Sada su, evo, postale konačno bespredmetne ionako nerealne priče o eventualnoj velikoj nacionalnoj koaliciji između Milanovića i Karamarka koju su zazivali neki analitičari ističući Njemačku i argument da bi se tako najlakše provele korjenite reforme administracije, pravosuđa, zdravstva itd., koje Hrvatsku tek čekaju.
Premijerova redizajnirana Kukuriku koalicija u utorak je, naime, sklopljena uz dramski dodatak da stranke potpisnice poslije izbora, ni u kojoj varijanti – neće koalirati s HDZ-om.
To pečaćenje svjetonazorskog rata perom i krvlju svatko neka ocjenjuje po svome. No istaknimo ovdje činjenicu da je nama u Hrvatskoj dosad bila posve nepoznata praksa da politički akteri potpisuju službene sporazume o tome s kim nipošto neće ulaziti u kombinacije nakon proglašenja izbornih rezultata. I sada se čini da bi je bilo dobro prigrliti barem kao dio dobrih političkih običaja ako već ne kao obvezu za sve sudionike koju će propisati neki novi i valjda ipak puno bolji izborni zakon.
Jer, kao što je za građane bitno s kim će njima politički najbliža stranka izaći na izbore, tako je sigurno jednako važno znati i s kojim su sve ekipama i političarima njeni vođe spremni sklapati dealove poslije izbora.
Ako birači imaju i tu vrstu informacija, sigurno je da su puno bolje spremni za donošenje svojih odluka, a i bolje zaštićeni od mogućih razočarenja, neki će reći i prijevara.
Kako, međutim, kod nas takva izjašnjavanja nisu dio bontona, nikad se nisu dali posve isključiti neprirodni poistizborni obrati i neprincipijelne alijanse. Moglo se nagađati što će biti poslije jedino prema usputnim izjavama političara ili se pouzdavati u vještinu deduktivnog zaključivanja o tome tko s kime sigurno ne bi ni pod koju cijenu jer su različitosti, navnodno, tako velike.
Samo što u politici nikad ne možeš ni za što dati ruku u vatru, pogotovo ako padnu ponude koje račundžije ne mogu odbiti. Zato bi bilo dobro i pošteno da nema tajni prije nego što se listić baci u kutiju.
Jer, zar nije logično da za HDSSB ne bi više glasali svi njihovi birači kada bi znali da će vodstvo poslije parlamentarnih izbora potpisati koaliciju sa SDP-om. A opet, neke druge bi izgubili ako bi budući partner Glavaševe stranke bio HDZ.
Simpatizeri koalicije Čačića i Josipovića dvaput bi razmislili hoće li im dati glas kad bi im njihovi favoriti sada otvoreno kazali da čekaju najbolju postizbornu ponudu pa će onda odlučiti hoće li koalirati s Milanovićem ili s Karamarkom.
Isto tako, sigurno je da bi ideološki umjereniji dio HDZ-ovog biračkog tijela ozbiljno nanovo vagao hoće li podržati Karamarka kad bi im se saopćilo da će HDZ poslije izbora uzeti k sebi blok Srbovog HSP-a i stranke Ruže Tomašić skupa sa svime što još vrbuju na najdesnijoj desnici.
Ako IDS računa da će dobiti više mandata samostalno, tada je veliko pitanje je li za te birače najnormalnija stvar na svijetu da će se njihova stranka automatski priključiti Kukuriku koaliciji poslije izbora, kao što kaže Milanović.
Mirela Holy sigurno je unaprijed rastjerala dio glasača Oraha izjavom da bi koalirala sa SDP-om ako se drugačije ne bi mogla formirati vlada. No barem je postupila pošteno. Birači imaju pravo znati što vodstva stranke smjeraju. I pravo da ih se ne obmanjuje. Dakle, planove na sunce. S kime nikad ne biste koalirali poslije izbora? A tko neka vam se slobodno odmah javi?
novilist
Premijerova redizajnirana Kukuriku koalicija u utorak je, naime, sklopljena uz dramski dodatak da stranke potpisnice poslije izbora, ni u kojoj varijanti – neće koalirati s HDZ-om.
To pečaćenje svjetonazorskog rata perom i krvlju svatko neka ocjenjuje po svome. No istaknimo ovdje činjenicu da je nama u Hrvatskoj dosad bila posve nepoznata praksa da politički akteri potpisuju službene sporazume o tome s kim nipošto neće ulaziti u kombinacije nakon proglašenja izbornih rezultata. I sada se čini da bi je bilo dobro prigrliti barem kao dio dobrih političkih običaja ako već ne kao obvezu za sve sudionike koju će propisati neki novi i valjda ipak puno bolji izborni zakon.
Jer, kao što je za građane bitno s kim će njima politički najbliža stranka izaći na izbore, tako je sigurno jednako važno znati i s kojim su sve ekipama i političarima njeni vođe spremni sklapati dealove poslije izbora.
Ako birači imaju i tu vrstu informacija, sigurno je da su puno bolje spremni za donošenje svojih odluka, a i bolje zaštićeni od mogućih razočarenja, neki će reći i prijevara.
Kako, međutim, kod nas takva izjašnjavanja nisu dio bontona, nikad se nisu dali posve isključiti neprirodni poistizborni obrati i neprincipijelne alijanse. Moglo se nagađati što će biti poslije jedino prema usputnim izjavama političara ili se pouzdavati u vještinu deduktivnog zaključivanja o tome tko s kime sigurno ne bi ni pod koju cijenu jer su različitosti, navnodno, tako velike.
Samo što u politici nikad ne možeš ni za što dati ruku u vatru, pogotovo ako padnu ponude koje račundžije ne mogu odbiti. Zato bi bilo dobro i pošteno da nema tajni prije nego što se listić baci u kutiju.
Jer, zar nije logično da za HDSSB ne bi više glasali svi njihovi birači kada bi znali da će vodstvo poslije parlamentarnih izbora potpisati koaliciju sa SDP-om. A opet, neke druge bi izgubili ako bi budući partner Glavaševe stranke bio HDZ.
Simpatizeri koalicije Čačića i Josipovića dvaput bi razmislili hoće li im dati glas kad bi im njihovi favoriti sada otvoreno kazali da čekaju najbolju postizbornu ponudu pa će onda odlučiti hoće li koalirati s Milanovićem ili s Karamarkom.
Isto tako, sigurno je da bi ideološki umjereniji dio HDZ-ovog biračkog tijela ozbiljno nanovo vagao hoće li podržati Karamarka kad bi im se saopćilo da će HDZ poslije izbora uzeti k sebi blok Srbovog HSP-a i stranke Ruže Tomašić skupa sa svime što još vrbuju na najdesnijoj desnici.
Ako IDS računa da će dobiti više mandata samostalno, tada je veliko pitanje je li za te birače najnormalnija stvar na svijetu da će se njihova stranka automatski priključiti Kukuriku koaliciji poslije izbora, kao što kaže Milanović.
Mirela Holy sigurno je unaprijed rastjerala dio glasača Oraha izjavom da bi koalirala sa SDP-om ako se drugačije ne bi mogla formirati vlada. No barem je postupila pošteno. Birači imaju pravo znati što vodstva stranke smjeraju. I pravo da ih se ne obmanjuje. Dakle, planove na sunce. S kime nikad ne biste koalirali poslije izbora? A tko neka vam se slobodno odmah javi?
novilist
