Ministar hrvatskih branitelja Tomislav Medved više je pripadnik veteranskih udruga nego što je ministar i on ministarsku funkciju doživljava sindikalistički. To znači da se on kao ministar bori za interes veterana kao da je njihov cehovski ili sindikalni vođa


Nakon tobožnje »tehničke« greške u programu za sljedeći četvrtak, odgovorni na Hrvatskoj televiziji ipak su u večernji program vratili film Rajka Grlića »Ustav Republike Hrvatske«. Vidjet ćemo što će još do četvrtka biti, ali valjda će i taj film, snimljen u koprodukciji HRT-a, HRT ipak prikazati kao što je prošlog četvrtka u kasnom noćnom terminu prikazao »Ministarstvo ljubavi«.

Vlada RH je u subotu na upit jedne televizije demantirala da je njezin ministar branitelja Tomislav Medved dopisom zatražio od odgovornih na HRT-u da ne emitiraju film »Ministarstvo ljubavi«. No, Medved nijednom mediju, a mnogi su ga to pitali, nije demantirao da je poslao takvo pismo otvorenog političkog pritiska na uredništvo HRT-a, a nije želio, valjda nije niti mogao, demantirati mnoge predstavnike braniteljskih udruga koji tvrde da im je na zajedničkom sastanku Medved pročitao pismo u kojem traži zabranu prikazivanja filma i da im je rekao da to pismo šalje uredništvu HRT-a.

Nevjerojatno je da u jednoj zemlji EU-a u kojoj vlada tobožnja demokracija, liberalna, a kakva druga (?), ministar u bilo kojem obliku, usmeno ili pismom, traži od javne televizije zabranu filma. Slične zabrane u Hrvatskoj nisu se događale od Tuđmanovog vremena.

Naravno da je tu riječ i o protuustavnom i protuzakonitom činu jer prema Zakonu o HRT-u, HRT je samostalan, a ta se samostalnost ostvaruje »kroz programsku i uredničku samostalnost, a naročito u planiranju i proizvodnji programa te utvrđivanju programske sheme«.

Sada kad je ta prilično gledljiva, ali prilično benigna filmska komedija emitirana na javnoj televiziji, udruga udovica hrvatskih branitelja najavljuje i kaznene prijave.

»Moja je poruka udovicama hrvatskih branitelja da su se njihovi muževi borili za slobodnu Hrvatsku, ne samo od okupatora, nego i slobodu misli. To je pravo umjetnika, to je naš pokazatelj koliko volimo ovu zemlju da je napravimo boljom«, poručio je udovicama branitelja režiser Dalibor Matanić.

Zastrašujuće je u kakvu duhovnu regresiju ide ovo hrvatsko društvo. Veteranske udruge kao da polako aspiriraju da budu nekakvi hrvatski ajatolasi koji imaju vrhovnu vlast, neformalno pozicioniranu iznad Vlade RH i Sabora. Naravno, zajedno sa svojim ministrom branitelja Tomislavom Medvedom.

Njega ionako nije zaista izabrao Andrej Plenković, nego pripadnici nekih veteranskih udruga. To je bilo još u vladi Tihomira Oreškovića, a Plenković je onda preuzeo Oreškovićevog ministra. Pod velikim šatorom koji je tada još uvijek bio rasklopljen pred zgradom Ministarstva branitelja predstavljali su se kandidati, a konačni njihov odabir, poslije iznuđene ostavke kompromitiranog Mije Crnoje, bio je Medved koji je s njima pod šatorom bio i proveo dobar dio vremena u neartikuliranom prosvjedu.

Ministar hrvatskih branitelja Tomislav Medved više je pripadnik veteranskih udruga nego što je ministar i on ministarsku funkciju doživljava sindikalistički. To znači da se on kao ministar bori za interes veterana kao da je njihov cehovski ili sindikalni vođa. A to ne smije biti (glavna) uloga ministra u vladi. Bilo bi to isto tako kao kad bi ministar zdravstva zastupao isključivo liječničku stranu, jer i sam je liječnik. Ili kad bi ministrica obrazovanja i znanosti ograničila svoje ministarsko djelovanje samo na to da zastupa interese učitelja, nastavnika, profesora i znanstvenika, jer je i ona profesorica i znanstvenica. Ministarski rad bi trebao biti rad za javno dobro, a ne samo za nečije, pogotovo društveno neprihvatljive, ili čak opasne partikularne interese.

I kad se govori o teško shvatljivim porivima udruga i ministra da cenzuriraju i zabranjuju i kad je riječ o usko sindikalističkom ministrovom djelovanju – tako se jasno očituje vapijuća potreba za obrazovanjem. Općom naobrazbom najprije, ali onda i poukom o demokraciji u slobodnom i slobodarskom društvu i o građanskom odgoju. To bi sigurno pomoglo da se ovakve gluposti ne događaju.

Pogotovo zato što je jedno Hrvatska prema slovu Ustava RH - a to bi značilo skoro idealna demokratska zemlja, a potpuno različita zemlja je realna Hrvatska u kojoj živimo.

Zato se nadamo da će do četvrtka potrajati najava-obećanje HRT-ovog uredništva o prikazivanju filma koji se baš zove »Ustav Republike Hrvatske«, a koji je umjetničko remek-djelo, s izrazitom humanističkom porukom.

novilist