Ratni zločinci za katedrom umjesto profesora, književnika, intelektualaca. Tko to, osim Đavla, može smisliti!? Tko to u Dariju Kordiću može prepoznati Isusa Krista? Tko to može tvrditi kako silovane žene ne mogu zatrudnjeti? Tko to može dodijeliti počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta onome čija politika se temelji na projektu lažne države koji je i doveo do Ahmića
Bog iza rešetaka. Tako nešto izgovoriti čak je i za agnostika svetogrđe, no kada tako svoje predavanje nazove osuđeni ratni zločinac, onda je vrag uistinu odnio šalu.
To što je Dario Kordić mislio reći smještajući Boga iza rešetaka, u sva tri potencijalna značenja, a) da je Svevišnjeg netko strpao u zatvor; b) da je on sam, Dario Kordić, našavši se iza rešetaka postao Bog, nakon što je cijelog života bio batina; c) da je Gospodina upoznao tek kada je zbog ratnih zločina završio u zatvoru, bogohuljenje je samo po sebi.
Nedavno je Papa Franjo bezazleno tituliranje svog sunarodnjaka i nogometnog čarobnjaka Lionela Messija Bogom proglasio svetogrđem. Što onda može biti smještanje Boga iza rešetaka jednog ratnog zločinca, čije su ruke poljupcima blagosiljali oni hrvatski biskupi koji baš i nisu u dosluhu s aktualnim Papom, nego li đavolja rabota?
I nije ostalo samo na tome. Ispovijest čovjeka osuđenog na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, za pokolj 116 civila u selu Ahmići, među kojima i 11 djece, uključujući i tromjesečnu bebu, organizirao je don Damir Stojić u zagrebačkom Studentskom domu Stjepana Radića! Repati je u svom paklenom naumu uspio iznad vlastitih očekivanja smjestivši Boga iza rešetaka akademskoj zajednici i prepustivši studente da se obrazuju i moralno uzdižu na iskustvima jednog ratnog zločinca! Pa je li moglo bolje, pardon gore!?
Belzebubovu pobjedu nije mogla pokvariti niti ta sitna provokacija četvorice nepozvanih koji su u dvoranu upali noseći natpis »Dario Kordić – ratni zločinac«, vičući »Ti si ratni zločinac« dok je dotični govorio »o trenucima najveće patnje tijekom dugih 17 zatvorskih godina« zbog jednodnevnog masakra te o tome kako je »susreo Boga koji ga je promijenio«. Brzo su se usplahireni studenti samoorganizirali i izbacili provokatore iz dvorane te zamolili »generala« da nastavi svoju ispovijed, a na videosnimci lijepo se vidi da se narod koji ima takvu omladinu nema čega bojati.
Ničim izazvan, cijeli događaj nas je podsjetio na ono što se prije dvije godine dogodilo u Domu kulture u Beški kada su na sličan način nekakvi aktivisti Incijative za ljudska prava prekinuli javnu tribinu vičući i noseći transparente »Neka ratni zločinci zašute da se mogu čuti žrtve« da bi potom bili naglavačke izbačeni niz stepenice spašavajući žive glave uz pomoć policije. Tada se Nečastivi ukazao u tom malom mjestu u Vojvodini i upleo svoje prste u predavanje ratnog zločinca Veselina Šljivančanina koje je organizirala Srpska napredna stranka današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Ratni zločinci za katedrom umjesto profesora, književnika, intelektualaca. Tko to, osim Đavla, može smisliti!? Tko to u Dariju Kordiću može prepoznati Isusa Krista? Tko to može tvrditi kako silovane žene ne mogu zatrudnjeti? Tko to može dodijeliti počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta onome čija politika se temelji na projektu lažne države koji je i doveo do Ahmića.
Oni isti koji su zagrebačkim studentima za predavanje o moralu doveli počasnog ministranta krvavih ruku. Oni isti koji su i sami zaslužili da upoznaju Boga iza rešetaka.
novilist
