Ideja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o tzv. mirnoj reintegraciji ukrajinskih u ratu izgubljenih područja pusta je iluzija.
Vladimir Vladimirovič Putin nije Volodimir Zelenski, pa mu nema druge nego bespogovorno pristati na obustavu već trogodišnjeg rata u Ukrajini i mirovni plan po obrascu što ga je skrojio Donald John Trump. Ili pak Emmanuel Macron i Keir Starmer s par Eu-istomišljenika. Ili Ursula von der Leyen s Volodimirom Zelenskim, sa SAD-om ili bez njega. Rusi drže strateški važan ukrajinski poluotok Krim i četiri regije koje su pripojili teritoriju Ruske Federacije – što su u tri godine rata platili s blizu milijun mrtvih i ranjenih svojih vojnika/civila – te dovršavaju uništenje ukrajinske vojske koja je taktički upala u rusku regiju Kurska. Ne bi li odvukla barem dio ruskih snaga s bojišnica u svojoj zemlji i stekla koji adut (iz rukava?) u predstojećim pregovorima o obustavi rata. No, to se nije dogodilo.
Donald Trump je neki dan, onako sebi u bradu, ali razgovjetno za medije, spomenuo kako ne dolazi u obzir nikakvo uključivanje Ukrajine u NATOBudući da su Rusi blokirali Ukrajince i uz pomoć sjevernokorejske vojske stežu obruč u kurskoj regiji, Putin im je ostavio dvije mogućnosti: predaju i postupak po međunarodnim regulama o ratnim zarobljenicima, ili smrt u borbi. Odluka je na ukrajinskom predsjedniku i vojnim zapovjednicima, pa… Kako se god okrene, Kijev je u vrlo teškom položaju. Onemogućen je pristup Crnom i Azovskomu moru, strateška luka Odesa je dnevno pod razarajućim projektilima, a gotovo da više nema izgleda kako će Ukrajina u pregovorima o obustavi rata dobiti natrag strateški poluotok Krim i četiri izgubljene jugoistočne regije, koje je Putin već pripojio Ruskoj Federaciji.
Pusta je iluzija ideja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića o tzv. mirnoj reintegraciji ukrajinskih u ratu izgubljenih područja – copy and paste hrvatskog iskustva iz Podunavlja 1996.-1998. (istočna Slavonija, južna Baranja i zapadni Srijem) – kojom je ovaj pametovao Zelenskom. Jer, koliko je god Ukrajina uistinu žrtva još neviđenoga nakon Drugoga svjetskog rata u Europi pogroma – „ničim izazvana agresija“ više ne pije vodu ni u službenoj američkoj vanjskoj politici – Rusija je također izgubila cca milijun što ubijenih, što ranjenih vojnika i civila te trpjela materijalne štete na svom teritoriju. Kako bi to režim u Kremlju objasnio kod kuće da u nekakvima mirovnim pregovorima jednostavno pristane poručiti urbi et orbi: „Dosta smo se igrali rata, vraćamo Kijevu zauzeto i idemo doma“?
Glavni uvjet Moskve u pregovorim s Washingtonom o završetku rata i sigurnosnoj arhitekturi tzv. trajnog mira – Kijev i Bruxelles su autsajderi, uključivo Veliku Britaniju i tzv. saveznike/partnere, koji su bez SAD-a svi zajedno tigar od papira – jest odvrnuti ratni upaljač s ukrajinske bombe. Tragikomično je da su načelno sve strane za obustavu rata i mir, čak i za jednomjesečni prekid vatre kao neophodan predah do donošenja važnih odluka, ali, kao što biva, vrag čuči u detaljima. U onomu, je li, nonparelu na donjoj margini budućih ključnih ugovora, koji zapravo zasjenjuje gorku istinu da se i dalje puca iz svih oružja i da ljudi masovno stradavaju.
Zelenski je bez pardona pogazio sporazume Minsk 1 i 2 s Rusijom, afirmirao pronacizam Hitlerova potrčka iz Drugoga svjetskog rata Stepana Andrijoviča Bandere i grubo atakirao na temeljna ljudska prava velike ruske manjine u Odesi„Putinu se ništa ne može vjerovati, manipulira i zapravo ne želi obustaviti agresiju na Ukrajinu“, tvrdi Zelenski nakon što je napokon pristao na sve najvažnije ultimatume Donalda Johna Trumpa, uključivo rijetke minerale kojima će otplaćivati američke milijarde dolara vojne pomoći. Vidljivo, Zelenski je odustao i od svojega neuslišana poziva Trumpu da „prisili Putina na obustavu agresije na Ukrajinu“. Očito ukrajinski predsjednik s potrošenim mandatom ne samo što ne uvažava razloge („ničim izazvano“?) zbog kojih je osobno dopustio rat u svojoj zemlji s neusporedivo jačim protivnikom nego ni ne pozna lidersku poziciju i mentalitet bivšeg agenta KGB-a, kojega nitko i ni na što ne može – prisiliti. Kamoli netko iz SAD-a.
„Iz Moskve dobivam ohrabrujuće informacije o okončanju rata u Ukrajini“, poručuje Trump. „Radujem se skorašnjem susretu s Putinom i nadam se da ćemo riješiti mnogo toga na putu prema trajnomu miru i prestanku ubijanja i razaranja. S obzirom na stanje na ratištima, očito je da Putin drži karte u svojim rukama.“ Nakon susreta američkoga pregovaračkog izaslanstva s ukrajinskim u Saudijskoj Arabiji, Trumpovi su povjerenici za budući ukrajinski mir otputovali u Moskvu čuti iz prve ruke ruske uvjete, a izravan razgovor Trumpa i Putina se očekuje u utorak 18. ožujka 2025.
To pak da Putin nije materijal koji se dade prisiliti na bilo što, ako to ne smatra korisnim za svoju lidersku poziciju i ruski nacionalni interes, potvrđuje činjenica da je Moskva postavila Washingtonu zahtjeve za razgovor sa SAD-om o Ukrajini na koje je Bijela kuća pristala. Što će reći da je Trumpu – zapetljanom trenutno u trgovinsko-carinskoj mreži sukoba s Kinom, EU-om, Kanadom, Meksikom i vrag znâ s kim sve ne – itekako stalo čim prije ispuniti predizborno obećanje kako će „prekinuti ukrajinski rat za 24 sata“. Uz zahtjeve o Ukrajini, Moskva je priložila i prijedlog za resetiranje odnosa Ruske Federacije i SAD-a, što je na tragu Trumpove objave kako je „prijeko potrebno vratiti Rusiju u međunarodnu zajednicu“.
Reuters pak tvrdi kako „nije jasno što je Rusija stavila na popis SAD-u za dogovor o završetku rata protiv Ukrajine ni je li spremna za pregovore s Kijevom prije američkog prihvaćanja njezinih zahtjeva“. Međutim, nije sve baš toliko tajnovito, jer američki i ruski dužnosnici osobno i virtualno o tim temama razgovaraju već najmanje tri tjedna, pa… Vladimir Vladimirovič vrlo čvrsto stoji na stajalištu da najprije treba riješiti „ključne uzroke“ rata u Ukrajini. To su gotovo navlas isti, kojima je prije tzv. specijalne vojne operacije za denacifikaciju Ukrajine 24. veljače 2022. godine uvjetovao Volodimiru Zelenskom, SAD-u i NATO-u tzv. crvenu crtu: „Širenje NATO-a na istok i u Ukrajinu smatrat ćemo izravnom ugrozom teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nacionalnog identiteta Ruske Federacije“.
Zelenski je odustao od svojega neuslišana poziva Trumpu da „prisili Putina na obustavu agresije na Ukrajinu“Na ratnohuškački nagovor američkog predsjednika Josepha Robinette „Joe“ Bidena Jr., čelništva EU-a pod vodstvom Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, bivše njemačke ministrice obrane, te lidera zemalja proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada, Zelenski je bez pardona pogazio sporazume Minsk 1 i 2 s Rusijom, afirmirao pronacizam Hitlerova potrčka („Slava Ukrajini“ = „Sieg Heil“ = „Za dom spremni“) iz Drugoga svjetskog rata Stepana Andrijoviča Bandere i grubo atakirao na temeljna ljudska prava velike ruske manjine u Odesi i sada okupiranim pokrajinama u kojima je – većina. I buknuo je najstrašniji oružani sukob u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.
„Taj rat je bio nepotreban i nikad nije smio početi“, tvrdi Donals Trump i izravno upire kažiprstom u Zelenskoga kao glavnog krivca. „Da sam ja bio predsjednik SAD-a, tog rata ne bi bilo.“ E sada, kad više nema nismo znali i kada je gotovo sigurno da Ukrajina ostaje bez četiri pokrajine plus poluotok Krim i bez kontrole izlaza na dva mora – a Unija i Ujedinjeno Kraljevstvo nastavljaju inatljivo udarati u ratnohuškačke bubnjeve, kontra novoj američkoj politici – neizvjesno je kakav će biti američko-ukrajinski sporazum o 30-dnevnom primirju kao putu prema mirovnim pregovorima.
Budu li pak Emmanuel Macron i Keir Starmer s par EU-istomišljenika, u suglasju s Ursulom von der Leyen i Zelenskim, sa SAD-om ili bez njega, poslali u Ukrajinu 40 -50 tisuća europskih vojnika kao „čuvare mira“ iza „zamrznutih“ prvih crta bojišnica, moglo bi biti vraga. Ti vojnici su odreda iz zemalja članica NATO-a, a Rusi – opomenuli su Zapad da to ne čini – neće imati respekta prema njima. Ukrajina mora ostati: NATO intacta. Čak je i Donald Trump neki dan, onako sebi u bradu, ali razgovjetno za medije, spomenuo kako ne dolazi u obzir nikakvo uključivanje Ukrajine u NATO te da propast mirovnih pregovora može vrlo brzo skliznuti u – Treći (nuklearni) svjetski rat, pa…
Ne riješi li globalna tzv. mainstream politika najprije baš „ključne uzroke“ rata u Ukrajini, ne odvrne li time ratni upaljač s njuške te kazetne bombe, što mogu učiniti samo mudri ljudi bistre glave, europski će se mamurluk nastaviti. Tim više, ostanu li u statusu quo ruski zahtjevi s već podužom bradom o tomu da SAD i NATO ograniče vojne operacije, tzv. misije, od istočne Europe do središnje Azije. A o tomu ima što reći i Kina. Pametni političari pravodobno rješavaju uzroke problema, a budalasti propuštaju prilike, pa se potom čude posljedicama. Sve bi trebalo biti jasnije nakon Trumpova razgovora u utorak s Putinom: hoće li ratni upaljač biti odvrnut ili još neće.
