Karamarkovo odustajanje od predizbornog sukoba ‘ili mi ili oni’: Došlo je vrijeme da i HDZ prizna da nije jedini koji može uspješno upravljati Hrvatskom, pa čak i da će možda morati surađivati s onima koje optužuje da su jugofili i komunisti
HDZ-ov predizborni rat protiv jugofila i komunista izgubio je početnu mobilizacijsku energiju na kojoj je Karamarkova stranka ponovno okupila demobilizirane birače i ostvarila trostruku pobjedu, na lokalnim, europskim i predsjedničkim izborima. Upitno je i bi li anakrono ideološko ratovanje vratilo HDZ u vrh stranačkih rejting-lista da su Milanovićeva vlada i Kukuriku koalicija u prvoj polovini mandata bile uspješnije i efikasnije. Vožnja u leru i marketinško prodavanje magle o gospodarskom čudu koje će se dogoditi realizacijom velikih državnih energetskih i infrastrukturnih projekata, lijevo-liberalna koalicija platila je značajnim gubitkom podrške birača i građana, pa se do prije nekoliko mjeseci činilo da je njezin put prema dolje nezaustavljiv i neizbježan, a da HDZ-u preostaje samo čekati da mu vlast sama padne u krilo. Odustajanje od gospodarske politike megalomanskih projekata i okretanje politici makar i malih promjena, uz pozitivne ekonomske trendove u europskom okruženju, zaustavili su gospodarsko propadanje i zasad ga blago preusmjerili u pozitivnom smjeru. Već taj maleni pomak nabolje vratio je Kukuriku koaliciji nešto povjerenja birača, ali je još više obesmislio ‘domoljubne’ napade kojima se Karamarkov HDZ okomio na vladajuće stranke kako bi ih razvlastio.
Karamarkov put u Kanadu ne bi li, kročeći Tuđmanovim stazama uoči prvih višestranačkih izbora, ponovio njegov pobjednički izborni pohod, upravo je zoran primjer jalovosti HDZ-ova predizbornog lova na jugofile i komuniste. Za razliku od Tuđmana, koji se kao ražalovani jugogeneral iz Kanade vratio s velikom političkom i financijskom podrškom, Karamarko je prošao kao Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. Štoviše, i ovdje i tamo naknadno mora objašnjavati po što je išao u Kanadu i što je iz nje donio. Tupava je već bila ideja da u Kanadi poziva iseljenike da ulažu u Hrvatsku, istovremeno ih uvjeravajući da je ona još uvijek suočena s jugofilskom i jugokomunističkom opasnošću koja je oličena u aktualnoj vlasti pod kojom se Hrvati opet masovno iseljavaju: tvrdi da ljudi zbog jugofila i komunista iz Hrvatske bježe, a iseljenike poziva da se u nju vraćaju i investiraju.
Zbrku u Karamarkovom kanadskom putovanju dodatno je povećao Josip Manolić, koji ga je javno optužio za suradnju s tajnim službama bivšeg jugorežima. O toj zbrci među kanadskim Hrvatima medijima je posvjedočila i Ruža Tomašić, tvrdeći da su je mnogi zbog toga iz Kanade zvali, pa je uvjerena da će se Karamarko morati potruditi da im dokaže suprotno. Lovac se pretvorio u lovinu, a to neposredno uoči parlamentarnih izbora nije ugodna pozicija, ma koliko bila iskonstruirana i utemeljena na laži: dok zec dokaže da nije medvjed, odoše jaja, pogotovo u aktualnoj hrvatskoj pravosudno-političkoj svakodnevici.
Sudeći po pomirljivoj politici koju je prema Milanovićevoj vladi posljednjih mjesec-dva počela voditi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, barem su u dijelu HDZ-ova vodstva postali svjesni da je krajnje vrijeme da počnu gasiti ideološke vatre koje su tako gorljivo do sada rasplamsavali, jer je njihov plamen počeo i njih proždirati. Tlo pod nogama počelo im je gorjeti, pa su sve glasnije priče o tome da su se umjereniji partneri iz HDZ-ove ‘domoljubne’ koalicije krenuli ozbiljno pripremati da petama daju vjetra, tražeći spas od izbornog poraza u nekim drugim partnerstvima, pa čak i u suradnji s Kukuriku koalicijom.
Previranja su, očekivano, ponajprije krenula u HSS-u, a ni HSLS se već dugo ne osjeća najugodnije u HDZ-ovoj orbiti. Nekada jake stranke, koje su i samostalno na izborima osvajale parlamentarni status, svele su se na privjeske: o HDZ-ovoj milosti ovisi hoće li dobiti mrvice s parlamentarnog stola, pa i najmanje sumnje u izbornu pobjedu ‘domoljubne’ koalicije uzrokuju paniku u njihovim redovima i bude poriv za spašavanjem vlastite kože. Koliko god se danas činilo da će njihov doprinos eventualnoj HDZ-ovoj izbornoj pobjedi biti minoran, njihov izlazak iz koalicije uoči izbora nanio bi joj veću štetu od moguće koristi na izborima, jer bi pokolebao umjerenije birače i potakao ih da potraže druge opcije ili odustanu od izlaska na izbore. Kako su već predsjednički izbori pokazali da su dva izborna bloka koja predvode HDZ i SDP gotovo izjednačena, i najmanji poremećaji u njima mogu odlučiti o izbornom pobjedniku.
Prošlotjedno naprasno Karamarkovo odustajanje od predizbornog sukoba ‘ili mi ili oni’ i prelazak na pomirljiviju poziciju ‘i mi i oni’, kao odgovor na Milanovićevo proračunato zatezanje konopa i pozivanje na javni megdan o ekonomskoj politici, stanju u društvu, ideološkim razlikama i koječemu drugom, ukazuju na to da i vođa HDZ-a pokušava primiriti loptu i vratiti je u protivničko polje: poručio je da će već ovaj tjedan stranačkom vodstvu, a valjda i javnosti, obznaniti predizborni gospodarski program koji im je kreirao njemački Ifo institut. U uvertiri predizbornog razotkrivanja ekonomske politike koju će voditi, Karamarko je čelnicima HUP-a, u čačićevskom stilu, pred očima zamahao paketom od pedesetak pljesnivih megaprojekata koje će navodno pokrenuti i još jednom potvrdio sumnje da ćorcima puca po ekonomskoj politici Milanovićeve vlade, ali i da je dosadašnjom ideološkom kampanjom protiv navodnih jugofila i komunista u Kukuriku koaliciji kupovao vrijeme i skrivao jalovost te stranačke i koalicijske sukobe u definiranju ekonomske politike.
Uostalom, i predsjednik Ifo instituta Hans-Werner Sinn, koji je dirigirao izradom HDZ-ova gospodarskog programa, uporno je poručivao da ‘Institut priprema izvještaj koji će se baviti teškoćama s kojima se suočava hrvatska ekonomija i mogućim rješenjima te da on nije namijenjen bilo kojoj pojedinoj stranci. Temelj ideje je samoodrživost. Stvaranje konkurentnog gospodarstva koje bi privuklo privatna poduzeća, investicije, stvorilo radna mjesta. To je ono što Hrvatskoj najviše treba’. Drugim riječima, nema čarobnog štapića i otkrivanja velikih tajni o stanju hrvatskoga gospodarstva i senzacionalnih puteva njegova oporavka i razvoja, pogotovo ne preko noći i u aranžmanu samo jedne političke stranke, pa ni HDZ-a i njegove ‘domoljubne’ koalicije. Došlo je vrijeme da i Karamarkov HDZ javnosti prizna da nije jedini koji može uspješno upravljati Hrvatskom i njezinim gospodarstvom, pa čak i to da će možda morati surađivati s onima koje optužuje da su jugofili i komunisti kako bi se zemlja konačno izvukla iz krize. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s njima već surađuje, a počela ih je i hvaliti u inozemstvu: neka se spremi Tomislav Karamarko, trebat će mu ta suradnja, ako nigdje drugdje onda u novome sazivu Sabora i u inozemstvu, ponajprije u institucijama Europske unije.
portalnovosti
