Tri mjeseca prije izbora, rezultati anketa među hrvatskim biračima toliko su porazni za Vladu, da ih se više nitko ne usuđuje objavljivati. Jer, iako je politički mrtva, Vlada još vlada, a kako njen premijer, poznat po osvetoljubivosti, nema što izgubiti, mogao bi se onima koji podatke objelodane, krvnički osvetiti. Porezni nadzor, policijske zasjede, komunikacijski (TKT) nadzor – to su instrumenti koje vlast rutinski primjenjuje protiv stranačkih protivnika, ali i protiv vlastitih najviših dužnosnika, osumnjičenih za frakcijsko djelovanje. Sličnost sa Staljinom kod sadašnjeg premijera, jedna gruba fiziognomika, ide i dublje pod kožu – on ima diktatorske instikte, iako mu nisu na raspolaganju sredstva da ostvari totalitarnu kontrolu, osim u svojoj neposrednoj okolini.
Konketni rezultati porazni su ne samo kvantitativno – po zaostajanju, numerički i analitički, uzimajući u obzir birački cenzus, relativni raspored snaga i s pravila izborne utrke. Porazni su kvalitativno, fundamentalno, jer pokazuju temeljnu disfunkciju vladajuće stranke i njenog vodstva u temeljnom pogledu – u egzerciranju vodstva. Izgubljeno je povjerenje birača u lideršip vodećih ljudi lijevog političkog miljea. Jedini čovjek kojemu su pripisivali vladalački potencijal, inteligenciju, čak mudrost, iako nitko nije išao tako daleko da govori o ”karizmi”, bio je bivši predsjednik Josipović. A on sad razbija ljevicu i okuplja ljude koji pokušavaju srušiti Milanovića. S Ivom su dva glavna ministra s početka mandata Kukuriku-koalicije: Ratko Čačić i Slavko Linić, šefovi ključnih gospodarskih resora, a gospodarstvo, prema anketama, figurira kao daleko najvažnije pitanje koje opredjeljuje izjašnjavanje biračkog tijela. Njihova osvetnička trojna koalicija udarit će ga u najjače u najslabije mjesto – u riječko-istarsku 8. izbornu jedinicu gdje je Kukuriku na prošlim izborima osvojio 11 od 14 mandata. U toj utvrdi ljevice, samaostalno ide IDS, što je bez obzira na izlike o ”programskim razlikama”, naprosto vendeta glavnih ljudi te stranke zbog Milanovićeva propalog pokušaja da ih politički skrši na prošlim lokalnim izborima. Istrani su seljaci, a seljaci su zlopamtila epskih razmjera. Zoki je podržao puč njihova disidenta, Damira Kajina, ali je ta kombinacija dva netalentirana politička intriganta bijedno propala i sad se Milanoviću izdaja vraća u najgorem času. Valja znati da je Jakovčić, predsjednik IDS-a koji se nominalno povukao otišavši u Bruxelles za europarlamentarca ali ipak svime upravlja, rođen u znaku škorpiona.
Milanović je potrošio Čačića, odbacio Linića i, činilo se, pokušao ga uhapsiti, a zatim je ponizio šefa riječke organizacije, Komadinu, kao i šefa zagrebačke Bernardića, pa slomio i eliminirao Rajka Ostojića, ministra zdravstva kojega je natjerao da se kandidira za gradonačelnika Zagreba. Svi ti ljudi nisu se usudili da mu otvoreno pruže otpor – jedina se osmjelila Mirela Holy, koja je pokazala karakter, ali ne i pamet – osnovala je zeleno-crvenu stranku Orah koja je trebala konkurirati SDP-u i tri mjeseca uoči predsjedničkih izbora doista je preuzela vodstvo te po anketama stala dobivati više glasova od stranke koju je napustila i koja je tada pala na treće mjesto! Da nije podržala Josipovića, nego se sama kandidirala za predsjednicu, možda bi ušla u drugi krug i na izbore bi sad išla kao favorit ljevice, ali ovako – pokazavši da nije lider, nego prva pratilja, izgubila je inicijativu i njena je stranka za tri mjeseca poslije predsjedničkih izbora izgubila polovicu biračke podrške, a onda, u sljedeća četiri mjeseca, opet polovicu, i sad je u završnici pala – ispod izbornog praga (na 4 posto).
To znači da na ljevici nema karizmatskih vođa – imaš Milanovića, pa ako doista vjeruješ da on sam može riješiti dva glavna društvena problema – a po općoj ocjeni (86% odnosno 70% posto birača) to su nezaposlenost i gospodarstvo – možeš mirno za nj glasati, iako o tim specifičnim područjima on nema pojma, a sve one koji su te poslove za nj vodili, odstranio je, politički likvidirao, kao i sve koji pokazuju bilo kakvu ambiciju, upućenost ili znake inteligencije… Kad govori o gospodarstvu, okružen je ministrom Grčićem, koji izgleda kao da ništa ne zna, te ministrom Lalovcem koji odaje dojam da laže čim zine, dok njihov šef posve vidljivo i neskriveno – ne haje. Jedan se pokrio po ušima, drugi ne vidi, a treći ništa ne kaže i kad govori…
Prema anketama, točno dvije trećine birača misle da zemlja ide u sunovrat, četvrtina da je sve u redu, a deset posto kaže da nemaju pojma što da misle. To anketno pitanje, dakle, izgleda kao kontrolno u testu inteligencije – jer istodobno svi u prosjeku daju dvojku ocjenjujući rad vlade, a čak i birači SDP-a ne odvažuju se na više od trojke. Znači li to da je biračko tijelo posve izgubilo povjerenje u političku klasu i sve političke institucije? Jer i Sabor u kojem, doduše, SDP ima većinu i upravlja, nije zavrijedio nego bolju dvojku. Ne znači – birači pokazuju nevjerojatno visok stupanj povjerenja u Predsjednicu Republike, a ta podrška komforno je raspoređena u svim regionalnim i dobnim skupina pa čak i među biračima obje stranačke i svjetonazorne opcije! Ukupno čak šezdeset posto birača podržava njen pristup, smjer i nastojanja. Svi hadezeovci (92%) i – senzacionalno! – oko 66% ”orahovaca” te 39% birača SDP-a! Podjednako muškarci i žene, a s obzirom na dob oscilacija je manja od pet posto – od 58% kod mlađih od trideset godina do 62% kod starijih od šezdeset. Identično je na selu i u gradu (59%), izjednačeno u Zagrebu i u Lici (60 prema 63%), nešto manje u Istri i Primorju (45%), a nevjerojatnih 71% u Dalmaciji! Znatnija je razlika jedino kod onih s fakultetom – samo ih 41 posto druka za Kolindu, ali u hrvatskom biračkom korpusu nema jako mnogo visokobrazovanih – samo oko deset posto.
Iz ovoga je potpuno jasno kakvog lidera žele birači, te koju opciju odabiru, i to se zakonomjerno reflektiralo i u biračkoj podršci političkih stranaka.
U posljednjih dvanaest mjeseci rejting HDZ-a narastao je sa 26% na 32%, a SDP je skočio sa 17,5 na 23%. Orah je ljosnuo ispod praga, a i Živi zid, pa je teren na nacionalnoj sceni, potpuno raščišćen. HNS ne pokazuje znake života (1,9%), kao ni Laburisti – to su zombiji za Zo-koaliciju koja će s jednom zaboravljenom penzionerskom parastrankom nastupiti u izbornoj Noći živih mrtvaca.
Situacija se malo komplicira kad se uzme u obzir regionalna raspodjela glasova. U 8. izbornoj jedinici (Rijeka-Istra) ne treba sa sigurnošću očekivati pobjedu SDP-a. IDS će odnijeti svoja tri mjesta, Linić na Josipovićevoj listi možda jedno, a i Mirela bi tu mogla skorirati, pa čak i Živi zid, što znači da će, skupi li HDZ barem tri kao posljednji put, ili čak četiri, SDP imati manje od sedam i neće ništa polučiti iz obračuna po d’Hondtovoj metodi.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj Ratko Čačić je pocijepao narodnjake na reformiste i oportuniste koji su ostali s Vesnom Pusić, jer nisu uspjeli postići dogovor s Karamarkom. On nikome ne obećava ministarske fotelje. Tko na njih računa čak i od njegovih, mogao bi se još iznenaditi… Ako Ratko uzme dva mjesta, a HDZ poboljša rezultat s prethodnih izbora i umjesto tri osvoji pet mjesta, jer je sad u koaliciji s malim strankama koje su skupa bile dobile glasove za jedno mjesto na pošlim izborima, opet će SDP ostati bez preferencijske kvote…
Izbore u Zagrebu nije moguće predvidjeti statistički i analitički, jer tu igra prije svega personalni i psihološki motiv, te političke procjene izbornih protagonista. Po istraživanjima raspoloženja biračkog tijela, HDZ se izjednačio s SDP-om, što znači da će presudna biti Bandićeva odluka da izađe ili ne izađe u Prvoj izbornoj jedinici. Mogao bi on i u Četvrtoj (dubravsko-sevsetsko-prigorskoj), ali kakav je, sigurno će ga povući ambicija da se sukobi izravno s Milanovićem i donese mu poraz. I on mu se želi napiti krvi, jer je odležao u zatvoru po optužbi koja je pala, usprkos naporima nekompetentnog policijskog USKOK-a koji kontrolira ministar policije Ranko Ostojić – jedini čovjek u vrhu stranke i aparata vlasti koji je Milanoviću ostao bespogovorno odan budući da mrzi stranačke reprezentante koji su ga na posljednjoj konvenciji tajnim glasanjem eliminirala iz Predsjedništva.
Najveći je uteg esdepeovskom nastupu u Prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici to što će listu nositi sam Milanović. On stoji kod birača puno gore od stranke i oduzet će joj glasove, a to će još pogoršati svima antipatična Vesna Pusić. Bernardić koji vodi gradsku organizaciju, neće se ubiti da im pomaže – tko zna na koje će ga mjesto Zoki relegirati? Prvo mora sigurnim mjestima namiriti svoje pulene koji će listu koju sastavi izglasati na Predsjedništvu. I ukrcati one koji će poslije poraza voditi presudnu bitku za njegovo održanje u stranci upravo protiv Bernardića i Ostojića. Drugim riječima – Berniju se smiješi peto mjesto. I onda, morat će se pomučiti da uopće uđe u Sabor… Karamarko ide, naravno, u devetu, zadarsku, jedinicu da ondje maksimira rezultat, nije lud da se troši u sukobu koji mu ne bi donio ni jedan mandat koji HDZ u Zagrebu ne bi i inače osvojio. I grupacija Josipović-Čačić mogla bi u glavnom gradu nešto uzeti, pa i Mirela – sad je ovo smiona procjena, sigurno se zalijećem, ali čini mi se da bi ova epizoda za SDP mogla završiti fatalno. Izgube li naime (relativno) i Zagreb i Rijeku, Zoki – leti, na ogromnoj raketi, s pečatom u obliku konjske potkove na turu, i neće ga spasiti ni Statut, ni razni bezveznjaci lake kategorije kojima se okružio da očuva vlast u Partiji. Jer i ti ga ljudi, u stvari, kane izdati jer snuju da ga zamijene – i Bauk, i Maras, a sa samim Sauchom, Mondekarom i još nekim takvim anonimnim likovima koje hrvatska politička javnost neće imati prilike podrobnije upoznati, neće daleko stići…
Osim ove tri teške izborne jedinice u kojima će se voditi teške bitke, ima samo još jedna neizvjesna – osječka, četvrta. Ondje treba zgaziti Glavaša. To neće biti lako, ali HDZ ima specijaliste za taj teren i za takve operacije – štoviše, cijeli njihov politički gremij, političko tajništvo, ljudi koji sjede kod Predsjednice i drugi operativci, naučili su politički zanat hrvanjem u slavonskom blatu. Ima li osječki Geronimo šanse protiv bivšeg ministra policije koji ga je već otpremio na desetogodišnju robiju? No, ako opet završi u zatvoru, bit će to zbog kriminala, a ne zbog ratnih zločina. Uzme li se kao orijentir biračkog raspoloženja popularnost Predsjednice u Slavoniji (60%), odnosno podrška koju ondje uživa Vlada (27%), čini se uvjerljivom prognoza da će u 4. osječkoj i 5. slavonskobrodskoj, HDZ pobijediti, kao i u gotovo svim ostalim izbornim okruzima.
Apsolutna pobjeda u sedam i relativna u jednoj ili dvije izborne jedinice donijele bi HDZ-u golemu obračunsku prednost, a ne treba zaboraviti da su u svim ovim rezultatima izostavljeni ”neopredijeljeni” koji se, pokazuje iskustvo, podjele u skladu s relativnim odnosom komitiranih glasova. To znači da s neporedijeljenima HDZ sam dobiva 35%, s koalicijom još nekoliko postataka, a to se, pretvoreno u mandate, s d’Hontom – približava polovici saborskih mandata (tri su sigurna u dijaspori). Realno, moglo bi im ipak nedostajati ruku, ali tu je Čačićeva ekipa, koja se i okupila ne da bi ostala u opoziciji, nego da bi participirala u vlasti. Laganim prijelazom iz ”čiste” Narodne Pusićkine stranke u Ratkove ”reformirane” narodnjake, evo ih u vladajućoj koaliciji, a pokažite mi čestitog kramara koji bi radije izabrao ugled neuglednog opozicijskog djelovanja… No, to je obračun na temelju sadašnjih, statičnih vrijednosti, a HDZ-u zadnja dva mjeseca raste podrška po jedan posto svaka dva tjedna, dok SDP stagnira, pa je u istom razdoblju izgubio jedan posto. Trendovski, HDZ stigne nagurati, dakle, 35% plus koalicijski potencijal, prema recimo 22% za SDP, kojemu možeš dodati dva-tri posto specijalnih interesa pridruženih luzera… Mislim da će se rulet i zaustaviti na tim brojkama. Što je standardni rezultat – u Hrvatskoj kad izbore dobivaš, zabilježiš između trideset i četrdeset posto, a kad gubiš, između dvadeset i trideset. A još nismo uračunali apstinenciju različitih biračkih skupina, koja neće ići u prilog vladajuće stranke. U jednu riječ za nju bit će to – katastrofa. A Milanović? Gotov je.
zurnalisti
Konketni rezultati porazni su ne samo kvantitativno – po zaostajanju, numerički i analitički, uzimajući u obzir birački cenzus, relativni raspored snaga i s pravila izborne utrke. Porazni su kvalitativno, fundamentalno, jer pokazuju temeljnu disfunkciju vladajuće stranke i njenog vodstva u temeljnom pogledu – u egzerciranju vodstva. Izgubljeno je povjerenje birača u lideršip vodećih ljudi lijevog političkog miljea. Jedini čovjek kojemu su pripisivali vladalački potencijal, inteligenciju, čak mudrost, iako nitko nije išao tako daleko da govori o ”karizmi”, bio je bivši predsjednik Josipović. A on sad razbija ljevicu i okuplja ljude koji pokušavaju srušiti Milanovića. S Ivom su dva glavna ministra s početka mandata Kukuriku-koalicije: Ratko Čačić i Slavko Linić, šefovi ključnih gospodarskih resora, a gospodarstvo, prema anketama, figurira kao daleko najvažnije pitanje koje opredjeljuje izjašnjavanje biračkog tijela. Njihova osvetnička trojna koalicija udarit će ga u najjače u najslabije mjesto – u riječko-istarsku 8. izbornu jedinicu gdje je Kukuriku na prošlim izborima osvojio 11 od 14 mandata. U toj utvrdi ljevice, samaostalno ide IDS, što je bez obzira na izlike o ”programskim razlikama”, naprosto vendeta glavnih ljudi te stranke zbog Milanovićeva propalog pokušaja da ih politički skrši na prošlim lokalnim izborima. Istrani su seljaci, a seljaci su zlopamtila epskih razmjera. Zoki je podržao puč njihova disidenta, Damira Kajina, ali je ta kombinacija dva netalentirana politička intriganta bijedno propala i sad se Milanoviću izdaja vraća u najgorem času. Valja znati da je Jakovčić, predsjednik IDS-a koji se nominalno povukao otišavši u Bruxelles za europarlamentarca ali ipak svime upravlja, rođen u znaku škorpiona.
Milanović je potrošio Čačića, odbacio Linića i, činilo se, pokušao ga uhapsiti, a zatim je ponizio šefa riječke organizacije, Komadinu, kao i šefa zagrebačke Bernardića, pa slomio i eliminirao Rajka Ostojića, ministra zdravstva kojega je natjerao da se kandidira za gradonačelnika Zagreba. Svi ti ljudi nisu se usudili da mu otvoreno pruže otpor – jedina se osmjelila Mirela Holy, koja je pokazala karakter, ali ne i pamet – osnovala je zeleno-crvenu stranku Orah koja je trebala konkurirati SDP-u i tri mjeseca uoči predsjedničkih izbora doista je preuzela vodstvo te po anketama stala dobivati više glasova od stranke koju je napustila i koja je tada pala na treće mjesto! Da nije podržala Josipovića, nego se sama kandidirala za predsjednicu, možda bi ušla u drugi krug i na izbore bi sad išla kao favorit ljevice, ali ovako – pokazavši da nije lider, nego prva pratilja, izgubila je inicijativu i njena je stranka za tri mjeseca poslije predsjedničkih izbora izgubila polovicu biračke podrške, a onda, u sljedeća četiri mjeseca, opet polovicu, i sad je u završnici pala – ispod izbornog praga (na 4 posto).
To znači da na ljevici nema karizmatskih vođa – imaš Milanovića, pa ako doista vjeruješ da on sam može riješiti dva glavna društvena problema – a po općoj ocjeni (86% odnosno 70% posto birača) to su nezaposlenost i gospodarstvo – možeš mirno za nj glasati, iako o tim specifičnim područjima on nema pojma, a sve one koji su te poslove za nj vodili, odstranio je, politički likvidirao, kao i sve koji pokazuju bilo kakvu ambiciju, upućenost ili znake inteligencije… Kad govori o gospodarstvu, okružen je ministrom Grčićem, koji izgleda kao da ništa ne zna, te ministrom Lalovcem koji odaje dojam da laže čim zine, dok njihov šef posve vidljivo i neskriveno – ne haje. Jedan se pokrio po ušima, drugi ne vidi, a treći ništa ne kaže i kad govori…
Prema anketama, točno dvije trećine birača misle da zemlja ide u sunovrat, četvrtina da je sve u redu, a deset posto kaže da nemaju pojma što da misle. To anketno pitanje, dakle, izgleda kao kontrolno u testu inteligencije – jer istodobno svi u prosjeku daju dvojku ocjenjujući rad vlade, a čak i birači SDP-a ne odvažuju se na više od trojke. Znači li to da je biračko tijelo posve izgubilo povjerenje u političku klasu i sve političke institucije? Jer i Sabor u kojem, doduše, SDP ima većinu i upravlja, nije zavrijedio nego bolju dvojku. Ne znači – birači pokazuju nevjerojatno visok stupanj povjerenja u Predsjednicu Republike, a ta podrška komforno je raspoređena u svim regionalnim i dobnim skupina pa čak i među biračima obje stranačke i svjetonazorne opcije! Ukupno čak šezdeset posto birača podržava njen pristup, smjer i nastojanja. Svi hadezeovci (92%) i – senzacionalno! – oko 66% ”orahovaca” te 39% birača SDP-a! Podjednako muškarci i žene, a s obzirom na dob oscilacija je manja od pet posto – od 58% kod mlađih od trideset godina do 62% kod starijih od šezdeset. Identično je na selu i u gradu (59%), izjednačeno u Zagrebu i u Lici (60 prema 63%), nešto manje u Istri i Primorju (45%), a nevjerojatnih 71% u Dalmaciji! Znatnija je razlika jedino kod onih s fakultetom – samo ih 41 posto druka za Kolindu, ali u hrvatskom biračkom korpusu nema jako mnogo visokobrazovanih – samo oko deset posto.
Iz ovoga je potpuno jasno kakvog lidera žele birači, te koju opciju odabiru, i to se zakonomjerno reflektiralo i u biračkoj podršci političkih stranaka.
U posljednjih dvanaest mjeseci rejting HDZ-a narastao je sa 26% na 32%, a SDP je skočio sa 17,5 na 23%. Orah je ljosnuo ispod praga, a i Živi zid, pa je teren na nacionalnoj sceni, potpuno raščišćen. HNS ne pokazuje znake života (1,9%), kao ni Laburisti – to su zombiji za Zo-koaliciju koja će s jednom zaboravljenom penzionerskom parastrankom nastupiti u izbornoj Noći živih mrtvaca.
Situacija se malo komplicira kad se uzme u obzir regionalna raspodjela glasova. U 8. izbornoj jedinici (Rijeka-Istra) ne treba sa sigurnošću očekivati pobjedu SDP-a. IDS će odnijeti svoja tri mjesta, Linić na Josipovićevoj listi možda jedno, a i Mirela bi tu mogla skorirati, pa čak i Živi zid, što znači da će, skupi li HDZ barem tri kao posljednji put, ili čak četiri, SDP imati manje od sedam i neće ništa polučiti iz obračuna po d’Hondtovoj metodi.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj Ratko Čačić je pocijepao narodnjake na reformiste i oportuniste koji su ostali s Vesnom Pusić, jer nisu uspjeli postići dogovor s Karamarkom. On nikome ne obećava ministarske fotelje. Tko na njih računa čak i od njegovih, mogao bi se još iznenaditi… Ako Ratko uzme dva mjesta, a HDZ poboljša rezultat s prethodnih izbora i umjesto tri osvoji pet mjesta, jer je sad u koaliciji s malim strankama koje su skupa bile dobile glasove za jedno mjesto na pošlim izborima, opet će SDP ostati bez preferencijske kvote…
Izbore u Zagrebu nije moguće predvidjeti statistički i analitički, jer tu igra prije svega personalni i psihološki motiv, te političke procjene izbornih protagonista. Po istraživanjima raspoloženja biračkog tijela, HDZ se izjednačio s SDP-om, što znači da će presudna biti Bandićeva odluka da izađe ili ne izađe u Prvoj izbornoj jedinici. Mogao bi on i u Četvrtoj (dubravsko-sevsetsko-prigorskoj), ali kakav je, sigurno će ga povući ambicija da se sukobi izravno s Milanovićem i donese mu poraz. I on mu se želi napiti krvi, jer je odležao u zatvoru po optužbi koja je pala, usprkos naporima nekompetentnog policijskog USKOK-a koji kontrolira ministar policije Ranko Ostojić – jedini čovjek u vrhu stranke i aparata vlasti koji je Milanoviću ostao bespogovorno odan budući da mrzi stranačke reprezentante koji su ga na posljednjoj konvenciji tajnim glasanjem eliminirala iz Predsjedništva.
Najveći je uteg esdepeovskom nastupu u Prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici to što će listu nositi sam Milanović. On stoji kod birača puno gore od stranke i oduzet će joj glasove, a to će još pogoršati svima antipatična Vesna Pusić. Bernardić koji vodi gradsku organizaciju, neće se ubiti da im pomaže – tko zna na koje će ga mjesto Zoki relegirati? Prvo mora sigurnim mjestima namiriti svoje pulene koji će listu koju sastavi izglasati na Predsjedništvu. I ukrcati one koji će poslije poraza voditi presudnu bitku za njegovo održanje u stranci upravo protiv Bernardića i Ostojića. Drugim riječima – Berniju se smiješi peto mjesto. I onda, morat će se pomučiti da uopće uđe u Sabor… Karamarko ide, naravno, u devetu, zadarsku, jedinicu da ondje maksimira rezultat, nije lud da se troši u sukobu koji mu ne bi donio ni jedan mandat koji HDZ u Zagrebu ne bi i inače osvojio. I grupacija Josipović-Čačić mogla bi u glavnom gradu nešto uzeti, pa i Mirela – sad je ovo smiona procjena, sigurno se zalijećem, ali čini mi se da bi ova epizoda za SDP mogla završiti fatalno. Izgube li naime (relativno) i Zagreb i Rijeku, Zoki – leti, na ogromnoj raketi, s pečatom u obliku konjske potkove na turu, i neće ga spasiti ni Statut, ni razni bezveznjaci lake kategorije kojima se okružio da očuva vlast u Partiji. Jer i ti ga ljudi, u stvari, kane izdati jer snuju da ga zamijene – i Bauk, i Maras, a sa samim Sauchom, Mondekarom i još nekim takvim anonimnim likovima koje hrvatska politička javnost neće imati prilike podrobnije upoznati, neće daleko stići…
Osim ove tri teške izborne jedinice u kojima će se voditi teške bitke, ima samo još jedna neizvjesna – osječka, četvrta. Ondje treba zgaziti Glavaša. To neće biti lako, ali HDZ ima specijaliste za taj teren i za takve operacije – štoviše, cijeli njihov politički gremij, političko tajništvo, ljudi koji sjede kod Predsjednice i drugi operativci, naučili su politički zanat hrvanjem u slavonskom blatu. Ima li osječki Geronimo šanse protiv bivšeg ministra policije koji ga je već otpremio na desetogodišnju robiju? No, ako opet završi u zatvoru, bit će to zbog kriminala, a ne zbog ratnih zločina. Uzme li se kao orijentir biračkog raspoloženja popularnost Predsjednice u Slavoniji (60%), odnosno podrška koju ondje uživa Vlada (27%), čini se uvjerljivom prognoza da će u 4. osječkoj i 5. slavonskobrodskoj, HDZ pobijediti, kao i u gotovo svim ostalim izbornim okruzima.
Apsolutna pobjeda u sedam i relativna u jednoj ili dvije izborne jedinice donijele bi HDZ-u golemu obračunsku prednost, a ne treba zaboraviti da su u svim ovim rezultatima izostavljeni ”neopredijeljeni” koji se, pokazuje iskustvo, podjele u skladu s relativnim odnosom komitiranih glasova. To znači da s neporedijeljenima HDZ sam dobiva 35%, s koalicijom još nekoliko postataka, a to se, pretvoreno u mandate, s d’Hontom – približava polovici saborskih mandata (tri su sigurna u dijaspori). Realno, moglo bi im ipak nedostajati ruku, ali tu je Čačićeva ekipa, koja se i okupila ne da bi ostala u opoziciji, nego da bi participirala u vlasti. Laganim prijelazom iz ”čiste” Narodne Pusićkine stranke u Ratkove ”reformirane” narodnjake, evo ih u vladajućoj koaliciji, a pokažite mi čestitog kramara koji bi radije izabrao ugled neuglednog opozicijskog djelovanja… No, to je obračun na temelju sadašnjih, statičnih vrijednosti, a HDZ-u zadnja dva mjeseca raste podrška po jedan posto svaka dva tjedna, dok SDP stagnira, pa je u istom razdoblju izgubio jedan posto. Trendovski, HDZ stigne nagurati, dakle, 35% plus koalicijski potencijal, prema recimo 22% za SDP, kojemu možeš dodati dva-tri posto specijalnih interesa pridruženih luzera… Mislim da će se rulet i zaustaviti na tim brojkama. Što je standardni rezultat – u Hrvatskoj kad izbore dobivaš, zabilježiš između trideset i četrdeset posto, a kad gubiš, između dvadeset i trideset. A još nismo uračunali apstinenciju različitih biračkih skupina, koja neće ići u prilog vladajuće stranke. U jednu riječ za nju bit će to – katastrofa. A Milanović? Gotov je.
zurnalisti
