I DOK je nacija pustila mašti na volju gdje je nestala Seve i pokušavala odgonetnuti smisao montipajtonovske porezne reforme Todorićevog klona po kojoj siromašniji imaju manje, a bogatiji još više, u javnosti je skoro nezapaženo protekla 17-ta obljetnica smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Stekao sam dojam da narod više zanima izgled nove etikete božićnog piva i najavljeni popusti u trgovačkim lancima nego li sadržaj udvorničkih prisjećanja saborskih češiguzaca o "tvorcu hrvatske države i nesporno povijesnoj ličnosti".
Jasno, kako priliči baštinicima Tuđmanovog političkog naslijeđa, potpredsjednik HDZ-a Vaso Brkić poetski se domoljubno zanio i Tuđmana usporedio s kamenim stupom, odnosno "svjetionikom koji nas usmjerava kako se živi, čuva i voli jedina Hrvatska", a premijer Andrej Plenković ponosno ustvrdio "kako bi Tuđman bio zadovoljan današnjom Hrvatskom".
I vjerojatno bi te izjave arhivski podveli pod kategoriju "bezvezna trućanja" kad hrvatska sadašnjost ne bi imala smisao za suptilnu ironiju, jaču od udarca Mike Tysona i duhovitiju od Željka Pervana.
Stvarno, u kom nas je to smjeru proročanski uputio Tuđman, a da bi se tako samozadovoljno smiješio s nebesa hrvatskim dostignućima?
Svjetioničarski čin prvi: Adventski vijenac
Naime, počeo je blagdanski šušur, vade se iz prašnjavih kutija uvijek zapetljane svjećice, puloveri s motivom sobova, jebeni vilenjaci i jaslice u kojima uvijek misteriozno nedostaje lik pa jednog od Tri kralja glumi He-Man. I dok šutaš tu božićnu kramu po dnevnom boravku pazeći da nepovratno ne oštetiš leđne kralješke, nekako te kao mušku ruku zapadne da uresiš adventski vijenac, vjerski simbol došašća. Grintam, ali sve cool, radije biram Božji od ženskog gnjeva.
No, dugogodišnja urednica i doajen televizijskog novinarstva Neda Ritz, primijetila je kako za razliku od mog stola, državnoj televiziji kao javnom servisu SVIH građana različitih vjerskih, političkih i građanskih svjetonazora ne priliči isticanje Adventskog vijenca u centralnom Dnevniku HRT-a.
Profesionalna kakva jest, pretpostavila je da bi 20 posto nekatolika moglo to doživjeti kao udar na njihov stil života i sustav vrijednosti, te da bilo kakvoj političkoj ili vjerskoj simbolici, ukoliko nije riječ o emisiji s prikladnim temama, nema mjesta u centralnoj informativnoj emisiji čiji je cilj profesionalno, neutralno i objektivno prenošenje vijesti.
Naime, uvriježena europska praksa većine javnih televizija (Belgija, UK, Nizozemska, Danska itd.) jest da se u centralnim informativnim emisijama ne ističu indoktrinirajući i kontroverzni simboli kao što je svojedobno to predstavljala petokraka u jednostranačkim sustavima.
Dragi Bože na nebesima, kakav pakao je nastao na zemlji zbog par grančica i jeftinih svijeća u tvoju slavu. U pravom blagdanskom i tolerantnom ozračju, eksplodirali su desničarski kolumnisti i društveni hejteri šibajući vigilantskim korbačom po svojoj partijskoj prošlosti i pjeneći se kako njima "nitko neće određivati gdje će i kako slobodno izražavati vjerske simbole hrvatske većine", "kako su prošla vremena progona Hrvata katolika" (pa tko vas ganja?! op.a.) da se "manjina mora prilagoditi većini", a "krunski argument" im je bio kako predsjednica Nadzornog odbora HRT-a Anja Šovagović Despot u spomenutom slučaju nije pronašla ništa sporno. Kadija te tuži, kadija ti sudi.
Mrtvi hladni, u ime NO HRT-a i milostivog Boga, pljunuli su na profesionalne standarde i ostatak Hrvatske koja ne misli kao Oni i ne slavi Božić poput Njih.
Tuđman kao svjetionik im je osvijetlio put.
Svjetioničarski čin drugi: Draga naša dječica
Jedan od najvažnijih razloga slavljenja Božića je čudo rođenja, drage naše dječice. Božićni dani su jedni od onih kad želimo da osjete svu dodatnu ljubav i pažnju koju smo im propustili pružiti kroz radnu godinu ganjajući bijedne pare i plaćajući nepodnošljivo visoke poreze. Jadna nadoknada, ali bar nešto.
No, k’o za vraga i tu je sve pošlo po zlu. Prvo se predsjednica Grabar Kitarović izblamirala pred hiperdomoljubnom Hrvatskom dijeleći željnoj dječici srpske čokolade, a onda joj to nije bilo dosta nego se svečano zaklela na Vinodolski zakonik i statut Hrvatske gospodarske komore da se "to više nikad neće ponoviti". Užasa li, hrvatsku nejač hraniti agresorskom čokoladom.
U svom tom šoku, na žalost, zaboravila je na još grozniju činjenicu; hrvatska država uopće ne hrani i ne brine o hrvatskoj djeci koja bi "ubila" za srpsku čokoladicu. U vrtićima koji dijele skromne dnevne užine, četvrtini djece biti će to jedini obrok tijekom dana, a i oni su najčešće financirani iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Kad krenu u školu s preskupim pokazima, svugdje osim u Zagrebu i ponekoj samoprijegornoj općini, roditelji će morati sami financirati udžbenike svojih školaraca koji svake godine mijenjaju sadržaj i program kako bi buljuk državnih uhljeba, nepotrebnih recenzenata i izdavača podijelilo pozamašan financijski kolač. Zaustavit će kurikularnu reformu koja bi taj obrazovni kaos trebala dovesti u red, a zauzvrat financirati pro life organizacije koje bi pod prijetnjom Božjeg gnjeva natjerale žene da rađaju djecu koju nemaju s čim nahraniti i obući. Vlada Bijela kuga, a izvor zaraze je Markov trg. Nesretno oboljeloj djeci će uskratiti financijsku pomoć, lijekove, invalidska kolica, nužne operacije i prepustiti bešćutnoj administraciji HZZO-a. Kad se djeca prepuštena ulici, poremećenom sustavu vrijednosti koji počiva na konzumerizmu i ideji da obrazovanje nema svrhe, počnu bosti noževima, pucati po kafićima, krasti lančiće s vratova bakica i iskažu posvemašnje neznanje u odnosu na svoje europske vršnjake, kako to ljupko vele u ministarstvu obrazovanja, ne uljepšavajmo izrečeno, "hrvatski prosjek znanja im kvare retardi i Cigani".
Da nije Tuđmana kao svjetionika, garant bi bilo još gore.
Svjetioničarski čin treći: Adventski sjaj odmazde
Naravno, kakav bi to bio državni ili crkveni blagdan, da ga bolno ne zapišamo kakvim prigodnim ratnim zločinom, spomen pločom koja veliča nacistički režim ili pak obračunom s "kriptkomunistima koji mrze sve hrvatsko". Za optužnice za ratne zločine HVO-a u BiH pronicljivi analitičari ustvrdit će da se u Hrvatsku podižu "u razdoblju najvećeg nacionalnog blagdana" s ciljem političkog razdora, o čemu svakako diplomatskim putem treba izvijestiti Vatikan, Italiju i Španjolsku da im se kao braći po vjeri ne bi zalomila kakva kantonalna optužnica. Od svih (ne)mogućih dana za tako besmislen i bešćutan čin, upravo se na početku Adventskog razdoblja u Jasenovcu instalira spomen ploča HOS-a s ustaškim pozdravom "Za dom spremni" koji je kod premijera Plenkovića probudio kršćansku nelagodu zbog delikatnosti trenutka, a kako bi upotpunili smisao Adventa kao trijumfalnog simbola "pobjede Boga nad petokrakom", saborski sljubljeni zdrug Zlatan Hasanbegović i Brune Esih, u rebalans državnog proračuna predlažu dogovoreni amandman koji bi ionako mizerna sredstva za razvoj civilnog društva gotovo u cijelosti uskratio.
Tuđman kao svjetionik je napravio puni krug.
Hrvatska kakvom ju je Tuđman zamislio
Dakle, u ovom sažetom adventskom prikazu Tuđmanovog prosvjetljenja Hrvatskom, zadovoljni mogu biti samo oni koji su uživali u svjetlu Hrvatske kakvom ju je zamislio. Bez obzira bio vladar Tuđman, Sanader, Plenković ili Kitarović, njihov pogled na Hrvatsku seže jednom godišnje dokle im dopuštaju svjetla službenog protokola, kaptolskih svijeća ili reflektora državne televizije.
I nije važno maknuti adventski vijenac sa stola javne televizije zato što predstavlja vjerski simbol hrvatske katoličke većine nego jer predstavlja udvorničku, neprofesionalnu anomaliju koja prikriva dodatni jaz između povlaštenih elita s bogatih domjenaka i skromnih adventskih običaja prosječnog Hrvata.
Ukloniti ga kao simbol dominacije koja nas dodatno razdvaja jer Božić nije samo vaš na vaš način. Sklonite nam ga s očiju.
A što se tiče kvalitete Tuđmana kao svjetionika, pitajte za zadovoljstvo kapetane groblja životnih brodova nasukanih na hridi njegove politike.
Promijenite mu žarulju, ako Boga znate.
index
Jasno, kako priliči baštinicima Tuđmanovog političkog naslijeđa, potpredsjednik HDZ-a Vaso Brkić poetski se domoljubno zanio i Tuđmana usporedio s kamenim stupom, odnosno "svjetionikom koji nas usmjerava kako se živi, čuva i voli jedina Hrvatska", a premijer Andrej Plenković ponosno ustvrdio "kako bi Tuđman bio zadovoljan današnjom Hrvatskom".
I vjerojatno bi te izjave arhivski podveli pod kategoriju "bezvezna trućanja" kad hrvatska sadašnjost ne bi imala smisao za suptilnu ironiju, jaču od udarca Mike Tysona i duhovitiju od Željka Pervana.
Stvarno, u kom nas je to smjeru proročanski uputio Tuđman, a da bi se tako samozadovoljno smiješio s nebesa hrvatskim dostignućima?
Svjetioničarski čin prvi: Adventski vijenac
Naime, počeo je blagdanski šušur, vade se iz prašnjavih kutija uvijek zapetljane svjećice, puloveri s motivom sobova, jebeni vilenjaci i jaslice u kojima uvijek misteriozno nedostaje lik pa jednog od Tri kralja glumi He-Man. I dok šutaš tu božićnu kramu po dnevnom boravku pazeći da nepovratno ne oštetiš leđne kralješke, nekako te kao mušku ruku zapadne da uresiš adventski vijenac, vjerski simbol došašća. Grintam, ali sve cool, radije biram Božji od ženskog gnjeva.
No, dugogodišnja urednica i doajen televizijskog novinarstva Neda Ritz, primijetila je kako za razliku od mog stola, državnoj televiziji kao javnom servisu SVIH građana različitih vjerskih, političkih i građanskih svjetonazora ne priliči isticanje Adventskog vijenca u centralnom Dnevniku HRT-a.
Profesionalna kakva jest, pretpostavila je da bi 20 posto nekatolika moglo to doživjeti kao udar na njihov stil života i sustav vrijednosti, te da bilo kakvoj političkoj ili vjerskoj simbolici, ukoliko nije riječ o emisiji s prikladnim temama, nema mjesta u centralnoj informativnoj emisiji čiji je cilj profesionalno, neutralno i objektivno prenošenje vijesti.
Naime, uvriježena europska praksa većine javnih televizija (Belgija, UK, Nizozemska, Danska itd.) jest da se u centralnim informativnim emisijama ne ističu indoktrinirajući i kontroverzni simboli kao što je svojedobno to predstavljala petokraka u jednostranačkim sustavima.
Dragi Bože na nebesima, kakav pakao je nastao na zemlji zbog par grančica i jeftinih svijeća u tvoju slavu. U pravom blagdanskom i tolerantnom ozračju, eksplodirali su desničarski kolumnisti i društveni hejteri šibajući vigilantskim korbačom po svojoj partijskoj prošlosti i pjeneći se kako njima "nitko neće određivati gdje će i kako slobodno izražavati vjerske simbole hrvatske većine", "kako su prošla vremena progona Hrvata katolika" (pa tko vas ganja?! op.a.) da se "manjina mora prilagoditi većini", a "krunski argument" im je bio kako predsjednica Nadzornog odbora HRT-a Anja Šovagović Despot u spomenutom slučaju nije pronašla ništa sporno. Kadija te tuži, kadija ti sudi.
Mrtvi hladni, u ime NO HRT-a i milostivog Boga, pljunuli su na profesionalne standarde i ostatak Hrvatske koja ne misli kao Oni i ne slavi Božić poput Njih.
Tuđman kao svjetionik im je osvijetlio put.
Svjetioničarski čin drugi: Draga naša dječica
Jedan od najvažnijih razloga slavljenja Božića je čudo rođenja, drage naše dječice. Božićni dani su jedni od onih kad želimo da osjete svu dodatnu ljubav i pažnju koju smo im propustili pružiti kroz radnu godinu ganjajući bijedne pare i plaćajući nepodnošljivo visoke poreze. Jadna nadoknada, ali bar nešto.
No, k’o za vraga i tu je sve pošlo po zlu. Prvo se predsjednica Grabar Kitarović izblamirala pred hiperdomoljubnom Hrvatskom dijeleći željnoj dječici srpske čokolade, a onda joj to nije bilo dosta nego se svečano zaklela na Vinodolski zakonik i statut Hrvatske gospodarske komore da se "to više nikad neće ponoviti". Užasa li, hrvatsku nejač hraniti agresorskom čokoladom.
U svom tom šoku, na žalost, zaboravila je na još grozniju činjenicu; hrvatska država uopće ne hrani i ne brine o hrvatskoj djeci koja bi "ubila" za srpsku čokoladicu. U vrtićima koji dijele skromne dnevne užine, četvrtini djece biti će to jedini obrok tijekom dana, a i oni su najčešće financirani iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Kad krenu u školu s preskupim pokazima, svugdje osim u Zagrebu i ponekoj samoprijegornoj općini, roditelji će morati sami financirati udžbenike svojih školaraca koji svake godine mijenjaju sadržaj i program kako bi buljuk državnih uhljeba, nepotrebnih recenzenata i izdavača podijelilo pozamašan financijski kolač. Zaustavit će kurikularnu reformu koja bi taj obrazovni kaos trebala dovesti u red, a zauzvrat financirati pro life organizacije koje bi pod prijetnjom Božjeg gnjeva natjerale žene da rađaju djecu koju nemaju s čim nahraniti i obući. Vlada Bijela kuga, a izvor zaraze je Markov trg. Nesretno oboljeloj djeci će uskratiti financijsku pomoć, lijekove, invalidska kolica, nužne operacije i prepustiti bešćutnoj administraciji HZZO-a. Kad se djeca prepuštena ulici, poremećenom sustavu vrijednosti koji počiva na konzumerizmu i ideji da obrazovanje nema svrhe, počnu bosti noževima, pucati po kafićima, krasti lančiće s vratova bakica i iskažu posvemašnje neznanje u odnosu na svoje europske vršnjake, kako to ljupko vele u ministarstvu obrazovanja, ne uljepšavajmo izrečeno, "hrvatski prosjek znanja im kvare retardi i Cigani".
Da nije Tuđmana kao svjetionika, garant bi bilo još gore.
Svjetioničarski čin treći: Adventski sjaj odmazde
Naravno, kakav bi to bio državni ili crkveni blagdan, da ga bolno ne zapišamo kakvim prigodnim ratnim zločinom, spomen pločom koja veliča nacistički režim ili pak obračunom s "kriptkomunistima koji mrze sve hrvatsko". Za optužnice za ratne zločine HVO-a u BiH pronicljivi analitičari ustvrdit će da se u Hrvatsku podižu "u razdoblju najvećeg nacionalnog blagdana" s ciljem političkog razdora, o čemu svakako diplomatskim putem treba izvijestiti Vatikan, Italiju i Španjolsku da im se kao braći po vjeri ne bi zalomila kakva kantonalna optužnica. Od svih (ne)mogućih dana za tako besmislen i bešćutan čin, upravo se na početku Adventskog razdoblja u Jasenovcu instalira spomen ploča HOS-a s ustaškim pozdravom "Za dom spremni" koji je kod premijera Plenkovića probudio kršćansku nelagodu zbog delikatnosti trenutka, a kako bi upotpunili smisao Adventa kao trijumfalnog simbola "pobjede Boga nad petokrakom", saborski sljubljeni zdrug Zlatan Hasanbegović i Brune Esih, u rebalans državnog proračuna predlažu dogovoreni amandman koji bi ionako mizerna sredstva za razvoj civilnog društva gotovo u cijelosti uskratio.
Tuđman kao svjetionik je napravio puni krug.
Hrvatska kakvom ju je Tuđman zamislio
Dakle, u ovom sažetom adventskom prikazu Tuđmanovog prosvjetljenja Hrvatskom, zadovoljni mogu biti samo oni koji su uživali u svjetlu Hrvatske kakvom ju je zamislio. Bez obzira bio vladar Tuđman, Sanader, Plenković ili Kitarović, njihov pogled na Hrvatsku seže jednom godišnje dokle im dopuštaju svjetla službenog protokola, kaptolskih svijeća ili reflektora državne televizije.
I nije važno maknuti adventski vijenac sa stola javne televizije zato što predstavlja vjerski simbol hrvatske katoličke većine nego jer predstavlja udvorničku, neprofesionalnu anomaliju koja prikriva dodatni jaz između povlaštenih elita s bogatih domjenaka i skromnih adventskih običaja prosječnog Hrvata.
Ukloniti ga kao simbol dominacije koja nas dodatno razdvaja jer Božić nije samo vaš na vaš način. Sklonite nam ga s očiju.
A što se tiče kvalitete Tuđmana kao svjetionika, pitajte za zadovoljstvo kapetane groblja životnih brodova nasukanih na hridi njegove politike.
Promijenite mu žarulju, ako Boga znate.
index
