Cijeli će proces u konačnici većinu stanovništva svesti na proletarijat

Sve će završiti strukturiranjem dvaju društvenih polova – vladajuće elite i ostatka društva svedenog na beznadni proletarijat bez mogućnosti okomite prohodnosti i bilo kakvog mijenjanja uspostavljenog stanja. Stvorit će se zapravo nevjerojatni  hibridan  ideološki, ekonomski i politički sustav praktičkog  komunizma za uski krug odabranih na vrhovima moći i feudalizma, ako ne još i dublja obespravljenost većine stanovništva

Nade se tope jedna za drugom. Mogućnost da je virus SARS-CoV-2 sezonskog karaktera i da će toplo vrijeme ublažavajuće djelovati na pandemiju prva je nestala. Uvjerenje javnosti da moderna znanost ima sposobnosti brzo razotkriti mehanizam virusa također se vrlo brzo pokazalo pogrešnim. Postalo je jasno da je do učinkovitog cjepiva i lijekova još beskrajno dalek put koji će trajati godinama – ako ne i desetljećima. I to iz više razloga. Prvi je korist koju političkim i gospodarskim elitama donosi pandemija na području vladanja u ekonomiji trajnog šoka i opresije, a upravo se takva ekonomija gradi. Drugi razlog identičan je instrumentima naftnog biznisa. Količinom produkcije nafte regulira se njena cijena – smanjenjem proizvodnje podiže se cijena na svjetskom tržištu, a povećanjem smanjuje. Odluka kada će se cijena dizati, a kada spuštati ne ovisi samo o ekonomskim potrebama, nego i o široj geopolitičkoj slici i interesima globalnih svjetskih igrača. Ako je potrebno pritisnuti Rusiju, cijena se brzo obara, a ako je potrebno pritisnuti Kinu kao jednog od najvećih svjetskih uvoznika energenata, cijena se podiže.

Iako postoji cijeli regulatorni mehanizam koji su uspostavili vodeći proizvođači energenata okupljeni u OPEC-u, odluka je zapravo  uvijek u rukama Washingtona, odnosno posredno Saudijske Arabije, kao ključnog dijela američkog sustava petrodolara.

Žestoka reakcija

Tako će i biti i s farmaceutskim proizvodima u borbi protiv Covida-19. U prilog tomu govori činjenica da je već sada na samom početku odiseje s koronavirusom Svjetska zdravstvena organizacija  (WHO) žestoko reagirala i oštro upozorila Rusiju da ne talasa na tržištu i ne igra solo igru nakon što je Moskva objavila da je proizvela učinkovito cjepivo bez popratnih posljedica i najavila masovno procjepljivanje stanovništva. Preko svoga glasnogovornika  Christiana Lindmeiera WHO je pozvala Rusiju da ni više ni manje  nego „slijedi međunarodne smjernice u proizvodnji cjepiva protiv Covida-19“. Prevedeno na normalni jezik to ne znači ništa drugo nego upozorenje da svojim jednostranim potezom Rusija dovodi u opasnost nešto što je razini svjetske farmaceutske industrije očito već uklopljeno u razvojni i financijski sustav o kojemu svjetska javnost ne zna ništa.

To je zapravo i prvi posredni glas postojanja već uspostavljenog i jedinstvenog proizvodnog i komercijalnog sustava razvoja cjepiva protiv koronavirusa. Nimalo neobično kada se zna da Svjetska zdravstvena organizacija nije više financirana samo od država članica UN-a, kako je zamišljeno u vrijeme njenog osnivanja nakon 2. svjetskog rata , nego sada i od privatnih korporacija povezanih s farmaceutskom industrijom koje postoje isključivo kako bi ostvarivale profit. One u provođenju svoje agende financiranja Svjetske zdravstvene organizacije, a time i instaliranja svoga utjecaja u njenom djelovanju, koriste instituciju zaklada, kao što je primjerice drugi najveći donator WHO-a, Zaklada Bill i Melinda Gates. Uostalom, nijedna zdravstvena kriza suvremenoga svijeta nije riješena još od doba pronalaska cjepiva protiv dječje paralize. Dakako, još nije riješen ni HIV, koji je u nekoliko desetljeća toliko izmijenio svijet da građani toga nisu ni svjesni. LGBT zajednice koje je u prvom naletu HIV, slučajno ili ne, poharao, reagirale su kako se od njih i očekivalo – izranjanjem iz podzemlja na društvenu, a potom i na političku scenu. Covid-19 još će dugo čekati na razrješenje jer mora odraditi svoju svrhu koju u ovim trenucima možemo samo slabo razaznati kroz maglu tajni i nepoznanica.

Opaki instrument

Sve izglednija postaje mogućnost da je riječ o opakom instrumentu za preustroj globalne ekonomije kakav svijet još nije vidio od doba 1. industrijske revolucije. Nadolazeća 4. i 5. industrijska revolucija i zelena ekonomija koja se s njima rađa, kao i nekada prva industrijska revolucija, prekrojit će društvo i ekonomiju na globalnoj razini. To će se zbiti u tolikoj mjeri da će presložiti  i cjelokupnu socijalnu stratifikaciju razarajući cijele klase i društvene grupe te stvoriti nove u ozračju ideologije transhumanizma. Ona će ponovo kao nekada Friedrich Nietzsche, prije nego što je završio u ludnici, ubiti Boga i ponovo pokušati stvoriti nadčovjeka. Njegovo odricanje od Boga stvorilo je u kratkome roku autoritativne sustave komunizma i nacional-socijalizma. Učinit će to dakako i ovoga puta, tim prije što ne samo jedan Nietzsche, nego cijela sila filozofa i političkih egzekutora ubija Boga s mnogo većom učinkovitošću i u daleko kraćem vremenu.

Već je sada potpuno jasno da će, ukoliko se nastavi ovakav slijed zbivanja, a teško je vidjeti razloge zbog čega se ne bi nastavio, uskoro nestati tzv. srednja klasa, kao i radništvo. Građani će biti desocijalizirani i poslovno disperzirani u duhu već prisutnog ubojitog rada od kuće koji mnoge u početku veseli, dok nakon nekoliko godina ne shvate u kakav su se psihološki i socijalni pakao uvukli. Smanjenje društvene integracije i virtualizacija kontakata povećat će ionako veliki manipulativni kapacitet društva, povećati utjecaj vladajuće financijske, gospodarske i političke elite te smanjiti utjecaj tradicionalnih struktura pri čemu je crkva prva na udaru, a potom i funkcije suverenih nacionalnih država. Njihov će se utjecaj pokušati umanjiti do minimuma kako bi se otvorio prostor korporativnom autoritarizmu. U konačnici, cijeli proces završit će sa strukturiranjem dvaju društvenih polova – vladajuće elite i ostatka društva svedenog na beznadni prekarijat bez mogućnosti okomite prohodnosti i bilo kakvog mijenjanja uspostavljenog stanja. Pojednostavljeno rečeno, stvorit će se zapravo nevjerojatni  hibridni  ideološki, ekonomski i politički sustav praktičkog  komunizma za uski krug odabranih na vrhovima moći i feudalizma, ako ne još i dublja obespravljenost većine stanovništva. Takav je barem master plan neoliberalne agende na kojem se radi punom parom, a hoće li uspjeti, ostaje za vidjeti. No, kada to u povijesti moćnici nisu uspjeli u svojim zamislima?

Biološki  saveznik

SARS-CoV-2  biološko je oružje jer – otvoreno se to može reći – ima sve osobine izuzetno sofisticiranog oružja  velikim učinkom na terenu. Ono tek treba odraditi svoj dio posla na društvenoj i političkoj sceni. Da uistinu snažno djeluje, na političkom planu svjedoče primjerice veliki prosvjedi u Berlinu protiv mjera potrebnih za kontrolu zaraze i rasprave i podjele širom svijeta, pa i u Hrvatskoj, o utjecaju politike na javnozdravstvena tijela koja se neposredno bore s pandemijom. Pod okriljem pandemije bolesti  Covid-19 na djelu je epohalna transformacija neoliberlane ekonomije kroz doktrinu šoka i stvaranje učinkovitih autoritativnih mehanizama kontrole građana. To je inače preduvjet opstanka moderne ekonomije koja je napustila tržište i okrenula se vladavini povlaštenih ekonomskih subjekata uz potporu države koja u zapadnim demokracijama više neće služiti građanima, čak ni u današnjoj  mjeri, nego isključivo s politikom slizanim  ekonomskim akterima. I kada bakica zaskočena televizijskom ekipom na ulici izjavi da bi ona prihvatila aplikaciju za borbu protiv koronavirusa,  ali nema pametni telefon koji bi joj to omogućio, onda to nije razlog za smijeh, nego za zabrinutost. Ona ima običan mobitel s velikom brojkama i nekoliko memoriranih brojeva djece i unuka, i sada se od nje očekuje instalacija nekakve korona aplikacije. Kao da je viknula „car je gol!” i istovremeno bolje od stotine analitičara iskazala svu tragičnost onoga što građane pod naletom  tehnoloških revolucija i u sjeni koronakrize čeka u budućnosti. Jednom riječju – bespomoćnost. U okviru preustroja svjetske ekonomije u magli koronakrize i pod štitom autoritativnih mjera usmjerenih na sprečavanje širenja pandemije, mnogo  lakše nego u normalnoj demokratskoj atmosferi zapadnoga svijeta, provest će se u djelo i  ideološke postavke famozne zelene ideologije i udariti temelje novoj zelenoj ekonomiji, kao sastavnom djelu  4. industrijske revolucije.

Sračunata ekonomija

Zelena ekonomija sračunata je, prije svega, na stvaranje novog tehnološkog monopola najmoćnijih država svijeta. Već svojom početnom fazom provođenja zelena agenda stvara kontroverze i otpor onog dijela građana  koji primjerice ne mogu zamisliti da se voda za piće koristi kao energent, odnosno kao izvor novog zelenog goriva – vodika. Sada postaje jasno zašto se već desetljećima širi priča da će voda biti resurs budućnosti oko koje će se voditi ratovi. Svi su u doba nastanka te teze smatrali da je riječ o međusobnom otimanju za vodom za ljudsku uporabu, a na kraju propagandne priče o zelenoj ekonomiji postalo je očito da će se oko vode  uistinu voditi ratovi, ali ne zbog fizioloških ljudskih potreba – nego će to biti ratovi za izvore energenata, isti kakvi se danas vode oko plinskih i naftnih izvorišta. Čaša vode jednostavno se više ne može gledati tako banalno kao čaša vode za piće, nego se u duhu zelene ideologije mora gledati kao čaša puna goriva. Naime, jedan od velikih planova zelene ekonomije proizvodnja je vodika elektrolizom vode kao primarnoga goriva koje treba  zamijeniti sva ostala goriva. Ukoliko se električna energija koja se za to upotrebljava također bude dobivala iz obnovljivih izvora energije vjetra i sunca, tada će tako proizveden vodik biti zeleni vodik – Sveti gral zelene ideologije.

Smrtonosna potrošnja

Ekonomija će nemilice trošiti novo gorivo zelenog vodika i samo će biti pitanje trenutka kada će netko morati racionalizirati potrošnju pitke vode za stanovništvo. Nastat će slična situacija kao s proizvodnjom uljane repice za potrebe proizvodnje biodizela. Masovna proizvodnja uljane repice u samom startu otela je zemljište namijenjeno proizvodnji ljudske hrane i ugrozilo poljoprivredu. Može se samo zamisliti kakve će epohalne posljedice izazvati ekstrakcija vodika iz vode koja se može koristiti za snabdijevanje stanovništva, a u kasnijoj fazi i iz mora. More smatraju nepresušnim  i obnovljivim izvorom energije zapostavljajući činjenicu da more nije masa vode, nego prirodna zajednica živih organizama na jedinstvenom staništu. Već sada taj se ekosustav koristi kroz procese desalinizacije za proizvodnju pitke vode, no to je sasvim opravdana uporaba morske vode u cilju zadovoljavanja osnovnih životnih potreba ljudi. Proizvodnja zelene energije u obliku zelenih molekula vodika iz morskog ekosustava u mjeri u kojoj se to planira – čista je perverzija i devastacija  okoliša.  Građani počinju shvaćati što se zapravo događa s postavkama zelene ideologije u trenucima početka njene praktične i terenske aplikacije. Na svako suvišno pitanje ili protivljenje žestoko se reagira te se ona rapidno radikalizira i pretvara u zeleni autoritarizam. Snažan otpor logično traži primjenu posredne i neposredne sile što će savršeno omogućiti mjere kontrole beskrajne pandemije Covida-19. Na socijalnom planu pod okriljem dugogodišnje koronakrize provest će se opsežna desocijalizacija uključujući i razdvajanje i uništenje bliskosti građana te razaranje društvenih zajednica uključujući i vjerske. Kako bi se uspješno provela nova epohalna rekonstrukcija globalne ekonomije, neophodno je smanjiti interakciju ljudi i komunikaciju usmjeriti na elektronsku koja za društvene odnose i njihovu dinamiku u suštini ne predstavlja ništa – čista nula. Nikakva elektronska komunikacija ne može organizirati građane, a priča o nekakvim internetskim revolucijama društvenim mrežama, kao što se tvrdi za revolucije tzv. arapskoga proljeća, čista su prijevara.

Provocirane revolucije

Te revolucije nije provela nikakva generacija mladih s društvenih mreža, nego stare iskusne diplomatske i obavještajne strukture. Ništa se društvenim mrežama ne može pokrenuti niti mijenjati. Mogu se samo pokretati ekscesne situacije kratkoga daha i na njih za svoje manipulativne ciljeve računa svaka vlast koja drži do sebe. Na globalnom planu koronakriza zatvara dobavljačke trgovačke pravce iz Kine i Azije u pokušaju prijenosa  proizvodnje gotovih proizvoda i industrijskih komponenti natrag u Europu i SAD, a s njima i radnih mjesta. Globalizacija je postala preskupa i nepotrebna jer će već sada, a u budućnosti  kroz predstojeći ekonomski preustroj, biti sve manje potrebno prenositi  proizvodnju u siromašne zemlje kako bi se profitiralo na jeftinijoj radnoj snazi. Jednostavno,  za to više neće biti potrebe jer će takvu, jeftinu radnu snagu, gospodarske i političke elite imati u svojim matičnim državama kada pretvore svoje građane u bijedni prekarijat. Pored toga uvezla se i uvozi se velika masa imigrantske populacije koju će, ne treba sumnjati, kad tad natjerati na rad po cijeni koja im bude ponuđena ili će nestati u pravcu svojih izvorišta. Pored toga nekadašnja izvorišta jeftine radne snage i odredišta dislociranih industrijskih postrojenja zapadnoga svijeta, prije svih Kina, s vremenom su postali moćni konkurenti.

Zapadnim poticajem probuđeni kineski div dosegnuo je gospodarsku razinu razvoja koja mu je osigurala novu sposobnost globalnog djelovanja i nametanja opasne konkurencije SAD-u i Europi.

Neodoljiv mamac

Ogromno kinesko tržište za europske proizvode  ostat  će neodoljiv mamac i jamac daljnje gospodarske suradnje, ali  proces smanjenja prekomjerne ovisnosti o uvozu kineskih proizvoda i industrijskih komponenti  nepovratno je pokrenut. On je važan element velikog preustroja ekonomije. Pored svega navedenoga gotovo 80 posto transporta robe i industrijskih komponenti prema SAD-u i Europi obavlja se pomorskim putem dugačkim dobavljačkim pravcima iz Kine i Azije. Pomorski transport zbog nove europske zelene politike kao veliki korisnik fosilnih goriva neizbježno će poskupiti. Europska unija u sklopu svoga novoga „The European Green Deal“ udarit će dodatne namete na proizvode i usluge s prekomjernim emisijama CO2 u čijoj će se kategoriji zacijelo naći pomorski transport. To je dodatni razlog potrebe skraćivanja dobavljačkih pravaca. Sasvim je izvjesno da će koronakriza trajati jako dugo, onoliko dugo koliko će biti potrebno da se izvrši epohalni preustroj postojećeg ekonomskog modela koji će uključivati teške društvene lomove, nestajanje sa scene cijelih klasa i stvaranja novih. Bit će to proces ravan onome koji je nekada  proizvela 1. industrijska revolucija. Također je potpuno jasno da se takva velika transformacija ekonomije i društva ne može izvesti bez veće ili manje uporabe sile. Koronakriza, koja će trajati godinama i koja neizbježno traži mjere prisile prema građanima, savršeno se uklapa u taj okvir divovskih promjena ekonomije i socijalne strukture.

geopolitika