Polazeći od toga da je „Jasenovac najveći mrtvi grad Srba“, nema nikakva razloga da on postane samo memorijalni, a ne i administrativni centar RS
Naziv projekta
Proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS.
Napomena o skraćenici
Skraćenica RS ovdje ima dvojako značenje i može se tumačiti ovisno o afinitetu čitaoca ovog Projekta, budući da je sastavljaču potpuno svejedno. U jednoj varijanti RS je Republika Srpska, a u drugoj Republika Srbija. Imajući u vidu vladajuće težnje u Republici Srpskoj i Republici Srbiji da se Republika Srpska i Republika Srbija u što skorijoj budućnosti ujedine u jedinstvenu RS, skraćenicom RS je zadovoljena i dugoročna intencija ovoga Projekta.
Direktni povod
Politički vođa RS Aleksandar Vučić i politički vođa RS Milorad Dodik sastali su se prekjučer u Beogradu i donijeli odluku da se kod Jasenovca izgradi veliki memorijalni i muzejski centar „u znak sećanja na zločine nad Srbima“. Dodik je tom prilikom konstatirao kako je „Jasenovac najveći mrtvi grad Srba“.
Vučić je u prilog izgradnje spomen-kompleksa rekao: „Na taj način bi deca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske mogla da uče kakvo se zlo dogodilo u Jasenovcu, jer mi ne želimo da prihvatimo fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“.
Obrazloženje
Polazeći od toga da je „Jasenovac najveći mrtvi grad Srba“, nema nikakva razloga da on postane samo memorijalni, a ne i administrativni centar RS.
Polazeći, nadalje, od toga da su mrtvi najizdašniji politički resurs na ovim prostorima, resurs koji vladajuće elite neumorno eksploatiraju u cilju pripreme budućih tragedija, nema suvisla rezona da one stoluju na lokalitetima koji će biti udaljeni od najbogatijeg crpilišta. Sama blizina veće količine leševa i zemnih ostataka smaknutih sunarodnjaka na kojima aktualne vlasti grade svoje političke programe, osigurat će – osim simboličke dimenzije – ekonomičniji način upravljanja.
Polazeći, nadalje, od toga da su, u želji da ne prihvate „fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“, vlasti RS broj žrtava u Jasenovcu dosad uvećale za sedam do deset puta u odnosu na broj stvarno stradalih – pa se sada službeno barata brojkama od sedamsto hiljada do milijun ubijenih – Jasenovac i po svojoj veličini, to jest po broju stanovnika, zavrjeđuje da se proglasi glavnim gradom RS; ne dakle tek „najvećim mrtvim gradom Srba“, već – izjednačimo li mrtve sa živima, a bilo bi razumno priznati im i mnoge prednosti – najvećim gradom Srba općenito.
Polazeći, nadalje, od činjenice da službeni broj žrtava logora u Jasenovcu iz godine u godinu raste zapanjujućom brzinom, da je tamošnja stopa mortaliteta neusporedivo veća od stope nataliteta u drugim krajevima RS, izvjesno je da će Jasenovac u razmjerno kratkome roku narasti u višemilijunsku metropolu i po broju žitelja uvjerljivo nadmašiti Beograd, a o Banjaluci da ne govorimo.
Polazeći, nadalje, od toga da, prema vladajućoj nacionalističkoj ideologiji, mrtvi sunarodnjaci vrijede mnogo više od onih koji to nisu – jer pod a) svatko tko nije položio život za svoj narod spada u osobitu vrstu invalida koji nije u stanju do kraja potvrditi svoju privrženost naciji, i pod b) čemu uopće život ako nije osmišljen smrću za domovinu? – proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS predstavljalo bi i snažan iskaz pijeteta prema njima.
Polazeći, nadalje, od gore iznesenoga, postavlja se pitanje: Kakvoga smisla ima zadržavati administrativni centar RS u moralno problematičnim provincijama kao što su Beograd ili Banjaluka, gdje obitavaju (proširimo li uvid Matije Bećkovića s hrvatskih Srba i na ostale) tek djelomično upotrebljivi „ostaci zaklanog naroda“, kada ga je moguće izmjestiti tamo gdje obitava sam zaklani narod, i to u sve većem broju?
Polazeći, nadalje, od toga da je simbolički kapital mrtvih uvijek u rukama živih, to jest da je dužnost odgovornih političkih vlasti brižljivo upravljati postmortalnim karijerama poginulih sunarodnjaka, jer bi se u protivnome ovi mogli opustiti ili odmetnuti do mjere da se njihove smrti pokažu uzaludnima i da nacija od njih nema nikakve konkretne koristi, premještanje državnoga sjedišta na mjesto masovnoga grobišta jedan je od efikasnijih načina da se ubijena braća drže pod nadzorom.
Polazeći, nadalje, od toga da je Jasenovac kao stratište najvišega ranga mjesto na koje srpski politički vođe tradicionalno dolaze utažiti pohotu, pa ga pohode o svim važnim obljetnicama (a mnogi i češće) kako bi konzumacijom mita o narodnome mučeništvu uzbudili svoje nacionalno biće, te potaknuli iste navade kod drugih pripadnika nacije, dislokacijom njihova radnog mjesta na prostor nekadašnjega logora smrti bi se pod a) takvi užici mogli mnogo češće upražnjavati, praktički svakodnevno, i pod b) značajno smanjili putni troškovi.
Ukratko, proglašenjem Jasenovca glavnim gradom RS ne bi se namaknula samo simbolička, nego iznad svega politička, pa čak i ekonomska korist.
Ideološka platforma
Cilj ovog Projekta je snaženje one vrste idejne i političke prakse koju je čuveni bugarski teoretičar Georgij Viktorov prije nekih desetak godina nazvao masturbacionalizmom i definirao kao „eksploataciju stradalih sunarodnjaka radi zadovoljenja tekućih čulnih i političkih potreba“.
Tvrditi da „ne želimo da prihvatimo fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“, a u isto vrijeme uvećati broj stvarno stradalih u Jasenovcu za nekoliko puta, prema uvidima G.V.-a, nesumnjivo je postupak pornofila. „Pornografija se, naime, temelji na suočavanju s obiljem, na hipertrofiji realiteta, kako bi se postigao što snažniji nadražaj. Uvećavanje broja žrtava između ostaloga je i izraz tajne pomisli kako je ubijenih bilo premalo, a to je stanje kada se moral ili osjećaj stida povlače pred golom žudnjom.“
Masturbacionalizam je, drugim riječima, nacionalizam do kosti.
Edukativni dodatak
Proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS ne samo što nije u koliziji s funkcijom budućega memorijalnog centra koju je definirao politički lider RS Aleksandar Vučić – naime da bi „na taj način deca iz Srbije, BiH, ali i Hrvatske mogla da uče kakvo se zlo dogodilo u Jasenovcu“ – nego bi se time, blagodareći urbanističkome zamahu kakav ide uz podizanje državnoga sjedišta, edukativni potencijali umnožili.
Sastavljač ovoga Projekta predlaže da se pođe od toga kako djeca nikada nisu suviše mala da ih se izloži najbrutalnijim, najkrvavijim i najodvratnijim prizorima stradanja voljenih predaka. Izleti u spomeničko-obrazovni kompleks kod malodobnika trebaju izazivati osjećaje jeze, straha, bijesa, krivnje, nemoći, depresije i iznad svega mahnitu potrebu za osvetom koja će biti usađena u njihova mlada srca.
U tome smislu skiciramo ideju da se u središtu Jasenovca, po uzoru na amsterdamsku Crvenu četvrt, izgradi Crna četvrt površine nekoliko kvadratnih kilometara, gdje bi posjetitelji u ostakljenim izlozima mogli razgledavati skelete likvidiranih sunarodnjaka u zavodljivim pozama, lubanje rascopane udarcima malja, hrpe zdrobljenih rebara i bedrenih kostiju, tegle s raznobojnim špekulama koje će simulirati iskopane oči, lutke u bazenima s crvenom tekućinom koje dočaravaju leševe što plutaju Savom, voštane figure ustaških koljača koji bajunetama režu srpska grla itd., itsl. Na svakom uglu bio bi smješten dopadljivi ugostiteljski objekt s toplim i hladnim napicima, te sladoledom za najmlađe.
Sve to, uključujući model interaktivne prezentacije dokumentarno-igranog materijala pod naslovom „Golgota srpskog naroda od Kosovske bitke do kosovske paradržave“, možemo razraditi u nekom budućem dokumentu, budući da je ovaj Projekt fokusiran na proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS.
Stanovita poteškoća…
…može ležati u činjenici da se Jasenovac nalazi na teritoriju RH, a ne na službenome tlu RS. No to je relativno nevelik i lako rješiv problem. Za početak bi se administrativno središte moglo smjestiti u obližnjoj Donjoj Gradini, lociranoj unutar granica RS, dok bi se sam Jasenovac, do buduće aneksije, smatrao glavnim gradom RS na privremenom boravku u emigraciji. Po istome modelu po kojemu će uskoro Bleiburg postati glavni grad RH (Projekt u izradi).
Osim svega, snažna revizionistička aktivnost u hrvatskome dijelu Jasenovca – gdje trupe HOS-ovaca postavljaju spomen ploče s fašističkim parolama, Jakov Sedlar režira somnambulne filmske spektakle, a Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac dokazuje kako su logoraši bezdušno umlaćivali ustaške humanitarce – u izravnoj je funkciji srpske patničke mitologije, potvrđujući kontinuitet zločina nad srpskom narodom koji ne prestaje od pamtivijeka do danas.
Ovaj Projekt inspiriran je, između ostaloga, mišlju jednoga marginalnog kroničara koji je ustvrdio da su hrvatski revizionizam i srpsko žrtvoslovlje dvije polutke istoga neopranog dupeta.
Završna kap vedrine
Mrtvi su temelj nacionalne besmrtnosti. Budućnost je u našim humkama!
tacno
Naziv projekta
Proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS.
Napomena o skraćenici
Skraćenica RS ovdje ima dvojako značenje i može se tumačiti ovisno o afinitetu čitaoca ovog Projekta, budući da je sastavljaču potpuno svejedno. U jednoj varijanti RS je Republika Srpska, a u drugoj Republika Srbija. Imajući u vidu vladajuće težnje u Republici Srpskoj i Republici Srbiji da se Republika Srpska i Republika Srbija u što skorijoj budućnosti ujedine u jedinstvenu RS, skraćenicom RS je zadovoljena i dugoročna intencija ovoga Projekta.
Direktni povod
Politički vođa RS Aleksandar Vučić i politički vođa RS Milorad Dodik sastali su se prekjučer u Beogradu i donijeli odluku da se kod Jasenovca izgradi veliki memorijalni i muzejski centar „u znak sećanja na zločine nad Srbima“. Dodik je tom prilikom konstatirao kako je „Jasenovac najveći mrtvi grad Srba“.
Vučić je u prilog izgradnje spomen-kompleksa rekao: „Na taj način bi deca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske mogla da uče kakvo se zlo dogodilo u Jasenovcu, jer mi ne želimo da prihvatimo fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“.
Obrazloženje
Polazeći od toga da je „Jasenovac najveći mrtvi grad Srba“, nema nikakva razloga da on postane samo memorijalni, a ne i administrativni centar RS.
Polazeći, nadalje, od toga da su mrtvi najizdašniji politički resurs na ovim prostorima, resurs koji vladajuće elite neumorno eksploatiraju u cilju pripreme budućih tragedija, nema suvisla rezona da one stoluju na lokalitetima koji će biti udaljeni od najbogatijeg crpilišta. Sama blizina veće količine leševa i zemnih ostataka smaknutih sunarodnjaka na kojima aktualne vlasti grade svoje političke programe, osigurat će – osim simboličke dimenzije – ekonomičniji način upravljanja.
Polazeći, nadalje, od toga da su, u želji da ne prihvate „fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“, vlasti RS broj žrtava u Jasenovcu dosad uvećale za sedam do deset puta u odnosu na broj stvarno stradalih – pa se sada službeno barata brojkama od sedamsto hiljada do milijun ubijenih – Jasenovac i po svojoj veličini, to jest po broju stanovnika, zavrjeđuje da se proglasi glavnim gradom RS; ne dakle tek „najvećim mrtvim gradom Srba“, već – izjednačimo li mrtve sa živima, a bilo bi razumno priznati im i mnoge prednosti – najvećim gradom Srba općenito.
Polazeći, nadalje, od činjenice da službeni broj žrtava logora u Jasenovcu iz godine u godinu raste zapanjujućom brzinom, da je tamošnja stopa mortaliteta neusporedivo veća od stope nataliteta u drugim krajevima RS, izvjesno je da će Jasenovac u razmjerno kratkome roku narasti u višemilijunsku metropolu i po broju žitelja uvjerljivo nadmašiti Beograd, a o Banjaluci da ne govorimo.
Polazeći, nadalje, od toga da, prema vladajućoj nacionalističkoj ideologiji, mrtvi sunarodnjaci vrijede mnogo više od onih koji to nisu – jer pod a) svatko tko nije položio život za svoj narod spada u osobitu vrstu invalida koji nije u stanju do kraja potvrditi svoju privrženost naciji, i pod b) čemu uopće život ako nije osmišljen smrću za domovinu? – proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS predstavljalo bi i snažan iskaz pijeteta prema njima.
Polazeći, nadalje, od gore iznesenoga, postavlja se pitanje: Kakvoga smisla ima zadržavati administrativni centar RS u moralno problematičnim provincijama kao što su Beograd ili Banjaluka, gdje obitavaju (proširimo li uvid Matije Bećkovića s hrvatskih Srba i na ostale) tek djelomično upotrebljivi „ostaci zaklanog naroda“, kada ga je moguće izmjestiti tamo gdje obitava sam zaklani narod, i to u sve većem broju?
Polazeći, nadalje, od toga da je simbolički kapital mrtvih uvijek u rukama živih, to jest da je dužnost odgovornih političkih vlasti brižljivo upravljati postmortalnim karijerama poginulih sunarodnjaka, jer bi se u protivnome ovi mogli opustiti ili odmetnuti do mjere da se njihove smrti pokažu uzaludnima i da nacija od njih nema nikakve konkretne koristi, premještanje državnoga sjedišta na mjesto masovnoga grobišta jedan je od efikasnijih načina da se ubijena braća drže pod nadzorom.
Polazeći, nadalje, od toga da je Jasenovac kao stratište najvišega ranga mjesto na koje srpski politički vođe tradicionalno dolaze utažiti pohotu, pa ga pohode o svim važnim obljetnicama (a mnogi i češće) kako bi konzumacijom mita o narodnome mučeništvu uzbudili svoje nacionalno biće, te potaknuli iste navade kod drugih pripadnika nacije, dislokacijom njihova radnog mjesta na prostor nekadašnjega logora smrti bi se pod a) takvi užici mogli mnogo češće upražnjavati, praktički svakodnevno, i pod b) značajno smanjili putni troškovi.
Ukratko, proglašenjem Jasenovca glavnim gradom RS ne bi se namaknula samo simbolička, nego iznad svega politička, pa čak i ekonomska korist.
Ideološka platforma
Cilj ovog Projekta je snaženje one vrste idejne i političke prakse koju je čuveni bugarski teoretičar Georgij Viktorov prije nekih desetak godina nazvao masturbacionalizmom i definirao kao „eksploataciju stradalih sunarodnjaka radi zadovoljenja tekućih čulnih i političkih potreba“.
Tvrditi da „ne želimo da prihvatimo fabrikovanje činjenica i izmišljanje istine“, a u isto vrijeme uvećati broj stvarno stradalih u Jasenovcu za nekoliko puta, prema uvidima G.V.-a, nesumnjivo je postupak pornofila. „Pornografija se, naime, temelji na suočavanju s obiljem, na hipertrofiji realiteta, kako bi se postigao što snažniji nadražaj. Uvećavanje broja žrtava između ostaloga je i izraz tajne pomisli kako je ubijenih bilo premalo, a to je stanje kada se moral ili osjećaj stida povlače pred golom žudnjom.“
Masturbacionalizam je, drugim riječima, nacionalizam do kosti.
Edukativni dodatak
Proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS ne samo što nije u koliziji s funkcijom budućega memorijalnog centra koju je definirao politički lider RS Aleksandar Vučić – naime da bi „na taj način deca iz Srbije, BiH, ali i Hrvatske mogla da uče kakvo se zlo dogodilo u Jasenovcu“ – nego bi se time, blagodareći urbanističkome zamahu kakav ide uz podizanje državnoga sjedišta, edukativni potencijali umnožili.
Sastavljač ovoga Projekta predlaže da se pođe od toga kako djeca nikada nisu suviše mala da ih se izloži najbrutalnijim, najkrvavijim i najodvratnijim prizorima stradanja voljenih predaka. Izleti u spomeničko-obrazovni kompleks kod malodobnika trebaju izazivati osjećaje jeze, straha, bijesa, krivnje, nemoći, depresije i iznad svega mahnitu potrebu za osvetom koja će biti usađena u njihova mlada srca.
U tome smislu skiciramo ideju da se u središtu Jasenovca, po uzoru na amsterdamsku Crvenu četvrt, izgradi Crna četvrt površine nekoliko kvadratnih kilometara, gdje bi posjetitelji u ostakljenim izlozima mogli razgledavati skelete likvidiranih sunarodnjaka u zavodljivim pozama, lubanje rascopane udarcima malja, hrpe zdrobljenih rebara i bedrenih kostiju, tegle s raznobojnim špekulama koje će simulirati iskopane oči, lutke u bazenima s crvenom tekućinom koje dočaravaju leševe što plutaju Savom, voštane figure ustaških koljača koji bajunetama režu srpska grla itd., itsl. Na svakom uglu bio bi smješten dopadljivi ugostiteljski objekt s toplim i hladnim napicima, te sladoledom za najmlađe.
Sve to, uključujući model interaktivne prezentacije dokumentarno-igranog materijala pod naslovom „Golgota srpskog naroda od Kosovske bitke do kosovske paradržave“, možemo razraditi u nekom budućem dokumentu, budući da je ovaj Projekt fokusiran na proglašenje Jasenovca glavnim gradom RS.
Stanovita poteškoća…
…može ležati u činjenici da se Jasenovac nalazi na teritoriju RH, a ne na službenome tlu RS. No to je relativno nevelik i lako rješiv problem. Za početak bi se administrativno središte moglo smjestiti u obližnjoj Donjoj Gradini, lociranoj unutar granica RS, dok bi se sam Jasenovac, do buduće aneksije, smatrao glavnim gradom RS na privremenom boravku u emigraciji. Po istome modelu po kojemu će uskoro Bleiburg postati glavni grad RH (Projekt u izradi).
Osim svega, snažna revizionistička aktivnost u hrvatskome dijelu Jasenovca – gdje trupe HOS-ovaca postavljaju spomen ploče s fašističkim parolama, Jakov Sedlar režira somnambulne filmske spektakle, a Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac dokazuje kako su logoraši bezdušno umlaćivali ustaške humanitarce – u izravnoj je funkciji srpske patničke mitologije, potvrđujući kontinuitet zločina nad srpskom narodom koji ne prestaje od pamtivijeka do danas.
Ovaj Projekt inspiriran je, između ostaloga, mišlju jednoga marginalnog kroničara koji je ustvrdio da su hrvatski revizionizam i srpsko žrtvoslovlje dvije polutke istoga neopranog dupeta.
Završna kap vedrine
Mrtvi su temelj nacionalne besmrtnosti. Budućnost je u našim humkama!
tacno
