Na pionirsko, a posebno na zlatno doba videoteka u kojima smo neumjereno, gotovo nekontrolirano, posuđivali filmove proizvedene u velikim tvornicama snova, u Slavonskom Brodu podsjeća još samo izlog ROTO Video kluba u Naselju Andrije Hebranga, u bloku šest. Plakati filmskih hitova, zaljepljeni s unutrašnje strane velikih stakala, djelomično zatvaraju pogled u radnju u kojoj su se iznajmljivale filmske priče, prvo na VHS kazetama, pa na DVD-ovima. Zaviri li se unutra, čovjeku se od nostalgije slama srce. Nekada važno okupljalište filmofila, vikend maratonaca u gledanju filmova (family time), dječaka i djevojčica koje su zajedničke projekcije u sobi jednog/jedne od njih, uvodile u svijet odraslih, parova kojima su filmovi bili povod i izgovor za žnjaranje u polumraku dnevnih boravaka, usamljenika kojima su filmovi bili istovremeni izlaz i ulaz u druge svjetove, istinskih poznavatelja sedme umjetnosti – prepuno je prašine, polica s razbacanim DVD-ovima, zakrčeno starim monitorima kompjutera i drugim predmetima koji ne pripadaju danima videotetske vreve i „otimanja“ posjetitelja za najfriškije filmske naslove. Prostor je beživotan, mračan, izvan funkcije i potrebe, izaziva sjetu i daje neugodne odgovore o tome kako je napredak poput nezaustavljive ceste koja se gradi na podlozi od groblja starih tehnologija i načina zadovoljavanja ljudskih zahtjeva. I kao takav, prostor videoteke podsjetnik je na "bolju prošlost", na mlađe dane, zapravo.

Videteke više ne postoje, one su prijeđena etapa ceste napretka, s njima je gotovo, one su mrtve. Otkako su se filmovi počeli downloadati s Mreže, otkako su počeli funkcionirati torrenti, otkako su se mogli pronaći titlovi za skinute filmove, odlasci u videoteke prorijedili su se i... prestali... do njihove propasti. Posljednji čavao u mrtvački kovčeg videoteka zabili su streamovi preko MaxTv-a. Slom videoteka izazvali su razvoj tehnologije, ljudska komocija i potreba da svatko bude sam svoj majstor. Za tren oka i jednostavno (preko nekog pirate baya) skine se film s besprijekornom slikom i tonom, a potom i titl odnosno solidan prijevod. Kako kaže jedan forumaš, film s kompa prebaciš na na stick, ukopčaš stick u dvd player ili pametni tv i gledaš ga s nogama na tabureu... bez kabela, izgrebanih DVD-ova. Kasnije snimku podijeliš s frendovima kao „masni pirat i rob tehnologije“.
Uspredno s kućnim ćarolijama skidanja filmova postoji i virtualna videoteka na MaxTv-u s recentnim, ali i s puno starih naslova. Pa tu je i snimalica. Oni koji hoće pogledati filmove koji su prošli test vremena mogu ih naći na Klasik TV-u i na Trećem programu HRT-a. Oni koji imaju posebne zahtjeve odosno hoće pogledati neki davni dobri fiilm, mogu preko veze, u arhivi Hrvatske televizije, dobiti ispržen DVD s omiljenim filmom. Mogućnosti da zadovoljimo svoju znatiželju su velike.
Sve nas to tješi dok virimo u unutrašnjost devastiranog ROTO Video kluba, tog fosila iz naše filmofilske prošlosti. Filmovi su ipak najvažniji.