Andrej Plenković: Ovdje smo jako ponosni na naš štit (foto Robert Anić/PIXSELL)
Željezna kupola, na hebrejskom Kippat Barzel, na engleskom Iron Dome, tako se zove mobilni sustav protuzračne obrane dizajniran za presretanje i uništavanje topničkih projektila i raketa kratkog dometa, koji je izraelska vojnotehnološka kompanija Rafael Advanced Defense Systems razvila u suradnji s vodećim državnim proizvođačem zrakoplovne i aeronautičke opreme Israel Aerospace Industries.
Svijet je Željeznu kupolu nad Izraelom upoznao prije četrnaest godina, kad je sustav instaliran u blizini Beershebe uspješno presreo jednu raketu ispaljenu iz Gaze, i već do listopada 2014. sustav je stabilnom devedesetpostotnom učinkovitošću oborio gotovo hiljadu i pol raketa. Sve otada čuvena je Željezna kupola bila ponos Izraela, neprobojni štit nad državom okruženom neprijateljima: odbijale su se rakete Hamasa, Hezbollaha i Iranske revolucionarne garde od tog željeznog štita kao Palestinci od zida na Zapadnoj obali.
Onda je listopada 2023. u nezapamćenom napadu iz Pojasa Gaze Izrael zasut stotinama projektila i slavna je Željezna kupola pukla. Generali IDF-a zbunjeno su se pogledavali dok su Hamasove rakete curile kroz kupolu poput kiše u nekom zagrebačkom pothodniku, a zajedno s granatama počeo je curiti i novac: godinu i pol kasnije troškovi rata narasli su na više od četrdeset milijardi dolara, gotovo osam posto izraelskog BDP-a, opozicija je pretkazivala katastrofu, zatvoreno je pedeset hiljada poduzeća, Banka Izraela očajnički se zaduživala prodajući državne obveznice, gospodarski rast pao je blizu nule, a zbog mobilizacije Izraelaca i zabrane rada za Palestince iz Zapadne obale zabilježena je rekordno niska stopa zaposlenosti.
Visoko sofisticirani obrambeni štit u koji su samo Sjedinjene Države uložile gotovo tri milijarde dolara pokvario se, ukratko, kao toster od tri dolara kupljen preko Temua, i izraelski premijer Benjamin Netanyahu počeo se raspitivali po svijetu tko ima neki takav jedan sustav, štit koji će zamijeniti zarđalu Željeznu kupolu i spasiti Izrael.
Konačno, u srijedu je Netanyahu u svoju jeruzalemsku rezidenciju Beit Aghion na hitni sastanak pozvao ministra obrane Israela Katza, ministra financija Bezalela Smotricha i načelnika Generalštaba Izraelskih obrambenih snaga Herzla Halevija. Zamolio je tajnicu da zatvori vrata i nikoga ne pušta unutra, pa otvorio laptop i pustio snimku Hrvatske televizije od utorka, koju su izraelski stručnjaci Mossada preveli na hebrejski.
"Smatramo da je ova Vlada osigurala građanima sve ono što Vlada treba. Postavili smo ogroman, veliki štit koji je zaštitio i spasio hrvatske građane", govorio je neki ugojeni muškarac znalački sastavljenih jagodica prstiju. "Sjetite se da je opozicija 2020. godine pretkazivala katastrofu, ali to se nije dogodilo, Hrvatska je danas sigurna i stabilna zemlja s milijun i sedamsto tisuća zaposlenih, imamo nikad veću zaposlenost i nikad manju nezaposlenost."
- Gospodo, mene ne zanima kako ćemo doći do njega, i ne zanima me koliko ta stvar košta - poklopio je Netanyahu laptop i obratio se šokiranim suradnicima - ali mi taj štit moramo imati do proljeća.
Već do sutra, jasno, cijeli je vojnoobavještajni svijet govorio samo o zagonetnom obrambenom sustavu koji je razvila vlada hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, "ogromnom, velikom štitu koji je zaštitio i spasio hrvatske građane", vojni stručnjaci nagađali su kako zagonetna Plenkovićeva kupola funkcionira, a ekonomski stručnjaci nagađali su otkud uopće maloj Hrvatskoj novac i tehnologija za tako napredan i sofisticiran obrambeni štit.
- Štit? - zbunjeno je pitao Andrej Plenković.
- Da, štit - ponovio je veleposlanik Države Izrael u Zagrebu Gary Koren. - "Ogroman, veliki štit koji je zaštitio i spasio hrvatske građane."
- Ah, taj štit - sjetio se hrvatski premijer. - Da, ovdje smo jako ponosni na naš štit. Sjetite se da je opozicija 2020. godine pretkazivala katastrofu, ali to se nije dogodilo, Hrvatska je danas sigurna i stabilna zemlja s milijun i sedamsto tisuća zaposlenih, imamo nikad veću zaposlenost i nikad manju nezaposlenost.
- Mi sve to znamo, gospodine premijeru, zato sam i zatražio sastanak - strpljivo ga saslušavši objasnio je izraelski veleposlanik, pa se osvrnuo oko sebe i zavjerenički nagnuo prema Plenkoviću. - Recite, koliko?
- Koliko čega?
- Novaca.
- Novaca za što?
- Za štit.
- Koji štit?
- "Ogroman, veliki štit koji je zaštitio..."
- Znam, samo vas malo zajebavam - nasmijao se hrvatski premijer. - Nemojte se ljutiti, mi se ovdje volimo šaliti, kao i vi Židovi, samo veliki narodi se znaju šaliti, to nas je uostalom i spasilo. Čime se mi branimo u najtežim danima? Šalom!
- U svakom slučaju, hvala na izdvojenom vremenu, aleihem šalom - uljudno je odgovorio veleposlanik, pa ustao od stola i krenuo prema vratima.
- Šta "aleihem šalom"? - zbunio se Plenković.
- Pa rekli ste "šalom" - zbunjeno se okrenuo gospodin Koren.
Ni tri i pol sata kasnije, Plenković je završio s tumačenjem koncepta svoga šaljivog štita, s kojim će – ukoliko ga instaliraju po njegovim preciznim uputama – Izrael za godinu dana biti sigurna i stabilna zemlja s nikad većom zaposlenošću i nikad manjom nezaposlenošću.
- A rakete? - pitao je zbunjeni gospodin Koren.
- Rakete? - pogledao ga je hrvatski premijer. - Koje rakete?
- Briljantno! - lupio se po čelu veleposlanik.
Čim je stigao u veleposlanstvo, gospodin Koren nazvao je Beit Aghion s dobrim vijestima. Sve je tu, kompletan koncept Plenkovićeve kupole, evo ga tu ispred njega. Cijena? Prava sitnica. Izraelski ministar komunikacija Shlomo Karhi nekidan je navodno u Zagrebu s hrvatskim ministrom prometa i infrastrukture potpisao nekakav Memorandum o suradnji u području poštanskih usluga, pa ako bi, eto, nećaka ministrovog kuma mogli nekako uvaliti u zajedničku komisiju. Koja zajednička komisija? Naravno da ne postoji nikakva takva komisija, to i jest projekt.
- A rakete? - pitao je zbunjeni Benjamin Netanyahu.
- Rakete? - nasmijao se veleposlanik. - To je najbolji dio, čekajte da vam objasnim.
Da skratim, Netanyahuova vlada uskoro je u revolucionarnoj administrativnoj reformi podijelila Izrael na Grad Jeruzalem i dvadeset mehezota, nešto poput županija, te pet stotina pedeset općina, u kojima se zaposlilo više od milijun pripadnika Netanyahuova Likuda, njihovih prijatelja, kumova i članova obitelji, još milijun zaposleno je u ministarstvima, vladinim službama, mehezotskim upravama i državnim poduzećima poput Izraelskih cesta, Izraelskih željeznica, Izraelskih šuma ili Izraelskih voda, korumpiranu je zemlju onda, jasno, napustilo milijun i pol neumreženih i nezaposlenih očajnika, i bilo je to prvi put od daleke 1949. da je u Izraelu zabilježen demografski pad.
A rakete? Rakete su, jasno, i dalje padale po izraelskim gradovima, ali nacionalna ekonomija nikad nije izgledala bolje.
- Smatramo da je ova Vlada osigurala građanima sve ono što Vlada treba. Postavili smo ogroman, veliki štit koji je zaštitio i spasio izraelske građane - ponosno će u ovo doba sljedeće godine novinarima objaviti Benjamin Netanyahu koncentrirano sastavljenih jagodica prstiju. - Sjetite se da je opozicija 2025. godine pretkazivala katastrofu, ali to se nije dogodilo, Izrael je danas sigurna i stabilna zemlja sa sedam milijuna zaposlenih, imamo nikad veću zaposlenost i nikad manju nezaposlenost.
- Ali to je smiješno - upast će neki nadobudni novinar palestinskih Novosti. - Kako biste vi nazvali pet hiljada zaposlenih u Izraelskim vodama, državnom poduzeću u zemlji s ukupno pola jedne rijeke?
- Šalom - odgovorit će dobro raspoloženi premijer. - A koje je bilo pitanje
