šmrkanje fantomskog optimizma
ne zanima me zašto ne zanimam pripadnike
društva na zabavi, koji smotanim novčanicama
šmrču fantomski optimizam i prekapaju
po ostacima hrane na medijskim trpezama
influencera, tim nosačima što se uvijaju pod
težinom poželjnosti. okružen sam s puno sretnih
ljudi u savršenom paralenom svemiru od profila
na internetskim platformama, u kojima iznose
poboljšanja za stvaran, nesiguran i pokoran život.
poznati su kao istaknute kukavice koje se ne usude
izraziti ni pokoje odobravanje za kritiku postojećeg
i prevrednovanje vrijednosti; zdušno su za
middle of the road. stoga, za to društvo ponekad
objavim figurice od gipsa i šećera, jer znam da
oni vole lažnu osebujnost, i ne žele zamijeranje
s neospornim i strogim službenim autoritetima.
u tvojoj blizini
u tvojoj blizini su ljudi koji ne koriste pridjeve.
lako pratiš nepomične mete od njihovh imenica,
glagola i veznika. oni lete, ali ne okomito, oni jedu
ali na jelovniku im nisu profinjene jestvine
egzotičnih podneblja, oni zapažaju prirodu, ali su gluhi
za njezine molitve, oni gledaju, ali ne vide
ispod kože dana povezanost sumnje, nade i straha,
ne osjete krvavo tkivo uvjerenja, zabluda i suosjećanja.
u tvojoj blizini su ljudi koji ne koriste pridjeve.
njima je zemlja ravna ploča, život na kolosijeku,
a ti si usamljeni jahač koji u galopu ide prema zvijezdama.
duboka tava razgovora
baš kao istočnjačko jelo spremljeno u woku,
pomislio sam o susretu i razgovoru s poznanikom
kojeg nisam čuo ni vidio dobar broj godina.
izgledalo mi je poput pripremljenog recepta za
pileće bijelo meso ispečenog na sezamovom ulju,
i povrće, uz chili, đumbir, češnjak, soja sos,
kurkumu, cilantru, gustin i samyang nudle.
s okusom drukčijosti, daleko od hvalisavog
mediteranskog načina kuhanja krepkih jestvina,
nezamislivog bez zdravog maslinovog ulja.
s izvjesnom oklijevanjem ubacio je slatkastu
priču o razmjeni telefonskih brojeva sa sexi granny;
sa štedljivim osjećajem za omjer količina stida i gnjeva,
ugurao je ljute pritužbe kako je mogao biti bolji otac;
obilno je dodao gorku tugu prema školskom oslabjelog srca;
umiješao je i kiselost prijateljeve tužaljke
da mu je upravo smrtno dopizdilo od dosade.
svježe namirnice miješao je i vješto stapao u jedno,
a one su se u dubokoj tavi razgovora,
dizale i spuštale natrag, podjednako važne i tople.
na kraju je ulični kulinar umiješao instant nudle od
govora tijela, a najviše od pogleda u moje oči.
a sve to bez sredozemne ružmarinske prepotence,
popraćeno je bilo s mojim neskrivenim mljackanjem.
Važem sebe zajedno s vagom
Važem travu za osobne potrebe.
Važem prtljagu za putovanje
za koje nemam prijevoz.
Važem težinu vaših laži.
Važem težinu svojih neistina.
Važem težinu udisaja
duha vremena naše epohe.
Važem gustoću izdisaja
klime vremena prije naše.
Važem koliko sam lakši kad uzdahnem
Važem koliko sam teži dok šutim.
Važem znamenja nagovještaja
olujnog nevremena i suše.
Važem ponude mira i rata.
Važem ostatke s gozbe mladosti.
Važem sebe zajedno s vagom, ja vagač
stalnih promjena težine duha težine.
________________________
