Zašto ljudi u demokracijama izlaze na izbore? Da bi, svojom slobodnom voljom, izabrali one za koje vjeruju da će na najbolji način zastupati njihova prava i interese. Da će im svojim radom, angažmanom na donošenju kvalitetnih i poštenih zakona omogućiti bolji i lakši život, da će se brinuti o općem i javnom dobru kao onome što bi moralo biti vezivno tkivo svake zajednice. Pokazalo se, međutim, da politička kasta, tzv. izabranici naroda, najbolje i najuspješnije zastupaju sebe, svoje osobne interese i svoj boljitak. Danas gotovo da nema aktivnog političara koji se od „rada za opće dobro” nije obogatio, a s druge strane, petina hrvatskih građana je u riziku od siromaštva. I što Vlada čini da taj disbalans promijeni? Milosrdno udjeljuje „lemozinu” od 50 eura za Uskrs! Takozvanu uskrsnicu. Da s njom mogu blagovati tradicionalni uskršnji objed, kako i priliči pravim katolicima. Ili, kako reče ovih dana jedan umirovljenik, da s tih 50 eura vladinog milodara nahrane svoje kućne ljubimce. I pritom ne zaborave tko im je to omogućio. I adekvatno zahvale, na izborima, već u svibnju…
Dakle, ako se kasta privilegiranih, onih koje je narod birao da bi mu bilo bolje, na svojim pozicijama bogati, a narod i dalje tone u siromaštvo i nezadovoljstvo koje Vlada pokušava neutralizirati božićnicama, uskrsnicama, jednokratnom pomoći za najubogije među nama, znači da smo birali krive ljude, neuspješne, nezainteresirane za opće dobro, zauzete privatnim. Ali, to također znači da moramo itekako promisliti koga biramo i koga smo ovlastili da nas zastupa. Jer, očito smo pogriješili, te greške nas sve skuplje stoje, a njima sve više ( imovine ) donose?
Znate onu staru mantru koja je kod nas neuništivi alibi za selektivno kastinsko bogaćenje? Godinama se govori kako političari, odnosno državni dužnosnici, suci ili liječnici, moraju imati adekvatne plaće kako ne bi podlegli koruptivnim pritiscima kojima su izloženi. Notorna bedastoća! I nakon što su im plaće višekratno rasle, oni koji su bez skrupula primali ili davali mito za određene usluge, čine to i dalje. Zar nije bar dvadesetak Plenkovićevih ministara pod sumnjom na nezakonite, nečasne radnje odletjelo s funkcija, a imovinske kartice su im bile i tada besramno prekrcane? Zar je jednom Berošu, s plaćom koju je imao i prije enormnog povećanja što ga je svojoj vjernoj sljedbi osigurao AP, trebalo udruživati se s kriminalnim podzemljem kako bi besramno pljačkao državni proračun i punio svoj, kućni? Ali, sve smo to već bezbroj puta rekli, no, u ovog je naroda pamćenje na razini jednostaničnog organizma. I zato se sve vrti u krug, svaki put kao da je prvi put…
HDZ i Vlada, svjesni svoga rejtinga ni dva mjeseca prije lokalnih izbora, posežu za prokušanom populističkom mjerom. Ono što su od nas uzeli, sada nam, hineći socijalnu osjetljivost, vraćaju kroz uskršnji sitniš. Velikodušno, svim umirovljenicima, njih 1,22 milijuna, ovog Uskrsa stiže „ekstra prihod” od čak 50 eura! Kako će to uspjeti potrošiti…
Državni proračun će to stajati 18 milijuna eura manje nego lani, iako je tada uskrsnica isplaćena za samo 830 tisuća umirovljenika. I zamislite, to je samo simboličan dodatak na novi, osmi paket mjera za zaštitu standarda građana i konkurentnosti gospodarstva, kako se to službeno zove , a za koji će Vlada izdvojiti gotovo 300 milijuna eura. Od toga, čak petina ide na jednokratne potpore umirovljenicima, tzv. uskrsnice. Ove godine nema cenzusa, svi su umirovljenici jednaki pred Vladom. I svi će dobiti svojih 50 eura, dok je lani limit bio 880 eura mirovine, i njima je podijeljeno od 50 do 160 eura „potpore”, ovisno o iznosu mirovine. No, ovog puta je Vlada odlučila da umirovljenički korpus pred Uskrs ne dijeli… I uz sve te „darove”, Vlada do jeseni subvencionira i cijene struje i plina, odnosno grijanja, koje je, kako znamo, baš u tom dijelu godine “najintenzivnije”…
Nikoga Vlada nije impresionirala svojim „milosrđem”. Naprotiv, reakcije građana su prilično hladne, suzdržane. Novac će, kažu, uzeti, ionako je njihov, ali će nezadovoljstvo mirovinama i dalje ostati jer će one svaki naredni mjesec biti jednako male, za pristojan život pretanke, nedostojne rada koji je u njih uložen. Tako će biti i ubuduće, jer ni Zakon o mirovinskom osiguranju, koji bi trebao stupiti na snagu navodno u srpnju, neće im donijeti povišicu bitno veću od ove ponižavajuće uskrsnice.
Siromašni, očito moraju ostati siromašni da bi bogati bili bogatiji. A naši izabranici bogme imaju sve više, gomilaju nekretnine ( stanove, kuće, vile ), iznajmljuju ih i na njima dodatno zarađuju, pokretnine, „trezorce”, obveznice, štednju, zlato i nakit, skupocjene satove, a tek rijetki među njima i umjetnine ( takva je struktura skorojevićevske političke kaste ), iako svoju osnovnu funkciju koju su izborom preuzeli, nisu ispunili. Ako su se obogatili od plaća i drugih davanja koja proizlaze iz njihovih pozicija, nešto s tim sustavom ne valja. U zemlji gdje je svaki drugi umirovljenik na rubu siromaštva, toliko bogatih političara ne može biti. Nije moralno, nema opravdanja u njihovom radu, ponajmanje u njihovom doprinosu općem dobru. A ako su do bogatstva došli na nepošten način, kako to sugeriraju brojni pravosudni postupci protiv naših izabranika, zašto bi utvrđivanje porijekla njihove imovine bilo anakrono, odiozno, tretirano kao nekakav socijalistički relikt? Uz toliko siromašnih, radi kojih se donose paketi mjera za navodnu zaštitu standarda građana, dijele jednokratne pomoći, zapravo mrvice prije negoli uskrsnice, pitanje je što su radili od naroda izabrani da nam bude bolje, ako nam je toliko loše da Vlada serijski dnosi pakete mjera? Kakva je to država u kojoj se ne može živjeti od poštenog rada? Zar to nije totalni debakl vlasti? I kako je moguće da se na njih neuspjeh ne reflektira ni moralno ni materijalno?
