Jučer se nije dogodilo ono što je trebalo, da premijer uzvrati jasnom porukom i odgovori na ultimatum dijela veterana u Savudrijskoj vali. Bez takve poruke Plenković sam sebi mora postaviti pitanje – je li Tromblon predsjednik hrvatske Vlade ili sam to ipak ja?
Moguće je najavu dolaska 100 brodica s veteranima u Savudrijsku valu promatrati i kao svojevrsni politički spin dogovoren u HDZ-u. Cilj bi bio da se Slovencima pošalje poruka o tome da i u Hrvatskoj itekako ima ozbiljnih prijetnji incidentima prema kojima su postupci slovenske policije tek blaga provokacija. Ukoliko se zna bliža i dalja povijest manipuliranja branitelja od strane HDZ-a, to ne bi bilo nikakvo iznenađenje. Ali ta teza svejedno ne mijenja na stvari da je ultimatum Petra Janjića Tromblona otvoreni udar na ustavnopravni i demokratski poredak u RH. Na državu u njezinoj suštini.
Premijer Andrej Plenković se može nekome sviđati ili ne sviđati, ali je on legalno izabran od strane građana ove zemlje i nitko mu ne smije upućivati otvorene ultimatume o tome kako treba voditi zemlju, još ga manje itko smije tjerati da riskira otvoreni sukob sa susjednom državom. To je ucjena. Druga je stvar što Plenković nema kičmu, nema hrabrosti ni odlučnosti nazvati stvari pravim imenom, već saginje glavu pred samozvanim vladarima Hrvatske, koji misle da imaju legitimno pravo uvoditi i provoditi red, uzeti sebi u ruke ovlasti koje ima samo policija ili vojska, pa taman zbog toga izbio i rat sa Slovenijom.
Pravi problem leži u činjenici da Andrej Plenković ne može vladati Hrvatskom ako doista ne vlada HDZ-om, a HDZ-om ne može vladati jer nema hrabrosti istinski reformirati stranku. Zato će on otvoreno ili barem prešutno podržati ustaštvo i nacionalizam i u najmanju ruku tolerirati radikalno desničarenje svake vrste, a pogotovo sve što dolazi iz braniteljske populacije, koju je HDZ i sada nagradio značajnim povećanjem izdataka za njihova prava znajući kako je to stabilno biračko tijelo na koje se uvijek mogu osloniti. Iako se Plenkovića kao političara opisuje kao staloženog diplomata i ustrajnog promicatelja svih vrijednosti ujedinjene, moderne i civilizirane Europe, ta je slika samo privid otkako je postao predsjednik HDZ-a.
Plenkovićev način rada na najvišoj funkciji u zemlji prije svega karakterizira interes da zadrži vlast na bilo koji način. Za taj interes spreman je žrtvovati svoje osobne stavove i postulate na kojima je izgradio političku i diplomatsku karijeru. Pragmatizam i kalkulantstvo su dio njegova »državničkog« modusa. Zato više-manje uspješno izbjegava donositi bilo kakve radikalne odluke kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima, počev od odnosa prema Drugom svjetskom ratu, Jasenovcu, kurikularnoj reformi ili Istanbulskoj konvenciji, koja je usput rečeno europska civilizacijska stečevina za koju bi se Plenković zalagao kao europarlamentarac, ali je kao premijer nema snage ratificirati.
Rezultat je anemična politika. Jučer se nije dogodilo ono što je trebalo, a to je da premijer uzvrati jasnom porukom i odgovori na ultimatum dijela veterana. Ako ne odustanete u iduća 72 sata od svoje nakane uvođenja reda u Savudrijskoj vali, hrvatska policija će postupiti u skladu sa svojim ovlastima. Bez takve poruke Plenković sam sebi mora postaviti pitanje – je li Tromblon predsjednik hrvatske Vlade ili sam to ipak ja? A onda bi mogao i porazmisliti podržava li ga uopće ministar branitelja Tomo Medved ili vodi neku svoju politiku.
Predsjednik HDZ-a od jučer ima sve manje manevarskog prostora za anemično svijanje kičme. Inače bi ga veteranski tromblon mogao i pogoditi. Ako ne on, mogao bi ga udariti i Darko Milinović, koji je otvoreno ustao i poručio premijeru kako će on i nitko drugi kadrovirati u Ličko-senjskoj županiji. A ako može Tromblon i Milinović, možda može glavu dignuti i Karamarko, koliko god bio omražen i nepopularan. Rat je eskalirao u HDZ-u. Plenković je meta. Poznavajući njegov način vladanja vjerojatno će neugodna pitanja u javnosti ignorirati dok god bude mogao. I pažljivo proučiti ultimatum veterana kako bi barem prividno prihvatio neke njihove prijedloge. Kad već ne može uskočiti u barku i krenuti na pučinu predvođen Tromblonom.
Bilo bi to ipak previše. A moglo bi biti i opasno. Lakše je s Markova trga pomirljivo docirati o kompromisu i izbjegavanju incidenata, a istovremeno ne činiti ništa da se problem granice sa Slovenijom doista riješi. Pa makar se i izgubilo tih nekoliko stotina metara mora. Ne bi to bilo dobro za HDZ. Niti bi se Plenković usudio ponijeti tako težak politički teret. A ta ga djela na kraju obilježavaju kao političara malog dometa i kapaciteta. Uostalom kako očekivati od Plenkovića da doista počne vladati Hrvatskom kad čovjek uporno izbjegava svaku neugodnu odluku. Kad ne može vladati ni HDZ-om.
novilist
