Seriju razgovora s organizatrima i gostima SF konvencije "Marsonikon 2015" (6. lipnja) koje je SBPeriskop objavio proteklih dana, završavam intervjuom s mladim autorima znanstvene fantastike. Njihovo predstavljanje bit će na panelu ‘Mladi autori’ – kojim će moderirai Gordan Sundać. Inače, Gordanu se zahvaljujem što se poput vrhunskog producenta pobrinuo pripremiti sve podatke kako bi se intervuji obavili s minimumom poteškoća. Napisao je i svojevrstan uvod za ovaj untervju koji ima tri ista pitanja za četvero autora.
"Promocija „Mlada pera Marsonica“ nastala je kao slijedeći logični korak u razvoju same zbirke. Već u samim počecima težište zbirke je stavljeno na ambiciozne i perspektivne autore koji žele pokazati da svojim talentom i trudom zaslužuju dobiti priliku da budu čitani. Sama zbirka se postepeno razvijala od prva dva broja gdje je objavljeno šest autora do svog trenutnog statusa međunarodne zbirke kroz čijih je sedam brojeva objavljeno preko pedeset autora iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Crne Gore.
Plan je nastaviti širenje zbirke pa time i broja autora kako bi se pokazalo da i Slav.Brod ima istaknuto mjesto u regiji kada je ovaj žanr u pitanju. Obzirom da za svaki broj Marsonica pristigne pedesetak priča vjerujem da zbirka ima uspješnu budućnost.
Sam odabir autora za promociju koja će se održati 6. lipnja na Marsonikonu u prostorima brodske Tvrđave nije bio nimalo lagan. Svih četvero su jako talentirani, pišu raznolikim stilovima, zanimljivi te svakog dana dobivaju pažnju sve većeg broja čitatelja. Priliku da ispričaju nešto o sebi, svojim pričama i planovima za budućnost dobili su u ovom intervju, a za širi dojam o njima pozvao bi sve zainteresirane da dođu na Marsonikon, na samu njihovu promociju, te ih poslušaju uživo, upoznaju ih i postave im pokoje pitanje." (Gordan Sundać)
Marko Lubar. Rođen 1979. godine u Đakovu. Po zanimanju je diplomirani ekonomist. Voli glazbu i čitanje, povremeno piše. Urednik je SF Centra i piše za portal znanost.com, a dosada je objavljivan u Marsonicu i Eridanu. Trenutno piše roman i planira izdati zbirku priča na engleskom jeziku.
Tomislav Tomašević. Rođen 1979. godine u Zagrebu, gdje i živi. Tek je počeo pisati, ali je već pokazao izniman talent s prvom pričom koja mu je objavljena u Marsonicu 5. „(Ne)Vjerojatnost“ koja vuče na poznati „Hvalospjev Leibowitzu“. Osim navedene, objavio je i priču „Siguran dobitak“ u Marsonicu 6., a u sedmom broju izaći će mu i nova priča „Egzekutor“. Piše akcijske, postapokaliptične i sf-krimiće, kao i fantasy-horor. Upravo završava sinopsis za djelo veličine romana i traži izdavača za fantasy- horor novelu.
Jurica Ranj. Rođen je 1980. godine u Zadru. Studirao je u Zagrebu, gdje ostaje živjeti i raditi. Znanstvenu fantastiku je otkrio još u djetinjstvu kroz filmove i serije, a nešto kasnije upoznao se i s književnom formom. Pisanjem se bavi duže vrijeme, a objavljivati je počeo prije godinu dana. Nakon prve objavljene priče u Parseku (za koju je dobio nagradu Sfera u kategoriji minijature), nastavio je slati priče izdavačaima i objavljeni su mu radovi u Eridanu, Marsonicu, Ubiqu i SFeraKonskoj zbirki spekulativne fikcije „Nema što nema“. U Marsonicu su mu izašle tri priče, „Kolektiv“, „Zemlja je plava“, i „Dio koji nedostaje“ koji će biti objavljen u sedmom broju.
Marija Blažević-Zalokar. Rođena je u Slavonskom Brodu. Radila je dvije godine kao recezentica na portalu Najbolje knjige. Dobila je prvu nagradu na regionalnom natjecaju „Mihael Babinka“ u kategoriji „Najbolja kratka priča“.
Objaviljivala je priče na portalu Najbolje knjige, konkursi regiona u zbirci Oberon u izdanju izdavačke kuce Vuković Runjić. Objavljene su joj priče u Marsonicu 2 ("Povišica") i Marsonicu 5("Sekta"). Marija ima raznovrstan i bogat pripovjedački stil i žanrovski je preorjentirana na teške drame s posebnim osvrtom na ljudske sudbine, a povremeno ulazi i piše sf.
Dolazite na Marsonikon gdje ćete na panelu biti predstavljeni pod nazivnikom „Mladi autori“, dolazite na SF konvenciju gdje će vas upoznati fanovi SF-a. Izdvojite ono najvažnije što ćete im reči o Marsonikonu, o SF-u, o svojoj karijeri pisaca?
Marko: Marsonikon je za mene zapravo prva i jedina SF konvencija koju sam uopće posjetio. Po mom je sudu iznimno kvalitetno koncipiran, s pregršt sadržaja i predavanja koji znaju zainteresirati i ljude koji nisu zagriženi fanovi žanra. Karijeru pisca zapravo nemam; pišem povremeno i u skladu s raspoloživim vremenom.
Tomislav: Za Marsonikon imam samo riječi hvale. Mislim da je to potrebno naglasiti, jer se radi o grupi entuzijasta koja je uložila puno energije u popularizaciju sf-a i pisanja općenito, a pritom ne robuje stereotipima i bez zadrške je otvorena za sve koji se žele okušati u ovome poslu.
SF smatram žanrom koji dopušta neograničena promišljanja o sadašnjosti i budućnosti ljudske vrste, te kao takav proširuje vidike mladih generacija i omogućuje napredak cijelog društva.
Nadam se da ću tome i sam pridonijeti nastojeći kroz svoje pisanje što više preispitivati postojeće društvene norme i prilagođavati ih novim znanstveno-filozofskim spoznajama.
Jurica: Ove godine prvi put posjećujem SF konvencije: prvo Sferakon, a zatim i Marsonikon. Upoznat sam sa sadržajem konvencije, pa očekujem zanimljive teme i druženje sa ljudima koji dijele istu strast prema SF-u. Fan SF-a neće naći bolju zabavu od ovakvih konvencija.
Aktivno pišem godinu dana i objavljeno mi je sedam priča što je za mene veliki uspjeh i jako sam zadovoljan. Ali unatoč tom, smatram da moram još puno učiti i ulagati u svoje pisanje. Srećom, postoje ljudi koji su uvijek spremni pomoći savjetima i dobro usmjerenim kritikama koje me tjeraju da testiram svoje granice. Bez njih, moj ulazak u aktivno pisanje SF-a bi bio puno teži i definitivno manje zabavan.
Marija: Pošto mi je to prvi put da sudjelujem na predstavljanju tog tipa, potrudit ću se uglavnom da odgovorim na pitanja koja će Gordan postaviti. Samim tim prebacujem njemu lopticu odgovornosti. Ako na panelu ne bude zanimljivo, krivite voditelja, a ne mlade i neiskusne pisce.
Možete li se prisjetiti što vas je povuklo vrtlog pisanja, pisanja znastvene fantastike? Kad se to dogodilo? Tko je od umjetnika najviše utjecao da započnete stvarati svjetove čiji su temelji spoznajnost i začudnost?
Marko: Mada sam prve literarne početke imao već s 11 ili 12 godina, pisanje "prave" znanstvene fantastike povezano je s Marsonicom. Na Facebooku sam prije dvije godine vidio poziv na Marsonikon i prateći časopis i pomislio "zašto ne?". Napisao sam priču "Prethodnica" koja je objavljena u trećem Marsonicu. Ukratko, moja spisateljska karijera potaknuta je događanjima u Slavonskom Brodu i na tome sam im iznimno zahvalan.
Tomislav: Pisanju me najviše privukao SF serijal „Zvjezdanih staza“, koji je svojim angažiranim i kreativnim pristupom pomalo utopijskoj budućnosti ljudske rase, dao polet mojim promišljanjima i rasplamsao mi maštu. To se dogodilo još u djetinjstvu tako da se kasnije nadopunilo s čitanjem izvrsnih žanrovskih pisaca poput Heinleina, Clarkea, Asimova i Simonsa, koji su mi omogućili formiranje mojih ideja u smislene cjeline.
Jurica: Sve je počelo davno kad me je otac učio o zvijezdama i planetima noćnog neba. Postao sam zaljubljenik u astronomiju i dok sam dalekozorom promatrao zvjezdano nebo često sam se pitao što se skriva među zvijezdama. Odgovore sam potražio u enciklopedijama, SF romanima, ali i u vlastitoj mašti. Ubrzo sam počeo zapisivati te ideje i na njima graditi priče. Moj prvi uzor je bio Arthur C. Clarke i moglo bi se reći da je on „krivac“ za sve što je uslijedilo. Ono što me privlači kod čitanja i pisanja SF-a je osjećaj čuđenja i maštovitost ideja na kojima počivaju takve priče.
Marija: Zapravo mislim da od kad sam pismena nikad i nisam ni pomislila da na svijetu može postojati ljepši posao od pisanja. što dr utjecja tiče , različiti pisci su obilježili različite faze mog čitateljskog, pa tako i spisateljskog razvoja. posljednji pisac na kojeg sam se ''navukla'' bio je Herman Hesse. Većina pasionirnih čitatelja je HEsse fazu odradila u kasnom pubertetu. Ja eto, malo kaskam.
Kako vidite svoju budućnost, budućnost Zemlje, budućnost postojanja svemira. Budite za čitatelje sbperiskopa prognozeri s okusom mašte.
Marko: Percepcija budućnosti ovisi o sadašnjosti. Primjera radi, velika postignuća u osvajanju svemira 1960-ih godina SF žanr je dočekao raširenih ruku i prognozirao vrlo brzo osvajanje drugih svjetova. Pad Željezne zavjese donio je novi val optimizma u SF, koji je tada na budućnost gledao iznimno pozitivno i proricao brzi i sveobuhvatni napredak. Danas prevladavaju sivi tonovi, kako u svijetu tako i u nas. SF je - kvalitetni SF - prije svega kritika aktualnog trenutka i moj pogled ne razlikuje se bitno od prevladavajuće struje. Nažalost, ne očekujem nikakve tektonske pomake na bolje.
Tomislav: Svoju budućnost vidim u pisanju i spisateljstvu. S obzirom na objektivne okolnosti to se katkad čini poput utopijske budućnosti „Zvjezdanih staza“, ali nada umire posljednja...:-)
Budućnost Zemlje će prije svega ovisiti o daljnjem razvoju ljudske svijesti i to prije svega u nadvladavanju uskogrudnih materijalnih interesa kao i potreba za kontrolom i moći, koja je s napretkom tehnologije dosegla neslućene razmjere.
Dakle sve je na nama, kao u sceni iz kultnog filmskog serijala „Matrix“ : hoćemo li izabrati crvenu ili plavu pilulu? Sve opcije su još uvijek otvorene.
Jurica: Planiram nastaviti pisati priče, i okušati se u dužoj formi. Ideje za novele i romane su tu, čekaju da ih se mentalno prožvače i uobliči u smislenu radnju. Imam optimistične poglede na budućnost ljudskog roda. Jednom kad se prestanemo svađati oko lokalnih resursa i dječjih stvari, opet ćemo pogledati prema zvijezdama i tajnama koje skrivaju. Tehnologija o kojoj trenutno možemo samo maštati će postati stvarna. Vjerujem da ćemo uz pomoć znanosti, mašte i upornosti krenuti u istraživanje beskrajnih prostranstva svemira koji trenutno šuti i mami nas da otkrijemo ima li tamo nekog tko postavlja ista pitanja. Možda pronađemo ostatke civilizacije koje su davno napustile ovaj svemir, znajući da će i njemu jednog dana doći kraj. Slijedeći njihove putokaze, zaplovit ćemo oceanima nekog novog svemira, tražeći nove tajne i nove horizonte za osvajanje.
Marija: Kako je odgovore na ova pitanja pišem na sporom laptopu kvartovskog kafića, zamišljam kako će u budućnosti svaki kafić imati pristup najmodernijoj tehnologiji i staviti ga na raspolaganje gostima. Ljudi će se potpuno otuđiti i sva komunikacija će se odvijati preko gadgeta. Ali ću se barem ja manje živcirati. A svemir? pa nadam se da će neki planeti postati ostvariva turistčka destinacija mojim unucima.
"Promocija „Mlada pera Marsonica“ nastala je kao slijedeći logični korak u razvoju same zbirke. Već u samim počecima težište zbirke je stavljeno na ambiciozne i perspektivne autore koji žele pokazati da svojim talentom i trudom zaslužuju dobiti priliku da budu čitani. Sama zbirka se postepeno razvijala od prva dva broja gdje je objavljeno šest autora do svog trenutnog statusa međunarodne zbirke kroz čijih je sedam brojeva objavljeno preko pedeset autora iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Crne Gore.
Plan je nastaviti širenje zbirke pa time i broja autora kako bi se pokazalo da i Slav.Brod ima istaknuto mjesto u regiji kada je ovaj žanr u pitanju. Obzirom da za svaki broj Marsonica pristigne pedesetak priča vjerujem da zbirka ima uspješnu budućnost.
Sam odabir autora za promociju koja će se održati 6. lipnja na Marsonikonu u prostorima brodske Tvrđave nije bio nimalo lagan. Svih četvero su jako talentirani, pišu raznolikim stilovima, zanimljivi te svakog dana dobivaju pažnju sve većeg broja čitatelja. Priliku da ispričaju nešto o sebi, svojim pričama i planovima za budućnost dobili su u ovom intervju, a za širi dojam o njima pozvao bi sve zainteresirane da dođu na Marsonikon, na samu njihovu promociju, te ih poslušaju uživo, upoznaju ih i postave im pokoje pitanje." (Gordan Sundać)
Marko Lubar. Rođen 1979. godine u Đakovu. Po zanimanju je diplomirani ekonomist. Voli glazbu i čitanje, povremeno piše. Urednik je SF Centra i piše za portal znanost.com, a dosada je objavljivan u Marsonicu i Eridanu. Trenutno piše roman i planira izdati zbirku priča na engleskom jeziku.
Tomislav Tomašević. Rođen 1979. godine u Zagrebu, gdje i živi. Tek je počeo pisati, ali je već pokazao izniman talent s prvom pričom koja mu je objavljena u Marsonicu 5. „(Ne)Vjerojatnost“ koja vuče na poznati „Hvalospjev Leibowitzu“. Osim navedene, objavio je i priču „Siguran dobitak“ u Marsonicu 6., a u sedmom broju izaći će mu i nova priča „Egzekutor“. Piše akcijske, postapokaliptične i sf-krimiće, kao i fantasy-horor. Upravo završava sinopsis za djelo veličine romana i traži izdavača za fantasy- horor novelu.
Jurica Ranj. Rođen je 1980. godine u Zadru. Studirao je u Zagrebu, gdje ostaje živjeti i raditi. Znanstvenu fantastiku je otkrio još u djetinjstvu kroz filmove i serije, a nešto kasnije upoznao se i s književnom formom. Pisanjem se bavi duže vrijeme, a objavljivati je počeo prije godinu dana. Nakon prve objavljene priče u Parseku (za koju je dobio nagradu Sfera u kategoriji minijature), nastavio je slati priče izdavačaima i objavljeni su mu radovi u Eridanu, Marsonicu, Ubiqu i SFeraKonskoj zbirki spekulativne fikcije „Nema što nema“. U Marsonicu su mu izašle tri priče, „Kolektiv“, „Zemlja je plava“, i „Dio koji nedostaje“ koji će biti objavljen u sedmom broju.
Marija Blažević-Zalokar. Rođena je u Slavonskom Brodu. Radila je dvije godine kao recezentica na portalu Najbolje knjige. Dobila je prvu nagradu na regionalnom natjecaju „Mihael Babinka“ u kategoriji „Najbolja kratka priča“.
Objaviljivala je priče na portalu Najbolje knjige, konkursi regiona u zbirci Oberon u izdanju izdavačke kuce Vuković Runjić. Objavljene su joj priče u Marsonicu 2 ("Povišica") i Marsonicu 5("Sekta"). Marija ima raznovrstan i bogat pripovjedački stil i žanrovski je preorjentirana na teške drame s posebnim osvrtom na ljudske sudbine, a povremeno ulazi i piše sf.
Dolazite na Marsonikon gdje ćete na panelu biti predstavljeni pod nazivnikom „Mladi autori“, dolazite na SF konvenciju gdje će vas upoznati fanovi SF-a. Izdvojite ono najvažnije što ćete im reči o Marsonikonu, o SF-u, o svojoj karijeri pisaca?
Marko: Marsonikon je za mene zapravo prva i jedina SF konvencija koju sam uopće posjetio. Po mom je sudu iznimno kvalitetno koncipiran, s pregršt sadržaja i predavanja koji znaju zainteresirati i ljude koji nisu zagriženi fanovi žanra. Karijeru pisca zapravo nemam; pišem povremeno i u skladu s raspoloživim vremenom.
Tomislav: Za Marsonikon imam samo riječi hvale. Mislim da je to potrebno naglasiti, jer se radi o grupi entuzijasta koja je uložila puno energije u popularizaciju sf-a i pisanja općenito, a pritom ne robuje stereotipima i bez zadrške je otvorena za sve koji se žele okušati u ovome poslu.
SF smatram žanrom koji dopušta neograničena promišljanja o sadašnjosti i budućnosti ljudske vrste, te kao takav proširuje vidike mladih generacija i omogućuje napredak cijelog društva.
Nadam se da ću tome i sam pridonijeti nastojeći kroz svoje pisanje što više preispitivati postojeće društvene norme i prilagođavati ih novim znanstveno-filozofskim spoznajama.
Jurica: Ove godine prvi put posjećujem SF konvencije: prvo Sferakon, a zatim i Marsonikon. Upoznat sam sa sadržajem konvencije, pa očekujem zanimljive teme i druženje sa ljudima koji dijele istu strast prema SF-u. Fan SF-a neće naći bolju zabavu od ovakvih konvencija.
Aktivno pišem godinu dana i objavljeno mi je sedam priča što je za mene veliki uspjeh i jako sam zadovoljan. Ali unatoč tom, smatram da moram još puno učiti i ulagati u svoje pisanje. Srećom, postoje ljudi koji su uvijek spremni pomoći savjetima i dobro usmjerenim kritikama koje me tjeraju da testiram svoje granice. Bez njih, moj ulazak u aktivno pisanje SF-a bi bio puno teži i definitivno manje zabavan.
Marija: Pošto mi je to prvi put da sudjelujem na predstavljanju tog tipa, potrudit ću se uglavnom da odgovorim na pitanja koja će Gordan postaviti. Samim tim prebacujem njemu lopticu odgovornosti. Ako na panelu ne bude zanimljivo, krivite voditelja, a ne mlade i neiskusne pisce.
Možete li se prisjetiti što vas je povuklo vrtlog pisanja, pisanja znastvene fantastike? Kad se to dogodilo? Tko je od umjetnika najviše utjecao da započnete stvarati svjetove čiji su temelji spoznajnost i začudnost?
Marko: Mada sam prve literarne početke imao već s 11 ili 12 godina, pisanje "prave" znanstvene fantastike povezano je s Marsonicom. Na Facebooku sam prije dvije godine vidio poziv na Marsonikon i prateći časopis i pomislio "zašto ne?". Napisao sam priču "Prethodnica" koja je objavljena u trećem Marsonicu. Ukratko, moja spisateljska karijera potaknuta je događanjima u Slavonskom Brodu i na tome sam im iznimno zahvalan.
Tomislav: Pisanju me najviše privukao SF serijal „Zvjezdanih staza“, koji je svojim angažiranim i kreativnim pristupom pomalo utopijskoj budućnosti ljudske rase, dao polet mojim promišljanjima i rasplamsao mi maštu. To se dogodilo još u djetinjstvu tako da se kasnije nadopunilo s čitanjem izvrsnih žanrovskih pisaca poput Heinleina, Clarkea, Asimova i Simonsa, koji su mi omogućili formiranje mojih ideja u smislene cjeline.
Jurica: Sve je počelo davno kad me je otac učio o zvijezdama i planetima noćnog neba. Postao sam zaljubljenik u astronomiju i dok sam dalekozorom promatrao zvjezdano nebo često sam se pitao što se skriva među zvijezdama. Odgovore sam potražio u enciklopedijama, SF romanima, ali i u vlastitoj mašti. Ubrzo sam počeo zapisivati te ideje i na njima graditi priče. Moj prvi uzor je bio Arthur C. Clarke i moglo bi se reći da je on „krivac“ za sve što je uslijedilo. Ono što me privlači kod čitanja i pisanja SF-a je osjećaj čuđenja i maštovitost ideja na kojima počivaju takve priče.
Marija: Zapravo mislim da od kad sam pismena nikad i nisam ni pomislila da na svijetu može postojati ljepši posao od pisanja. što dr utjecja tiče , različiti pisci su obilježili različite faze mog čitateljskog, pa tako i spisateljskog razvoja. posljednji pisac na kojeg sam se ''navukla'' bio je Herman Hesse. Većina pasionirnih čitatelja je HEsse fazu odradila u kasnom pubertetu. Ja eto, malo kaskam.
Kako vidite svoju budućnost, budućnost Zemlje, budućnost postojanja svemira. Budite za čitatelje sbperiskopa prognozeri s okusom mašte.
Marko: Percepcija budućnosti ovisi o sadašnjosti. Primjera radi, velika postignuća u osvajanju svemira 1960-ih godina SF žanr je dočekao raširenih ruku i prognozirao vrlo brzo osvajanje drugih svjetova. Pad Željezne zavjese donio je novi val optimizma u SF, koji je tada na budućnost gledao iznimno pozitivno i proricao brzi i sveobuhvatni napredak. Danas prevladavaju sivi tonovi, kako u svijetu tako i u nas. SF je - kvalitetni SF - prije svega kritika aktualnog trenutka i moj pogled ne razlikuje se bitno od prevladavajuće struje. Nažalost, ne očekujem nikakve tektonske pomake na bolje.
Tomislav: Svoju budućnost vidim u pisanju i spisateljstvu. S obzirom na objektivne okolnosti to se katkad čini poput utopijske budućnosti „Zvjezdanih staza“, ali nada umire posljednja...:-)
Budućnost Zemlje će prije svega ovisiti o daljnjem razvoju ljudske svijesti i to prije svega u nadvladavanju uskogrudnih materijalnih interesa kao i potreba za kontrolom i moći, koja je s napretkom tehnologije dosegla neslućene razmjere.
Dakle sve je na nama, kao u sceni iz kultnog filmskog serijala „Matrix“ : hoćemo li izabrati crvenu ili plavu pilulu? Sve opcije su još uvijek otvorene.
Jurica: Planiram nastaviti pisati priče, i okušati se u dužoj formi. Ideje za novele i romane su tu, čekaju da ih se mentalno prožvače i uobliči u smislenu radnju. Imam optimistične poglede na budućnost ljudskog roda. Jednom kad se prestanemo svađati oko lokalnih resursa i dječjih stvari, opet ćemo pogledati prema zvijezdama i tajnama koje skrivaju. Tehnologija o kojoj trenutno možemo samo maštati će postati stvarna. Vjerujem da ćemo uz pomoć znanosti, mašte i upornosti krenuti u istraživanje beskrajnih prostranstva svemira koji trenutno šuti i mami nas da otkrijemo ima li tamo nekog tko postavlja ista pitanja. Možda pronađemo ostatke civilizacije koje su davno napustile ovaj svemir, znajući da će i njemu jednog dana doći kraj. Slijedeći njihove putokaze, zaplovit ćemo oceanima nekog novog svemira, tražeći nove tajne i nove horizonte za osvajanje.
Marija: Kako je odgovore na ova pitanja pišem na sporom laptopu kvartovskog kafića, zamišljam kako će u budućnosti svaki kafić imati pristup najmodernijoj tehnologiji i staviti ga na raspolaganje gostima. Ljudi će se potpuno otuđiti i sva komunikacija će se odvijati preko gadgeta. Ali ću se barem ja manje živcirati. A svemir? pa nadam se da će neki planeti postati ostvariva turistčka destinacija mojim unucima.
