Sudeći prema navodima iz priopćenja stranke Hrast, Ladislav Ilčić priprema se za brojne sudske procese u (bliskoj) budućnosti. Svoj govor mržnje ne nalazi problematičnim, što je osim u emisiji Otvoreno 8. prosinca, potvrdio i u Bujici dan kasnije.
"Kod nas se sada postavlja strateško pitanje želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana koji će značajno promijeniti kulturno okružje. Oni imaju drugačije navike, odnos prema radu, drugačiji mentalitet. Mi ne razmišljamo o tome da će ti ljudi preplaviti Europu i da su oni biološki jači od Europljana jer imaju puno djece. Velika je razlika između muslimana i Hrvata. U radnim navikama, u odnosu na život, idealima, prema ženama. Mi smo različiti. Jednako smo vrijedni, ali smo različiti. Multikulturalnost je mrtva, to je rekla i Angela Merkel. Država moraju razmišljati o svom identitetu. Ja sam u svakom slučaju spreman da se onim ljudima kojima je život ugrožen da se njima pomogne. Kad se uspostave normalni uvjeti života onda će se oni tamo vratiti, ali da je to tako oni bi išli i u druge države", rekao je Ilčić u gostovanju na N1 televiziji. Njegovo gostovanje izazvalo je brojne reakcije, kako medija tako i pojedinih javnih osoba, koje su Ilčićeve izjave osudile i klasificirale kao govor mržnje. Hrast je potom najavio kako će pokrenuti tužbe za uvredu i zatražiti naknadu od svake osobe koja je, kako navode, govorom mržnje nanijela štetu Ilčiću.
Hrast ističe da će podnijeti prijave Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva protiv Zorana Pusića, Željka Jovanovića, Aleksandre Kolarić, Maje Sever, Bojana Glavaševića i drugih osoba koje su prikazale Ilčića kao rasista, fašista, nacista i ksenofoba, te iznijele niz neistina i krivih informacija na račun njegovih izjava na N1 televiziji.
U Hrastu drže kako je protiv Ilčića proveden medijski linč te su u svom priopćenju naveli kako izražavaju zabrinutost činjenicom da se Ilčićevi stavovi, koji ocrtavaju službeni stav europskih zemalja poput Poljske, Slovačke, Mađarske, Slovenije i Austrije, u Hrvatskoj ne smiju niti izreći. "Sloboda govora, misli i izražavanja u Hrvatskoj je ugrožena", navode iz Hrasta.
U Hrastu su nam potvrdili kako će tužbe doista podnijeti te da njihov odvjetnički tim trenutno radi pripremu dokumentacije. Među osobama koje će tužiti, Ilčić navodi i novinarku Maju Sever, koja je kao i on, zaposlenica HRT-a. Naime Ilčić je zaposlen u simfonijskom orkestru HRT-a gdje svira violinu, a kako navodi T-portal, za svoj politički angažman i javne istupe, prije dvije godine ishodovao je potrebna odobrenja nadređenih.
Sever smo zamolili za komentar na navode o tužbi i prijavi Vijeću časti HND-a. Odgovorila nam je kako ne može davati izjave zbog Pravilnika ponašanja HRT-a, ali je istaknula kako joj nitko ne može zabraniti da kaže da ne misli da su muslimani drugačiji od nas. Pretpostavljamo da se Sever na listi potencijalnih tuženika našla jer je Aleksandru Kolarić, gošću emisije Hrvatska uživo, upitala slaže li se da su Ilčićeve izjave zaista uvredljive, rasističke, nedopustive izjave za bilo kojeg čovjeka, a pogotovo za saborskog zastupnika.
Kolarić je, naravno, izrekla svoje mišljenje te navela kako se radi o duboko ksenofobnim izjavama, bez obzira na to koliko ih Ilčić pokušava ublažavati ili relativizirati.
"Smatram da su to nedopustive izjave za svakoga tko sudjeluje u javnom dijalogu ili javnom diskursu. Vrlo neugodno te izjave podsjećaju na početke svih fašističko-nacističkih režima dok su bili još u svom blagom obliku. Tada je uvijek počinjalo s time da su oni Drugi biološki drugačiji, oni koji u glavama ovakvih pojedinaca izazivaju neku vrstu nepostojeće ugroze", rekla je Kolarić u emisiji Hrvatska uživo i time zaradila mjesto na Ilčićevoj listi.
Maja Sever
"Gospodin Ilčić očito nije svjestan da verbalnog delikta u Hrvatskoj nema već 25 godina. Umro je kada i komunistička Jugoslavija", kratko nam je Kolarić prokomentirala najavu tužbe.
A da svi ne misle tako pokazuje uvodna najava emisije Bujica, emitirana 9. prosinca, gdje novinarka u uvodnom prilogu navodi: "Termin govor mržnje za koji se danas optužuje Ilčića, ali i mnoge druge intelektualce, političare i javne djelatnike, lijevim radikalima eksponiranim u javnosti kroz razne udruge, koje su sve samo ne nevladine, postao je nadomjestak za nekadašnji komunistički verbalni delikt".
Naime, nakon što je Ilčić u Otvorenome pokušavao prikazati svoje stavove kao činjenice i istinu, na zgražanje Sandre Benčić iz Centra za mirovne studije i zagrebačkog imama Mirze Mešić, Ilčić je dan kasnije gostovao u emisiji Bujica koju vodi deklarirani fašist Velimir Bujanec. Jezivije od Ilčićevih izjava bila je čitava Bujica, od uvodnog do završnog dijela.
Komentatori situacije Tihomir Dujmić i Željko Olujić su u uvodnom dijelu konstatirali kako je upravo problem u "liberalnim teroristima" i "ljevičarskim udrugama koje suštinski ne vole Hrvatsku i rade protiv nje". Ilčić je tijekom emisije ponovno objašnjavao svoje stavove te konstatirao kako mu se uskraćuje pravo da govori istinu te zbog toga smatra da treba doći do strukturnih promjena, ne samo u državnoj vlasti i upravi, već i u medijima. Glavne krivce vidi u medijima, ali i "lijevo-liberalnim" udrugama civilnog društva za koje smatra da slijede SDP-ovu politiku, jer navodno, zauzvrat mogu kontrolirati cijeli civilni sektor, ponajviše u financijskom aspektu.
"Imate sve medije i dušobrižnike društva koji će se javiti s milijun komentara da vi s tim izjavama uništavate taj kozmopolitski duh – svi smo jednaki, nema granica, svi ćemo se voljeti", rekao je Ilčić i humanitarni pristup krizi nazvao čak anarhističkim. Ponovio je kako je primaran sigurnosni aspekt, kako granica tako i teritorija, jer "kada vi vidite da tri milijuna ljudi ide prema vama, naravno da se na neki način osjećate ugroženo".
Koliko je suluda Bujica bilo je očito čak i Ilčiću koji se nekoliko puta ogradio od Bujančevih izjava tijekom emisije, ali se složio s njim kako su temelji kršćanske Europe ugroženi te da je strašno što ne može otvoreno reći kako su ograda i žica pravo rješenje za humanitarnu krizu.
Neizostavan je bio i osvrt na izjavu Zorana Pusića koji je rekao, između ostalog, da se s Ilčićem ni u tramvaju ne bi vozio. Kako nam Pusić govori, Ilčićeva prva reakcija je bila kako je riječ o govoru mržnje koji je usmjeren prema njemu te da se pozivao na dio njegove izjave što smatra potpuno deplasiranim.
"Naime, kada sam to rekao, a rekao sam, bilo je izrečeno u kondicionalu, u smislu da s ljudima koji imaju takve stavove, čovjek ne bi ni u isti tramvaj. U zemlji od četiri milijuna ljudi naići ćete na ljude koji imaju iste stavove kao gospodin Ilčić i s kojima možda ne biste u isti tramvaj, ali s tim se morate pomiriti i iznositi argumente protiv takvih stavova. To je bila zapravo ta parabola. Osnovna stvar koju sam htio istaknuti jest da je zaprepašćujuće, barem meni, da su gospodinu Ilčiću nepremostive prepreke one za koje ti ljudi nisu odgovorni.
To je njihovo porijeklo, kulturno ili religijsko okruženje u kojem su odrasli. To što je gospodin Ilčić izjavio je temeljni problem našeg društva, ali ne samo našeg. U Francuskoj je, kao što vidimo, na lokalnim izborima pobijedila Marine Le Pen koja ima slične stavove kao Ilčić. Ali ja nemam slične stavove kao ni Le Pen, ni kao Ilčić. Dakle to što smo i on i ja Hrvati ništa ne znači jer imamo drugačije vrijednosne sudove i stavove. Smatram da normalan čovjek nekakav kontakt ili nemogućnost kontakta određuje na toj osnovi, a ne na osnovi toga je li rođen u istoj ulici", govori nam Pusić.
Pusić: "To što smo Ilčić i ja Hrvati ništa ne znači jer imamo drugačije vrijednosne sudove i stavove"
Pusić smatra da Ilčićeve izjave mogu loše utjecati na društvo te da upravo zbog toga takve stavove treba javno osuditi i suprotstaviti im se, ne samo jer su sramotni i nedostojni, već upravo jer ih izriče čovjek koji ma veliki neproporcionalni utjecaj na javnost.
"To je čovjek koji se pojavljuje na televiziji, koji sudjeluje u javnim razgovorima te može ta mišljenja malo po malo nametnuti kao legitimni politički stav. Mislim da to nije legitiman politički stav, već poticanje na netrpeljivost koja se na kraju uobliči u vrstu političkog nasilja. Znamo da nasilje prema izbjeglicama ili teroristički činovi imaju neku prethodnicu, ideološku bazu, gdje izrazi netrpeljivosti dolaze od ljudi koje mnogi mladi mogu percipirati kao autoritet. To da ekstremni stavovi često privlače mlade ljude nije hrvatski specifikum. Oni imaju osjećaj da su to stavovi koji daju konačno rješenje za nekakve probleme, koje će hrabro presjeći mačem poput gordijskog čvora", objašnjava Pusić.
Upravo u tome vidi opasnost izjava i stavova poput Ilčićevih te naglašava kako najčešće mladi ljudi postaju žrtve demagoga, ali i ljudi koji su doista uvjereni u to da ljude treba razlikovati po boji njihove kože ili vjeroispovijesti. Takva retorika uvijek počinje s poticanjem ugroženosti i straha, a od toga do nasilja je obično samo jedan korak.
"Ilčićevo je građansko pravo da me tuži, a kakvi su naši sudovi mislim da ta tužba nije sasvim bez šanse", rekao nam je Pusić.
Ilčićeve najave kako će tužiti osobe i medije koji su komentirali njegove tobožnje činjenice o muslimanima komentirao je i Bojan Glavašević koji nam je rekao kako bi želio podsjetiti Ilčića da je izabrani zastupnik u Hrvatskom saboru i da kao takav ima odgovornost za svoje riječi, da ono što govori mora biti utemeljeno i obrazloženo te da su njegovi nastupi, kao i svake druge javne osobe, podložni kritici.
"Posebno bih mu želio skrenuti pozornost na to da su i bolji političari i veći intelektualci od njega svojim neutemeljenim stavovima i neodgovornim izjavama cijele zajednice dovodili u zabludu i gurali na krivu stranu", rekao je Glavašević. Podsjetio je kako je Slavko Goldstein 2007. godine, prije punih osam godina, napisao knjigu 1941. - godina koja se vraća, a danas bi, nakon veleumnih antropoloških zapažanja Ladislava Ilčića, mirne duše mogao napisati i knjigu pod naslovom 1933. - godina koja se vraća i Treći Reich - prostor koji uskrsava.
Nadodaje da ako smo se do pojave konzervativne kontrarevolucije - oličene u Željki Markić, biskupu Košiću, don Damiru Stojiću, pokretu U ime obitelji, stranci Hrast, Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu, Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i sličnim šovinističkim udarnicima - vraćali u 1941. godinu, onda nas spomenuti odvode ne samo dublje u prošlost, nego i u prostor koji je bio mračniji čak i od NDH.
"Danas, kada se izabrani saborski zastupnik, sama elita ove države, odlučuje na antropološko promatranje muslimana samo zato da bi zaključivao o njihovim moralnim, intelektualnim i radnim karakteristikama i rješenje za izbjegličku krizu tražio u žici na granici; kad se cijeli jedan pokret uzdiže da bi LGBT zajednici Ustavom suzbio pravo na jednakost; i kad se neki crkveni dostojnici, ražalovani nacionalistički političari, pravnici i povjesničari te dio braniteljskih udruga udružuju da bi ograničavanjem ćirilice poslali poruku srpskoj zajednici, ostaje se samo zapitati kad na red dolaze Židovi i Romi, ili politički nepodobni, kako bi slika bila potpuna", zaključuje Glavašević.
Iz HND-a su nam pak odgovorili kako do sada Vijeće časti HND-a nije zaprimilo niti jednu prijavu, ali ako do toga dođe, razmotrit će je kao i svaku te od svih uključenih zatražiti dodatne informacije i donijeti odluku.
"Javne osobe trebaju biti spremne na reakcije poslije svojih javnih istupa, ali svatko može tužiti ako smatra da je oštećen bilo čijim javnim istupom, uključujući i novinarske uratke. Sud će odlučiti je li tužba opravdana", navode iz HND-a te dodaju kako će i dalje inzistirati na izmjenama Kaznenog zakona kako bi se kleveta dekriminalizirala i izbrisao članak o sramoćenju.
"Naime, ako novinar posjeduje i objavi dokaze da je neka javna osoba učinila nešto neetično ili nezakonito niti pod kojim okolnostima takva objava ne bi smjela biti podložna kazni. Posao novinara je, između ostaloga, da ukazujući na neetično i nezakonito ponašanje, javno sramote (temeljeno na dokazima) one koji npr. nezakonito troše javni novac, podmićeni su ili lažu", rekli su nam iz HND-a.
Unatoč tome što iz HND-a već duže vrijeme inzistiraju na izmjenama Kaznenog zakona kako bi se barem umanjio progon novinara, posljednje izmjene zakona iz ožujka ove godine bile su samo kozmetičke te je termin sramoćenje izmijenjen u teško sramoćenje.
Iako to znači da se novinare neće kazneno goniti ako iznesu informacije koje su u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga, i dalje ostaje problem što će biti na sudu da prosuđuje je li doista riječ o javnom interesu.
Jedan od najrecentnijih primjera je tužba koju je podignuo Tomislav Karamarko protiv tjednika Nacional od kojeg traži odštetu od 200.001 kunu zbog objave autoriziranog intervjua s Josipom Manolićem. Karamarko tvrdi da mu je objavljivanje Manolićevih izjava izazvalo neugodnosti, a HND drži da je ipak riječ o još jednom zastrašivanju medija.
Tužbama u kojima se traže astronomski iznosi od novinara i medijskih nakladnika ne samo da se šalje opasna poruka medijima da paze što rade, već se potiče i autocenzura koja je najgori udar na medijske slobode. Ilčićeve konstatacije kako mu je povrijeđen ugled jer su ga novinari i pojedinci prozvali zbog govora mržnje zasigurno će imati sudski epilog te nam preostaje vidjeti smatra li sud da je osuda govora mržnje javni interes.
h-alter
