Ivan Pernar, političar prema kome doslovce nitko u Hrvatskoj i regiji nije ravnodušan, političar koji je osvježavajuće netipičan i šoumenski atraktivan u svom nastupu, koji je otvoren, smion i analitičan, koji je sahranio mnoge stereotipe o političkom angažmanu, saborski zastupnik koji svojim načinom i stavovima redovito uspijeva uzburkati strasti političkih protivnika do te mjere da su najzadrtiji od njih pokušali fizički nasrnuti na njega - odbija dati intervjue za Večernji list, Jutarnji list, komunicirati s 24h, ignorira mainstream medije, a na televizije je spreman ići samo ako mu daju govoriti uživo - ipak je, nakon kraćeg dogovora, dao intervju meni i SBPeriskopu. To nešto znači, zar ne?!
Ipak, evo nekoliko zaista najosnovnijih podataka o njemu. Osnivač je Živog zida, aktivist i saborski zastupnik u 9. sazivu Hrvatskog sabora. Rođen je 14. listopada 1985. U Zagrebu. Ostale podatke o njemu možete pronaći na Mreži.
______________________________________
Smeta li vam kad vas svrstavaju u populiste, odnosno kada vam vaši oponenti lijepe etikete da vodite politiku populizma, da stvarate sam populizam, da ste onaj koji pristaje uz praksu populizma, ideologiju koja povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim domenama širih društvenih slojeva?
Prije svega, ja populizam ne smatram zagovaranjem demagoške politike. Ono što HDZ radi, to je populizam. Obećavaju ljudima brda i doline. Zadnje što su obećali 180 000 radnih mjesta, obećavali su da će u EU biti puno bolji život, da će se Hrvatska razvijati, da ćemo izvoziti na tržište od pola milijardi ljudi i tako dalje.
Oni su tom pričom o EU zapravo povlađivali predrasudama, strastima i duhovnim dometima našeg stanovništva, jer je domet našeg stanovništva bio, da kad uđemo u EU, da ćemo onda živjeti u zemlji meda i mlijeka. To su ljudi mislili, to su im govorili i ljudi su zato glasali.
Živi zid se ne bavi takvom vrstom populizma, vi nikada nećete čuti da ja obećavam ijedno radno mjesto, vi nikada nećete čuti da ja obećavam da ću zaustaviti kopanje po smeću, vi nikada nećete čuti da ću ja ljudima omogućiti da voze Ferrarye, da će svi imati pune frižidere. Ne. Ja ljudima govorim kako ću promijeniti ovaj nakaradni sustav, promijenit ću politiku centralne banke i promijenit ću ovršni zakon i tako dalje.
Dakle, ja se ne bavim demagoškim obećanjima. Ja kažem- ja ću legalizirati marihuanu. Ja ću to stvarno napraviti, i tu se ne radi o populizmu u smislu da ja govorim što ljudi žele čuti, ne… ljudi žele čuti jednostavne poruke, a ne ove kompleksne. Napravit ćemo monetarnu reformu, izaći ćemo iz NATO i EU... to je ljudima apstrakcija.
Većina našeg stanovništva mentalno zapravo živi u prošlosti. Većina je inertna. Kada bih ja bio populist u onom negativnom smislu, kako me pokušavaju prikazati, ja bi išao na ruku njima. Govorio bi ono što ljudi žele čuti, ne bih rekao „ izašao sam iz katoličke crkve.“ Ne bi rekao „ zalažem se za legalizaciju marihuane“ i tako dalje. Tu se ne radi o tome da ja zagovaram politiku koju, tobože, zagovaraju široke mase. Ne, ja zagovaram politiku u koju iskreno vjerujem i to je politika koju ja mislim provoditi, s tim da je moj izlazak iz crkve osobna stvar, koja nema veze s politikom, ali samo hoću reći da ne idem za tim da se dodvorim 99 % stanovništva, da govorim neke parole s kojima se svi slažu kao „yes We Can.„ Onaj tip populizma s kojim se ja mogu složiti je taj da ne slušam mišljenje elite. Bitno mi je što smatram ispravnim i što narod mora znati i što narod treba činiti. E, za te stvari u politici, odnosno u javnom djelovanju, za takve stvari se ja zalažem. Znači populist sam u smislu da dolazim iz naroda i radim za narod, odnosno za dobrobit njegovu i da me ne zanima što misli Bilderberg grupa, što misle tajna društva neka druga, poput Masonerije, Ružo-križara, bankara i tako dalje.
Mediji i javnost o vama vide netipičnog praktičara politike, čija se energija razvija i artikulira na svim mogućim mjestima, od ulice do Sabora. Kako se nosite s tim? Koliko u svemu ima krajnje namjere? Što je spontano , a što programirano unaprijed ? Nisu li show koji proizvodite i svojevrsni performancei način da približite svoje ideje glasačima na najbrži način? Kako vi definirate Živi zid i sebe kao jednog od njegovih lidera? Koji su ciljevi vaše stranke?
Moja politika je autentična, ja ne glumim, ja sam ono što jesam. Isti onaj Ivan Pernar kojeg vidite u Saboru je isti onaj Ivan Pernar kojeg će te vidjeti na ulici, u dućanu, u tramvaju i tako dalje. Nemam dva lica i razlog zašto koristim društvene mreže je u tome što se želim približiti ljudima, približiti se običnim ljudima, jer društvene mreže su sredstva koja koriste obični ljudi; svatko može biti na društvenoj mreži i ja sam na društvenoj mreži i ja putem društvene mreže komuniciram s ljudima. Ne komuniciram kao Plenković putem državne televizije, radija, Jutarnjeg lista i tako dalje.
Ne samo da ne komuniciram putem ovih mainstream medija, nego ja odbijam recimo dati intervju za Večernji list, odbijam dati intervju za Jutarnji list, odbijam komunicirati s 24h; ja sam odlučio ignorirati mainstream medije, a na televiziju sam spreman ići samo ako mi daju govoriti uživo. Čim se radi neki prilog u 99% slučajeva odbijem. Zašto? Zato što jednostavno želim da ljudi znaju da nisam jedan od onih koji im se obraćaju s visoka, nego netko tko se njima obraća neposredno, putem društvene mreže; oni mogu reći što misle o meni,mogu staviti svoj komentar, često objavljujem poruke njihove, postoji feedback. U ovoj medijskoj politici nema da sad Plenković drži govor, pa sad da vi vidite koji su komentari građana na to što on govori. Plenković je isključen iz stvarnosti, on ne zna što ljudi misle o njemu, on ne želi znati što ljudi misle o njemu. S druge strane meni je bitno što ljudi misle o meni, ja želim vidjeti koje je njihovo mišljenje, želim vidjeti što ih zanima što ih ne zanima i tako dalje. I sukladno tome ja i usmjeravam sebe da ispunim želje ljudi. Jednostavno se fokusiram na ono što je ljudima bitno, a ono što njima nije bitno, koji biraju, nije niti meni. I na kraju dobiješ narodnu politiku. Kada kažem da govorim ono što ljude zanima i da izbjegavam govoriti ono što ljude ne zanima, to ne znači u smislu, da ja mijenjam svoje stavove na način da se prilagođavam većini, ne. To znači da dajem naglasak na teme koje su bitne građanima i da ignoriram teme koje nisu bitne građanima. To to znači. Trenutno ovu mainstream politiku uopće nije bitno što građani misle, bavi se stvarima koje nikog ne zanimaju i građani su je počeli ignorirati. Dok kod mene mogu čuti ono što ih zanima. Zato su društvene mreže super stvar, jer daju feedback, povratnu informaciju onih koji gledaju to što govoriš, a to, na žalost, Plenković nema, zato se i izgubio u tom svom elitističkom svijetu. Svaki javni nastup je performance, znači nije to zato što ja govorim na „live“ performance, a recimo Plenković, Sanader ili koji god političar koji govori putem televizije ili javne govornice, da to nije performance. Znači svaki javni nastup je performance. Razlika između mene i njih, nije u tome što ja radim performance, rade ga i oni i ja, razlika je u tome da se ja obraćam ljudima preko medija kojem i oni imaju pristup, putem društvenih mreža, ovi drugi političari ne koriste društvene mreže za komunikaciju s biračima, niti im je bitno što isti ti birači misle.
Kuda idu Hrvatska, Balkan, Europa, svijet? Kako će sve izgledati za 10 godina? Što se krije iza narasle rusofobije? Da li su to opasni simptomi početka kraja američke imperijalne prevlasti? Je li Sirija poraz američkih ambicija da vlada cijelim svijetom? Protiv koga je Hrvatska kao članica NATO-a ? Od koga NATO brani zapadni svijet? Kome je ta organizacija donijela sigurnost i prosperitet?
Kao članica NATO saveza Hrvatska je usmjerena protiv svih zemalja koje američki imperijalizam želi ekonomski eksploatirati, to može biti Panama zbog banana, može sutra biti Libija zbog nafte, prekosutra može biti neka druga zemlja, može biti Irak, može biti Iran, bilo koja zemlja koja ima neke resurse, koja nije podređena Americi, potencijalna je meta za takozvano, „širenje demokracije“. Hrvatska kao i sama je zemlja eksploatirana i kolonizirana od strane istih tih zapadnih imperijalista, te iz tog razloga uopće ne vidim smisao u tome, da mi, koji smo porobljeni, da sudjelujemo u porobljavanju nekog drugog. Smatram da bi Hrvatska trebala imati jednu neutralnu politiku, politiku neulaženja u sukobe s drugim zemljama, a ne postaviti sebe u službu američkog imperijalizma.
Koje su moguće posljedice depopulacije Hrvatske? Je li to naseljavanje pripadnika drugih naroda?
Posljedice depopulacije mi zapravo ne možemo predvidjet u kontekstu drugih, mi ih možemo predvidjeti u kontekstu sebe samih. Ono što je sigurno je da hrvatski narod nestaje. Hoće li tu doći netko drugi? Pa budite sigurni da je naša zemlja mnogima zanimljiva, oko toga nemojte imati dvojbe, ali nas ne zanima da li je ona zanimljiva nekome drugome, nama je bitno, odnosno nas zanima što će biti s nama samima i na nama je da spriječimo to da mi sami nestanemo odnosno da preokrenemo trendove, a to ne možemo bez promjene monetarne politike, bez promjene vanjske politike, bez legalizacije konoplje, s kojom bi privukli turiste, bez urbanizacije naše obale. Imamo 8 % cjelokupne mediteranske obale i 50% svih otoka na Mediteranu. U HR mi imamo jako razvedenu obalu, mi imamo priliku razviti se fenomenalno, ali, na žalost, to ne činimo jer je sustav korumpiran. Politika koju bi Živi Zid vodio je razvojna politika, a politika koju vodi HDZ je politika raspadanja, razlaganja i rastvaranja države.
Tko je iznutra smanji šanse Hrvatske da kao suverena i nezavisna zemlja razvija svoje potencijale? Koliki je udio duboke države u slomu Agrokora? Koja je uloga Ramljaka i Delićke? Je li Plenković ginjol nabijen na ruku EU moćnika?
Tko je iznutra potkopao suverenost i samostalnost Hrvatske - to se zna. Godine 1994. je HDZ, doktor Franjo Tuđman, promijenio HNB i normalne središnje banke u mjenjačnicu. Tog trena je HR izgubila monetarni suverenitet, a budući da je monetarna vlast nadređena svakoj drugoj vlasti, znači sudbenoj, zakonodavnoj, izvršnoj, time je zapravo naša zemlja trenutno stavljena u podređeni položaj, jer je vlast nad novcem iznad svega ostalog. Tko ima novac taj upravlja sa svime ostalim. Na žalost, SDP provodi istu politiku kao i HDZ istu politiku provodi sad i Milan Bandić, HNS i svi drugi; oni su svi zajedno odgovorni što Hrvatska nije samostalna i suverena država.
Agrokor. Svima je jasno da su svi političari imali tu prste, koji su bili na vlasti, da su sve državne institucije štitile Todorića. Jednostavno je suvišno o tome raspravljati. Ramljak i Dalićka, oni su dobili samo za ulogu da saniraju štetu i da tako kažem naprave taj stečaj na način da ugode interesima određene grupe vjerovnika, da se određene vjerovnike zakine, da se određenima pogoduje, a usput naravno pogoduju sami sebi, jer će tom Ramljaku i njegovim savjetnicima na njihov rad će otići pola milijarde kuna. To je prestrašno. Što se tiče Plenkovića, mislim da bi ga bilo bolje nazvati papagajem. Ono što oni u Briselu govore to on ponavlja ovdje u Zagrebu i svugdje drugdje.
Kako gledate na Plenkovićeve tvrdnje da se u RH vodi hibridni rat?
Što se tiče hibridnog rata, misli se na rat koji se radi drugim metodama od onih vojnih. Zadnjih 25 godina naši političari vode tu vrstu rata, protiv vlastitog naroda, koriste medije, koriste neke druge psihološke metode da bi slomili narodnu volju, obeshrabrili ljude, gurnuli ih u apatiju, beznađe i tako dalje. Tvrdnja da Rusi u HR vode takvu vrstu rata, to je van svake pameti. Ne kontroliraju Rusi hrvatske medije, Večernji , Jutarnji, HRT, RTL…to je jedna velika ludost.
Definirajte ostale političke stranke u Saboru. Koga cijenite od političara u HR?
Na žalost u HR je jako malo samostalnih političara koji imaju svoju volju, koji imaju hrabrost, koji imaju karakter i koji nisu lutke na koncu, osim zastupnika Živog Zida. Ddrugih nekih zastupnika ne vidim koji nisu ili bili i jesu i dalje samo dio neke, da tako kažem, glasničke mašinerije, onog famozng „klub dizača ruku“.
Kako gledate na borbu svih manjina (nacionalnih, rodnih) za osnovno dostojanstvo i minimum ljudskih i ekonomskih prava?
Meni je drago da se manjine bore za svoja prava, za bolji život i tako dalje, i što ne odustaju od toga, ali me čudi što je velik dio hrvatskog naroda odustao od borbe za svoju budućnost i egzistenciju i to u vlastitoj, a ne u tuđoj državi, to ne mogu razumjeti. Znači borbu za opstanak u našoj zemlji, shvaćam, ali ne i gubitak volje većinskog hrvatskog naroda da se brine za vlastitu budućnost, da se razvija… Tu nebrigu, to ne mogu razumjeti.
Nazirete li točku preokreta? Do kada ćemo i kao država i kao svijet padati? Koja je uloga kapitalizma u kontroli siromaštva? Što se krije u potezima ultranacionalista, da revidiraju povijest i da nastave rat?
Padat i propadat ćemo sve dok kritična masa u društvu ne kaže dosta ove politike koju vi vodite, dosta je pranja mozgova, dosta manipulacije, dosta je toga da velike kriminalce oslobađate, da se bavite ljudima sa dva grama marihuane, dosta je politike gdje zemljom zapravo vladaju korporacije strane i banke, a ne narod. Dosta je politike u kojoj je skuplje otići autocestom od Zagreba do Dubrovnika, nego koliko košta godišnja vinjeta u Švicarskoj. Takve cijene autocesta nisu normalne. Jednostavno i HDZ i SDP i MOST, HNS i Bandić, ne vide uopće problem u tome. Hrvatskom trenutno vladaju luđaci koje uopće nije briga za opstanak vlastite zemlje.
Sve dok narod ne odbaci politiku koja se trenutno provodi, narod će biti njena žrtva. Točka preokreta je trenutak kada se narod osvještava. Koja je uloga kapitalizma? Nije problem u kapitalizmu kao takvom, problem je što je privatizirana vlast novcem. Raspodjela novca će se uvijek odvijati prirodnim putem, ali proces stvaranja novca trenutno nije prirodan, prirodan bi bio kada bi ga država stvarala i davala narodu, a trenutno je vlast nad novcem privatizirana od stranih privatnih banaka i one ga daju isključivo putem kredita, a za povrat tih kredita treba kamata; banke traže kamatu, a novac za otplatu tih kamata ne postoji i zato smo mi u takvoj dubokoj dužničkoj krizi.
Ultranacionalisti su nebitni, ne bih uopće trošio riječi na njih.
