Ostala je sama.
Udovica.
U velikoj čistoj kući.
Htjela je psa.
Dobila je psa
sa kućicom.
Godinu dana živjela sa njim.
Sretna.
Pričala svima
kako joj je
promjenio život.
Na bolje.
Pričala sa njim.
Malim crnim mješancem.
Askijem.
Zapišavao joj cvijeće i kuću.
Njenu čistoću izvanjsku.
Dala ga uspavati.
Prljava iznutra.
***
Mama joj voli cvijeće,
i umire od raka.
Nema snage sama ga posaditi.
Sjedi na terasi,
po prvi put,
bez cvijeća.
Ona voli svoju mamu,
najviše na svijetu.
Ali nema vremena posaditi cvijeće.
Kojeg mama voli,
zadnjeg ljeta na Zemlji.
***
Vodim kadrovsku.
Imam auto i stan.
Ljetujem na moru.
Jedem po restoranima.
Kupujem sve i svašta,
svojim voljenim.
Bez posla. Bez novaca.
Bez nade.
Bez zdravlja.
I on mi kaže,
da mi ne da 200 eura,
koje mi je sestra namijenila.
U lice.
Bez duše.
Krščanin.
***
Gospa svijetli.
Čudo božje kažu jedni.
Prebojana kažu drugi.
Svađaju se prvi i drugi.
Od toliko čuda,
niti jedno više
ne vidimo,
ne čujemo,
ne osjetimo.
Čudo kako od cvijeta nastane jabuka.
Čudo kako miriše ruža.
Čudo kako je slatko grožđe.
Čudo kako pocrnimo na suncu.
Čudo mira kada smo zagrljeni
i voljeni.
Čudo kako pčela stvara med.
Čudo kako raste kosa
i nokti.
Čudo života.
Kada sam u ljubavi
i miru
sa samim sobom
doživljavam
1000 čuda svakodnevno.
Ja sam čudo božje.
***
Miris ručka,
me osvaja.
Šarenilo boja,
na tanjuru.
Bogatstvo okusa
na jeziku.
Slano i slatko.
Gorko i ljuto.
Kiselo.
I trpko.
Povrće i voće.
Žitarice.
Med i mlijeko.
Jaja i meso.
Vegeterijanci, vegani,
mesojedi, svejedi.
I sirovojedi.
Tko je u pravu?
Što je čovjeku hrana?
