Iz visokih entuzijastičkih sfera skupine odanih sljedbenika znanstvene fantastike, a zbog njihove praktične potrebe da svoje spoznaje znalaca ovog kulturnog fenomena i svoju neutaživu radoznalost ljubitelja spekulativne fikcije i (izmaštane) znanosti, podijele javno – po šesti put prizemljio je/sletio je u vidokrug i na rukohvat poštovatelja, slavonskobrodski fanzin „Svemirski brod“. Izdavač: Zajednica Tehničke kulture Slavonski Brod, SF skupina "Orion".
Po svemu što je donio novi fanzin rutinski je nastavak serije prijašnjih brojeva. Najveći dio publikacije – od raspona do načina obrade tema, od vizualnog habitusa (Ilustracije: Matej Knežević) do unutarnjeg autorskog pulsiranja – ostao je nepromijenjen, bez inovacija. Faktor iznenađenja je izostao. Jedina osvježenja, novine, ali neizazivačke,  „dobroćudne“, uvrštavanje je poezije i mini-stripa. Uredništvo je pronašlo izdavačku formulu za koju vjeruje da osigurava dugovječan život ovoj amaterskoj tiskovini (što "nedovršenom" naslovnicom Željka Matuška kao da žele istaknuti), s neophodnim natruhama profesionalnih aplikacija (Lektor: Ivana Jurilj). Dakle, na sf-fanzinskoj sceni „Svemirski Brod“ zadržao je svoju dostignutu zavidnu razinu koja se, doduše, može uspoređivati i s drugim sf-fanzinima, Eridanom, na primjer.

Oni koji su se dokopali (koliki je tiraž fanzina?) šestog broja imat će što za pročitati. Najplodniji autor u fanzinu i jedan od najproduktivnijih novinskih pisaca u Hrvatskoj, Ratko Martinović, koji piše lako i intrigantno, poznat i po tome što ne izbjegava iznositi vlastite stavove o najkontroverznijim temama u hrvatskom društvu, podnio je zanimljive izvještaje s tri SF konvencije: Istrakona, Sferakona i Liburnicona. (Izvještaj s Dominkona napisali su u kolaboraciji Krešimir Grčević i Ivan Martinović). Bilo je to njegovo oduživanje prema kolegama koji su pisali o Marsonikonu. Osim toga, Martinović je napisao tri razbarušene recenzije „nedavnih SF filmova“. Dao je prikaze „Marsovca“, „Labirinta“ i „Z kao Zachariah“. I ostali marljivi suradnici prate ga u stopu. Hrvoje Gažo napravio je solidan insajderski intervju, naslovljen „Kako sam posato fan? koji je vodio s bratom Krešimirom Gažom. O četiri generacije američkih „svemiroplova, “ članak je napisao Marko Lubar. Pjesmu o svemirskim brodovima napisao je Krešimir Grčević (objavljena je i na sbperiskopu). Interesantan tekst o canne-pogonu kao budućnosti svemirskog leta, napisao je Igor Lulić. Kako se postupa (rješava i reciklira) sa svemirskim smećem, uključujući ljudske izlučevine („sporni sadržaj“?) raspitao se autor s nickom Glenn Zigovsky. O vrstama duhova, njihovim slabostima i sposobnostima pisala je Marija Koudela. Recenziju o knjizi „Vodoriga“ sastavila je Marija Blažević Zalokar; prikaz je to koja će nas potaknuti da knjigu kupimo/posudimo. Novina je strip Slavena Šokčevića (bez naslova, bez imena autora). Što je hologram objasnio je Tomislav Šporčić. O virtualnom svijetu moderne tehnologije informirala je Tina. Supernove je razjasnio Ivan Martinović. Znanstveno-povijesna obrazloženja o zviježđu Veliki pas prikupio je Rade Kovačević. Složen, a zanimljiv članak o Zvijezdama samcima – kolijevci galaktičke civilizacije Isaaca Asimova, napisala je Marina Gojković. Na misterij vode podsjetio je Goran Kolarić. Računalnu igru Heroes of the storm recenzirao je Krešimir Gažo. Neka svjedočanstva ljudi otetih od izvan zemaljaca prikupio je Krešimir Grčević. Uvodnik je napisao spisateljski neiskorišteni urednik Hrvoje, jedan od boljih brodskih poznavatelja povijesti filma. U cjelini gledavši, "Svemirski Brod" 6 jak je broj.

Paradoksalno, ali ni ovoga puta spomenuti zagovornici istraživanja i objašnjavanja činjenica i pojava u prirodi i društvu, skloni fantastičnom tumačenju prošlosti i sadašnjice, te predviđanju budućnosti, na čemu se i temelji raison d'être postojanja fanzina, nisu se odlučili za korak prema iskorištavanju mogućnosti koju pruža današnja napredna tehnologija. „Svemirski Brod“ ostao je starinski papirnat odnosno prezentiran je samo u tiskanom izdanju. Očekivao sam da će se urednik i uredništvo (Grčević, Koudela, H. Gažo), zbog komunikacije s publikom (brojnim, samozatajnim i anonimnim fanovima), zbog širenja „područja borbe“, općih potencijala interneta i zbog nevjerojatno jednostavnog pristupa webu, odlučiti za stvaranje elektroničke inačice fanzina, e-zina odnosno web-zina. Međutim, ne samo da „Svemirski Brod“ ne možemo pronaći na internetu kao blog, u PDF-u, kao web stranica- s legitimacijama porijekla i izdavačkih planova odnosno s uredničkim DNK-om, nego ni u tiskanom izdanju nije navedeno prezime urednika (glodura, kako se sam naziva po skraćenici patentiranoj osamdesetih u kultnom Poletu). Nema objavljenog kontakta/adrese/telefona s pozivom na suradnju, nema neophodnih začinjavaca – provokacija koje bi prednjačile na lokalnoj i regionalnoj sf-scenu, kao što su, na primjer: intervju s istaknutim, cijeloj Hrvatskoj poznatim fanom SF-a, informacije o nagradama koje se dodijeljuju SF-piscima, prikupljena iskustava o susretima sa začudnim fenomenima, ali ne iz SAD-a, nego iz Broda i Hrvatske, eruditski portreti velikih, domaćih i stranih, autora SF-a, prikazi filmova i knjiga klasika, kratka priča, dobre, lude ilustracije, rasprave o pojedinim prijeporima, sporovima, pisma čitatelja itd.

Nadam se da će sljedeće, sedmo slijetanje „Svemirskog Broda“, u smislu vlastite (re)afirmacije, a s obzirom na nesumnjive potencijale suradnika, uvažiti iznešene sugestije. Jednu svakako mora – odlazak fanzina u zviježđe weba. Internet ga čeka! Vrijeme je za drukčije putovanje kapetane Gažo i, esefom zanesena, posado! Možete vi to!