iščekujem promjene
priželjkujem prihvatljivo vrijeme,
s manje vreline i više hladnoće,
da izađem iz betonske utvrde stana,
krstariti vrtložnim rijekama ulica.
iščekujem preobrazbe koje će donijeti
guste kapi kiše i nasrtaji prohladnog vjetra.
i kao drvo ometano jednolikošću jare,
a koje ne žali za zavjetrinom, strpljiv sam.
rezonantno treperenje
opet mi se to dogodilo. sudbina papirnatog,
književnog lika prenijela se na mene
kao što se aktivirana vibracija zvučne vilice
prenosi na drugu u istoj frekvenciji. ja sam
pokupio promjene i izazove, s kojima se
paul iz huellebecqovog romana uništiti,
suočava – kao rezonantno treperenje.
takvo stapanje me je boljelo poput
pogleda na moju, oštrim skalpelom od
završetka priče, razrezanu nutrinu dok se
obavlja vivisekcija bez anestetičke tuposti.
osjetio sam njegovu bol, stvarniju od stvarne,
uživio u nestajanje brata svog, ritmično titrao.
i pokušavao pronaći, psihološki antidot
za otrov tjeskobe i očaj zbog umiranja,
oslanjanjem na korisno i mindfulness,
i na kretanje – trčanje na mjestu.
neistina na kraju
obavještava me da je umro naš poznanik,
dodajući da jedan detalj na osmrtnici
ne odgovara istini o pokojniku.
možda je važnu činjenicu preinačila
njegova nedosljedna obitelj, nagađam.
ja znam da o meni te važne stvari
neće određivati žena, djeca, unučad;
neka oni određuju sebi, a ja ću sebi, odlučan je.
spominjem mu alaina delona koji je htio
da pored njega budu sahranjeni njegovi psi,
jer, tvrdio je, kako su oni jedini koji su ga
voljeli bezuvjetno, uvijek su bili uz njega,
ne tražeći ništa zauzvrat. ali, djeca neće
ispuniti posljednu želju ogorčenog oca.
čak kada sve na umoru predvidiš i dogovoriš,
ne podrazumijeva se da će se obećano ispuniti.
teško je životima drugih upravljati iz groba.
ja, dječak, sunce
u pretoploj, zagušljivoj sobi
dječak u meni sjeća se
davnih ljeta i školskih praznika,
sjeća se svojih priželjkivanja
da sunce grije vječno,
s hladnim stankama od kratkih kiša.
sjeća se putovanja vlakom jž preko une,
u trogir, na mirisno, modro more,
među bijele stijene, agave,
borove, rogače, periske i alge.
u pretoploj, zagušljivoj sobi
jedan osamljenik predbacuje suncu
okrutnu upornost, spušta žaluzine
uključuje ventilator; u sebi se
sjeća dječaka kako se sjeća.
____________________
