Šef HDZ-a Tomislav Karamarko nije u poziciji da učini bilo što efikasno protiv Oreškovićevih odluka, a niti kao prvi potpredsjednik Vlade može bilo što narediti ministru unutarnjih poslova Vlahi Orepiću. Može on poručiti putem Facebooka predsjedniku Vlade da „kad je u pitanju moje povjerenje u predsjednika Vlade, g. Tihomir Orešković još uvijek ima podršku HDZ-a kao najjače parlamentarne stranke. Kada je ne bude imao, on više neće biti predsjednik Vlade.“. Može poručiti to što Orešković ionako zna - a što čak i ne mora biti sasvim točno - ali Orešković isto tako dobro zna da onog trenutka kad se to dogodi, ni Karamarka više neće biti u Vladi nego će morati izazvati prijevremene izbore. A te izbore, budimo objektivni, HDZ s Karamarkom na čelu ne može dobiti.
Naravno, za Karamarka izravne ili neizravne prijetnje su njegov način vladanja. Počevši od strahovlade u stranci. Ne samo da mu se nitko nije usudio suprotstaviti u izborima u HDZ-u nego je to čak i objektivno bilo prilično nemoguće, jer je za kandidaturu bilo potrebno čak 5.000 potpisa, s tim da oni koji bi potpisali za nekog drugog kandidata, ne bi mogli potpisati i za Karamarka. Dakle, i bez tajnog glasanja bilo bi jasno da su protiv njega. A to bi u ovakvom autoritarnom i diktatorskom HDZ-u bilo političko samoubojstvo.
Crkva je poslije predsjedničkih i parlamentarnih izbora dobila u potpunosti 'svoju' vlast i sada oni krajnje konzervativni i izrazito nacionalistički opredijeljeni biskupi, kao što su kardinal Josip Bozanić ili nadbiskup Marin Barišić, smatraju da je stiglo vrijeme da svima dijele lekcije.
U propovijedima dvojice biskupa Kaptol je zaratio s pluralizmom, slobodom izražavanja, slobodom vjeroispovijesti, riječju, s postulatima europske demokratske kulture. Bozanićeve riječi o Zlu koje je zavladalo medijima i Barišićevo zloguko upozorenje roditeljima koji ne krste svoju djecu, duhovna su potpora svjetovnom Karamarkovom i Hasanbegovićevom pokušaju totalitarizacije društvene klime i kulture. Pa čak i unatoč tome što Hasanbegovićev Bog nije „naš Bog“, Bozanićev i Barišićev - ako bismo slijedili zatucani tok misli i onaj isključiv zaključak Marijane Petir, poslije užasnog napada u Bruxellesu, da nas napadi neće zaplašiti jer je „naš Bog pobijedio smrt“. A „njihov“ Bog smrt nije pobijedio!? Pa koga onda čekaju rajske djevice?
Bozanić i Barišić bi zapravo htjeli da svi u Hrvatskoj prihvate njihov svjetonazor, da svi budemo u njihovom stadu. Oni koji to ne učine su u vlasti Zla, i čeka ih hladnoća grobnog kamena.
Zlo želi zavladati medijskim svijetom. "Ondje gdje kršćani ne prolijevaju krv prečesto se razapinju vrjednote koje su niknule iz Kristova križa. Zato se agresivno, pod valutom slobode izražavanja, javno prokazuje svjedoke koji ne kriju svoje kršćansko uvjerenje u politici, kulturi i znanosti“ i „svi su oni svjedoci koji ometaju plan Zloga, i zato nekome smetaju.", govori Bozanić.
No, zapravo je još više diskriminatorski dio iz propovijedi Marina Barišića. On je među ostalim rekao da „uskratiti svome djetetu krštenje i odgoj u bogatstvu vjere, značilo bi ostaviti dijete bez hrane i odjeće, bez zraka i materinskoga jezika, značilo bi prepustiti svoje čedo na milost i nemilost hladnoj logici grobnoga kamena".
I to su prijetnje. Jer, Zlu prijeti ekskomunikacija, a neznaboštvu i zemaljsko i onostrano ništavilo.
I HDZ i Kaptol bi da svi mislimo isto i da im ne pravimo probleme dok oni dijele caru carevo a Bogu božje.
novilist
Naravno, za Karamarka izravne ili neizravne prijetnje su njegov način vladanja. Počevši od strahovlade u stranci. Ne samo da mu se nitko nije usudio suprotstaviti u izborima u HDZ-u nego je to čak i objektivno bilo prilično nemoguće, jer je za kandidaturu bilo potrebno čak 5.000 potpisa, s tim da oni koji bi potpisali za nekog drugog kandidata, ne bi mogli potpisati i za Karamarka. Dakle, i bez tajnog glasanja bilo bi jasno da su protiv njega. A to bi u ovakvom autoritarnom i diktatorskom HDZ-u bilo političko samoubojstvo.
Crkva je poslije predsjedničkih i parlamentarnih izbora dobila u potpunosti 'svoju' vlast i sada oni krajnje konzervativni i izrazito nacionalistički opredijeljeni biskupi, kao što su kardinal Josip Bozanić ili nadbiskup Marin Barišić, smatraju da je stiglo vrijeme da svima dijele lekcije.
U propovijedima dvojice biskupa Kaptol je zaratio s pluralizmom, slobodom izražavanja, slobodom vjeroispovijesti, riječju, s postulatima europske demokratske kulture. Bozanićeve riječi o Zlu koje je zavladalo medijima i Barišićevo zloguko upozorenje roditeljima koji ne krste svoju djecu, duhovna su potpora svjetovnom Karamarkovom i Hasanbegovićevom pokušaju totalitarizacije društvene klime i kulture. Pa čak i unatoč tome što Hasanbegovićev Bog nije „naš Bog“, Bozanićev i Barišićev - ako bismo slijedili zatucani tok misli i onaj isključiv zaključak Marijane Petir, poslije užasnog napada u Bruxellesu, da nas napadi neće zaplašiti jer je „naš Bog pobijedio smrt“. A „njihov“ Bog smrt nije pobijedio!? Pa koga onda čekaju rajske djevice?
Bozanić i Barišić bi zapravo htjeli da svi u Hrvatskoj prihvate njihov svjetonazor, da svi budemo u njihovom stadu. Oni koji to ne učine su u vlasti Zla, i čeka ih hladnoća grobnog kamena.
Zlo želi zavladati medijskim svijetom. "Ondje gdje kršćani ne prolijevaju krv prečesto se razapinju vrjednote koje su niknule iz Kristova križa. Zato se agresivno, pod valutom slobode izražavanja, javno prokazuje svjedoke koji ne kriju svoje kršćansko uvjerenje u politici, kulturi i znanosti“ i „svi su oni svjedoci koji ometaju plan Zloga, i zato nekome smetaju.", govori Bozanić.
No, zapravo je još više diskriminatorski dio iz propovijedi Marina Barišića. On je među ostalim rekao da „uskratiti svome djetetu krštenje i odgoj u bogatstvu vjere, značilo bi ostaviti dijete bez hrane i odjeće, bez zraka i materinskoga jezika, značilo bi prepustiti svoje čedo na milost i nemilost hladnoj logici grobnoga kamena".
I to su prijetnje. Jer, Zlu prijeti ekskomunikacija, a neznaboštvu i zemaljsko i onostrano ništavilo.
I HDZ i Kaptol bi da svi mislimo isto i da im ne pravimo probleme dok oni dijele caru carevo a Bogu božje.
novilist
