Požar koji je ovaj tjedan izbio u nuklearnoj elektrani Zaporožje, sada već ugašen, još jasnije pokazuje da je jedan od glavnih ciljeva ukrajinskog prodora na rusko tlo bila nuklearna elektrana Kursk. Bilo je to pitanje, kao što je bilo pitanje u Zaporožju, stvaranje krize nuklearnog tipa, kako bi se Moskva natjerala da usvoji blaži pristup.
Požar u Zaporožju, izazvan po Rusima ukrajinskim napadom, a u to nema sumnje, osim ako se ne misli da su Rusi sami sebe bombardirali, oštetio je rashladni sustav elektrane, što je najveća šteta koju je elektrana pretrpjela od početak rata tijekom koji je već nekoliko puta završio na nišanu ukrajinskog topništva i dronova. Srećom, nije bilo zračenja, zato što je u međuvremenu osposobljen, i tu je sve završilo.
Zanimljivo je uočiti nezainteresiranost zapadnih medija, koji su tim vijestima pridavali malo važnosti, iako su bile smrtno ozbiljne, te šutnju koju je koristila IAEA, Međunarodna agencija za atomsku energiju, koja nikada nije dala ime onima koji su napali nuklearnu elektranu, ograničivši se na postupno bilježenje pretrpljene štete i davanje prijedloga kako to ubuduće izbjeći, apeli koji su zapravo prilično neukusni.
Ova nezainteresiranost proizlazi iz slijepe podrške Ukrajini, koja uživa punu slobodu i nekažnjenost da čini ono u što vjeruje, uključujući stvaranje krizne situacije u najvećoj nuklearnoj elektrani u Europi. Bez zamjerke, uz nepromijenjenu podršku.
Ofenziva na Kursk se nastavlja
Što se tiče ofenzive u Kursku, teško je davati novosti, jer službeni ruski i zapadni izvori ograničeni su informacijama o svemu, s obzirom na osjetljivost trenutka, dok su one s interneta potpuno kontradiktorne.
Može se samo razumjeti da su se ruske snage oporavile od iznenađenja i obuzdavaju, a na nekim mjestima i odbijaju ukrajinske snage, čak i ako one nastavljaju stvarati kritična pitanja u pogođenoj regiji i pokušavaju stvoriti prijetnje pozadini ruskih snaga koje djeluju u Donbasu.
Iako se čini da upad u Sudžu, koji bi predstavljao kritične probleme za opskrbu ruskog plina Europi, nije polučio očekivane rezultate, Gazprom je objavio da se sve odvija kao i prije, unatoč uništenju postrojenja za mjerenje plina. Nadalje, čak i prema rejting agenciji Fitch, sve u Sudži podrazumijeva minimalne rizike za opskrbu.
Neke vijesti su interesantne. Prvu preuzimamo s ukrajinske Strane, koja sažima članak iz Financial Timesa: “Rusija prebacuje manje snaga u područje Kurska nego što bi Ukrajina željela. Ovaj transfer dolazi uglavnom iz regije Harkov, a mnogo manje iz Donbasa”.
To jest, cilj opuštanja fronte u Donbasu, kako bi se usporilo rusko napredovanje, bio je samo djelomično uspješan. Štoviše, prema Rusima, uopće nije bio uspješan, jer se njihovo napredovanje čak ubrzalo.
The Wall Street Journal također se slaže s ovom točkom, izvještavajući o onome što je ukrajinski časnik stacioniran u Časov Jaru izjavio: “Ne vidimo nikakve promjene, barem za sada. Rusi neće premjestiti trupe s istoka na Kursk. Imaju rezerve".
U istom je tonu je i analiza New York Timesa. Potpuna konvergencija, dakle, između izvora.
WSJ također objašnjava da će sve ovisiti o tome kako će Kijev potaknuti svoje djelovanje unutar Rusije i kako će Moskva pokrenuti svoj protunapad u kojem će, u slučaju formiranja fronte unutar svog nacionalnog teritorija, moći upotrijebiti sve svoje snage i potencijal, uključujući "ogromne klizne bombe".
Opet u WSJ-u, komentar vojnog analitičara Franza-Stefana Gadyja: "Operacija u Kursku zahtijeva znatne resurse, posebno u smislu vojnika pješadije, koji bi mogli hitnije biti potrebni drugdje."
Ovo nije još jedna kriza u stilu Prigožina
Zanimljivo je ono što bivši oficir MI6 Alastair Crooke navodi, prema kojem su Ukrajinci u ovoj operaciji upotrijebili svoje najbolje trupe, oduzete iz bataljuna koji su bili u garnizonima rezervi u Donbasu i bačene u ovu avanturu bez povratka, što je hipoteza koja se čini potkrijepljena činjenicama.
Ali, nastavlja Crooke, svi će biti izgubljeni u roku od dva tjedna, što je možda predviđanje, ali tako je napisao.
„A to će olakšati ruske operacije u Donbasu, budući da će naći manje učinkovite snage pred svojim trupama“, rekao je Alastair Crooke.
„Ruske vlasti, dok prosvjeduju protiv napada NATO pakta, na svoj nacionalni teritorij i premještaju resurse prema pogođenom području, te jačaju obranu u drugim regijama na granici s Ukrajinom, te razmišljaju o novim protupotezima visoke razine. Znakovita je po tom pitanju izjava kojom su u Moskvi odbacili novu mobilizaciju.
Uvjeravanje koje je svakako imalo za cilj izbjeći sijanje nezadovoljstva među civilnim stanovništvom, ali koje također jasno daje do znanja da ukrajinska ofenziva nije stvorila kritičnu situaciju sličnu onoj s pobunom Prigožina, kada je Putin bio prisiljen objaviti svijetu da je njegova zemlja bila suočena s egzistencijalnom opasnošću“, zaključuje bivši visoki britanski obavještajac.
The Economist
Analizi koju je podijelio Crooke, koji navodi da Moskva uopće nije paničarila, dodaje da dramatizacija onoga što se događa pripada samo Zapadu. Zapravo, čini se da su do danas najvažniji rezultati ofenzive ograničeni na psihološko-narativnu razinu.
Tako ukrajinska Strana izvještava o ulijevanju povjerenja koje je operacija stvorila kod ukrajinskih trupa, dok New York Times kaže: “Upad u Rusiju označio je značajnu promjenu u narativu rata.”
Ako jedini rezultati ofenzive ostanu ovi, i ako se ona pokaže kratkotrajnom, odnosno svede li se ono što se dogodilo na holivudski trik, odluka o napadu bit će još luđa nego što smo tada zamišljali.“
Zapravo, nema nijednog utjecajnog zapadnog medija koji je dao podršku avanturi Zelenskog, što znači da se on na sve ovo odlučio da Zapadu dokaže da može ratovati protiv Rusije, samo mu treba još novca i oružja. Ali kako je već trećeg dana situacija krenula loše po ukrajinske snage, a Zapad nije u horu počeo širiti propagandu o „velikom i uspješnom protunapadu“, već su svi kritizirali nepotrebni avanturizam, odjednom se našao u situaciji da bira između manjeg i većeg zla. Da zadrži malobrojne snage u Kursku dok ih Rusi ne samelju ili da se odmah povuče i spašava ljude i tehniku, što bi bilo razumno, ali s propagandnog stajališta prava katastrofa.
Baš o tome govori izvješće 80. i 82. brigade Oružanih snaga Ukrajine povučene iz regije Kursk zbog ozbiljnih gubitaka.
“Organizirati uvođenje rezervi Oružanih snaga Ukrajine za operaciju Kursk nije moguće zbog nepostojanja jasne linije bojišta, a naselja u pograničnim područjima Kurske regije mogu prijeći iz ruke u ruku nekoliko puta dnevno“, stoji u izvješću.
Rusi su komentirali ovaj dio iz poruke komande dvije ukrajinske brigade.
„Neprijatelj se, zbog neorganiziranosti komunikacija i samouvjerenih akcija ruske vojske, počeo predavati, a pojavili su se i prvi video zapisi zarobljenih napadača. Istovremeno, opasnost od napada kamikaza dronovima i dalje je vrlo velika. Dronovi neprestano napadaju automobile na autocestama Sudža-Belaja i Sudža-Obojan. Kako bi destabilizirao situaciju, neprijatelj koristi mobilne skupine diverzanata za snimanje prisutnosti u blizini naseljenih područja u blizini strateških objekata i gradova, kao što su Lgov, Rilsk, Kurčatov. Objektivno, neprijatelj je na izdisaju i ne može napredovati dublje u područje Kurska. U blizini naselja Mahnovka bilježi se prisutnost jedinica 100. Oklopno-mehanizirane brigade (OMB), 101. OMB i 20 specijalnih jedinica. Ukrajinski militanti su postavili svoju mrežu, kao i internet, koji funkcionira”, stoji u ruskom izvješću.
Operacija u regiji Kursk pripremana je u visokoj tajnosti
“Operacija u regiji Kursk pripremana je u iznimnoj tajnosti. Samo je nekoliko ljudi znalo za nju”, navodi se u članku New York Timesa.
Prema riječima zamjenika zapovjednika jedne od ukrajinskih brigada, s kojim su novinari NYT-a uspjeli razgovarati, samo je ograničen krug vojnog osoblja znao za planove za ofenzivu. Višim oficirima rečeno je o pripremama za invaziju samo tri dana prije njezina početka, a vojnici su zapravo saznali da će otići na ruski teritorij dan prije napada.
Istodobno, tvrdi vojnik, kako su se vijesti o ofenzivi proširile među vojskom, zapovjednici su se pouzdali u razboritost vojnika i nisu im oduzeli telefone. U sklopu priprema, oklopna vozila su bila zakopana u šumama, pokreti trupa maskirani su kao obuka i povlačenje radi popune opreme, a vojnici su morali provesti noć u napuštenim kućama u pograničnim selima.
Kombinirane jedinice za proboj prikupljale su se s različitih sektora bojišnice, iz Volčanska, Časov Jara, New Yorka (koji je odmah potom i pao) itd.
Prema novinarima, strategija ukrajinskih oružanih snaga bila je brzo probiti granicu i dalje napredovati duž cesta te blokirati ruske protunapade, koristeći prednost krajolika. U regiji Kursk polja se izmjenjuju s jezerima i močvarama, što je, prema planu zapovjedništva Oružanih snaga Ukrajine, trebalo ograničiti sposobnost ruskih trupa da se kreću van cesta.
"Ovo je udar na autoritet Rusije, koja sebe smatra pobjedničkim carstvom. Stvorili smo tampon zonu unutar ove zemlje", rekao je sugovornik novinara koji smatra da je operacija već postigla svoj cilj.
Tajnost u kojoj su se vršile pripreme za dolazak bila je od iznimne važnosti. Autori NYT-a smatraju da su ukrajinske vlasti donijele odgovarajuće zaključke nakon neuspješne protuofenzive ukrajinskih oružanih snaga u ljeto 2023. u južnoj Ukrajini, čije su pripreme naširoko najavljene u medijima.
Američki dužnosnici rekli su za The Times da nisu dobili nikakvo službeno upozorenje o visokorizičnoj operaciji, možda zato što su se ukrajinski dužnosnici bojali da će Amerikanci pokušati uvjeriti Ukrajinu da je otkaže, možda zbog ukrajinske opsesivne zaokupljenosti curenjem informacija.
Američki dužnosnici rekli su da su iznenađeni koliko je operacija napredovala, ali su bili skeptični da će Ukrajinci uspjeti zadržati svoje uspjehe.
Pa, zapravo, članak je u potpunosti potvrdio moje prethodne objave. Ali što dalje? Video zapisi sa sretnim Zelenskim i fantazijama Sirskog o 74 naselja koja su okupirale Oružane snage Ukrajine? I za to 300-400 ukrajinskih vojnika umire svaki dan?
Ukrajinske oružane snage nastavljaju koristiti taktiku daljinskog upravljanja i zasjede. Također su počeli objavljivati dokaze o "fotokontroli" naselja, očito kako bi potvrdili riječi Sirskog.
Ruske oružane snage nastavljaju s prebacivanjem novih snaga u to područje. Neki dijelovi dolaze iz dalekih krajeva, čak i iz Kalinjingrada. Jedinice pristižu i iz pravca Hersona i Zaporožja.
Rusi pokušavaju ne povući trupe s glavnih pravaca napada u Donbasu.
Primjetno je povlačenje Ukrajinaca prema granici, kao i rad na udaljenosti s jednim tenkom. kako bi se izbjegli nepotrebni gubici opreme.
