Na Javni poziv pjesncima i piscima kratkih priča, na naš poticaj, javila se Ivana Seletković. Rođena u Slavonskom Brodu, studirala bibliotekarstvo, komparativnu književnost i sociologiju. Piše kolumne, eseje, poeziju...Objavila tri knjige: Društvena fenomenologija opere, Dlanovi znojni od čekanja, Vjerovanje u znanje.
***
Ne reci
Kad nemaš što reći
Bolje je šutjeti
I tišinom kovati misao pravde
Ne osvećuj se neprijatelju
Dok te bole prsti od stezanja užeta
Kojim se penješ do oblaka
On će te dovesti ondje gdje je zrak čist
I dok se toplo sunce uvlači u vjeđe
Zaboravit ćeš što je jučer bilo
Ali ako kopaš jamu
Uzalud glumiš nevinašce
Dok pak šutiš
I penjući se zaboravljaš
Obnavljaš ideju nade
Po kojoj oprost
Postaje hrana hrabrih
Cvrčka zaborave
Ali se ipak našao u pjesmi
Ljubav prođe samo do tada
Dok ne naiđe prolaznik
Koji pružajući desnicu
Povlači cijelo tijelo sebi
Od kojeg napravi arhiv
Sitnih zadovoljstava
Vezanih višestrukim vezama
Povjerenja
I fizionomijom
Trajanja
***
Vidim
Jedna suza znači pokop tijela
U vjetru nisu šaputanja
Niti je u moru povezanost sa svijetom
Prva suza je odricanje
Druga samosažaljenje
Treća smrt
Rekoh već
Odreći se života nije teško
Jer vjetar zadaje brze šamare straha
Nevrijeme se bliži i uskoro će nestati plan za zimnicu u hipu
Dok budeš putovao na odmor
More će biti sinonim za pobjedu nad sobom
Ne znaš plivati
A tvoje tijelo upijajući sol
Dok gaziš po pijesku
U crvenilu žarkoga sunca
Prepoznaje pobjedu nad strahom
Ali samo nakratko
Vraćajući se kući
Uočavaš kako si ostario
I odmor
Nije kratko opuštanje
Već priprema za odvajanje
Od dokolice
U kojoj grebeš po unutrašnjosti
Grebući i dolazeći do želje
Čiste poput čaše vode
Vidiš kako si pronašao
Iste arheološke ostatke
Postanka
Od kojih si sagradio kuću u kojoj se skrivaš
Nevrijeme je pokupilo uzdahe
I od njih oformilo novu vjeroispovijest
Vjetra
I svetu knjigu suza
Moru su oslabjeli valovi
Ubrzo ti neće biti važno što si pokušao zaustaviti
Kulminaciju nade
Vožnja traje prekratko
I kava usput
Samo je droga kojom produžavaš euforiju zajedništva
Za tjedan dana
Prljavština ruku
Neće se dati oprati
Pokop je spreman
Od toliko tebe
Koliko daješ
U epruveti
Za eksperimente
Likovanja
***
Uskrsla je
Diže se
Pa ustvari zastane u razvoju
Lišće je veselo ako ti život nije gorak
U svemu pronalaziš drugu priču
Ako ti je darovao vrijeme
I ono vrijeme koje je usporedno izvanjsko
Postaje nalik tvome
Nož postaje alatka za spravljanje sendviča
Nitko ni ne pomišlja o masovnim ubojicama
Lakim korakom dok prelaziš cestu
Spaziš prosjaka
Dok mu daruješ sitniš koji ti ionako ne treba
Razmišljaš o dobroti svijeta kojemu ideš ususret
Danas je netko ubio starce
Sutra će tebi postaviti zamku
Ne zato jer si loš
Nego zato jer u tvome svijetu
Nesreća postoji samo kad te dodirne ruka smrti
Bolešću liječiš davne ideale heroja
Oni koji te trebaju
Nažalost šute
***
Sterilno pisanje
Uzduž i poprijeko
Rečenice savršene
I svi interpunkcijski znakovi na mjestu
Ne prelama se misao
Sve je čisto i jasno
Nitko poslije nema pitanja
"Patuljasti" ljudi znaju
Da "velikima" treba prostora
Kako bi ostvarili dobar posao
Jasnim retcima
Jasnoća je zdravlje uma
Manje pitanja
Više teorije
Strijela se zabija u centar
Tek tada nastupa slavlje
Isključivosti
Stupica je spremna
Onima koji poznaju strah?
Ili samo postavljaju previše pitanja?
***
Nema tko da piše
Spremačici koja čeka u hodniku škole da svi odu i dođe njezinih pet minuta
Niti policajcu koji je na mjestu zločina
A ni prodavačici na kasi koja jedva čeka kraj smjene
Nema tko da piše
Radniku na skeli
Umornom od posla na žarkom suncu
Ni striptizeti u nekom mjestu na kraju svijeta
Nema tko da piše
Agentu nekretninama koji zbraja novce u glavi a od njih nema gotovo ništa
Ni pjevačici na bini u nekom tamo selu
Nema tko da piše drvosječi
U šumi divovskog drveća i rojeva komaraca
Niti slikaru s platnom na rijeci
Nema tko da piše
Vojniku na bojištu u Ukrajini
I drugdje a tako je puno bojišta na svijetu
Nema nikog da piše
Već dugo
Ni majci njegovoj ni ocu
Ni sestri ni bratu
Nema nikog
Baš nikog da piše pjesniku
Da piše tebi
Da piše meni
Nema nikog
Baš nikog...
Tko bi pisao...
Nema...
Baš nema
Nikog
