Trumpov kalkulator

Crveno-bijelo kvadratičasto ludilo što je spektakularno opčinilo hrvatski javni prostor - na kojem su trgovci zaradili potrošnju jednog prosječnog Uskrsa, nogometna kasta s mnogo kriminalnog putra na glavi i navijačke omraze nezaslužen veći dio "plijena", a gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović možebitno drugi mandat u najbližem susjedstvu Luke Modrića, na Pantovčaku - istjeralo je ispod medijskih reflektora dva globalno neusporedivo važnija i barem srednjoročno indikativna događaja za sudbinu multilateralnih odnosa.

Summit Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u Bruxellesu te, koji dan poslije, susret Donalda Trumpa i Vladimira Vladimiroviča Putina u Helsinkiju, dviju globalnih kontroverzi dviju najmoćnijih svjetskih velesila. O savjesti i pameti te dvojice presudno ovisi kakvoća budućnosti - ako je bude - svih 7,2 i vrlo brzo čak 10 milijardi Zemljana, pa i sâm opstanak Plavog planeta. Kakvog ga poznajemo.

Američki predsjednik je drugi put u svom mandatu na summitu NATO-a, ali sada još žešće, nekulturnije i ne birajući riječi - osobito prema Njemačkoj kancelarke Angele Merkel - očitao lekciju saveznicima i glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu, jer da ne poštuju velški dogovor o izdvajanju proračunskih najmanje dva posto BDP-a za vojsku.

Naime, na summitu Saveza 2014. u hotelskom kompleksu Celtic Manor blizu Newporta u Velikoj Britaniji, gdje se okupilo šezdesetak lidera zemalja članica NATO-a i partnerskih država, članice Alijanse pristale su - zbog tzv. "agresivnog ponašanja Rusije" - u sljedećih 10 godina tako podebljati vojne troškove. Do danas je to učinilo samo šest od 28 zemalja, jer Island, 29. država članica - nema vojsku. Samo SAD izdvaja 3,67 posto svog BDP-a i financira više od 70 posto svih potencijala NATO-a, pa otuda Trumpu hrabrost pametovati drugima. Pozivati ih na red i vrijeđati.

"Moram reći da je jako tužno kad Njemačka sklapa velike naftne i plinske dogovore s Rusijom (veliki business na novom dobavnom pravcu Sjeverni tok 2, op. a.), a od nas se očekuje da je štitimo od Rusije, dok oni svake godine plaćaju milijarde Rusiji", viče Trump, ne mareći za nepromjenjivu činjenicu da najrazvijenija ekonomija na Starom kontinentu i 85 milijuna njemačkih žitelja životno, u 70 posto svoje potrošnje ovise o ruskim energentima.

Nikako o američkim ili nečijim drugim, koji su višestruko skuplji i tehnički nedostupniji. Unatoč vojnom trošku nižem od 1,5 posto BDP-a, Njemačka ipak više od većine saveznika sudjeluje u najskupljim i najluđim NATO/SAD-ovim avanturama po svijetu. U beznadnom ratu u Afganistanu, Litvi i Poljskoj zapovijeda i hrvatskom kontingentu. Sic transit! Trumpu to nije osobito važno. "Njemačka je pod potpunom kontrolom Rusije", tvrdi.

"Rusija se bogati na Njemačkoj, zarobljenica je Rusije". Za obostrano koristan njemačko-ruski energentski business kriv mu je bivši njemački kancelar Gergard Schröder. Dakako da su mu Merkel i njezina ministrica obrane Ursula von der Leyen zajedljivo uzvratile.

Europskim saveznicima je NATO trošak, ekonomski neisplativ, jer je - obesmišljen raspadom postjaltanske bipolarnosti svijeta, padom tzv. željezne zavjese i raspadom komunizma na Istoku - prerastao u Uncle Samovu rezervnu vojsku za nekažnjeno uredovanje po resursima bogatim dijelovima globusa. Čak s blagoslovom UN-a, kao npr. u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji..., koji nakon agresije više nisu funkcionalne države.

Trump je na summitu u Bruxellesu ipak dobio od ustrašenih Europljana obećanja o bildanju vojnih proračuna, koja su mu godila egu, pa na odlasku u Veliku Britaniju mogao "samozatajno" uskliknuti: "Ja sam stabilan genij". Ma što to značilo. Ratoborna premijerka Theresa May, domaćica mu u Downing Streetu 10, međutim, nije poslušala njegov savjet da tužbom zbog Brexita dodatno minira EU.

Zagonetno nedokučiv, "stabilan genij" se potom obreo u Helsinkiju na sastanku s ruskim kolegom Putinom, a saveznici u NATO-u, ostatak Europe i svijeta ostali su drhturiti u strahu i znoju. Što će se dogoditi?

Nije tajna da Trump ne voli ni EU kao najveću svjetsku ekonomiju s više pod pola milijarde kupaca niti nevjerojatno skup NATO, jer u poduzetničkoj i političkoj svijesti trošak ne znači isto. A Donald Trump nije političar, iako pred gradom i svijetom obnaša tu dužnost. Čim se saznalo da je Trump nakanio iskoristiti nazočnost summitu NATO-a i za susret s Rusom, zaredali su negativni komentari među saveznicima ne bi li gazda Zapada ipak povukao ručnu: "Neće li nas Trump izdati zbog nekog deala s Putinom, pa u ime sebičnog projekta America First ukinuti NATO i ostaviti nas na cjedilu?"

Dogodi li se to, a moćniji u Uniji već neko vrijeme razmišljaju o utemeljenju vojske EU-a, Sjevernoatlantski bi savez lagano otplahutao u naftalin povijesti. Ništa nije nemoguće. Tim više, jer najmoćniji dvojac na svijetu, Trump i Putin, neskriveno sumpatiziraju jedan drugog, a figuriraju u mainstream politici/diplomaciji kao krvni neprijatelji.

Krucijalna pitanja o kojima se ta dvojica (ne) mogu dogovoriti, a predmet su globalna sporenja - od nove konfiguracije multipolarnog svjetskog poretka do zabrinjavajućih klimatskih promjena - neće biti općevalidna za mir i sigurnost, ekonomski i ljudski napredak bez da se pita i Xi Jinpinga, jer je Kina planetarni megaigrač koliko Ruska Federacija i SAD.

Na svim stranama svijeta, pod oceanima i iznad stratosfere, pa se račun izvan te vrsti fiskalizacije neće priznati. Arogantnom Trumpu dvije stvari nikako ne idu pod kapu: SAD u multipolarnom/multinuklearnom svijetu više ne može biti središte galaksije te bujajući unutarnji problemi u SAD-u. Njegovo viđenje američke dominacije projektom America First izazvalo je žestok trgovinski rat s EU-om, Kinom, Rusijom, Kanadom, Meksikom..., a otvorena prijetnja silom najžešći odgovor upravo u nedjelju iranskog predsjednika Hasana Rohanija: "Amerika treba znati da je mir s Iranom majka svekolikog mira, a rat s Iranom majka svih ratova. Gospodine Trump, ne vucite lava za rep, požalit ćete". EU se ne želi povući iz iranskog nuklearnog sporazuma, što ultimativno i pod prijetnjom sankcijama zahtijeva Donald Trump.

Njegov način upravljanja SAD-om otpočetka izaziva sve žešće javne prosvjede i odbija od njega čak stranačke drugove, republikance. Progone ga stanovite afere s damama zazornog imagea (navodno i iz Moskve, što neki drže Putinovim asom iz rukava, zatreba li ga ucijeniti), a znatno ozbiljnije pravosudna istraga o tome jesu li ruski hakeri umiješani u američke predsjedničke izbore.

U Trumpovu korist, protiv klana Hillary Clinton. Putin je to odlučno demantirao čim je navodno otkriće procurilo u svjetske medije. Sada - valjda ne slučajnog timinga baš za susreta Trump-Putin u Helsinkiju - u SAD-u je uhićena stanovita Marija Butina pod optužbom za "zavjeru djelovanja kao agentica Ruske Federacije", a svega par dana ranije 12 je ruskih vojnih obavještajaca optuženo za miješanje u američke predsjedničke izbore. Očito je da gadni problemi i kod kuće rade Trumpu o mjestu prvog stanara Bijele kuće.

"Hoće li Putin problijediti kad mu Trump krvnički stisne ruku (prati ga glas da se tako rukuje, op. red.)?" - pitao se komentator Deutsche Wellea Robert Mudge. "Hoće li Trump izdržati Putinov ledeni pogled? Tko će prvi popustiti? Svi koji su se nadali senzaciji ostali su razočarani. Sve je teklo po protokolu. Rukovanje je trajalo onoliko koliko se smatra pristojnim. U trenucima u kojima su mislili da ih nitko ne gleda bili su gotovo ljubazni jedan prema drugom, a na Putinovom licu se dalo vidjeti nešto poput smiješka. Morao je upasti u oči kontrast u odnosu na ledeni susret ruskog lidera s Trumpovim prethodnikom Obamom na lanjskom summitu G-20. Trump je čak rekao da mu je 'čast' što se susreo s Putinom."

Koliko će i hoće li koji od njih profitirati od Helsinkija, gdje su bez savjetnika - samo po jedan prevoditelj - razgovarali u četiri oka više od dva sata umjesto predviđenih 35 minuta, vidjet će se sljedećih mjeseci. Što je Helsinkijem dobila Europa, a što ostatak svijeta, osobito Bliski i Srednji istok, pokazat će vrijeme.

Nezahvalno je unaprijed bilo što nagađati, jer se ne radi o predvidljivim sugovornicima. Ostalo je zapaženo da je američka strana - jamačno namjerno, radi osobite poruke urbi et orbi - uvjetovala kršenje uobičajenog diplomatskog protokola za susrete na vrhu. To će neki medijski analitičari na Zapadu pročitati kao ciljano produbljivanje nepovjerenja i straha među onima koji se osjećaju ugroženim od Ruskog medvjeda (ponajprije pribaltičke zemlje) i koji sumnjaju da će ih NATO braniti u slučaju agresije, jer ne izdvajaju uvjetovanih dva posto svog BDP-a za vojsku. A Trump je već podignuo ljestvicu na - četiri posto. U protivnom, kazao je u Bruxellesu, "branite se sami". Dobrodošao dar Putinu.

"Trump i Putin su slični ljudi", drži komentator Deutsche Wellea Christian F. Trippe. "Obojica sebe vide kao 'jake muškarce' u kaotičnom svijetu, a zajednice koje vode obojica prvenstveno smatraju moćnim državama. Putin se odavno stilizirao kao čelnik onih političkih snaga koje su odlučno antiliberalne. Trump, s druge strane, voli igrati ulogu razarača onih liberalnih institucija koje su svijetu donijele red nakon epohalnih prekretnica 1945. i 1990. godine. Obojica su više puta dali znati da se dive jedan drugom, unatoč svim sukobima interesa. To nije dobro za sastanak u Helsinkiju, jer su horizonti očekivanja prerazličiti. Kao često ranije, Amerikanac traži pozornost medija, susret na velikoj sceni, tapšanje po ramenu - želi zaprepastiti svijet. A svoje političke ciljeve - ako ih uopće ima - Trump drži u tajnosti.

Rus, međutim, ima opsežan program: Putin želi neometano i dalje sudjelovati u sirijskom građanskom ratu. On želi nesmetano agirati u Ukrajini, koju shvaća kao rusku zonu utjecaja i kojoj priznaje samo ograničen suverenitet. I na kraju, on traži da Zapad prizna da okupacija ukrajinskog Krima prije četiri godine nije bila aneksija nego ponovno ujedinjenje s Rusijom. EU i SAD su zbog Krima nametnuli sankcije Rusiji i Putin bi ih se rado otarasio.

Međunarodna se javnost razbjesnila - ponajviše američka, nesklona Trumpovom političkom soliranju, te saveznička u Uniji i NATO-u, isprepadana neizvjesnošću zbog njegove nepredvidljivosti/inatljivosti/arogancije možebitno ugrađene u ishod dijaloga - jer nitko ne zna što su se dogovorili dvojica najmoćnijih u svijetu. Nije promaknulo da je više od dva sata "razmjene stajališta bez svjedoka" dobro sjelo i jednom i drugom akteru. Donald Trump je komplimentirao Vladimiru Vladimiroviču i suprotstavio se vlastitim obavještajnim službama, koje optužuju Putina i Rusiju za miješanje u izbore u SAD-u, a ovaj mu je verbalno i mimikom tapšao samodopadan ego. I tako, glumci zadovoljni, publika razočarana. Predastava je omanula?

Gledateljstvo još nije ni sabralo dojmove, a novi šok ustitrao je iglu na diplomatskim seizmografima: Trumpova je nekonvencionalna glasnogovornica Sarah Sanders na svom tvitu obznanila da je njezin šef pozvao Putina najesen u Bijelu kuću i da se o tome već razgovara, a službeni eho iz Kremlja bio je potvrdan: "Nikad ne odbijamo mogućnost da se iskrenim razgovorom dođe do rješenja i najsloženijih problema".

Taj je politički grom iz vedra neba satro u neobaviještenosti čak republikanskog direktora National Intelligencea Dana Coatsa. Bolji hrvatski tv-mediji prenijeli su taj insert s Aspenskog foruma, gdje se izvjesna moderatorica i Coats neprirodno iščuđavaju i nekontrolirano smiju na službeni poziv Putinu u Washington. "Ponovite, nisam čuo!?" - ironizirao je Dan Coats. "Nisam čuo. O.K. To će biti nešto posebno!" Trump se na Twitteru - a gdje bi drugdje, zato je i stekao nadimak Twitteraš!? - pobrinuo doliti još koju kap kerozina ne bi li opća zbunidba bila potpunija: "Radujem se novom sastanku s Putinom kako bismo počeli djelovati u vezi s problemima o kojima smo razgovarali, uključujući zaustavljanje terorizma, sigurnost za Izrael, nuklearni problem..."

Hoće li biti što od Putina u Washingtonu ili neće - a trebalo bi, s pozitivnim skorom - ostaje vidjeti. I opet, ne očekivati bogzna što. Američki predsjednik Donald Trump, politički neiskusan nekretninski superbogataš s kalkulatorom marke America First, nije al pari politički, obavještajno, vojno i čak psihološki (studirao pravo te ljudsku psihu) iskusnom čelniku Ruske Federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu nadimkom Volođa, ili drug Platov s Fakulteta "Jurij Vladimirovič Andropov" u Moskvi (danas Akademija za vanjsku obavještajnu službu), gdje je usavršio "kontakte s ljudima" ili ruski James Bond zbog 15-godišnje operative tajnog agenta u sovjetskom KGB-u. To ipak nije razlog da trebaju razgovarati s figama u džepu, jer to ne odgovara ni jednom niti drugom, kamoli svijetu koji s razlogom s njih ne skida pogled.

Dok se Trump tek mora dokazati kao lider, kojeg će Amerika i svijet možda zapamtiti po nečem dobrom, što će imati povijesnu vrijednost, Putin je to već ostvario. Unatoč tome što ga neki smatraju diktatorom, autoritarnim vladarom koji ne poštuje ljudska prava ili agresorom na tuđe zemlje (npr. Ukrajinu), pa mu spravljaju kojekakve psine.

Ne samo izmišljenim trovanjem agensima za masovno uništenje (npr. slučaj Skripal u Velikoj Britaniji, sirijska Duma...) nego i destabilizacijskim projektima u Rusiji, gdje Zapad ima subverzivne filijale među tzv. oligarsima i, nekim novinarima ili pak rubnim politikantima, što redovito propadaju na izborima.

Recept za rušenje Putina s vlasti: majdanski, iz Ukrajine, poticanje "naprednih" snaga, "nezadovoljnog naroda"... Već viđeno i na Bliskom i Srednjem istoku, Srednjoj i Južnoj Americi, itsl.? Itekako. CIA ne spava. Najveća i prirodnim resursima najbogatija zemlja na svijetu odavno je tiha patnja zapadnom multikorporativnom kapitalu. Ali taj Putin... Ruski ga narod većinski drži spasiteljem zemlje, koju je iz postkomunističkih ruševina uzdigao na rang opet svjetske velesile i koju se mora pitati kad se bilo što veliko poduzima na globusu.

Svijet pak nema sreće s Trumpom, nemaju ni saveznici u NATO-u, ni međunarodne institucije kojima prijeti izlaskom SAD-a iz članstva (čak UN-u), ne priznaje globalne sporazume (o klimi, o denuklearizaciji Irana), ali - još ironičnije - s njim nemaju sreće ni sami Amerikanci. Oni su kao birači i elektorska supervizija sami krivi što njihovi tzv. prosječni sugrađani svih boja i rasa - bit će ih brat-bratu 330 milijuna - moraju od jutra do mrklog mraka raditi na dva posla za minimalnih 7,25 dolara na sat, odreći se škole i zdravlja, kuburiti s doživotnim hipotekama i drhturiti nad kilavom budućnošću svojih obiteljskih uzdanica.

Jer, njihovi politički i vojni vođe bez grizodušja utapaju godišnje oko 800 milijardi dolara samo za vojsku. Svotu ravnu polovici svih vojnih proračuna svih zemalja na svim kontinentima. Mantra za hlebince kod kuće i vani: "Branimo demokraciju, zapadne vrijednosti i naš način života". Alibi za vola ubit'. Brane? Od koga? U tuđim zemljama, gdje su preslabi za suprotstaviti se?

Na osobnu i nesreću cijelog svijeta, prosječni Marion Michael Morrison s Midwestern United Statesa sklon je toj opsjeni dok mu iz nekog Afganistana, Vijetnama, Koreje, Iraka.. ne vrate sina upakiranog u mrtvački kovčeg prekriven prugasto, s 50 zvjezdica ili obogaljenog do kraja života. "Krv za domovinu" ili za beskrupulozno punjenje novčanika kasti tzv. gospodara svijeta, koju u tzv. teorijama zavjere prepoznatljivo simboliziraju američke obitelji Rothschild, Rockefeller, Morgan, Du Pont... Sic transit.

Imaju li Donald Trump i Vladimir Putin šanse u tom okružju? Dugoročno ne, ali bi i nešto srednjoročno bio dobitak za sve ljude. Prvi Amerikanac i prvi Rus u prilici su stati na loptu i makar djelomično rasteretiti svijet od psihoze sukoba i straha zbog mogućeg armagedona. Kako se u tu priliku uklapa dramatiziranje sada na summitu NATO-a radi drastičnog povećanja vojnih proračuna te rusko uspješno testiranje prije pola godine trenutno najubojitijeg u svijetu, suprsoničnog novog interkontinentalnog nuklearnog sustava Sarmat RS-28 (na Zapadu prozvan "Sotona 2"), koji probija svaki raketni štit, izbjegava radare i kadar je odjednom uništiti zemlju veličine Francuske ili Teksasa, odnosno cijelu zapadnu obalu SAD-a? Nikako se ne uklapa.

Superteški, termonuklearni "Sotona 2" navodno nosi i do 10 tona eksploziva, odnosno 10 težih ili 15 lakših bojnih glava, ili pak 24 hipersonične rakete. Putin je prije dvije-tri godine već upozorio SAD/NATO da u obrani svoje zemlje, procijeni li se potrebnim, neće prezati ni od uporabe oružja Sudnjeg dana. Nije pametno zamijeniti razgovore o detantu međusvjetskim velesilama puštanjem jastrebova nekontrolirano letjeti.

Ograničena ratna pripetavanja SAD/NATO-a i Rusije u Siriji, gdje je svega pet posto ruskog borbenog zrakoplovstva i protuzračne obrane za triput manje potrošenog novca očitalo lekciju Zapadu te domaćim protivnicima režima Bashara al-Assada bilo je samo "poligonska vježba". Na štetu milijuna Sirijaca. Rusija je uvjerljivo pokazala kako ruski raketni sustav S-400 bez problema rastavlja u zraku na sastavne dijelove američki F-35.

"Sotona 2" je zbog ogromne razodne moći sada noćna mora u SAD-u. Europa je blizu Ruskoj Federaciji i nema zemlje koju ne mogu dohvatiti njihovi projektili - i bez "Sotone 2" - pa drukčije važe i ekonomske i vojne direktive iz SAD-a i iz NATO-a. Srednja Europa, osobito Njemačka, Mađarska, Austrija, Slovačka, Češka, unatoč sankcijama, njeguje solidne ekonomske odnose s Rusijom, pa ispada da se jedno govori, a drugo radi. Svatko gleda svoju korist i to je u redu.

Oružje i utrka u naoružavanju nikom nikad nije donijela sreću. Neće ni Hrvatskoj, koja se lakoumno navukla na kojekakve „mirovne misije“, "partnerske obveze", poslušno arči novac uskraćen standardu građana za kupnju rashodovanog američkog oružja i priseže NATO-u da će do 2024. uplaćivati dodatnu milijardu nečega i razlike do dva posto BDP-a za vojsku ne bi li "partnerima" bilo srce na mjestu. A lova odlazi u džep, zapravo, američkoj industriji oružja.

O poslušničkom i iznimno skupom, na štetu vlastitih građana i zemlje, skakanju aktualnog državnog vrha RH uz nogu na svaki NATO/SAD-ov aport, svjedoči posjet vojnom Zagrebu Trumpovog ministra obrane Jamesa N. Mattisa (dovezao neki dan svojim zrakopolovom iz Bruxellesa i hrvatskog kolegu Krstičevića), koji nije štedio pohvale Hrvatskoj zbog primjernog sudjelovanja u svemu što Trump drži važnim. Taj zazoran general - nadimcima Bijesni pas (Mad dog), Ratnik redovnik (The Warrior Monk) i Kaos (Chaos) - poznat je po operativnoj izreci s ratišta "Budi pristojan, budi profesionalan, ali planiraj ubiti sve koje sretneš".

Jezovito i izvan mjesta, gdje Uncle Sam u rijekama tuđe krvi, desecima tisuća kilometara daleko od vlastite domovine, "širi demokraciju, brani zapadne vrijednosti i naš način života“. Sic transit.

I, s takvima aktualan državni vrh Bijedne Naše - tikve sadi!? I neodgovorno se time diči te šalje dvjestotinjak vojnika na rusku granicu, jer to traže zapadni jastrebovi!? "Hrvatska je mala zemlja, ali se zna boriti iznad svoje kategorije" - da nije tragična, ta bi Krstičevićeva šašavoća bila ravna osrednjem vicu o Bobiju i Rudiju. Ili crnogorskoj iz doba beskrajne ljubavi s Moskvom: "Nas i Rusa - 300 milijuna!" Ovako...