Neodlučni stražari dopuštaju nam pokatkad
poglede preko visokih ograda parkova institucija
na opasni besmisao pokreta i odluka
osornih predstavnika poretka.
Ti odabrani ograđeni nitkovi neprestano kipe
od umišljenosti i bezumne marljivosti
za loše svih nas. Dio smo asimetrije.
Gledatelji demokrati požele biti izabrani u park
i pridružiti se malograđanima u parodiji smisla,
dospjeti na veće visine, opiti se vlastitim značajem,
jer, napisao je Flaubert,
san je demokracije da uzdigne proletarijat
na stupanj gluposti na kojem se već
nalazi buržoazija.
A obrazovani primjerci radikala sanjaju
o prečacima povijesti, o rušenju ograda,
o spojenim posudama parkova i ulica. O simetriji.
