Budući da je u skromnih trideset minuta bilo riječi i o stanju države Bosne i Hercegovine, kao i o problematici izbjeglica s ratom ugroženih područja, to su tri toliko značajne teme da je teško povjerovati da je ikoja od njih izrazgovarana više od osnovnog i površnog doticanja. Papi više od toga nije ne potrebno jer o temama zna suštinski, detaljnije i opširnije, a hrvatskom premijeru je, nadamo se, jasno da je za njega bitan samo čin razgovora sa Papom
U trideset minuta razgovora dvije osobe može se puno toga reći, ali i ne mora, zavisno o procjeni koliko se želi biti iskren i da li je cilj nešto više od samog razgovora. Kad su sugovornici osoba svjetskog ugleda koja nedvojbeno vlada područjem za koje je „nadležna“ i osoba koja se trudi biti dobar premijer jedne državice jer je preuzela tu obavezu stjecajem tko zna kakvih okolnosti, ali dobrovoljno i svjesno, pa kad još razgovoru prisustvuje samo prevodilac, onda zainteresiranom podaniku preostaje vjerovati u ono što mu se prezentira kroz službene izjave. Njihova vjerodostojnost bit će ili neće biti potvrđena u budućnosti.
Tako čitamo da je predsjednik hrvatske Vlade Tihomir Orešković rekao papi Franji, prilikom nedavnog polusatnog razgovora, kako „hrvatski narod pati zbog odugovlačenja proglašenja kardinala Stepinca svecem“, izrazivši nadu da se dogovor pravoslavno-katoličke komisije neće otegnuti u nedogled (čitaj: kad ja više ne budem premijer) pa izgleda da je čak i uspio utjecati na Papinu meku dušu, jer također doznajemo „da će Vatikan zatražiti da ta mješovita komisija radi najdulje oko godinu dana“.
Pola sata s papom: Tihomir Orešković, ekspert za kanonizaciju
Budući da je u skromnih trideset minuta bilo riječi i o stanju države Bosne i Hercegovine, kao i o problematici izbjeglica s ratom ugroženih područja, to su tri toliko značajne teme da je teško povjerovati da je ikoja od njih izrazgovarana više od osnovnog i površnog doticanja. Papi više od toga nije ne potrebno jer o temama zna suštinski, detaljnije i opširnije, a hrvatskom premijeru je, nadamo se, jasno da je za njega bitan samo čin razgovora sa Papom.
Ali, bit će i nešto više: premijer je pred Papu doveo suprugu i njihovo četvero maloljetne djece. Ne pati hrvatski narod ni zbog toga, samo se nameće pitanje: po čemu to premijerova djeca zaslužuju da budu predstavljena Papi. Ni po kom kriteriju nisu prosječna i tipična hrvatska djeca, osim što su draga i pametna ipak samo – djeca. U ovoj prilici mogla su ih zamijeniti ona koja pješače više kilometara do škole i nazad, ona kojima roditelj ne može platiti za jednodnevni razredni izlet pa učenik zbog toga ne ode na taj prokleto jednostavni izlet, neko od onih mladih vunderkinda koji pobjeđuju u evropskim i svjetskim natjecanjima iz matematike ili govorništva. Papa bi shvatio poruku, itekako. Da ima tko odaslati: nisam tu zbog sebe, nego zbog vas – građana ove države.
Sa suprugom je malo jednostavnija patnja naroda, on kaže: hajde de i supruga, takav je red u uljuđenom konformizmu ovoga svijeta, zakonita je zakonita, bez obzira na stvarno stanje bračnog života, ljubavne trokute, iskorištene prilike za preljub (hipotetske uobičajene mogućnosti, nemaju nikakve veze sa premijerom Hrvatske), ta bili su i mnogi drugi državnici kod Pape sa suprugama. I protokoli imaju dozvoljena pravila u nedostacima. Međutim, prema izvještavanju onih koji su imali privilegiju da znaju više od običnih, ovo predstavljanje gospođe Orešković imat će dalekosežan i nemjerljiv doprinos smanjenju i ublažavanju patnji u Hrvata. Čak je i u centralnom Dnevniku državne televizije naglašeno kako će njeno stajanje kraj Pape zasigurno utjecati na Papin angažman u prebacivanju kanonizacije Stepinca iz druge u petu brzinu.
Uzdam se u bračni par Orešković: Alojzije Stepinac, budno motri s onog sveta
Saznajemo kao jako važan podatak o susretu dvojice državnika, da je premijerova supruga Papi darovala srebrni medaljon nekadašnjeg, zna se kadašnjeg, kardinala Stepinca i uz to mu pročitala vlastito pismo-molitvu: „Dragi Sveti Oče, svaki dan molim za Vas. Imam jednu posebnu molbu: Srca bi nam bila puna da Crkva kanonizira kardinala Alojzija Stepinca. To bi puno značilo za našu domovinu Hrvatsku. Hvala vam na tome Sveti Oče i hvala vam za Svetu godinu milosrđa. Dragi Sveti Oče, računajte na nas Hrvate koji u svojim molitvama upiru nade za sretniju budućnost naše zemlje.“
Odslušao je Papa recitaciju, možda ga je podsjetila na igrokaz otprije njegovih sedamdesetak godina, ali je sigurno odahnuo od olakšanja i uzdahnuo od sreće što će napuniti srca hrvatskih građana samo jednom odlukom Vatikana. Što će Hrvatskoj onda uopće političari, Vlada i premijer?
Računajte na nas! Koji nećemo, iz protesta, doći 22. travnja/aprila u Jasenovac na komemoraciju žrtvama logora i obilježavanje 71. godišnjice proboja preživjelih logoraša i koji nećemo ni spomenuti današnji 10. travanj/april, dan osnivanja Nezavisne države Hrvatske, zbog mnogo značajnijih razloga od protesta.
e-novine
