Točka na misu

Dnevnik 3, HRT, 12. listopada, 23:10

Kolinda Grabar Kitarović je u Londonu, a HRT prenosi dio njezinog intervjua na BBC-ju, u kojemu KGK kaže: ‘Rusiju ne shvaćamo kao neprijatelja. Ako nekog shvaćate kao neprijatelja, onda on to ubrzo i postane…’ To je dobra, progresivna i hrabra izjava, predsjednica vjerojatno i ne shvaća koliko hrabra.U eseju ‘Konstruiranje neprijatelja’ Umberto Eco pokazuje kako je Rusija konstitutivni neprijatelj Amerike, odnosno NATO-a. To je onaj Neprijatelj koji tvori identitet, hrani mržnju, opskrbljuje vojnoindustrijski kompleks dobrim poslovima, ukratko daje smisao. Rusija to nakon pada socijalizma nije bila – bila je preslaba – ali je nakon nekog vremena opet najprije zamišljena kao takva, a onda je to i postala. Kako kažu sociolozi Berger i Luckmann, ako neku situaciju definirate kao realnu, onda je ona realna po svojim konzekvencama. NATO izbezumljuje Rusiju, opkoljavajući je od Baltika do Crnog mora i Kavkaza, kako bi spriječio tvorbu Euroazije, velikog tržišta, geopolitičkog srca svijeta. To je agresivna i ružna politika na koju Rusi odgovaraju jednako ružnom i agresivnom politikom – u Europi podržavaju ksenofobne, secesionističke, desničarske pokrete, od Marine Le Pen do Tome Karamarka. U Hrvatskoj su prethodnu posadu HDZ-a podržavali i zato što su se htjeli dokopati Ine. Tako nam je s istoka, radi ovladavanja naftnom industrijom, importiran dosad neviđen divlji nacionalizam, koji je trebao prikriti neprijateljsko preuzimanje naftne kompanije. Iz Amerike pak stižu ultrakonzervativni klerikalni softveri, od Judith Reisman do nove zvijezde, kardinala Raymonda Lea Burkea.

Amerika od Hrvatske do Baltika želi vidjeti sanitarni vojni kordon, to je Kolindina uspravnica, koja živi od toga da se Rusiju shvati kao neprijatelja, pa je stoga njezina izjava pomalo neshvatljiva. Ideja uspravnice počiva upravo na shvaćanju Rusije kao neprijatelja. Nevesela nam je dakle sudbina: ako dvije moćne sile žele od nas napraviti malu srednjovjekovnu, klerikalnu krajinu, kako ćemo se tome oduprijeti? Teško, nikako…

Hrvatska za pet, HRT, 14. listopada, 22:43

Stara je to, blijeda sjena onoga oratora od čijih su se pitanja – kao nekoć od Dantonovih govora – tresli svodovi kupola, pa ipak, Branimir Bilić u zadnjoj je ‘Hrvatskoj za pet’ podsjetio na sama sebe iz dana ponosa i slave. ‘Koga morate potplatiti, gospodine Horvat, da biste prodali vašu zelenu proizvodnju?’ povikao je teatralno, glasom pravednika koji se žrtvuje za opće dobro, ali se ne boji. ‘Oprostite na pitanju’, završio je skrušeno.U ‘Hrvatskoj za pet’ mogli smo čuti poduzetnike Đuru Horvata, Habibu Legac i Alana Suminu, koji su opisivali iskustva najboljih hrvatskih poduzetnika. Habiba Legac se zapitala zašto mladi odlaze u inozemstvo kad su plaće ovdje relativno visoke. Mi bismo rekli zbog nepravde i činjenice da sve ide preko veze i poznanstva. Ljudi, primijetio je Tocqueville, puno lakše podnose neimaštinu nego nepravdu i nejednakost, a to je ovdje notoran slučaj.

Dnevnik 3, HRT, 14. listopada, 23:17

Informativan prilog Danka Družijanića o izborima u Crnoj Gori pokazao je da situacija u toj zemlji nije crno-bijela. Milo Đukanović napao je naime opozicijske stranke kao proruske i prosrpske, no iz priloga smo vidjeli da je upravo on doveo Ruse u Crnu Goru, samo je sad okrenuo ploču. ‘Ruski utjecaj u Crnu Goru došao je upravo s Đukanovićem. Godine 2005. Đukanović ostvaruje intenzivnu komunikaciju s ruskom službenom politikom, s neformalnim centrima moći, s ruskom mafijom i s ruskim obavještajnim strukturama, i to rezultira podrškom službene i neslužbene Rusije crnogorskoj nezavisnosti’, rekao je predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević.Đukanović je fenomen prirode. Rođen 1962., u Centralni komitet SKJ ušao je kao dijete, 1979. godine (još je Tito bio živ), da bi Crnom Gorom vladao 25 godina bez prekida, što je vjerojatno svjetski rekord imamo li na umu višestranačke sustave. Nastavi li ovako, vladat će do Manolićeve dobi. Čudo! Castro!

Posebni dodaci, HRT 3, 16. listopada, 00:05

Razgovor s pametnim čovjekom uvijek je ugodan, kaže Fjodor Mihajlovič u ‘Karamazovima’, a kad na jednom mjestu imate tri pametna čovjeka, onda buljenje u ekran od ponoći do jedan sat nikako ne možete smatrati izgubljenim vremenom. Bruno Kragić, Dean Šoša i Živorad Tomić, trojica erudita, enciklopedista i filmoznanca, sat vremena raščlanjivala su fenomen Alaina Delona. Šoša je u nadahnutom solilokviju, koji je trajao kojih sedam-osam minuta, sjajno rezimirao karijeru legende francuskog filma: u filmovima prije Melvilleove trilogije (‘Policajac’, ‘Samuraj’, ‘Crveni krug’) Delon je glumački lutao i eksperimentirao, kod Melvillea je počeo glumiti tako da ne glumi i tu maniru zadržao cijeli život, samo više nikad nije naletio na tako sjajnog režisera, pa mu je karijera krenula silazno. Tomić je ispričao zanimljivu anegdotu o profesionalizmu: Melvillea su pitali što je to profesionalac, a on je umjesto definicije ispričao scenu sa seta. Pitao je Delona može li uvesti automobil kroz haustor. Glumac je pogledao vozilo, haustor, razmislio sekundu-dvije i rekao: ‘Mogu.’ Kad je ušao unutra, Melville se osvrnuo na gabarite auta i prolaza: s obje strane vozila ostao je po centimetar slobodnog prostora… ‘Eto, to je profesionalac.’‘Posebne dodatke’ rade profesionalci. Delon je bio prvi glumac ikad obrađen u emisiji, a Bruno Kragić je natuknuo mogućnost da se tako obradi i Jean Gabin, titan francuske i svjetske kinematografije, čovjek pored čije je magnetske ličnost čak i Delon ostajao u drugom planu. Gabina što prije u ‘Posebne dodatke’. Kad bi se kroz emisiju mogli provući i inserti iz filmova, sreći i veselju ne bi bilo kraja ni konca, no to ove sezone sigurno neće biti slučaj.

TNT, N1, 16. listopada, 11:08

Dubrovački biskup Mate Uzinić vjeruje u Boga! To je jedini zaključak koji se može izvesti iz njegova gostovanja u ‘Točki na tjedan’, koje je zaslužilo sve pohvale i oduševilo velik dio općinstva. Biskup Uzinić radi ono što Isus propovijeda: on se kod svake moralne dvojbe postavlja u kožu Drugoga, on zna da etika znači nadilaženje sebičnosti, on osuđuje Zlo počinjeno s naše strane, u naše ime. Biskup Uzinić izgovorio je povijesne riječi, nakon kojih više ništa neće biti isto. ‘Mi nikoga ne osuđujemo unaprijed, tako da svatko tko je umro kao vjernik i nije javno istupio iz Crkve ima pravo na javne mise, pa tako i Ante Pavelić, ali ja smatram da u cijeloj situaciji nije dobro što se one vrše javno jer one nisu samo mise, nego nose sa sobom i određene političke poruke. On ima pravo na misu kao i bilo tko drugi. Mi ne možemo znati gdje se tko nalazi nakon ovozemaljskog života. Nikoga ne osuđujemo, ne odbacujemo. Vrata Crkve koja je Krist otvorio uvijek su otvorena i nikome nisu zatvorena. Smatram da je ta misa ispolitizirana jer sa sobom nosi određene poruke povezane sa sustavom koji je bio zločinački. Ona ne bi trebala biti javna niti bi je se trebalo propagirati.’ Druga strana – SPC – trebala bi pažljivo saslušati Dubrovčanina i naći mu dostojna sugovornika.

Novi dan, N1, 17. listopada, 8:30

Prvi vizionar zagrebačke apokalipse, Pavle Kalinić, opisuje sve strahote hrvatske svakodnevice viđene iz aspekta civilne zaštite, teritorijalne obrane, općenarodne obrane i društvene samozaštite, vojske, policije, zaštitarstva, masovnih grobnica i sličnih fenomena. Policija nam je danas jača od vojske, civilnu zaštitu nemamo, regija se trese, i tako dalje i tomu slično, standardna kalinićevština, no razlog zbog kojega Kalinića uvrštavamo u ovu TV kritiku odgovor je na pitanje Tihomira Ladišića o izborima u SDP-u. ‘Ne posmatram situaciju s osobitom pažnjom, prije jesam, iako nikad nisam bio član SDP-a’, rekao je Kalinić, pa poentirao: ‘Nikad nisam bio član takvih desničarskih udruga.’ Kralj!