa je posegnuo i za progonom Hrvata iz Srbije, jer sve su to „ustaše“, i nedavno jednoj liječnici, Hrvatici koja živi i radi u Beogradu već 12 godina, izdao nalog da u roku odmah ima napustiti Srbiju i ne vraćati se godinu dana. Žena tamo ima obitelj, muža i dijete – ovoga puta nije pak nastradao muž, jer je Srbin – nego ona jer je podržala studentske proteste i javno zamjerila gospodaru Srbije zato što je sa ovećom svitom i novinarima ušao na odjel intenzivne njege i još dodirivao spaljene i ozbiljno kompromitirane pacijente dovezene iz Makedonije nakon tragedije u disko klubu u Kočanima. Njena opaska o tom zdravstveno opasnom presedanu ozbiljan je, eto, politički akt kontra gazde Srbije zbog čega je naredio njen izgon. Hrvatska diplomacija jedva je na to reagirala, nekako su si dobri u zadnje doba, jer im nije lako sa svim tim neprijateljima svojih režima.
Onima koji se ponašaju prema poruci Mile Kekina iz pjesme grupe Rage against Machine, a pred njegov beogradski koncert: „Jebite se, neću raditi ono što mi kažete.“
