Mirjana Rakić, ravnateljica Agencije za elektroničke medije i predsjednica njezina Vijeća, za H-Alter govori o Vladinoj odluci da raspusti Vijeće: "Moram priznati da smo u Vijeću i Agenciji ostali iznenađeni jer ne vidim da smo bilo gdje pogriješili i da nismo ispunili naše zadaće. Ne znam što je Tomislav Karamarko mislio kada je obećao ukroćivanje neposlušnih medija, ali ovo što se događa jest svojevrsno discipliniranje medijskog prostora."
Vlada je na posljednjoj sjednici prihvatila prijedlog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da ne prihvati izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu. Zbog navodnih ozbiljnih propusta u radu stečeni su uvjeti, smatraju u Vladi, za smjenu članova i članica Vijeća i ravnateljice Agencije Mirjane Rakić. O razlozima neprihvaćanja izvješća i smjene Vijeća, kao i o samom radu Agencije i Vijeća te stanju u medijima razgovarali smo s Mirjanom Rakić.
Kako komentirate neprihvaćanja izvješća o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2014. godinu odstrane Vlade, koja je pozadina toga? Ministar Zlatko Hasanbegović je kao razloge naveo neispunjavanje ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom te sukob interesa jedne članice Vijeća.
U mišljenju Vlade koje smo dobili stoji kako Vlada smatra da zbog očitih i osobito teških propusta u izvršavanju zakonskih obaveza Vijeća i Agencije nisu ispunjeni uvjeti za prihvaćanje izvještaja o radu za 2014. godinu. Drugo, Vlada smatra da su zbog toga ispunjeni uvjeti da se razriješi predsjednicu i članove Vijeća prije isteka mandata zbog neispunjavanja ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim Programom rada za 2014. godinu. Moram priznati da smo u Vijeću i Agenciji ostali iznenađeni takvom odlukom jer ne vidim da smo bilo gdje pogriješili i da nismo ispunili naše zadaće.
Smatram da smo zakonski sve svoje poslove obavili. Naravno, mi smo u tom izvješću, koje ima skoro dvjesto stranica, naveli naše aktivnosti, ali ne i održane radne sastanke koje smo imali s nakladnicima, među kojima je i HRT. Priča oko razdvojenoga knjigovodstva, onoga što se dobiva putem državne potpore i komercijalnih prihoda, traje dugo te se o tome vode razgovori od 2010. godine. Trenutno smo u fazi da je oformljeno radno tijelo, a članovi su predstavnici HRT-a te Vijeća i Agencije, kako bi zajednički dovršili proces odvajanja prihoda i rashoda nastalih odvajanjem javne djelatnosti od komercijalne. Ta bi se obaveza u poslovanju trebala ostvariti 1. siječnja 2017. godine. Nije da se do sada ništa nije napravilo, HRT je došao u visoku fazu izvršenja, ali obaveza se mora ispuniti u potpunosti. Konkretno, ne smije se dogoditi da se sredstva preplate prelijevaju za neku emisiju koja je komercijalnog karaktera, iako je Goran Radman u svom pismu Saboru istaknuo, kao i na sastanku s članovima Vijeća i Agencije održanom početkom godine, kako je svaki proizvedeni sadržaj na HRT-u javni sadržaj i od javnog interesa.
Zanimljivo je kako se naš zahtjev prema Nadzornom odboru HRT-a, u kojem smo zatražili da se nešto hitno treba poduzeti u ispunjavanju obveze, jer je rok jednostrano promijenjen, iskoristio kao krucijalan za smjenu Radmana. Međutim, sada se traži naša smjena uz objašnjenje da ništa nismo poduzeli po pitanju HRT-a. To je stvarno teško razumjeti, osim da se na takav način želi smijeniti Vijeće, sve članove, a ovo se činilo najprikladnijim načinom. Odluka Vlade da ne prihvati izvješće o radu Vijeća i Agencije za 2014. i zatraži smjenu svih vijećnika, iznimno je ozbiljna i nekako upućuje na daljnji tijek događanja. Naime, s takvim negativnim mišljenjem čini mi se da su sve ostale rasprave formalnost jer je odluka već donijeta.
Vlada je izvukla i stari sukob interesa Gordane Simonović?
Što se tiče Gordane Simonović, nju je Sabor izabrao u Upravno vijeće HINA-e i nekoliko mjeseci kasnije ju je isti taj Sabor odabrao za vjećnicu. Podsjećam da javne pozive za popunjavanje tih mjesta objavljuje resorno Ministarstvo kulture koje predlaže kandidate Vladi, a nakon toga ih potvrđuje Sabor. U Zakonu o elektroničkim medijima ne postoji procedura u kojoj Vijeće sudjeluje u bilo kojem odabiru ili razrješenju, već je to dužnost Ministarstva kulture čije su stručne službe trebale upozoriti na nastalu situaciju i pokrenuti postupak razrješenja s jedne od funkcija.
Kako komentirate stanje u medijima? Ukinuto je Stručno povjerenstvo za neprofitne medije pri Ministarstvu kulture, počele su smjene na HRT-u, traže se smjene u Agenciji za elektroničke medije, a najavljuje se i čistka u HINA-i.
Što se tiče ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije, čini mi se da je nedostatak komunikacije od strane Ministarstva veliki problem. Čak i ako je razlog nedostatak sredstava, nezadovoljstvo raspodjelom ili nešto drugo, trebalo je razgovarati sa Stručnim povjerenstvom i vidjeti što oni imaju o svemu reći. Jasno je da se s popisa skida sve što se ne može ispuniti ako je kasa prazna. Međutim, to vam ne daje za pravo da zalupite vrata.
Na traženje Ministarstva kulture u radu Stručnog povjerenstva za neprofitne medije sudjelovala je i naša vijećnica. Upozoravali smo tada, prošle godine tijekom ljetnih mjeseci, na mogući sukob interesa u smislu da neprofitne elektroničke publikacije sudjeluju i na natječaju za dodjelu sredstva kroz Fond za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija. Unatoč tome, iz Ministarstva smo dobili napismeno kako to nije sukob interesa te je naša članica odabrana u Povjerenstvo. Nakon svega smatram da je njezin doprinos u radu Povjerenstva bio bitan u utvrđivanju kriterija za dodjelu sredstava u čemu Agencija ima velika iskustva.
O nedostatku komunikacije Ministarstva kulture govori i činjenica da ono nije odgovorilo ni na koji način na naše pismo upućeno gospodinu Hasanbegoviću sa zamolbom za sastanak na kojemu bi mi, Vijeće i Agencija, izložili što i kako radimo i s kojim se poteškoćama susrećemo. Inače, Agencija je potpredsjedateljica, a dogodine i predsjedateljica ERGA-e, savjetodavnog tijela Europske komisije, te obavlja i funkciju potpredsjednika EPRA-e, najveće platforme europskih regulatora, a predsjedamo i Mediteranskom mrežom. Ni nakon mjesec dana nema odgovora, ali postoji odluka koju je na sjednici Vlade pročitao ministar kulture.
Sve to upućuje na zaključak da mi svi zajedno iz sektora medija predstavljamo nepotreban teret Ministarstvu, kojega se po kratkom postupku rješavaju. Ukidanje ili smijene, alat je koji je uvijek na dohvat ruke. Istodobno se upućuje i jasna poruka onima koji će popuniti novooslobođena mjesta.
Što se tiče HRT-a, to je javni servis, čini se osuđen da proživljava uvijek istu situaciju. S dolaskom svake nove vlade gotovo se u pravilu mijenja glavni ravnatelj, a s njim i uprava nakon čega se kreće prema dolje, tj. mijenjaju se ključna mjesta poput direktora Programa, a onda i šefovi kanala... Nažalost, svaka nova vlast smatra da je to njihovo pravo, gotovo poistovjećeno s vlasništvom. Kontinuitet programa i postizanje određene kvalitete sadržaja su u drugom planu.
Nakon prosvjeda ispred Agencije jedan portal proveo je anketu među svojim čitateljima koga bi trebalo odmah smijeniti. Uz Gorana Radmana i Branku Gabrielu Valentić, ravnateljicu HINA-e, navedeno je i moje ime. Radman je tu najgore prošao, ali smo i mi dobile dio glasova za micanje. Anketa se postupno ostvaruje. Naime, bez obzira na pozitivno poslovanje HINA-e, netko je rekao da objavljuju "lažne vijesti" i signal za smjenom je objavljen.
Koliko je zatražena smjena povezana s prosvjedom protiv privremenog oduzimanja koncesije Z1 televiziji gdje se zazivala vaša smjena i gdje su prosvjednici vas, Vijeće i Agenciju izvrgnuli uličnom linču?
Prosvjed je bio samo početak. Ja stojim, kao i članovi Vijeća, iza odluke o privremenom oduzimanju koncesije. Postupili smo prema zakonu, upozorivši time kako su neke stvari u jednom građanskom društvu, koje teži da bude demokratsko društvo, nedopustive. Nedopustiv je takav način govora, takav način artikuliranja misli, dovođenje u pitanje sigurnosti građana i stabilnost društva i to sve u novinarskom pozivu upućenom preko ekrana. Prosvjed, na koji je također s ekrana upućen poziv, je održan. Bilo je to neugodno iskustvo. Pred zgradom Agencije okupila se masa skandirajući "prigodne" uvrede po svim osnovama. Bile su namijenjene svakom od vijećnika, a meni posebno. U svemu tome dodatno me šokiralo sudjelovanje potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša u prosvjedu. Iako je izjavio kako je on tamo bio kao privatna osoba, bilo bi važno da shvati, ne samo on već i ostali dužnosnici, kako u takvim i sličnim situacijama nije privatna osoba, već dužnosnik kojeg su izabrali građani. Ako obnaša takvu dužnost mora shvatiti da mu je sfera privatnosti bitno smanjena. Međutim, zabrinjavajuće je da nitko iz državnog vrha, osim, naravno, potpredsjednika Sabora koji je i sam sudjelovao na skupu, nije reagirao na činjenicu da se tako veliki broj ljudi okupio na ulici i prosvjedovao. Reakcije je trebalo biti, pa makar i one kako treba smijeniti čitavo Vijeće, što se sada i traži.
Prijedlog državnog proračuna za 2016. godinu u jednu ruku dodatno potvrđuje namjeru kontrole medija od strane nove Vlade. Potpora za neprofitne medije smanjena je na svega 613 tisuća kuna, financiranje Agencije se prebacuje na Ministarstvo kulture i ona time gubi svoju neovisnost. Kako će se takva odluka odraziti na rad Agencije i na Fond za pluralizam?
Za takvu odluku možemo zahvaliti prošloj Vladi, koja ju je donijela u vremenu tehničkog funkcioniranja. Agencija je za to saznala po primitku obavijesti da je od 1. siječnja u proračunu, što nam je bila prva informacija. Obratili smo se Ministarstvu financija gdje nam je rečeno kako je to normalno i u redu te da postoje dvije kategorije pri čemu bismo mi možda mogli biti u kategoriji izvanproračunski korisnici proračuna. Takva konstrukcija nam nije bila jasna jer kako možemo biti izvan proračuna, a u proračunu. No, ispunili smo obrazac koji smo dobili od FINA-e i Ministarstva financija. Dopis smo potpisali tadašnji ministar kulture Berislav Šipuš i ja da bi se to kasnije, bez našeg znanja, storniralo i time smo se našli među proračunskim korisnicima. Prilično konfuzna situacija.
Potrebno je istaknuti kako Agencija od svog početka nije dobila niti kune iz proračuna te da nije bila uz njega vezana. Mi se financiramo s 0,5 posto od prihoda koje nakladnici elektroničkih medija ostvare od osnovne djelatnosti, a sredstva Fonda se odnose na 3 posto sredstava koje HRT prikupi pretplatom. U međuvremenu nam je rečeno kako se ulaskom u proračun ništa neće promijeniti, što se teško može vjerovati, jer čemu onda cijela ta operacija. Kako je sada objavljeno na sjednici Vlade, proračun Agencije je nešto viši od 56 milijuna kuna, koliko smo i unijeli. Od toga se skoro 33 milijuna odnosi na sredstva Fonda, dok se ostalo odnosi na redovito poslovanje, plaće te sredstava koje je Agencija tijekom godina prikupila, a koja se koriste za različita istraživanja, radionice, tribine, publikacije i slično. Fond ima, a treba i dalje imati, utvrđeni ritam uplata i isplata, što je zakonski utvrđeno. Naime, ta sredstva se koriste za proizvodnju programa zbog čega se nakladnici i prijavljuju na natječaje.
Jesu li svi ovi procesi ostvarenje obećanja Tomislava Karamarka o ukroćivanju neposlušnih medija?
Sjednica Vlade, 9. ožujka 2016. (Foto: L. S. Dominić, Hina)
Ne znam što je Tomislav Karamarko mislio kada je izrekao tu rečenicu, ali ovo što se događa je svojevrsno discipliniranje medijskog prostora. U našem slučaju dovoljno je napomenuti kako smo mi regulator velikog i vrlo značajnog sektora, tj. elektroničkih medija. U to ulazi oko 220 neprofitnih elektroničkih publikacija upisanih u naš upisnik, oko 150 radijskih postaja koje imaju koncesiju i dvadesetak televizija, što predstavlja veliki dio medijskog tržišta i utjecaja.
Kakvo ste stanje u radu Vijeća, Agencije i Fonda za pluralizam elektroničkih medija zatekli kada ste preuzeli funkciju predsjednice/ravnateljice od Zdenka Ljevaka?
Zatekla sam dobro stanje, Agenciju koja se stalno razvija shodno potrebama koje nameće vrijeme i suvremena tehnologija te povećani broj nakladnika. I sam Fond se s vremenom mijenjao, razvijao, pri čemu Vijeće i Agencija pokušavaju na najbolji mogući način odgovoriti potrebama nakladnika uz tendenciju podizanja kvalitete programa. U stalnoj smo komunikaciji s nakladnicima i mislim da smo razvili dobre poslovne odnose, da oni razumiju što mi radimo i mi što oni rade. Nikog ne podcjenjujemo, ali ni ne precjenjujemo. Sredstva Fonda treba "zaraditi", odnosno napraviti kvalitetan program, koji je na stalnom testu publika kojima se obraćaju.
H-Alter je prijašnjih godina upućivao dosta kritika Vijeću i Agenciji zbog netransparentnosti postupaka dodjele koncesija i nedostupnosti koncesijskih ugovora. Kako sada stoje stvari s transparentnošću?
Sve živo postoji na našoj stranici, a što se tiče transparentnosti vlasništva - Agencija nije inspekcija, mi nemamo značku da dolazimo na vrata i tražimo na uvid svu dokumentaciju. Ime vlasnika medija koji se prijavljuje nalazi se na našoj stranici, na uvid svima koji je otvore, a je li to stvarni vlasnik ili ne, mi ne možemo utvrđivati. To je zadatak nekih drugih tijela koja imaju takve ovlasti. Ponavljam, na našim stranicama dostupno je sve ono što mi znamo.
Mirjana Rakić: "Agencija nije inspekcija, mi nemamo značku da dolazimo na vrata i tražimo na uvid svu dokumentaciju. Ime vlasnika medija koji se prijavljuje nalazi se na našoj stranici, a je li to stvarni vlasnik ili ne, mi ne možemo utvrđivati." (ytb prtsc)
Također, H-Alter je serijom tekstova prije tri godine, u razgovorima s radijskom novinarkom Ivanom Lekšić ukazao na pojave lažiranja emisija koje se putem Fonda financiraju sredstvima koje građani uplaćuju na ime pristojbe HRT-u. Zanimljivo je da HDZ tada nije tražio ostavku Ljevaka. Je li nadzor nad trošenjem sredstava Fonda otada unaprijeđen, odnosno jesu li i danas moguće ovakve zloupotrebe?
Voljela bih da se taj slučaj Lekšić stavi ad acta. Koliko se sjećam, Državno odvjetništvo je zaključilo da ne postoje osnove za pokretanje postupka. U to vrijeme nisam bila u Agenciji, ne pravdam se time, daleko od toga, ali ističem da se nadzor nad radom nakladnika temeljito obavlja. Naš odjel za nadzor je stručan i dobro ekipiran. U slučaju programa financiranih sredstvima Fonda, ali ne samo njih, postoji obaveza čuvanja snimki kako bi se one mogle provjeriti i program na kraju pravdati. Postoje različite vrste nadzora nad radom nakladnika, na svim razinama, pri čemu, do sada nismo naišli na bilo kakve zloupotrebe. A čak i u slučaju Lekšić, koliko znam, programi su bili napravljeni i emitirani.
Što bi trebalo mijenjati, ako bi trebalo išta mijenjati, u zakonskom okviru koji propisuje način rada Vijeća i Agencije?
Donošenje medijske strategije čini mi se u ovome trenutku najvažnije. Država treba odrediti smjernice medijskog razvoja u idućih pet godina i to ne na 300, 400 stranica, već na tridesetak s jasnim ciljevima. Samim time utvrdit će se i položaj elektroničkih medija. Nakon toga slijedilo bi usklađivanje zakona ili donošenje novih. U tim zakonskim okvirima, a shodno razvoju tehnologije za očekivati je pojednostavljenje, olakšanje pojedinih procedura i brže donošenje odluka. No, kao i uvijek važno je kako se starta, za brzu, kratku trku, a ne maraton. Medijsku strategiju treba što prije početi raditi, jer se predugo čekalo, odugovlačilo, a i trkači su nestali sa staze. Ne bi bilo dobro da prođe još jedan mandat, a da na njegovom kraju zaključimo isto!
h-alter
