Za kormilom snova

Sanjala sam da sam dupin ženskog roda koji s četiri druga, ženska, obiteljski povezana dupina, sretno i bezbrižno roni po Modroj špilji na otoku Biševu. San je bio savršen. Od savršeno polariziranih boja i osjećaja bestežinskog stanja, preko osjećaja zadovoljstva do onog sigurnosti... sve dok moja egzekutivna neuro-mreža nije preuzela kontrolu nad defoltnom i natjerala me da pomislim: "Ali što ti radiš na toj dubini, ti se panično bojiš mora!?"

Probudila sam se naglo, istovremeno sretna i egzaltirana ali i prestrašena, bez potrebe da analiziram značenje. Bio je to očit pokušaj mog mozga da prevlada nikad prevaziđenu dječju fobiju. Nakon niza noćnih mora o poplavama, potresima, proganjanjima i bolesti roditelja, more u pozitivnom kontekstu osvježilo me kao tjedan dana najdraže mi plaže.

Nedugo nakon toga, baš u ljeto 2024. objavljena je knjiga američkog liječnika neurokirurga i doktora neuroznanosti Rahula Jandiala "Evo zašto sanjaš: Što usnuli um otkriva o budnom životu", koju sam morala nekoliko puta pročitati da bih je razumjela. U očima kritičara, prekrcanost informacijama gotovo je jedina mana ove knjige. S razlogom. Autor nudi sinteze svojih i tuđih podataka i teza, piše samo o podacima koje razumije i može analizirati, ne razbacuje se generalizacijama, no daje tematske klastere, a u obzir uzima i kulturološke faktore.

Snovi su u ovoj knjizi prije svega promatrani iz neuroznanstvene, a ne psihološke perspektive. Autor ne izaziva niti raspravlja s psihologijskim teorijama, već daje klastere ili grupe informacija interpretirane s obzirom na biološke, evolucijske i neke kulturološke aspekte, prvenstveno iz perspektive koju najbolje razumije, a to je neurofiziologija mozga. Rezultati su zanimljivi, iako, kako naglašava, oni su tek dijelom procesa tumačenja ljudskog uma. Jandial ne inzistira na tome da je u pravu, da su njegove interpretacije točne, ili jedine točne. Knjiga je njegovo viđenje pitanja snova. Njegova glavna teza je "spavamo da bismo sanjali".

On istražuje funkcije snova, njihovu ulogu u regulaciji emocija, spremanju sjećanja, poticanju kreativnosti i učenju. Također objašnjava kako snovi predviđaju buduće mentalne i fizičke bolesti (najjasnije u Parkinsonovoj) te kako se lucidno sanjanje može koristiti za poboljšanje vještina u stvarnom životu. Snove definira kao "subjektivne doživljaje vizualnih, auditivnih, emocionalnih i drugih osjeta koji se javljaju tokom spavanja. Oni mogu uključivati različite scenarije, ljude, osjećaje, često naizgled nelogične ili fantastične". Iako ne znamo zašto sanjamo, što su snovi, ni koja je njihova funkcija, znamo gdje nastaju (u mozgu), a znamo ponešto i o tome kako.

Mreže koje nas kontroliraju

Izvor snova je kombinacija hormona (prohibitora i stimulansa) te neuroelektriciteta koji putuju drugom od dvije glavne neurološke mreže. Prva je egzekutivna kontrolna mreža, a druga se zove mreža zadanog načina rada ili defoltna. Obje imaju presudnu važnost za različite aspekte našeg mentalnog funkcioniranja, iako nisu aktivne u isto vrijeme, međusobno svakodnevno surađuju. Kad je egzekutivna mreža aktivna, defoltna je obično potisnuta, i obratno.

Egzekutivna mreža zadužena je za upravljanje kognitivnim funkcijama kao što su pažnja, donošenje odluka, planiranje, rješavanje problema i inhibicija impulsa. Aktivira se kada moramo biti fokusirani na vanjski zadatak, poput koncentriranja na posao ili analize situacije. Ključna je za izvršne funkcije svakodnevnog života. Povezana je s fokusiranjem pažnje na vanjski svijet i upravljanjem zadacima.

Defoltna mreža je pak aktivna kada nismo usmjereni na vanjske podražaje, tj. kad smo usmjereni na sebe. Povezana je s autorefleksijom, maštanjem, sanjanjem, sanjarenjem i introspekcijom. Aktivira se kad razmišljamo o sebi, prošlim iskustvima, budućim planovima, ili kada jednostavno maštamo bez specifičnog cilja. Ona je posebno aktivna među kreativnim tipovima osobnosti. Aktivacija defoltne mreže često se povezuje s mentalnim zdravljem, jer razmišljanje o prošlim traumama ili brigama može dovesti do stresa i anksioznosti. Međutim, njena zdrava aktivacija također može biti ključna za kreativnost i mentalnu regeneraciju.

Te dvije mreže odgovorne su za dvije osnovne grupe naših mentalnih stanja: vanjsko i "dnevno", te unutarnje, reflektirajuće i "noćno". Kada spavamo, dnevna, egzekutivna mreža se isključuje, a noćna, defoltna se pojačava. Zanimljivo je da kada znanstvenici izoliraju jedan neuron u nutritivnim emulzijama u Petrijevim zdjelicama on je živ, ali potpuno neaktivan.

Tek kada se u istu zdjelicu ubaci još jedan neuron, sami od sebe bez ikakvog vanjskog podražaja, oni se počnu približavati jedan drugome (jednostavna objašnjenja o tome kako se to i zašto događa moguće je pronaći u knjizi Roberta Sapolskog iz 2023. u poglavljima o inteligentnoj sluzi). Slično nešto, samo na skali našeg mozga događa se dok spavamo, i iz neurološke perspektive – tako sanjamo. Snovi su dakle, prema Jandialu "oblik mentalne aktivnosti koji ne zahtijeva vanjski podražaj. Ne pokreću ih prizori, zvukovi, mirisi ili dodiri, već dolaze automatski, bez napora".

Zašto sanjamo?

No, koja je funkcija snova, to je nešto teže pitanje na koje još nemamo precizan odgovor. Sve teorije vrte se oko obrade emocija, konsolidacije memorije, reorganizacije neuroloških mreža te poticanja učenja i kreativnosti. Također pomažu u obradi traume i pripremi za buduće izazove. Jandial smatra da su snovi evolucijski uvjetovani, što znači da je moguće da uz okoliš i genetika igra određenu ulogu.

Kad god je moguće, evolucija se drži osobina koje nam daju prednost, ističe autor. Evolucija nikada ne bi zadržala osobine koje nam ne daju jasnu prednost, osobito ako zahtijevaju mnogo energije ili nas izlažu predatorstvu: "Sanjanje čini oboje. Zahtijeva puno energije i ostavlja nas ranjivima dok sanjamo." Stoga, iz evolucijske perspektive "snovi su mehanizam koji nam omogućuje vježbanje suočavanja s prijetnjama i izazovima, što povećava šanse za preživljavanje kada se u stvarnom životu nađemo lice u lice s opasnostima".

Korijen snova je neurobiološki i s obzirom na to snovi imaju neke granice. Nikada na primjer u snu ne koristimo kompjuter, niti čitamo ili pišemo. Uzrok tome je, smatra Jandial, što su te radnje gotovo nemoguće kada je egzekutivna mreža isključena

Snovi, pronašao je Jandial u podacima, mogu također precizno predvidjeti neke bolesti, prvenstveno Parkinsonovu i Alzheimerovu. U visokim postocima u brojnim mjerenjima pokazalo se da izvršavanje radnji snova u snu, posebno u muškaraca mogu biti rani pokazatelji tih dviju bolesti. Njegovo objašnjenje je da nastane problem u paralizi sna koja služi upravo tome da u stvarnosti spriječi ponašanje koje proživljavamo u snu. To je kemijsko stanje mozga koje paralizira naše tijelo. Kemijsko stanje može značiti i da omogućava "curenje" aktivnosti egzekutivne mreže u vrijeme kada bi ona trebala biti isključena, a potpuno dominantna bi trebala biti defoltna mreža.

Neuroznanost dakle pokazuje da granice između sna i jave ipak nisu tako čiste. "Snovi su neuhvatljiv oblik spoznaje", smatra Jandial. Sanjanje nikako ne treba odbaciti samo zato što se događa dok spavamo ili nema logiku koja nas vodi tokom dana. Snovi su drugačiji oblik razmišljanja, dodaje. Upravo njihova divljina daje im potencijal da budu transformativni: "Veliki skokovi u umjetnosti, dizajnu i modi potpomognuti su vrstom divergentnog razmišljanja koje je prirodno u snovima, a upravo su kultura, jezik i kreativnost omogućili ljudima da napreduju daleko iznad naše fizičke evolucije. Sanjanje je srž svega ovoga."

Čak i zaboravljeni snovi pomažu oblikovati um i utjecati na dan, smatra Jandial. To što se snova ne sjećamo ne znači da ne sanjamo, štoviše, smatra da je autosugestijom prije padanja u san moguće utjecati na sebe da zapamtimo snove. A uz pomoć lucidnog sanjanja, koje se može naučiti, moguće je kontrolirati snove, što može imati terapijsku svrhu, posebno s PTSP-om. Snovi nam također pomažu da procesuiramo dnevne događaje, posebno vlastite socijalne i društvene odnose.

Što sanjamo?

Snovi su jako slični diljem svijeta i, čini se, univerzalni. To ne znači da svi pojedinci svake kulture sanjaju sve univerzalne snove. Već isti snovi postoje u svim mjerenim kulturama, u svim sjećanjima i zapisima prošlih kultura neovisno o geografiji. Najčešći klasteri ili grupacije snova su noćne more, erotski snovi, padanje, letenje, proganjanje, ispadanje zubi i biti gol/a u školi ili na poslu te padanje ispita ili neuspješno izvršavanje zadataka, kašnjenje i slično. Netko dakle možda nikada nije imao erotski san ili da leti, a netko nikada nije sanjao da mu ispadaju zubi. Univerzalnost snova drugi je razlog zašto Jandial misli da su snovi duboko ukorijenjeni u našoj DNK te da imaju evolucijsku i neurobiološku funkciju. Snovi su, smatra, "imuni" na kulturološke razlike, geografiju i jezik.

Korijen snova je neurobiološki i s obzirom na to snovi imaju neke granice. Nikada na primjer u snu ne koristimo kompjuter, niti čitamo ili pišemo. Uzrok tome je, smatra autor, što su te radnje gotovo nemoguće kada je egzekutivna mreža isključena. Možemo stoga sanjati da jašemo konja, ali šanse su poprilične da nikada u snu istovremeno nećemo biti na pametnom telefonu.

Također je nemoguća transmutacija iz ljudi u stvari i obratno. Skokovi u snovima prate naše semantičke mape. To su mreže semantičkih kategorija u kojima organiziramo svijet oko sebe. Um u snu dakle skače s asocijacije na asocijaciju, ali ostaje u istoj semantičkoj kategoriji, npr. u snu se može promijeniti način prometovanja ili mjesto stanovanja, ali nikada se ili rijetko preskaču semantičke kategorije. Na primjer, što su nekada davno bili goblini, demoni, sukube, inkubi i druga magična bića, danas su vjerojatno priče o otmicama izvanzemaljaca uzrokovane paralizom sna. Promijenila se forma opasnosti, ali ne i semantička kategorija.

Posljednji primjer spada u noćne more. Noćne more nastaju kada je električni stimuliran spoj temporalnog i parijetalnog režnja. Podražaj na tom mjestu izaziva iluziju sjenovitog lika u blizini. U studiji slučaja 22-godišnje žene koja je bila podvrgnuta operaciji mozga u budnom stanju zbog epilepsije, električna stimulacija na lijevom temporoparijetalnom spoju proizvela je dojam da je netko iza nje. Električna stimulacija ponovljena je još dvaput. Svaki put je pacijentica imala osjećaj da je netko vreba.

Sa sljedećom električnom stimulacijom, žena je sjela i privukla koljena prsima. Rekla je da je muškarac sada drži u naručju i da je to neugodan osjećaj. Kad su ženu zamolili da drži karticu i obavi zadatak testiranja jezika, rekla je da je muškarac pokušavao uzeti karticu od nje. Ne samo da je primijetila drugu osobu u prostoriji, već je sada njegovim postupcima pripisivala neprijateljske motive, piše Jandial. Kada kirurg prestane iritirati to mjesto, halucinacija prestaje.

Temporoparijetalni spoj zadužen je za dodir i povratnu informaciju o tome gdje naše tijelo počinje i završava. Njegovo je objašnjenje za ovo da je figura u sjeni kao središnji aspekt paralize sna rezultat neke vrste električnog poremećaja u ovom dijelu mozga, stvarajući jezivo ili zlonamjerno "drugo" na mutnom rubu našeg zamišljenog tijela. Općenito to područje je neistraženo, ali autor smatra da ima veze s poremećajem serotonina. To je hormon, neurotransmiter, čija je primarna funkcija održavanje budnosti i potiskivanje REM faze sna. Tijekom sna razina serotonina pada na nulu. Kad smo budni, razina serotonina se vraća.

U svakom slučaju, repetitivne noćne more su petlje neurološke aktivnosti koja nije izazvana vanjskim podražajem. Noćne more, za razliku od običnih ružnih snova, uključuju snažan osjećaj ugroženosti, straha ili opasnosti. Bude nas u stanju nelagode i ostavljaju dubok emocionalni trag. Povijesno gledano, mnoge kulture su noćne more smatrale rezultatima nadnaravnih sila ili utjecajem zlih duhova, dok ih današnja znanost objašnjava kao neurobiološke procese unutar mozga, piše Jandial. Istraživanja pokazuju da noćne more mogu imati zaštitnu funkciju. Tijekom REM faze sna, mozak simulira prijeteće situacije kako bi se pripremio za potencijalne stvarne opasnosti.

Znanstvenici također povezuju noćne more s kreativnošću i dubljim razumijevanjem emocija, što je posebno korisno u umjetničkom izražavanju. Ljudi koji često sanjaju noćne more mogu imati povećanu sposobnost za empatiju, introspekciju i kreativno razmišljanje. Umjetnici, pisci i redatelji često koriste vlastite noćne more kao izvor inspiracije za stvaranje djela koja istražuju tamne strane ljudske psihe. Iako su neugodne, noćne more pružaju važan uvid u naše najdublje strahove. One nam pomažu u razvoju emocionalne otpornosti, potiču nas na suočavanje s nesigurnostima i osnažuju naš kapacitet za suočavanje s izazovima u stvarnom životu, zaključuje Jandial.

Erotični snovi

Erotski snovi univerzalno su ljudsko iskustvo, neovisno o dobi, bračnom statusu i dr. Poput noćnih mora, erotski snovi snažno utječu na naš svakodnevni život, što sugerira da možda imaju važnu funkciju. Po prilici jedan od 12 snova uključuje seksualne slike, a najčešće teme su ljubljenje, spolni odnos i senzualni dodiri.

Ova učestalost povezana je s mapiranjem osjetilnih područja u mozgu, gdje je jeziku i usnama posvećen velik prostor. Erotski snovi mogu izazvati razne emocije, od užitka do ljubomore, što nas navodi na pitanja o njihovom dubljem značenju i utjecaju na odnose. Zanimljivo je da samci prijavljuju češće erotske snove od muškaraca u vezama, dok žene imaju više takvih snova kad im partner nedostaje ili tijekom strastvene veze. Bez obzira na spol, većina ljudi "vara" u snovima, što sugerira da su erotski snovi oblik maštovite igre, a ne odraz stvarnih želja.

Erotski snovi, poput onih koji uključuju nevjeru, često nisu pokazatelj stvarne želje za nevjerom, već su rezultat aktivnosti defoltne mreže. Nevjera u snu može biti znak znatiželje i normalne seksualne uzbuđenosti, a ne želje za izlaskom iz veze. Isto tako, snovi o promjeni seksualne orijentacije nisu znak potisnutih želja, već igra znatiželje i mašte, ili način na koji mozak priprema vrstu za prokreaciju.

Erotski snovi mogu otkriti informacije o zdravlju romantičnih odnosa i o tome koliko smo preboljeli bivše partnere, ali ne na način na koji to možda očekujemo. U nezdravim vezama, snovi o nevjeri povezani su sa smanjenim osjećajem ljubavi i intimnosti, dok u zdravim vezama takvi snovi nemaju velik utjecaj na vezu.

Na kraju, među svim snovima i od svih snova, među rijetkima o kojima prema Jandialu nemamo gotovo nikakvih podataka u odraslih osoba, oni su o transmutaciji ljudi u životinje, poput primjera s početka teksta. Ipak, možda mi je mozak omogućio posebnu privremenu kategorizaciju "životinje imaju svijest", s obzirom na to da je u semantici "doma", a kako bi mi pomogao da vidim da more može biti nešto drugo doli apokaliptični simbol opasnosti i nesigurnosti. A možda je prosto maštao o pitanju svijesti u životinja, tko zna...

portalnovosti