Prije nekoliko dana od Ivana Ilakovca, nekadašnjeg višegodišnjeg suradnika sbperiskopa, dobio sam mail s obavijesti o njegovom projektu, prvom nastavku audio-sage „Svjedočanstvo“- mješavini proze i rap glazbe. Bit će to, kako sam kaže, hrpa labavo povezanih priča s mjestom radnje (Slavonski Brod, u ovoj varijanti Grad iz Bajke) kao jedinom čvrstom točkom.
Odgovorio sam mu da sam preslušao priču o Lisici i Vuku kao o ipak multimedijalnom stapanje glazbe, teksta i nešto slike - nadrealnom i hiperrealnom subjektivnom snimku (iz) vremena koje je nemoguće vratiti osim prisjećanjima koja su zapravo izdeformirana subjektivnim konstrukcijama. Hiperrealni su opisi detalja, ali kontekst i cjelina su nadrealni takoreći. Možda je mom dojmu pridonio ženski glas koji je dječje odnose u vrtiću podignuo do razine posebnog smisla i očekivanja nečeg neočekivanog. Sve je, priznao sam mu, na mene djelovalo hipnotički, a taj utjecaj je pojačan u 4,55 minuti, u intermezzu koji je ispunila nježna glazba. Ocjena je bila podrška, ali tek na razini dojma i mojih glazbeno-književnih preduvjerenja.
Dodao je da ako sve bude išlo po planu, u Svjedočanstvu bi se trebala preplesti daleka i bliža brodska povijest, kroz temu rata, odnosno brodskog boga Marsa.
Ja sam samo stroj za naraciju, a sada sam odrepao invokaciju-zakletvu. Ideje skupljam iz knjiga i od prijatelja, glazbu sam sada uzeo iz dva izvora: jedan instrumental sam skinuo s youtubea, od mladog producenta koji besplatno daje glazbu na korištenje, a drugi je djelo poznanika iz Osijeka. Ilustracija je djelo jedne prijateljice. Tekst je čitala moja djevojka. Snimao sam u Zagrebu kod poznanika u njegovom studiju - on je inače profesionalni audio inžinjer i radi na Antena radiju... Upravo zbog takvog sistema rada, nalik na košnicu u kojoj sam ja matica, nastavci će ići rijetko. Ilustracija će možda ostatjati ista za više nastavaka, ali za svaku priču treba novi instrumental, snimanje i miks, napisao mi je.
Dogovorili smo se da link objavimo na sbperiskopu i tako „Svedočanstvo“ damo javnosti na ocjenu.
Odgovorio sam mu da sam preslušao priču o Lisici i Vuku kao o ipak multimedijalnom stapanje glazbe, teksta i nešto slike - nadrealnom i hiperrealnom subjektivnom snimku (iz) vremena koje je nemoguće vratiti osim prisjećanjima koja su zapravo izdeformirana subjektivnim konstrukcijama. Hiperrealni su opisi detalja, ali kontekst i cjelina su nadrealni takoreći. Možda je mom dojmu pridonio ženski glas koji je dječje odnose u vrtiću podignuo do razine posebnog smisla i očekivanja nečeg neočekivanog. Sve je, priznao sam mu, na mene djelovalo hipnotički, a taj utjecaj je pojačan u 4,55 minuti, u intermezzu koji je ispunila nježna glazba. Ocjena je bila podrška, ali tek na razini dojma i mojih glazbeno-književnih preduvjerenja.
Dodao je da ako sve bude išlo po planu, u Svjedočanstvu bi se trebala preplesti daleka i bliža brodska povijest, kroz temu rata, odnosno brodskog boga Marsa.
Ja sam samo stroj za naraciju, a sada sam odrepao invokaciju-zakletvu. Ideje skupljam iz knjiga i od prijatelja, glazbu sam sada uzeo iz dva izvora: jedan instrumental sam skinuo s youtubea, od mladog producenta koji besplatno daje glazbu na korištenje, a drugi je djelo poznanika iz Osijeka. Ilustracija je djelo jedne prijateljice. Tekst je čitala moja djevojka. Snimao sam u Zagrebu kod poznanika u njegovom studiju - on je inače profesionalni audio inžinjer i radi na Antena radiju... Upravo zbog takvog sistema rada, nalik na košnicu u kojoj sam ja matica, nastavci će ići rijetko. Ilustracija će možda ostatjati ista za više nastavaka, ali za svaku priču treba novi instrumental, snimanje i miks, napisao mi je.
Dogovorili smo se da link objavimo na sbperiskopu i tako „Svedočanstvo“ damo javnosti na ocjenu.
