Macron i Starmer ne pridonose okončanju najveće ratne katastrofe u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, već agresivno, inatljivo i maloumno potpaljuju novi rat u samim njedrima Starog kontinenta.
Ako će itko politički neodgovorno survati Stari kontinent u možebitno tzv. armagedonski (nuklearni?) rat, bit će to francuski izborni luzer Emmanuel Macron i premijer Ujedinjenog Kraljevstva (UK) Keir Starmer s desetak od cca 30 osobito proturuski nakostriješenih jastrebova iz tzv. koalicije voljnih, što je upravo završila izvanredni sastanak u Parizu zaključkom o intenziviranju ukrajinskog rata. Pod smokvinim listom vojne, novčane i ostale pomoći Kijevu, koji je u trogodišnjem unaprijed izgubljenom ratu ostao bez cca 20 posto i strateški važnog teritorija, Macron i Starmer ne pridonose okončanju najveće ratne katastrofe u Europi nakon Drugoga svjetskog rata – koja je već plaćena sa cca milijun i pol mrtvih i ranjenih s obiju strana, izbjeglih u inozemstvo 10 milijuna Ukrajinaca i razorenom zemljom – već agresivno, inatljivo i maloumno potpaljuju novi rat u samim njedrima Starog kontinenta.
Što o pravom ratu u svom dvorištu, na pragu svoga obiteljskog doma znaju razmažena poslijeratna djeca Von der Leyen (66), Macron (47), Starmer (62), Rutte (58), Kaja Kallas (47) itd?Najnesposobnije do sada, mirotvorno nezrelo i politički nesavjesno EU-činovništvo pod vodstvom bivše njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen – koje (ne samo) voajerski sudjeluje u Macron-Starmerovoj diverziji protiv mira u Ukrajini, rizikujući treću veliku ratnu eksploziju na Starom kontinentu – kao kijevska jatačka strana u ratu, subverzivno nastavlja trogodišnje grubo gaženje srca i duše, samog smisla postojanja EU-a. Proturatnog, ujedinjujućeg europskog projekta bivšega francuskog premijera Roberta Schumana 1950-ih godina: očuvanje mira u Europi kao najveće vrijednosti, poštivanje nacionalnog identiteta i teritorijalnog integriteta, sporazumno rješavanje sporova, solidarnost, humanost, suradnja naroda i država, tržište, slobodan protok ljudi, roba i usluga…
Europu drugomandatne Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, Macrona i voljnokoalicijskog Keira Starmera – sudeći po zaključcima tzv. koalicije voljnih iz pariške Elizejske palače – neće sljedećih tjedana/mjeseci simbolizirati Schumanov golub s maslinovom grančicom u kljunu. Bit će to tenk Challenger 2 ili borbeni oklopnjak itanske vojske iz kojih je neki dan u Estoniji – 100 km od ruske granice, – u kamuflažnoj odori i punoj ratnoj spremi „hrabro“ izvirivao član kraljevske UK obitelji princ William od Kenta. Proturuska, ratnohuškačka potpora Starmeru i Macronu iz same Buckinghamske palače u okolnostima kada je mir u Ukrajini pitanje sudbine zemlje kojoj je dozlogrdio rat, jer za njega više nema ni dovoljno vojnika. Godine 2007. je slično „ratničko“ naslikavanje upriličio princ Harry, vojvoda od Sussexa, „pilot helikoptera Apache“, koji je tvrdio da je u Afganistanu ubio 25 ljudi.
Ničije i nikakvo, ni tzv. voljnokoalicijsko niti pak paradno kraljevsko pokazivanje mišića nije preče od mira i u Ukrajini i u cijeloj Europi. Iako je Unija navodno odustala od planiranog slanja nekakve „europske vojske čuvati mir u Ukrajini“, jer većina od 27 zemalja članica EU-a ne želi tamo poslati postrojbe niti se slaže s tom Macron-Starmerovom inicijativom, što se potvrdilo i u Elizejskoj palači, Bruxelles agresivno plaši Europljane: „Padne li Ukrajina, Rusi će nas napasti! Moramo se naoružati i pripremiti za najgori scenarij. Obitelji se odmah trebaju opskrbiti suhom hranom, vodom, lijekovima, svjetiljkama, radijem na baterije, itsl. za preživjeti u skloništima najmanje 72 sata. Podrume, skladišta i slične prostore pak treba osposobiti kao skloništa za veći broj ljudi“.
Koje je to biračko tijelo ovlastilo premijera Andreja Plenkovića da uvlači Hrvatsku u tzv. koaliciju voljnih?Ako se netko ničim izazvan – poput napadno sada činovničkog čelništva Unije, ratnohuškačkih Macrona i UK Starmera, pa (zbog SAD-a) i malo povučenog NATO-ova Ruttea – tako goropadno laća oružja za čak 800 milijarda eura poreznih obveznika i kreditnih zaduženja, te prisiljava blizu pola milijarde Europljana na suhu hranu u skloništima zbog ratne pogibelji, ili je trknut u glavu ili ima vrlo opasne, zle namjere. Doduše, taj Unijin plan „samozaštite“ ima već trogodišnju bradu, ali je sada – indikativno!? – iznenada aktualiziran te pofriškan i razlozima, mogućim težim posljedicama prirodnih katastrofa, klimatskih promjena…
„Prijetnje ruskim napadom na Europu su zazivanja opasnosti koje nema, to me podsjeća na Andersenovo Carevo novo ruho i konačno treba reći da je car gol i ružan“, kazao je neki dan predsjednik Zoran Milanović u predavnju politolozima u Podgorici za službenog posjeta toj zemlji. „S kojom vojskom bi Rusija napala Europu? Tamo nema dovoljno mladih muškaraca ni da pometu Ukrajinu u tri godine, a kako će, npr. Poljsku ili koju drugu ržavu EU-a? Dio zemalja se sprema za ruski napad, ali ja ga ne vidim i dok ne vidim, ne mogu postati dijelom tog zbora koji pjeva tu ratnu pjesmu. Obavezan sam to kazati kao netko tko, najblaže rečeno, ima hladan odnos prema Rusima. Koalicija voljnih za Ukrajinu? Čista fikcija! Rusija, zemlja u demogradskoj krizi, nije opasnost i to zna svatko tko ima imalo kritičkog uma…
Ursula von der Leyen je došla na svoju funkciju predsjednice Europske komisije kao izbor Angele Merkel dogovorom političkih frakcija, nikad nije izabrana ni od koga. Početkom ožujka 2025. je stavila na stol prijedlog o mobilizaciji 800 milijardi eura većim izdvajanjem država članica i novim zajedničkim zaduživanjem EU-a od 150 milijardi u svrhu obrane. Neka neizabrana top činovnica, bez ozbiljnih konzultacija s ikime, tvrdi da će EU trošiti 800 milijardi eura na obranu. Odakle joj taj broj? S kime se savjetovala? Kod kojeg je astrologa bila? Tko će to štampati?“
Ničije i nikakvo, ni tzv. voljnokoalicijsko niti pak paradno kraljevsko pokazivanje mišića nije preče od mira i u Ukrajini i u cijeloj EuropiÀ propos, koji su to, kada i gdje europski birači izabrali ostale iz „jatačko-ratnog stožera“ Von der Leyen – predsjednicu Europarlamenta Robertu Metsolu, predsjednika Europskog vijeća Antónia Luísa Santosa da Costu, šeficu vanjske politike EU-a Kaju Kallas, NATO-ova glavnog tajnika Marka Ruttea, injsl. – da bi imali legitimitet stavljati na kocku ne samo temeljne vrijednosti (mir, sigurnost, ljudskih prava…) na kojima je Unija osnovana i jedino ima smisla nego i živote blizu pola milijuna Europljana izazivanjem moguće ratne kataklizme u sukobu s Rusijom? Pojedinačno najmoćnijom nuklearnom silom na svijetu.
I, dakako, koje je to hrvatsko biračko tijelo ovlastilo premijera Andreja Plenkovića – s predsjednikom RH ustavnoga tek sukreatora, ne samostalnog kreatora vanjske politike tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene – da uvlači Hrvatsku u tzv. koaliciju voljnih te svojevoljno krojiti sudbinu još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna svojih sugrađana? „Hrvatska je danas tamo gdje i treba biti“, poručio je iz Pariza putem X-a, što se možda dade iščitati i kao inatljiv odgovor Milanoviću. Kojemu je prethodno, mimo protokolarnog reda, oduzeo vladin zrakoplov za svoj let u Dubrovnik i na sat i pol odgodio službeni predsjednički posjet Crnoj Gori. No, sigurno će mu zapamtiti još jednu, podgoričku pljusku „dragoj Ursuli“ i „prijateljima RH“ iz tzv. koalicije voljnih za Ukrajinu, iako je našao potrebnim objaviti kako „u Parizu nije iskazao ambiciju poslati hrvatsku vojsku u Ukrajinu“.
I da jest „iskazao tu ambiciju“, ne bi ništa značilo, jer takva „ambicija“ bez odobrenja vrhovnog zapovjednika OSRH Zorana Milanovića ne pije vodu, pa… Ostalo je na tomu što jest u vladinoj nadležnosti. Pa kaže da je “Hrvatska do sada poslala Ukrajini 12 paketa vojne pomoći, a pomagat će i dalje, jer samo jaka Ukrajina može postići kvalitetan ishod pregovora o miru, što je u interesu i Hrvatske i Europe“. E sad, budući da Macron i Starmer ne uspijevaju – barem zasad? – ishoditi Trumpov blagoslov za svoj plan slanja u Ukrajinu vojnih stručnjaka, koji će s domaćom vojskom pripremili razmještaj „sigurnosnih trupa neutralnih zemalja“ oko strateških pozicija podalje od prvih crta bojišnice, a EU nema ništa protiv, Pariz i London će to učiniti na svoju ruku, tzv. snagama za odvraćanje. Macron tvrdi kako će te snage, “na zahtjev Ukrajine, biti rapoređene dan nakon mirovnog sporazuma kao sigurnosno jamstvo od novih ruskih napada“.
„Francuska i UK kuju plan ta vojnu intervenciju u Ukrajini pod krinkom mirovne misije i ta bi avantura mogla dovesti do izravnog ukoba Rusije i NATO-a“, komentirala je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Vladimirovna Zaharova. „Naša se zemlja kategorički protivi tom scenariju. Francuska i Velika Britanija žele isprovocirati EU na krvoproliće s Rusijom, jer je njihov zlatni san gurati europske zemlje da se pridruže toj anglosaksonskoj koaliciji.“ U kompi sa Zelenskim („postoji niz zemalja spremnih iz zraka ili čizmom na tlu pružiti sigurnosna jamstva Ukrajini; dogovorili smo se da će Europu predstavljati Francuska i UK – Macron i Starmer“), Macron zaoštrava opasnu igru na rubu novog rata:
„Treba nastaviti pružati otpor i ukidanje sankcija Rusiji ne dolazi u obzir. Francuska hitno šalje Ukrajini oružje u vrijednosti dvije milijarde eura – protutenkovske projektile MILAN, protuzračne rakete MICA kompatibilne isporučenim zrakoplovima Mirage, rakete zemlja-zrak Mistral, tenkove i oklopna vozila, veće količine streljiva, podatke satelitskog i obavještajnog nadzora“. Starmer dodaje da je „vrijeme za povećanje sankcija Kremlju“, a ni CRO partner u tzv. koaliciji voljnih Andrej Plenković ne zaostaje za njima u predratnom pametovanju: „Svi smo za mir, ali nećemo priznati rusku okupaciju i aneksiju ukrajinskog teritorija“.
Rusija pak i SAD imaju sasvim drugu ideju o završetku tog rata u koju se „ne uklapa“ Putinova „usputna“ tvrdnja da je „Grenland stvar SAD-a i Danske, a Rusija se u to neće miješati“? U pitanje Panamskog kanala, mondene sredozemne tzv. rivijere u Pojasu Gaze, Meksičkog/Američkog zaljeva, itsl.? Ni slučajno. S Kinom, Iranom…, e to je već malo složenija stvar, ali…
Dok se suvlasnici ključa rata i mira u razorenoj i raseljenoj Ukrajini, SAD i Ruska Federacija, jedini dovoljno moćni i kompetentni, dogovaraju o tzv. modelu obustave vatre i trajnijemu miru na zapaljenu europskom istoku, uvrijeđeni EU/UK/NATO krivci za ukrajinski rat – uz Zelenskoga i Jospha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. – opasno su se u Elizejskoj palači poigravali kerozinom umjesto da se zauzmu za mir. Nemaju pojma što je rat. Nikad nisu s ruksacima za 72-satno preživljavanje svako malo danju i noću trčali u skloništa kao 1991.-1995. žitelji RH i BiH, karikaturalno i Slovenije 1991. godine. Što o pravom ratu u svom dvorištu, na pragu svoga obiteljskog doma znaju razmažena poslijeratna djeca Von der Leyen (66), Macron (47), Starmer (62), Rutte (58), Kaja Kallas (47), Donald Tusk (67) ili tzv. mali od njihove kužine Andrej Plenković (54)? Koji pak CRO premijer nije zbog „anemije“ odslužio obavezni vojni rok, a radi diplomatske je karijere i Domovinski rat prepustio drugima da u njemu ginu.
Sa „saveznicima“ Emmanuelom Macronom, Keirom Starmerom, Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen, Markom Rutteom, pa i Andrejem Plenkovićem i istomišljenicima, te Volodimirom Oleksandrovičem Zelenskim koji ih ponizno sluša, Ukrajini ne trebaju neprijatelji. Ni „mir“ kakav joj grade guranjem i posljednjeg Ukrajinca u smrt, a Europljane u podzemna skloništa sa suhom hranom za preživljavanje 72 sata. Za takav „mir“, podboltan neosnovanim širenjem panike među milijunskim žiteljstvom Starog kontinenta, nisu dovoljni ni ruksaci za preživjeti 72 tjedna, kamoli više.
