SAD već desetljeće izjeda žestoka rusofobija, a cijeli američki establišment jednoglasno demonizira predsjednika Vladimira Putina. Nema slobode govora za američke i europske presstitutke kada je Rusija u pitanju - svaki novinar, TV voditelj, akademik i think tank mora mrziti Putina i prikazati Rusiju kao prijetnju kolektivnom Zapadu.
Tako je istina zakopana ispod osamnaest metara propagande i cenzure. Činjenica je da su nakon raspada Sovjetskog Saveza globalisti maštali o daljnjem razbijanju Rusije i brisanju iz povijesti. Tada je došao Putin, poremetio američki plan, spasio Rusiju i započeo zadatak vraćanja civilizacijske države u njenu veličinu.
Pogledajmo što je skriveno od velikog dijela javnosti. Tu su i vrijedne lekcije za Indiju i druge zemlje globalnog juga.
Pravi američko-ruski sukob je o geopolitičkoj borbi moći za svjetsku dominaciju, koja uključuje stotine trilijuna dolara, golemi ego makijavelističkih globalista i nacije vođene sjećanjem na prošlost i vizijama budućnosti.
Kraj povijesti
Da bismo razumjeli psihologiju moćnika koji vladaju Zapadom, moramo ići u 1989. godinu kada je SSSR počeo implodirati s revolucijama koje su financirale SAD i koje su se širile cijelom istočnom Europom. Čak ni Kina nije bila pošteđena, što se vidjelo na prosvjedima na Trgu Tiananmen.
Te je godine američki znanstvenik Francis Fukuyama napisao članak pod naslovom "Kraj povijesti?" u kojem je tvrdio da su kapitalizam i demokracija američkog stila odlučno dobili ideološku bitku.
Svijet je trebao postati replika Sjedinjenih Američkih Država. Svi će piti Coca Colu, kupovati Nike, gledati CNN, voziti General Motors, otvoriti svoju zemlju Wall Streetu i glasati za proameričkog kandidata. Nadalje, Amerikanci su upravo izmislili i World Wide Web s kojim bi duboka država nadzirala i kontrolirala cijeli svijet. Nije bilo druge alternative. Bio je to kraj političke povijesti i početak istinskog globalnog carstva.
Ova je ideja bila toliko primamljiva da su američke elite financirale Fukuyamu da napiše cijelu knjigu na istu temu tri godine kasnije.
Šokantna izdaja
Tijekom cijele svjetske povijesti, Carstva su se rijetko sama demontirala na miran način. Međutim, Sovjetski Savez je učinio upravo to. Pokazujući neviđenu dobru volju, Gorbačov i drugi pristali su okončati Hladni rat i surađivati sa Zapadom na projektiranju nove mirne budućnosti. Međutim, to se pokazalo krajnje naivnim stavom.
SAD nije imao planove za miran suživot s Rusijom koja bi i dalje bila najveća država na Zemlji (po površini) i koja bi još uvijek imala tisuće nuklearnih oružja. Ne.
Umjesto toga, SAD je imao veće planove - slomiti rusko gospodarstvo "doktrinom šoka", uništiti rusku vojsku i zauvijek raskomadati naciju. Kako bi osigurao vojnu nadmoć, Zapad je također otvoreno i opetovano lagao - s "čvrstim" jamstvima - ruskim čelnicima da se NATO u budućnosti neće proširiti ni centrimetra prema istoku.
Postojao je još jedan strateški imperativ osvajanja Rusije. Ako Rusija padne, Kina će biti sljedeća. Uzmite medvjeda, dobit ćete zmaja i tako ćete dobiti svijet.
Osvajanje Rusije... iznutra
Ne samo ruski čelnici, nego i ruski narod također je pozdravio novo prijateljstvo s Amerikom. Sve američko smatralo se divnim. Američke TV emisije, američki proizvodi i američki ekonomisti preuzeli su Rusiju. Koji je bolji način za postizanje prosperiteta? Međutim, ono što se dogodilo u sljedećih nekoliko godina bilo je planirano rušenje nesagledivih razmjera.
Najveća krađa stoljeća dogodila se u Rusiji 1990-ih, a počinitelji su bili beskrupuloznici s Wall Streeta koji su obećavali čuda kapitalizma, a umjesto toga su rasturili cijelu državu.
Godine 1992., prve godine "reformi" koje su uveli globalisti, inflacija u Rusiji naglo je skočila na 2500%. To je imalo dvostruki udarac. Prvo, cijena hrane i drugih stvari porasla je 25 puta. Drugo, uništena je štednja umirovljenika.
Što dolazi nakon devalvacije valute? Prodaja ruske imovine američkim i europskim investitorima uz popust. U ime privatizacije Rusija je stavljena na rasprodaju. Sve što možete zamisliti - naftna i plinska polja, rudnici zlata i dijamanata, zrakoplovne tvrtke, mediji, tvornice itd. - prodano je po izuzetno malom djeliću svoje fer cijene. Šačica Rusa - budućih oligarha pažljivo odabranih od strane SAD-a - završila je s imovinom vrijednom stotine milijardi dolara. U zamjenu je svaki Rus dobio "dionicu" u vrijednosti od 7 dolara. Američki porezni obveznici čak su subvencionirali ovaj odvratni reket. Bio je to čisti ekonomski terorizam.
Mafijaši zaduženi za ovu najveću pljačku stoljeća bili su poznati kao Momci s Harvarda - Larry Summers, Jeffrey Sachs, Robert Rubin i drugi.
Da skratimo priču, Rusija je sljedećih osam godina proživljavala Veliku depresiju. Hiperinflacija, pad BDP-a od 40%, masovna nezaposlenost, rašireno siromaštvo, sve veći broj samoubojstava... reforme su se pokazale sotonskom šok terapijom.
U međuvremenu, prozapadni oligarsi i izdajice poput Mihaila Friedmana, Vladimira Gusinskog, Mihaila Hodorkovskog, Borisa Berezovskog i Romana Abramoviča praktički su trenutno postali milijarderi. Amerikanci poput Billa Browdera - anti-Putinovog borca koji stoji iza Zakona Magnitskog - također su uživali u plijenu pljačke.
Pod ovom zapadnom pljačkom, tisuće ruskih tvornica su jednostavno zatvorene. Čak je i ruska proizvodnja pšenice, nafte i plina pala za polovicu u usporedbi sa sovjetskim razdobljem.
Kako bi riješili ovu lažnu ekonomsku krizu, američki kapitalistički lešinari propisali su nelogičnije i okrutnije savjete: smanjite državnu potrošnju, otpustite više radnika i povećajte poreze. Ovo neoliberalno "rješenje" predvidljivo je dovelo do još veće bijede za većinu Rusa.
U 1990-ima mnogi ruski radnici često mjesecima nisu dobivali plaću. Bilo je 2 milijuna ruske djece koja su u biti postala siročad; stope samoubojstava među muškarcima naglo su porasle; a očekivani životni vijek muškaraca pao je na 58. Između 1991. i 1999. stanovništvo Rusije smanjilo se za 8 milijuna.
Godine 1998. Rusija nije platila svoj dug prema MMF-u i zapadnim financijerima. Bankovne kamate su dosegle 120%, a burza se srušila. (Sam zadani iznos bio je lažan jer je iznos bio samo oko 40 milijardi dolara, što je ništa u usporedbi s trilijunima dolara prirodnih resursa koje Rusija ima). Zatim je kako bi "zaštitio" vrijednost rublje, Wall Street prisilio Rusiju da rasproda sve svoje devizne i zlatne rezerve. Kad su sve rezerve nestale... rublja je i dalje pala 80%.
Ruska vojska bila je u rasulu i teško je gubila ratove od islamskih terorista u Čečeniji i Dagestanu. Oh, ti teroristi su bili isti mudžahedini iz Afganistana i još uvijek su ih naoružavale SAD. Da uvreda bude veća, 1999. Zapad je bombardirao Srbiju - ruskog vjernog saveznika - i također dao članstvo u NATO-u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj, prijeteći ruskoj nacionalnoj sigurnosti.
Tko je bio nesposobni vođa tih sudbonosnih godina? Boris Jeljcin, koji je bio okružen izdajicama odanim Washingtonu i Wall Streetu. Kako se Bill Clinton hvalio Tonyju Blairu, on je također imao golem utjecaj na ruski parlament. A kad je Boris Jeljcin bio pred gubitkom na izborima 1996., Bill Clinton je dogovorio zajam MMF-a koji je otišao u blagajnu Jeljcinove kampanje; i američki stručnjaci za kampanju doletjeli su u Rusiju i projektirali sjajnu Jeljcinovu pobjedu. Američki mediji likovali su o američkom uplitanju u rusku politiku s naslovima "Jenkiji spašavaju! " i "Spašavanje Borisa".
Putin spašava
Takvo je sumorno stanje bilo u Rusiji kada je Putin imenovan za vršitelja dužnosti predsjednika 31. prosinca 1999. I nitko nije bio spreman za ono što će on postići u sljedećih desetak godina. Počeo je s uklanjanjem korumpiranih oligarha i preuzimanjem kontrole nad zemljom. Putin je poboljšao Rusiju na holistički način od 360 stupnjeva - poboljšao je gospodarstvo, pojačao industrijsku proizvodnju, osnažio vojsku, poticao uzajamno korisne odnose s Europom, učvrstio strateško partnerstvo s Kinom, ponovno uspostavio Rusiju kao veliku silu i učinio Ruse ponosnima opet. Zbog toga ga SAD toliko mrzi.
Pod Putinom, ruski BDP porastao je nevjerojatnih deset puta - sa 200 milijardi dolara u 1999. na preko 2 bilijuna dolara do 2013. - kada je Rusija postala 5. najveća ekonomija na svijetu (po PPP BDP-u). Zbog toga su globalisti orkestrirali Majdanski puč u Ukrajini 2014. godine i potom počeli voditi žestoke hibridne ratove protiv Rusije.
U isto vrijeme, Putin je oborio inflaciju, koja je 1990-ih bila divlje izvan kontrole — s 2000% u ranim 1990-ima na 120% 1998. na 2,4% u 2019. Sada, čak i nakon izvanrednih sankcija SAD-a/EU od 2022., rusko gospodarstvo nastavilo je rasti i nadmašilo je Njemačku kao najveće europsko gospodarstvo (u PPP BDP-u).
Dok je američki dug prema BDP-u porastao sa 56% na 125% između 1999. i 2023., Putin je učinio suprotno: smanjio je ruski dug sa 100% na 15% BDP-a. Trenutno postoji 160 zemalja u svijetu koje imaju veći omjer duga i BDP-a od Rusije. Ovo je fenomenalno postignuće.
Zapamtite da Rusija nije imala praktički nikakve devizne rezerve i vrlo male rezerve zlata kada je Putin preuzeo dužnost. Napunio je blagajnu i učinio rusko gospodarstvo prilično imunim na padove i napade beskrupuloznika s Wall Streeta. Rusija sada ima 6. najveće devizne rezerve, kao i 6. najveće rezerve zlata na svijetu. Da, SAD/EU su nezakonito zaplijenili velik dio ruskog FOREX-a, ali taj će novac na kraju biti vraćen (s kamatama).
To što Putin više od desetljeća uspijeva nadmudriti najbogatije i najmoćnije globaliste najbolje svjedoči o njegovom uspjehu. Pogledajte neke od naslova od 2014. do 2016.:
Pod Putinom se ruska proizvodnja nafte brzo udvostručila od 1999. do 2015. Rusija je također postavila rekorde u proizvodnji žitarica i postala broj 1 u izvozu pšenice, što je opet prilično postignuće s obzirom na to gdje je Rusija bila 2000. (vidi Bloombergov grafikon u nastavku). Putin je također pametno odbacio GMO i želi Rusiju učiniti glavnim izvoznikom prirodne i organske hrane.
Kad su u pitanju nacionalna sigurnost i vojska, Putin je učinio nemoguće. Porazio je džihadiste naoružane od CIA-e u Čečeniji i stabilizirao Rusiju. Zatim je brzo obnovio rusku vojsku, koja je ubrzo proizvela oružje svjetske klase i čak nadmašila SAD u tehnologiji hipersoničnih projektila. Novi ruski borbeni zrakoplovi, tenkovi i sustavi proturaketne obrane nedvojbeno su bolji od američkih pandana. Kada su SAD pokušale uništiti Siriju, Putin je intervenirao i uništio terorističke skupine koje je financirao NATO kao što su ISIS i Al Qaeda. Slično tome, u Africi se mnoge zemlje pridružuju Rusiji i izbacuju američku i francusku vojsku.
U Ukrajini se, naravno, ruska vojska sama suočava s cijelom silom američkog i NATO oružja, obavještajnih službi, špijuna i plaćenika. Ovo je naprosto zapanjujuće, s obzirom na to da je godišnja vojna potrošnja Zapada 20 puta veća od ruske.
Konačno, dok je Zapad postao anti-religiozan, anti-duhovan i anti-tradicionalan, Putin je učinio suprotno odbacivanjem kulturnog marksizma. Putin je u posljednjem desetljeću izgradio preko 10.000 crkava i samostana! Rusija je također donijela zakone za zaštitu djece od degeneracije i ispiranja mozga. Rusi će bez sumnje dugoročno imati koristi od takvih napora.
S obzirom na put kojim SAD i Europa idu, neće biti pretjerano reći da bi Rusija mogla biti spasitelj zapadne civilizacije.
Putinova geopolitička vizija
Prije svega, Putin je intelektualac i jedan od najvećih geopolitičkih umova modernog doba. Nikada ga ne vidite da pribjegava demagogiji ili senzacionalizmu.
Također je iznimno discipliniran i diplomatičan - primjerice, Amerikance uvijek naziva "našim partnerima", unatoč svim poremećenim i izdajničkim postupcima američkih elita. Za razliku od zapadnih čelnika koji su dobri samo u čitanju telepromptera, Putin može davati duge intervjue i konferencije za tisak - ponekad i po dva sata - bez ikakvih bilješki. Putin je također angažirao najpametnije ljude poput Sergeja Lavrova da vode vanjsku politiku.
Putin je vizionar velike slike [situacije u cjelini, op.prev.], ali i pametna taktička osoba. Godine 2001. govorio je pred njemačkim parlamentom - na tečnom njemačkom - i potaknuo Europljane da zaborave Hladni rat i rade na novoj sigurnosnoj arhitekturi.
Kasnije je Putin razvio povjerljive odnose s brojnim europskim čelnicima poput Schrodera, Merkel, Berlusconija i drugih. Zatim je Rusija radila s Europom na izgradnji goleme mreže naftovoda i plinovoda. Dobra trgovina je temelj mira... osim ako je ne sabotira carstvo kaosa. To što je Europa završila kao beskičmeni vazal SAD-a bilo je izvan Putinove kontrole.
Putin je 2007. godine na Münchenskoj konferenciji oštro upozorio na širenje NATO-a i upozorio na opasnosti po sigurnost Europe. Naravno, europske su marionete slušale, ali nisu ništa poduzele. Kasnije je Putin upozorio SAD na raspoređivanje projektila, jednostrano povlačenje iz sporazuma, pozivanje Ukrajine i Gruzije u NATO itd.
Tijekom posljednja dva desetljeća, Putin se uspješno branio od bezbroj subverzivnih napada SAD-a. Na primjer, SAD je blokirao mnoge potencijalne ruske plinovode i prisilio mnoge europske zemlje da odbiju dogovore od kojih svi imaju koristi. Putin je uspješno spasio plinovode Turskog toka i izbjegao američku zamku neprijateljstva s Turskom. Kada su SAD pokušale zabiti klin između Rusije i Japana, Putin se sastao s japanskim premijerom Shinzom Abeom dvadeset puta kako bi pokušao okončati sve zaostale sukobe između dviju nacija. Što se tiče naftovoda Sjeverni tok koje je raznijelo odmetnuto američko carstvo, nadamo se da bi se mogli ponovno izgraditi u bliskoj budućnosti.
Duboko prijateljstvo između Putina i Xi Jinpinga nije brak iz interesa, već dugoročno partnerstvo za multipolarni svijet. Dvojica lidera sastala su se više od 40 puta. Samo dva mjeseca nakon što je 2000. inauguriran za predsjednika, Putin je otišao u Kinu kako bi učvrstio rusko-kineske odnose. Zašto? Zato što je Putin shvatio najveći trend 21. stoljeća - uspon Azije. Zamišljao je uspon Kine, dok su američki mediji bili zauzeti pisanjem beskonačnih članaka o predstojećem kolapsu Kine. Kako bi uspostavio dugoročnog kupca goleme ruske energije, Putin se upustio u goleme projekte plinovoda za napajanje Kine.
Slično tome, Putin je zadržao čvrst odnos s Indijom, koja je u posljednje dvije godine postala značajan kupac ruske nafte. Još jedno značajno diplomatsko postignuće je kako je Putin preokrenuo rusko-saudijske odnose. Sada je saudijski princ MBS dobar Putinov prijatelj i rade zajedno u okruženju OPEC+. Ovo je prilično zapanjujuće, s obzirom da je tijekom Hladnog rata Saudijska Arabija igrala ključnu ulogu u napadu na SSSR namjernim obaranjem cijene nafte 1980-ih.
Putin je vrlo popularan u svim zemljama u razvoju od Azije i Afrike do Latinske Amerike. Čak i u Europi mnoge političke skupine podržavaju Rusiju i Putina, ali prekrasni vrt Europe brutalno ugnjetava slobodu govora i demokratske procese. Nedavni pokušaj atentata na Roberta Fica, slovačkog relativno proruskog premijera, jasan je podsjetnik koliko su ti globalisti nemilosrdni.
Zaključak
Ovaj predsjednički mandat bit će najkonzekventniji za Vladimira Putina. Ima priliku iza sebe ostaviti trajno naslijeđe Rusiji i svijetu.
Prvi cilj je, naravno, opstanak. Zlo američko carstvo vodi posrednički rat koji predstavlja egzistencijalnu krizu za Rusiju. Dakle, Putin mora odlučno dobiti ovu bitku i trajno neutralizirati ukrajinsku prijetnju. Ovo je ogroman vojni i geopolitički izazov.
Drugo, Putin mora surađivati sa Xi Jinpingom i drugim čelnicima BRICS+ kako bi porazili Američko Carstvo bez Trećeg svjetskog rata. Evo kako to učiniti:
To ne samo da zvuči prekrasno, već je i jedini put naprijed. Na rubu smo da dočekamo sasvim novo poglavlja povijesti, koje nije završilo 1989. godine.
Tako je istina zakopana ispod osamnaest metara propagande i cenzure. Činjenica je da su nakon raspada Sovjetskog Saveza globalisti maštali o daljnjem razbijanju Rusije i brisanju iz povijesti. Tada je došao Putin, poremetio američki plan, spasio Rusiju i započeo zadatak vraćanja civilizacijske države u njenu veličinu.
Pogledajmo što je skriveno od velikog dijela javnosti. Tu su i vrijedne lekcije za Indiju i druge zemlje globalnog juga.
Pravi američko-ruski sukob je o geopolitičkoj borbi moći za svjetsku dominaciju, koja uključuje stotine trilijuna dolara, golemi ego makijavelističkih globalista i nacije vođene sjećanjem na prošlost i vizijama budućnosti.
Kraj povijesti
Da bismo razumjeli psihologiju moćnika koji vladaju Zapadom, moramo ići u 1989. godinu kada je SSSR počeo implodirati s revolucijama koje su financirale SAD i koje su se širile cijelom istočnom Europom. Čak ni Kina nije bila pošteđena, što se vidjelo na prosvjedima na Trgu Tiananmen.
Te je godine američki znanstvenik Francis Fukuyama napisao članak pod naslovom "Kraj povijesti?" u kojem je tvrdio da su kapitalizam i demokracija američkog stila odlučno dobili ideološku bitku.
Svijet je trebao postati replika Sjedinjenih Američkih Država. Svi će piti Coca Colu, kupovati Nike, gledati CNN, voziti General Motors, otvoriti svoju zemlju Wall Streetu i glasati za proameričkog kandidata. Nadalje, Amerikanci su upravo izmislili i World Wide Web s kojim bi duboka država nadzirala i kontrolirala cijeli svijet. Nije bilo druge alternative. Bio je to kraj političke povijesti i početak istinskog globalnog carstva.
Ova je ideja bila toliko primamljiva da su američke elite financirale Fukuyamu da napiše cijelu knjigu na istu temu tri godine kasnije.
Šokantna izdaja
Tijekom cijele svjetske povijesti, Carstva su se rijetko sama demontirala na miran način. Međutim, Sovjetski Savez je učinio upravo to. Pokazujući neviđenu dobru volju, Gorbačov i drugi pristali su okončati Hladni rat i surađivati sa Zapadom na projektiranju nove mirne budućnosti. Međutim, to se pokazalo krajnje naivnim stavom.
SAD nije imao planove za miran suživot s Rusijom koja bi i dalje bila najveća država na Zemlji (po površini) i koja bi još uvijek imala tisuće nuklearnih oružja. Ne.
Umjesto toga, SAD je imao veće planove - slomiti rusko gospodarstvo "doktrinom šoka", uništiti rusku vojsku i zauvijek raskomadati naciju. Kako bi osigurao vojnu nadmoć, Zapad je također otvoreno i opetovano lagao - s "čvrstim" jamstvima - ruskim čelnicima da se NATO u budućnosti neće proširiti ni centrimetra prema istoku.
Postojao je još jedan strateški imperativ osvajanja Rusije. Ako Rusija padne, Kina će biti sljedeća. Uzmite medvjeda, dobit ćete zmaja i tako ćete dobiti svijet.
Osvajanje Rusije... iznutra
Ne samo ruski čelnici, nego i ruski narod također je pozdravio novo prijateljstvo s Amerikom. Sve američko smatralo se divnim. Američke TV emisije, američki proizvodi i američki ekonomisti preuzeli su Rusiju. Koji je bolji način za postizanje prosperiteta? Međutim, ono što se dogodilo u sljedećih nekoliko godina bilo je planirano rušenje nesagledivih razmjera.
Najveća krađa stoljeća dogodila se u Rusiji 1990-ih, a počinitelji su bili beskrupuloznici s Wall Streeta koji su obećavali čuda kapitalizma, a umjesto toga su rasturili cijelu državu.
Godine 1992., prve godine "reformi" koje su uveli globalisti, inflacija u Rusiji naglo je skočila na 2500%. To je imalo dvostruki udarac. Prvo, cijena hrane i drugih stvari porasla je 25 puta. Drugo, uništena je štednja umirovljenika.
Što dolazi nakon devalvacije valute? Prodaja ruske imovine američkim i europskim investitorima uz popust. U ime privatizacije Rusija je stavljena na rasprodaju. Sve što možete zamisliti - naftna i plinska polja, rudnici zlata i dijamanata, zrakoplovne tvrtke, mediji, tvornice itd. - prodano je po izuzetno malom djeliću svoje fer cijene. Šačica Rusa - budućih oligarha pažljivo odabranih od strane SAD-a - završila je s imovinom vrijednom stotine milijardi dolara. U zamjenu je svaki Rus dobio "dionicu" u vrijednosti od 7 dolara. Američki porezni obveznici čak su subvencionirali ovaj odvratni reket. Bio je to čisti ekonomski terorizam.
Mafijaši zaduženi za ovu najveću pljačku stoljeća bili su poznati kao Momci s Harvarda - Larry Summers, Jeffrey Sachs, Robert Rubin i drugi.
Da skratimo priču, Rusija je sljedećih osam godina proživljavala Veliku depresiju. Hiperinflacija, pad BDP-a od 40%, masovna nezaposlenost, rašireno siromaštvo, sve veći broj samoubojstava... reforme su se pokazale sotonskom šok terapijom.
U međuvremenu, prozapadni oligarsi i izdajice poput Mihaila Friedmana, Vladimira Gusinskog, Mihaila Hodorkovskog, Borisa Berezovskog i Romana Abramoviča praktički su trenutno postali milijarderi. Amerikanci poput Billa Browdera - anti-Putinovog borca koji stoji iza Zakona Magnitskog - također su uživali u plijenu pljačke.
Pod ovom zapadnom pljačkom, tisuće ruskih tvornica su jednostavno zatvorene. Čak je i ruska proizvodnja pšenice, nafte i plina pala za polovicu u usporedbi sa sovjetskim razdobljem.
Kako bi riješili ovu lažnu ekonomsku krizu, američki kapitalistički lešinari propisali su nelogičnije i okrutnije savjete: smanjite državnu potrošnju, otpustite više radnika i povećajte poreze. Ovo neoliberalno "rješenje" predvidljivo je dovelo do još veće bijede za većinu Rusa.
U 1990-ima mnogi ruski radnici često mjesecima nisu dobivali plaću. Bilo je 2 milijuna ruske djece koja su u biti postala siročad; stope samoubojstava među muškarcima naglo su porasle; a očekivani životni vijek muškaraca pao je na 58. Između 1991. i 1999. stanovništvo Rusije smanjilo se za 8 milijuna.
Godine 1998. Rusija nije platila svoj dug prema MMF-u i zapadnim financijerima. Bankovne kamate su dosegle 120%, a burza se srušila. (Sam zadani iznos bio je lažan jer je iznos bio samo oko 40 milijardi dolara, što je ništa u usporedbi s trilijunima dolara prirodnih resursa koje Rusija ima). Zatim je kako bi "zaštitio" vrijednost rublje, Wall Street prisilio Rusiju da rasproda sve svoje devizne i zlatne rezerve. Kad su sve rezerve nestale... rublja je i dalje pala 80%.
Ruska vojska bila je u rasulu i teško je gubila ratove od islamskih terorista u Čečeniji i Dagestanu. Oh, ti teroristi su bili isti mudžahedini iz Afganistana i još uvijek su ih naoružavale SAD. Da uvreda bude veća, 1999. Zapad je bombardirao Srbiju - ruskog vjernog saveznika - i također dao članstvo u NATO-u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj, prijeteći ruskoj nacionalnoj sigurnosti.
Tko je bio nesposobni vođa tih sudbonosnih godina? Boris Jeljcin, koji je bio okružen izdajicama odanim Washingtonu i Wall Streetu. Kako se Bill Clinton hvalio Tonyju Blairu, on je također imao golem utjecaj na ruski parlament. A kad je Boris Jeljcin bio pred gubitkom na izborima 1996., Bill Clinton je dogovorio zajam MMF-a koji je otišao u blagajnu Jeljcinove kampanje; i američki stručnjaci za kampanju doletjeli su u Rusiju i projektirali sjajnu Jeljcinovu pobjedu. Američki mediji likovali su o američkom uplitanju u rusku politiku s naslovima "Jenkiji spašavaju! " i "Spašavanje Borisa".
Putin spašava
Takvo je sumorno stanje bilo u Rusiji kada je Putin imenovan za vršitelja dužnosti predsjednika 31. prosinca 1999. I nitko nije bio spreman za ono što će on postići u sljedećih desetak godina. Počeo je s uklanjanjem korumpiranih oligarha i preuzimanjem kontrole nad zemljom. Putin je poboljšao Rusiju na holistički način od 360 stupnjeva - poboljšao je gospodarstvo, pojačao industrijsku proizvodnju, osnažio vojsku, poticao uzajamno korisne odnose s Europom, učvrstio strateško partnerstvo s Kinom, ponovno uspostavio Rusiju kao veliku silu i učinio Ruse ponosnima opet. Zbog toga ga SAD toliko mrzi.
Pod Putinom, ruski BDP porastao je nevjerojatnih deset puta - sa 200 milijardi dolara u 1999. na preko 2 bilijuna dolara do 2013. - kada je Rusija postala 5. najveća ekonomija na svijetu (po PPP BDP-u). Zbog toga su globalisti orkestrirali Majdanski puč u Ukrajini 2014. godine i potom počeli voditi žestoke hibridne ratove protiv Rusije.
Dok je američki dug prema BDP-u porastao sa 56% na 125% između 1999. i 2023., Putin je učinio suprotno: smanjio je ruski dug sa 100% na 15% BDP-a. Trenutno postoji 160 zemalja u svijetu koje imaju veći omjer duga i BDP-a od Rusije. Ovo je fenomenalno postignuće.
Zapamtite da Rusija nije imala praktički nikakve devizne rezerve i vrlo male rezerve zlata kada je Putin preuzeo dužnost. Napunio je blagajnu i učinio rusko gospodarstvo prilično imunim na padove i napade beskrupuloznika s Wall Streeta. Rusija sada ima 6. najveće devizne rezerve, kao i 6. najveće rezerve zlata na svijetu. Da, SAD/EU su nezakonito zaplijenili velik dio ruskog FOREX-a, ali taj će novac na kraju biti vraćen (s kamatama).
To što Putin više od desetljeća uspijeva nadmudriti najbogatije i najmoćnije globaliste najbolje svjedoči o njegovom uspjehu. Pogledajte neke od naslova od 2014. do 2016.:
- Putin gleda kolaps ruske ekonomije! (Časopis Time , 2014.)
- Putin dočekuje ekonomski kolaps čistkama i prekršenim obećanjima (Newsweek , 2015.)
- Za Rusiju, kolaps nafte ima sovjetske odjeke (Wall Street Journal , 2016.)
- Gašenje svjetla za Putinov režim (Inozemni poslovi , 2016.)
- Rusiji ozbiljno ponestaje novca (CNN, 2016.)
Pod Putinom se ruska proizvodnja nafte brzo udvostručila od 1999. do 2015. Rusija je također postavila rekorde u proizvodnji žitarica i postala broj 1 u izvozu pšenice, što je opet prilično postignuće s obzirom na to gdje je Rusija bila 2000. (vidi Bloombergov grafikon u nastavku). Putin je također pametno odbacio GMO i želi Rusiju učiniti glavnim izvoznikom prirodne i organske hrane.
© BloombergIzvoz pšenice SAD - Rusija
U Ukrajini se, naravno, ruska vojska sama suočava s cijelom silom američkog i NATO oružja, obavještajnih službi, špijuna i plaćenika. Ovo je naprosto zapanjujuće, s obzirom na to da je godišnja vojna potrošnja Zapada 20 puta veća od ruske.
Konačno, dok je Zapad postao anti-religiozan, anti-duhovan i anti-tradicionalan, Putin je učinio suprotno odbacivanjem kulturnog marksizma. Putin je u posljednjem desetljeću izgradio preko 10.000 crkava i samostana! Rusija je također donijela zakone za zaštitu djece od degeneracije i ispiranja mozga. Rusi će bez sumnje dugoročno imati koristi od takvih napora.
S obzirom na put kojim SAD i Europa idu, neće biti pretjerano reći da bi Rusija mogla biti spasitelj zapadne civilizacije.
Putinova geopolitička vizija
Prije svega, Putin je intelektualac i jedan od najvećih geopolitičkih umova modernog doba. Nikada ga ne vidite da pribjegava demagogiji ili senzacionalizmu.
Također je iznimno discipliniran i diplomatičan - primjerice, Amerikance uvijek naziva "našim partnerima", unatoč svim poremećenim i izdajničkim postupcima američkih elita. Za razliku od zapadnih čelnika koji su dobri samo u čitanju telepromptera, Putin može davati duge intervjue i konferencije za tisak - ponekad i po dva sata - bez ikakvih bilješki. Putin je također angažirao najpametnije ljude poput Sergeja Lavrova da vode vanjsku politiku.
Putin je vizionar velike slike [situacije u cjelini, op.prev.], ali i pametna taktička osoba. Godine 2001. govorio je pred njemačkim parlamentom - na tečnom njemačkom - i potaknuo Europljane da zaborave Hladni rat i rade na novoj sigurnosnoj arhitekturi.
Kasnije je Putin razvio povjerljive odnose s brojnim europskim čelnicima poput Schrodera, Merkel, Berlusconija i drugih. Zatim je Rusija radila s Europom na izgradnji goleme mreže naftovoda i plinovoda. Dobra trgovina je temelj mira... osim ako je ne sabotira carstvo kaosa. To što je Europa završila kao beskičmeni vazal SAD-a bilo je izvan Putinove kontrole.
Putin je 2007. godine na Münchenskoj konferenciji oštro upozorio na širenje NATO-a i upozorio na opasnosti po sigurnost Europe. Naravno, europske su marionete slušale, ali nisu ništa poduzele. Kasnije je Putin upozorio SAD na raspoređivanje projektila, jednostrano povlačenje iz sporazuma, pozivanje Ukrajine i Gruzije u NATO itd.
Tijekom posljednja dva desetljeća, Putin se uspješno branio od bezbroj subverzivnih napada SAD-a. Na primjer, SAD je blokirao mnoge potencijalne ruske plinovode i prisilio mnoge europske zemlje da odbiju dogovore od kojih svi imaju koristi. Putin je uspješno spasio plinovode Turskog toka i izbjegao američku zamku neprijateljstva s Turskom. Kada su SAD pokušale zabiti klin između Rusije i Japana, Putin se sastao s japanskim premijerom Shinzom Abeom dvadeset puta kako bi pokušao okončati sve zaostale sukobe između dviju nacija. Što se tiče naftovoda Sjeverni tok koje je raznijelo odmetnuto američko carstvo, nadamo se da bi se mogli ponovno izgraditi u bliskoj budućnosti.
Duboko prijateljstvo između Putina i Xi Jinpinga nije brak iz interesa, već dugoročno partnerstvo za multipolarni svijet. Dvojica lidera sastala su se više od 40 puta. Samo dva mjeseca nakon što je 2000. inauguriran za predsjednika, Putin je otišao u Kinu kako bi učvrstio rusko-kineske odnose. Zašto? Zato što je Putin shvatio najveći trend 21. stoljeća - uspon Azije. Zamišljao je uspon Kine, dok su američki mediji bili zauzeti pisanjem beskonačnih članaka o predstojećem kolapsu Kine. Kako bi uspostavio dugoročnog kupca goleme ruske energije, Putin se upustio u goleme projekte plinovoda za napajanje Kine.
Slično tome, Putin je zadržao čvrst odnos s Indijom, koja je u posljednje dvije godine postala značajan kupac ruske nafte. Još jedno značajno diplomatsko postignuće je kako je Putin preokrenuo rusko-saudijske odnose. Sada je saudijski princ MBS dobar Putinov prijatelj i rade zajedno u okruženju OPEC+. Ovo je prilično zapanjujuće, s obzirom da je tijekom Hladnog rata Saudijska Arabija igrala ključnu ulogu u napadu na SSSR namjernim obaranjem cijene nafte 1980-ih.
Putin je vrlo popularan u svim zemljama u razvoju od Azije i Afrike do Latinske Amerike. Čak i u Europi mnoge političke skupine podržavaju Rusiju i Putina, ali prekrasni vrt Europe brutalno ugnjetava slobodu govora i demokratske procese. Nedavni pokušaj atentata na Roberta Fica, slovačkog relativno proruskog premijera, jasan je podsjetnik koliko su ti globalisti nemilosrdni.
Zaključak
Ovaj predsjednički mandat bit će najkonzekventniji za Vladimira Putina. Ima priliku iza sebe ostaviti trajno naslijeđe Rusiji i svijetu.
Prvi cilj je, naravno, opstanak. Zlo američko carstvo vodi posrednički rat koji predstavlja egzistencijalnu krizu za Rusiju. Dakle, Putin mora odlučno dobiti ovu bitku i trajno neutralizirati ukrajinsku prijetnju. Ovo je ogroman vojni i geopolitički izazov.
Drugo, Putin mora surađivati sa Xi Jinpingom i drugim čelnicima BRICS+ kako bi porazili Američko Carstvo bez Trećeg svjetskog rata. Evo kako to učiniti:
- Proširiti BRICS i dovesti sva velika i strateška gospodarstva globalnog juga
- Stvoriti BRICS valutu i povezane financijske alate koji predstavljaju snažne alternative američkom dolaru i SWIFT-u (drugim riječima, dedolarizacija)
- Raditi s Indijom, Kinom i drugim azijskim zemljama kako bi razvili proizvodnu bazu koja svakoj zemlji omogućuje da bude potpuno neovisna o američkoj robi
- Ukratko, predstaviti opciju za zemlje da budu otporne i da se ne boje američkih sankcija
- Onda... sve te zemlje trebale bi zajedno odbaciti američke državne obveznice.
To ne samo da zvuči prekrasno, već je i jedini put naprijed. Na rubu smo da dočekamo sasvim novo poglavlja povijesti, koje nije završilo 1989. godine.
Komentar: Danas je 72. rođendan Vladimira Vladimiroviča. Ave, Cezare našeg vremena!