Sastale se lingvističke svinje regije na prasećem jezikoslovnom kongresu. Dakako, bilo je to u sklopu regionalnog susreta uzgajivača prasaca, od kojih je svatko stao iza kvalitete svojeg uzgoja. I dok su uzgajivači divanili o mjerama, težinama, masnoći, mesnatosti i rasnosti primjeraka dovedenih na sajam, dotle su spomenuti primjerci održavali lingvistički kongres sa jednom jedinom temom: "Grokću li prasad identičnim jezikom, zajedničkim jezikom s regionalnim varijantama, ili svatko na svom originalnom prasećem jeziku?".
Bilo je tu prasadi okupljene iz svih regionalnih, krmećih učenih društava; iz PAZU – "Praseće akademije znanosti i umjetnosti", OANU – "Odojačke akademije nauka i umjetnosti", KANU – "Krmeće akademije nauka i umjetnosti", GANU – "Giceće akademija nauka i umjetnosti", pa čak i PANU – "Praseće akademije nauka i umjetnosti" koju nikako ne treba miješati sa prethodnom. Možda ispravnije rečeno, iz njihovih lingvističkih odjela. Uglavnom, sve bijahu vrste Sus domestica – domaće sorte – s obzirom da njihove divlje srodnike veprove (Sus scrofa), nikako nije bilo moguće privoliti prisustvovanju na kongresu uzgajivača. Naravno, riječi znanost, nauka i umjetnost treba shvatiti u kontekstu pripadnosti svinjskih jezikoslovaca istom biološkom korpusu.
Kako su "svinje preslika lidera - mogu samo žderati i roktati", kao što sjajno reče jedan poznati umjetnik – s ne baš s jasnom namjerom što je time htio reći - cijela rasprava se održavala u prijatnom ambijentu blata do koljena, praćena glasnim roktanjem akademika na različitim prasećim dijalektima (bijahu uvjereni oni), sjajno se razumijevajući, no ipak ustrajući na autohtonosti i originalnosti nepremostivih lokalnih razlika između roktanja i groktanja.
I dok su praseći akademici produbljivali svoje strukovno lingvističko, i blato u kojem su se usput valjali, lideri – hoću reći, njihove gazde - završivši izbor za najljepšu, najveću, najmesnatiju, najmasniju, najmanju i inovrsnu prasad, odlučiše završiti svoj susret u iću i piću. Pa kako uzgajivačima prasadi nekako prirodno ponajviše odgovara prasetina, svinjski akademici završiše na stolu, prepečenih korica i s jabukom u ustima, a njihovi gospodari punih ustiju, kucajući se vinskim peharima donesoše jednoglasni zaključak, svima razumljiv na jeziku njihovih nepaca: "nema tice do prasice, ma koje vrste bila".
U međuvremenu, mladi članovi spomenutih gicećih učenih društava regije, ne dobivši nikakve obavijesti s kongresa svojih mentora, odlučiše nastaviti – svak pod krovom vlastite ustanove – pripreme za idući regionalni susret svinjskih jezikoslovaca, uvjereni da će dokazati tezu o prevlasti i posebnosti vlastitog prasećeg jezika. Grok, grok, rokt, rokt, oink, oink!
Razumijete što sam htio kaz'ti, zar ne?
Bilo je tu prasadi okupljene iz svih regionalnih, krmećih učenih društava; iz PAZU – "Praseće akademije znanosti i umjetnosti", OANU – "Odojačke akademije nauka i umjetnosti", KANU – "Krmeće akademije nauka i umjetnosti", GANU – "Giceće akademija nauka i umjetnosti", pa čak i PANU – "Praseće akademije nauka i umjetnosti" koju nikako ne treba miješati sa prethodnom. Možda ispravnije rečeno, iz njihovih lingvističkih odjela. Uglavnom, sve bijahu vrste Sus domestica – domaće sorte – s obzirom da njihove divlje srodnike veprove (Sus scrofa), nikako nije bilo moguće privoliti prisustvovanju na kongresu uzgajivača. Naravno, riječi znanost, nauka i umjetnost treba shvatiti u kontekstu pripadnosti svinjskih jezikoslovaca istom biološkom korpusu.
Kako su "svinje preslika lidera - mogu samo žderati i roktati", kao što sjajno reče jedan poznati umjetnik – s ne baš s jasnom namjerom što je time htio reći - cijela rasprava se održavala u prijatnom ambijentu blata do koljena, praćena glasnim roktanjem akademika na različitim prasećim dijalektima (bijahu uvjereni oni), sjajno se razumijevajući, no ipak ustrajući na autohtonosti i originalnosti nepremostivih lokalnih razlika između roktanja i groktanja.
I dok su praseći akademici produbljivali svoje strukovno lingvističko, i blato u kojem su se usput valjali, lideri – hoću reći, njihove gazde - završivši izbor za najljepšu, najveću, najmesnatiju, najmasniju, najmanju i inovrsnu prasad, odlučiše završiti svoj susret u iću i piću. Pa kako uzgajivačima prasadi nekako prirodno ponajviše odgovara prasetina, svinjski akademici završiše na stolu, prepečenih korica i s jabukom u ustima, a njihovi gospodari punih ustiju, kucajući se vinskim peharima donesoše jednoglasni zaključak, svima razumljiv na jeziku njihovih nepaca: "nema tice do prasice, ma koje vrste bila".
U međuvremenu, mladi članovi spomenutih gicećih učenih društava regije, ne dobivši nikakve obavijesti s kongresa svojih mentora, odlučiše nastaviti – svak pod krovom vlastite ustanove – pripreme za idući regionalni susret svinjskih jezikoslovaca, uvjereni da će dokazati tezu o prevlasti i posebnosti vlastitog prasećeg jezika. Grok, grok, rokt, rokt, oink, oink!
Razumijete što sam htio kaz'ti, zar ne?
